Posted by: Slavko Perovic | August 9, 2012

9.08.2012.g. NOVI BLOG SLAVKA PEROVIĆA

SLAVKO PEROVIĆ JE POKRENUO NOVI BLOG! OVAJ BLOG NIJE ZVANIČNI, NEGO PRIVATNI! MOŽETE GA PRATITI NA SLJEDEĆEM LINKU: 

http://www.blogslavkaperovica.wordpress.com

POZDRAV!

M O D E R A T O R

Posted by: Slavko Perovic | July 15, 2012

LIST DAN, 15.07.2012.g.

Vijest dana
SLAVKO PEROVIĆ U PRVOM INTERVJUU NAKON POLICIJSKOG NAPADA U HERCEG NOVOM – DPS pokušao da me ubije

■Ovaj napad je pokušaj moga ubistva, naređen iz samog vrha takozvanog DPS-a. Gola je laž da sam bio pod uticajem alkohola. Takođe, gola je laž da sam ja prvi udario Jaukovića. To su gole izmišljotine policije, kojima se ona služi da prikrije ovaj užasan pokušaj moga otvorenog i podlog ubistva

Napad policije na mene u Herceg Novog je pokušaj ubistva, koje je naredio vrh Demokratske partije socijalista, kazao je za „Dan” osnivač Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović, koji se na Cetinju uspješno oporavlja od teških povreda. U prvom intervjuu nakon napada na njega koji se dogodio 6. juna u Herceg Novom, Perović negira i tvrdnje Uprave policije da je u vrijeme incidenta bio pod dejstvom alkohola, ističući da je to „gola laž”.

– Usred bijela dana i pred ogromnim brojem šetača, a na divnom novljanskom Škveru, bez ikakvog pravnog razloga, zadobio sam dva školovana smrtonosna udarca od strane specijalca Jaukovića, policajca koji danas pripada interventnom vodu novljanske policije. Jedan udarac otvorenom šakom pogodio me je u bradu, i mene, sa svom mojom težinom, potpuno odvojio od tla i bacio me na jednu visoku čeličnu ogradu, sa koje sam se sručio na zemlju, i tada sam glavom udario o ivičnjak. Čim sam pao, Jauković mi je svom silinom zadao drugi školovani smrtonosni udarac nogom u desnu stranu grudnog koša, lomeći mi jedno rebro. Još se sjećam kad su mi specijalci, naoružani kao da kreću u Avganistan, stavili lisice na ruke, a onda su me, u punoj nesvijesti, vukli po pločniku punih četrdeset metara kako bi me ubacili u policijski auto! Sve ovo je izazvalo bijes i revolt prisutnih, što se nije očekivalo. Puni sat i trideset minuta policija me je, u totalnoj nesvjesti, držala u policijskoj stanici, namjerno izbjegavajući da hitno pozove doktora da me pregleda i odredi mi medicinski tretman. Šta su čekali? Unutrašnje krvarenje koje bi me ubilo ili moždani udar sa istim posledicama? Sva priča je u tome i ni u čemu drugome. Probudio sam se u bolnici „Meljine“. Bog me je spasio, kao što će njih, jer u Crnoj Gori pravde nema, Bog svom silinom kazniti za počinjeno djelo. I ne zaboravimo – sve je ovo organizovano meni: bivšem opštinskom javnom tužiocu na Cetinju, bivšem jedinom advokatskom pripravniku u Crnoj Gori, bivšem direktoru pravnih i opštih poslova Narodnog muzeja Crne Gore, bivšem direktoru Državnog arhiva Crne Gore, predsjedniku arhivskih radnika Jugoslavije, osnivaču Liberalnog saveza Crne Gore, potpredsjedniku Liberalne internacionale, obnovitelju Crnogorske pravoslavne crkve, osnivaču čitavog niza medija i institucija, dugogodišnjem poslaniku u crnogorskom parlamentu, dugogodišnjem političkom lideru LSCG, pjesniku, prekaljenom borcu za slobodu Crne Gore, tvorcu i vođi slavnog crnogorskog antiratnog pokreta, neprikosnovenom i vodećem dvodecenijskom kritičaru Đukanovićevog mafijaškog režima, i još mnogo, mnogo toga – priča Perović.

Zašto?

– Odgovor je kratak, jasan i istinit. Ovaj napad je svima koji u Crnoj Gori pođu putem pravde i slobode poručio sledeće: i vi ćete proći kao Perović krenete li njegovim putem.

Tvrdite da napad ima političku pozadinu i da nije riječ o slučajnom koškanju u kafani, kako su to krstili pojedini mediji?

– U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim i redovnim slučajevima, većina medija pala je na profesionalnom novinarskom ispitu. Ako ovaj događaj nije bio vijest mjeseca, a ne dana, onda ne znam koji je. Vidjeli smo kako su se crnogorski mediji ponijeli i dodajem da ste vi prvi medij koji mi je, bez obzira na protok vremena, ipak zatražio intervju – drugi niko, čak ni izjavu, duboki muk. Ovdje se radilo o naručenom i organizovanom atentatu na mene, a sve u režiji i izvođenju policije.

Zvanično je ustanovljeno da je na Vas fizički nasrnuo policajac koji je već osuđivan zbog zlostavljanja tokom službe.

– Što se tiče glavnog izvršioca, koji je bio samo jedan od deset prisutnih specijalaca, gospodina Jaukovića, za njega se zna da je bio u ličnom obezbjeđenju Mila Đukanovića, pa onda u obezbjeđenju Aca Đukanovića, a potom se obreo u interventnom vodu. Činjenica je da je on već bio suspendovan zbog sličnih kršenja i prekoračenja službenih ovlašćenja, ali je činjenica i da je opet bio vraćan, što sve govori samo po sebi. Ove činjenice su nepobitne. Dakle, ovaj napad je pokušaj moga ubistva, naređen iz samog vrha takozvanog DPS-a. Sve drugo su lažne priče za djecu.

Uprava policije objelodanila je nivo alkohola u krvi koji ste imali tog 6. juna. Da li je to tačno?

– Gola je laž da sam bio pod uticajem alkohola. Takođe, gola je laž da sam ja prvi udario Jaukovića. To su gole izmišljotine policije, kojima se ona služi da prikrije ovaj užasan pokušaj moga otvorenog i podlog ubistva. Naravno, mirni su oni, jer zna se ko je njihov despot i gopodar i zna se da se pod njegovom zaštitom nalaze. Važno je sagledati i činjenicu da se, povodom ovog pokušaja atentata, nije, na bilo koji način oglasila, ni ambasada Sjedinjenih Država, ali ni ambasade Njemačke, Francuske, Italije, kao ni Velike Britanije. Na pitanje zašto se ne oglasiše, odgovaram: pune dvadeset i dvije godine oni brane i štite, ali i poučavaju svog glavnog i jedinog igrača u Crnoj Gori – Mila Đukanovića. Rezultati su vidljivi na svakom koraku – katastrofa.

Građanska alijansa upozorila je policiju da je prekršila Zakon o zaštiti ličnih podataka objavljivanjem tih podataka.

– Građanska alijansa je u pravu, ali koga briga za pravo i pravdu u Crnoj Gori. Gotovo nikoga.
Rajka Raičević

Nikada se više neću baviti politikom
Hoćete li se kandidovati na predsjedničkim izborima?
– Ja se više nikada neću baviti politikom u Crnoj Gori. Ja sam Crnoj Gori dao život, otvorio joj jedini put, darovao joj svoje ogromno znanje, ljubav, patriotizam, hrabrost, srce i čudesni Liberalni savez. Znamo kako nam je, meni i liberalima, sve vraćeno, a ja dodajem – više nego podlo, bijedno, kukavički i sramno. Ali, shvatio sam da je to volja narodna, da je to suština njegovog karaktera, i rekao sam sam sebi: Slavko, dosta je, ostavi ih neka rade šta hoće. U svemu tome ja nijesam gubitnik nego dobitnik, a vječiti gubitnik je Crna Gora.

Đukanović sevraća na poziciju predsjednika
Vidjeli ste da je Milo Đukanović nastavio seriju napada, uz već ustaljene optužbe na račun onih koji ga kritikuju da su njihovi napadi orkestrirani iz Beograda. Je li realno da ta priča i dalje pije vodu i da DPS preko optužbi da je Beograd kriv za sve nastavlja da upravlja Crnom Gorom?
– Đukanović sam kreira stvarnost kako hoće, i sve što on realizuje ili poželi kod ovoga naroda pije vodu, a protekle dvadeset i dvije godine su krunski dokaz za ovu moju tvrdnju. Dalje, on se vraća na poziciju predsjednika da bi završio utapanje Crne Gore u Malu Veliku Srbiju. Evropa otvara pregovore sa mafijaškom državom, u posjetu mu dolazi Ban Ki-mun, i dešavaju se još mnoge stvari koje mu nadimaju jedra do neslućenih razmjera. Naravno, on uživa, narod ga podržava. On nema nikakvih problema ni od naroda ni od demokratskog svijeta, naprotiv.

Vječna pljačka
DPS je proslavio 21 godinu od osnivanja, a samim tim i još jednu godišnjicu vladavine.
– DPS je najtragičnija i najsramnija pojava u crnogorskoj istoriji od osamnaeste do danas. Oni ne slave godišnjicu vlasti nego godišnjicu podjarmljivanja, pljačkanja, zavođenja, varanja i diktature nad narodom kome pripadaju i za čije pravo, čast slobodu i prosperitet je trebalo da se bore. Ali, oni nikada, ama ni kod jednog njihovog člana, nijesu imali navedene ciljeve, već samo jedan: vječna vlast i vječna pljačka. I pošlo im je za rukom, a kad se zapitamo zašto, odgovor je samo jedan – oni su iz glave cijela naroda, oni su njegovi pravi sinovi, narod ih cijeni, poštuje, uvlači im se, zavlači i još mnogo toga drugoga, jer skoro svaki stanovnik Crne Gore ima samo jednu himnu koja glasi – a dajte i meni da i ja malo pljačkam. Oni su prava slika naroda, oni su pravi njegovi sinovi. U ovoj nepobitnoj činjenici nalaze se svi odgovori na svako slično pitanje.

Miloševićevi učenici
Šta mislite o formiranju demokratskog fronta i najavi da će njegov koordinator biti Miodrag Lekić?
– Već prije nekoliko godina ja sam dešifrovao još jedan američki cilj na Balkanu, a taj se cilj zove: stvaranje Male Velike Srbije. I u tom smilu Đukanović je njihov veliki igrač. Ja takvo Đukanovićevo igranje precizno zovem: drugim i definitivnim njegovim ubijanjem Crne Gore. Zbog istog američkog projekta, u Srbiji su zauzeli vlast Miloševićevi dokazani i očigledni produkti kao što su Nikolić i Dačić. Iz istih se razloga vrši rehabilitacija ratnog zločinca Draže Mihailovića. Zbog istih razloga je na vlasti u Republici Srpskoj vječiti Dodik. Iz istih razloga Đukanović dolazi ponovo za predsjednika, i tu je čitljiv i čitav niz drugih stvari koje se dešavaju u regionu. Opozicija je u Crnoj Gori pod punom kontrolom Đukanovića, i u tom smislu ona je definitivno potrošena. Objedinjavanje pod Lekićem prikriva njen istorijski slom i poraz. I najvažnije: Lekić je bio zdušni Miloševićev ratni ambasador u Rimu, u tome je suština opozicionog tipovanja na njega. Kad sa te tačke osmotrite Republiku Srpsku, Crnu Goru i Srbiju, koga vidite da dvadeset godina jaše vlast? Samo Miloševićeve učenike. Ko je pobijedio, zahvaljujući Zapadu, u poslednjem ratu? Milošević i niko drugi. Sve drugo su priče za neznavene, a ja taj nijesam.

1.Šest godina je od proglašenja nezavisnosti Crne Gore. Na njenom čelu su ljudi ogrezli u organizovani kriminal i korupciju, predvođeni šefom DPS-a, Milom Đukanovićem. Kako vam izgleda Crna Gora nakon šeste godine samostalnosti?

PEROVIĆ: Crna Gora izgleda tačno kako sam predviđao da će izgledati.Ona je nastavila da bude privatni posjed Mila Đukanovića, brata mu Aca, Sestre Ane, posjed stečen krvavim razaranjem bivše Jugoslavije,ratnim zločinom, teškim kriminalom, vodjenjem crnogorske mafije,račundžijskim služenjem zločincu Slobodanu Miloševiću. Činjenica je da je sva Crna Gora sve to znala od samog početka, ali je, potpuno suprotno od njenog veličanstvenog moralnog nasljeđa, stala na stranu teškog zločina i zločinaca, i konačnog dobrovoljnog samoubistva. Nije Crnu Goru na stranu Đukanovića odvela lažna propagandna priča policije, medija, političara i takozvanih intelektualaca, o ugroženosti srpskog naroda. Nju je na stranu zločina odvela Miloševićeva moć i mogućnost beskrupuloznog pljačkanja koju je ta crna moć nudila. Đukanović je tu užasnu moć, štićen čitavo vrijeme od američke obavještajne službe, i njom usmjeravan, iskoristio. Ja sam, u nemogućim uslovima pakla, Crnu Goru probudio osnivanjem Liberalnog saveza Crne Gore, demokratske, državotvorne i patriotske stranke kave nije bilo od Triglava do Đevđelije. Za istinom koju sam govorio, pošle su desetine hiljada ljudi. Ali, samo nakon nekolike godine, kad je Đukanović odlučio da ih kupi, te iste ljude, skoro sve do jednoga ih je kupio, svi su me izdali i prodavali. U tome leži tajna pitanja: zašto je Crna Gora ovakva? Prodali su se kolektivno, dobrovoljno i ciljano, svi u Crnoj Gori: i Crnogorci, i Srbi, i Albanci, Hrvati, i Bošnjaci. Svaka druga tvrdnja je laž.

2. Đukanović i njegovi su od velikosrba postali velikocrnogorci koji su Crnoj Gori donijeli nezavisnost. Ipak, bila je to ideja za koju ste se vi i čitav LSCG od početka zalagali. Kako ste se osjećali onog trenutka, maja 2006. godine, kada je Milo Đukanović podigao barjak Crne Gore, dok mu je masa, na trgu Slobode, uzvikivala vašu parolu “E viva, e viva, e viva Montenegro”?

PEROVIĆ: Đukanović, kao ni ostali oko njega, nemaju nacionalno osjećanje. Upravo ta očigledna činjenica objašnjava kako je bilo moguće da se, od otrovnog velikosrbina, Đukanović preko noći preobrati u navodnog velikocrnogorca. Odgovor je jednostavan:on i oni su samoi iznad svega zločinci i kriminalci, mafijaški novac je njihova vjera, tajni računi su njihova crkva, ljudska krv je za njih rujno vino, rat i propast drugih je za njih poželjna, jer na drugi način željene pljačke ne može biti. Oni su saizvršioci genocida nad Bošnjacima i pokušaja istog stravičnog zločina nad Hrvatima, oni su rušitelji bivše Jugoslavije koji su ratom spriječili njeno transformisanje u demokratsku zemlju. Moramo imati u vidu i najvažniju činjenicu: Sve što govorim bilo je očigledno, nikakva tajna. Nije Đukanović diktator sam od sebe, kako bi diktaturom lagao narod, nikako.On je diktator za to što narod takvu diktaturu hoće i želi, bila ona pod petokrakom ili kokardom, ili otvorenom mafijom. Đukanović je, u tome smislu, istinski narodni predstavnik. Ovome treba dodati važnu činjenicu da je Đukanović totalno neobrazovan, limitiran, i u suštini, primitivan. Nema on pojma ni o Crnoj gori, ni o Srbiji, o Evropi i Svijetu da i ne govorim. Ali, sličnih je u Crnoj Gori ogroman broj, zbog toga je on postao njihov car!

Inače, kao što je krao sve u životu, Đukanović je javno ukrao program Liberalnog saveza. Ukrao ga je, ne nikako da bi ga sproveo, nego da bi ga uništio. Uspio je. On je definitivno i zauvijek, planski, i namjerno, ubio i sahranio Crnu Goru. Osim u geografskom smislu, i smislu vlasništva mafije nad njom, Crna Gora više ne postoji. To sopstveno samosahranjivanje narod je svjesno podržao iz petnih žila, rezultati se očigledno vide već dvadeset i dvije godine. Kada sam gledao miting o kojem govorite, znao sam da je to sviranje pogrebne muzike za samosahranu Crne Gore, tu njihovu Crnu Goru, ali ne nikako moju i mojih vječno živih ideja i snova. Metaforično govoreći, u Crnoj Gori njen narod je svjesno podržao Hitlera, da nakon genocida nad Jevrejima, umjesto da se nađe pred sudom, podiže vrtiće za preživjelu jevrejsku djecu! Đe to može proći? U Crnoj Gori, i niđe drugo … To je njena istinita nadgrobna ploča.

3.Mnogi su se glasajući za ocjepljenje od Srbije vodili logikom
“država pa demokratija” , “država pa borba protiv Đukanovićeve oligarhije”. Da li je to, sa ove distance gledano, bilo pametno tj. da li je tada bilo mudrije glasati “protiv” samostalnosti pa tek kada se država oslobodi mafijaške hobotnice, na referendum izglasati nezavisnost?

PEROVIĆ: Želim vam reći da se Crna Gora nije odvajala od Srbije, ona je samo obnavljala svoj puni suverenitet. Druga je stvar što je taj čin zloupotrijebljen od strane Đukanovića, kako bi se definitivno, on i njegov mafijaški klan, učinjeli vječnim. Ponavljam, iza svega stoji američka obavještajna služba, Đukanović je samo mali djelić plana kojeg služba krvavo sprovodi na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Propagandnu gebelsovsku poruku “Prvo država, pa tek onda demokratija” osmislila je crnogorska tajna policija kako bi blokirala našu poruku narodu koja je glasila:”Državi reći DA, mafiji reći NE!” Glavni nosilac i propagator Đukanovićeve poruke: “prvo država, pa demokratija” bio je desna ruka Mila Đukanovića – Miško Perović, navodni osnivač nedjeljnika “Monitor” i još nekolika lažno nezavisna medija u Crnoj Gori koje je sve, krijući se iza Miška Perovića, osnovala i drži pod kontrolom mafija! Perović je pljačkom zgrnuo ogromne milione, a to mu je sve omogućio Đukanović plaćajući mu podaništvo, ali i američkaq tajna služba koja komanduje obojicom, i ne samo njima. Miško Perović je bio i ostao potpuni protivnik Liberalnog saveza, njegova najnovija pisanija protiv Đukanovića čista je namještaljka njih obojice, i ništa drugo. Sve je to radio prodajući se javnosti kao “nezavisni intelektualac”. Poruka “prvo država, pa demokratija” imala je za cilj da pruži javni alibi za čin veleizdaje Crne Gore koji će odmah učiniti takozvani crnogorski intelektualci, pisci, drugi umjetnici itd. koji su se nalazili u, ili oko Liberalnog saveza. Želim reći da je ta parola originalna zastava i himna njihove veleizdaje Crne Gore, podaništva Đukanovićevoj mafiji, i saučesništvo u Đukanovićevom definitivnom ubijanju Crne Gore. Za razliku od rečenog, moja poruka je bila da se borba za državu nikada, i nikako, ne smiju odvajati od borbe za demokratiju, da su to dva paralelna procesa koja se nikako ne smiju odvajati, nego naprotiv, prožeti i stalno prožimati, u suprotnom i Crna Gora, i demokratija u njoj su izgubljene. To je bio jedini pravi odgovor mafiji, i ključni usklik u borbi protiv nje! Nije uspjelo, narod je želio i želi mafiju, a ne Slobodu…

4.Otkriću svoju, ličnu logiku kojom sam se vodio na referendum – glasati za nezavisnost u maju, a onda, na izborima u septembru ( kao i svim ostalim, uostalom ), glasati protiv vlasti. To je bila teoretska šansa. Da maksimalno konkretizujem: čovjek koji je za nezavisnu Crnu Goru i, ujedno, protiv hobotnice Mila Đukanovića nalazi se 21. maja 2006.godine pred referendumskim listićem. Šta treba da radi? Za šta da glasa ? Kojom logikom da se vodi?

PEROVIĆ: U vašoj logici, ima smisla, ali mu, i to ne Vašom krivicom, nedostaje istina koja je najvažnija, a koja glasi: svaki proces glasanja obavljen u Crnoj Gori od Miloševićevog puča 1989.g. kojim su Đukanović i ostali dovedeni na vlast, pa sve do danas, bio je planiran, izmanipulisan i pokraden. Kobna greška stanovnika Crne Gore se krije i u činjenici što oni, navodno, misle da se u mafijaškoj Crnoj Gori do promjena može doći posredstvom učešća na projektovanim izborima. Ne može nikako, to je krupna laž. Može se do promjena doći samo na jedan način: totalnim bojkotom mafije i njenih izbora, definitivnim izlaskom opozicije iz parlamenta, mafijinih institucija, masovnim izlaskom na ulice, i tako redom, i to sa samo jednom jedinom parolom “Padaj Đukanoviću!” Ali, ovaj moj predlog je od strane opozicije prećutan kao da ga ni bilo nije, a isto tako i od strane medija. Opozicija se tako ponaša, jer su najvažniji djelovi njenih vođstava kupljeni od strane mafije, isto je i sa medijima, i na svim drugim pozicijama koje bi mogle poslužiti kao jezgra otpora. Đukanović, odnosno njegovi savjetodavci, znaju što rade. Želim vam reći, vaše glasanje je bilo pošteno, ali nije imalo nikakve šanse za uspjeh iz razloga koje sam objasnio.

5.Da li ste Vi glasali na referendum ? Ako nijeste zbog čega nijeste, ako jeste za što ste glasali?

PEROVIĆ: Đukanović nije htio referendum, ali je to bio zahtjev Zapada, tako je do njega došlo. Đukanović je godinama igrao na kartu navodne borbe za Crnu Goru, to laganje je bilo pogonsko gorivo za mašinu njegovih brojnih i očiglednih prevara, ali prevara koje su bile svakome očigledne i koje niđe ne bi mogle proći, osim u Crnoj Gori. Taj njegov smjer očigledno potvrđuje koliko je želja za Crnom Gorom bila prisutna i jaka u Crnoj Gori, a tu želju smo posijali, njegovali, i razvili mi liberali, a ne nikako Đukanović. Samo zbog njegovog stvarnog plana da referendum ne uspije, on je izmislio takozvanu izbornu “sivu zonu” koja je odslikavala njegovu namjeru da referendum donese rezultat ispod pedest i pet posto, koje mu je nametnuo isti Zapad. Taj rezultat, samo jedan, dva, ili tri procenta ispod pedeset i pet procenata, omogućavao mu je daljnji opstanak na vlasti, njen posjed, a zadržavao mu je Srbiju kao faktora u odnosu na koga bi se on pojavljivao i lažno predstavljao kao uspješni demokrata. Samo zbog toga on je liberale zvao da se pridruže njegovoj referendumskoj kampanji i da se ja sa njim pojavljujem na mitinzima koje je organizovao. Rezultat je, nakon neuspješnog referendumskog rezultata, trebao da bude sljedeći: ” Građani, sve sam pokušao! Evo sa mnom su bili i liberali i Slavko Perović, ali nam nije uspjelo, nego, uspjeće nam to na narednom referendum koji ćemo održati u narednih pet godina!” Zbog toga što je htio da liberalnu vitešku borbu on pretvori u sredstvo svoje suštinske prevare, niđe i ni na jednom mjestu nijesam pozvao da se izađe na referendum, a pozive da se pojavim kao njegov propagandni megafon, glatko sam odbijao. Njegova policija, njegova agentura, radla je specijalno kod liberala, da na referendum uopšte ne izađu. Moj odgovor liberalima bio je: postupite onako kako želite, odluka je vaša. Cetinje je bilo pod posebnom obradom, ali Đukanovićev plan nije uspio, liberali su većinom izašli i glasali za nezavisnost. Tako sam postupio i ja, a njegovi Đukanovićevi mediji su otvoreno lagali da glasao nijesam! Podsjećam činjenicu koja dokazuje rečeno: na posljednjem mitngu u Podgorici izašlo je pedeset hiljada ljudi. A nakon sjednice parlamenta na kojoj je proglašena nezavisnost, pred parlamentom je bilo svega TRISTA ljudi! To vam govori sve. Svečanost pre parlamentom nije bila organizovana, jer nije ni bila predviđena, očekivao se projektovani poraz! Glasovi grada Cetinja, njegovi liberali, presudili su, to je očigledno.

6. Jedan iskren i vama blizak liberal jednom prilikom mi je kazao da je u predreferendumskoj kampanji ogroman broj ličnih karata kupljen, tj. da većina građana Crne Gore nije bila za ocjepljenje. Što mislite o tome i da li se to može pravdati visokom normom koju je postavila međunarodna zajednica?

PEROVIĆ: Moje mišljenje je da je Đukanović radio u manipulaciji referenduma sve, pa i više od toga, što je bio rutinski njegov postupak krađe prilikom svakih izbora. On je očekivao planirani rezultat ispod pedeset i pet posto, ali pobjeda na referendumu je proglašena već neđe oko 20,30 sati, što se nikad nije desilo ranije, niti je glasove uopšte bilo moguće izbrojati do tog vremena. Očigledno je postojala namjera da se srpski blok izprovocira i izađe agresivno na ulice, da se uđe u ulične tuče, nemire, obračune, što bi dovelo do poništenja referenduma, to je bio Đukanovićev cilj. Mislim da je ova akcija bila unaprijed dogovorena sa dijelom vođstva srpskog bloka. Ali, srpski blok je ćutao kao riba, što svjedoči da im je Zapad odmah poručio – ne šalite se! I poslušali su, iz računa, naravno. Norma koju ste pomenuli, pedeset i pet posto, nametnuta je Crnoj Gori što je jedinstven slučaj u istoriji demokratskog svijeta, niko ko je demokrata nikad je, i ni pod kakvim uslovima ne bi prihvatio, Đukanović jeste, i odmah je odgovorio “sivom zonom”, taj procenat je za njegov mračni plan bio idealan. Inače, što se Đukanovićevih izbornih krađa tiče, o njima je sve znao Zapad i nije ni prstom mrdnuo. Naprotiv, svim silama štitio je svojeg mafijaša. Na primjer, za izbore 2000.-te, ili 2001.-ve, liberali su podnijeli nadležnom Vrhovnom ili Ustavnom sudu Crne Gore, čiji je predsjednik bio službenik mafije Ratko Vukotić, na zakonu zasnovane tužbe protiv 35 000 (trideset pet hiljada!) osoba koje su se protivzakonito našle na biračkom spisku, i tražili su njihovo uklanjanjae sa biračkog spiska. Tih sedamdeset hiljada listova tužbi, po dva lista imala je svaka, dovezeno je u sud pikapom, tolika je to količina bila. O svemu tome bio je obaviješten Zapad, OEBS i drugi, ali ni pisnuli nijesu! A Vukotić je jednim jedinim protivzakonitim rješenjem odbio kao “protivzakonite” sve podnešene tužbe! I nikom ništa!

7.Srbi u Crnoj Gori su vam uvijek, blago rečeno, zamjerali što vrijeđate njihovu tradiciju i istoriju. Mnogi od njih smatraju da je današnja Đukanovićeva i Krivokapićeva antisrpska retorika zapravo vaš “produkt” i da su je korifeji DPSDP-a samo preuzeli od Vas. Šta biste odgovorili Srbima na to?

PEROVIĆ: Takve njihove tvrdnje su gola neistina. Nikad i niđe liberali nijesu ni jednim jedinim postupkom vrijeđali njihovu tradiciju, ili istoriju. Sa druge strane, liberali su ukazivali na sve falsifikate srpske istorije koji su proizvod više nego stopedesetogodišnjeg djelovanja velikosrpske agenture u Crnoj Gori, prisutne od vremena donošenja tajnog velikosrpskog programa “Načertanije” kojeg je stvorio Ilija Garašanin. Od tog trenutka je krenuo otvoreni proces asimilacije Crnogoraca, njihovo pretvaranje u Srbe, taj proces traje do danas i sprovodi se pod vođstvom Mila Đukanovića. U tom smislu je Crna Gora uništena. Mi smo uvijek govorili da nemamo ništa protiv naroda srpskog, da je taj narod, baš kao i crnogorski, najveća žrtva jedne od najvećih prevara u evropskoj istoriji, prevare poznata pod imenom “Obnavljanje Dušanovog carstva” zasnovanog na golim golcatim istorijskim falsifikatima, odnosno otvorenim lažima. Danas mogu mirno reći da je rezultat tog falsifikatorskog i imperijalnog stosedamdesetogodišnjeg programa velikosrpske tajne politike, ali i samo postojanje srpske nacije u Crnoj Gori izmišljotina veliksorpskog projketa koju je namjerno, svjesno i kobno, otvoreno podržavao zadnjih decenija vladavine i knjaz, odnosno kralj Nikola Petrović, lažnim parolama kako su Crnogorci najčistiji i najveći Srbi, radeći na totalno nerealnim ambicijama da postane svesrpski kralj sa tronom u Beogradu! To je Crnu Goru koštalo uništenja države, dinastije Petrović-Njegoš, crnogorske autokefalne crkve, zabranama crnogorske narodne nošnje, istinite crnogorske istorije, kulture, a to ukratko znači – ubijanja Crne Gore. Crnu Goru su satrli kralj Petar Karadjordjević kojem je Nikola dao kćerku Zorku za ženu i tako ga učinio prepoznatljivim u ondašnjoj evropskoj politici, kao i Petrov sin kralj – okupator Aleksandar, rođen na Cetinju i koji je rodjeni unuk kralja Nikole. E, to se zove – Balkan!

8.Nazad u prošlost. Mnogi vam zamjeraju što ste početkom dvijehiljaditih, ušli u manjinsku vladu sa DPS-om. Jedan od internet forumaša postavio vam je sljedeće pitanje – “Zašto ste pozvali birače da glasaju za Mila Đukanovića, iako vam je savjetovano da to ne radite. Da ste poslušali savjete i pozvali liberale da podrže Momira Bulatovića, za kojeg se znalo ko je, Crna Gora bi imala sasvim drugačiju budućnost. Komentar.

PEROVIĆ: Nije tačno da smo glasali za Mila Đukanovića niti ušli u njegovu vladu, mi smo uvijek na izbore izlazili samostalno, osim u slučaju naše predizborne kolaicije sa Narodnom strankom 1996.g. Na izborima koje pominjete Đukanović nam je dodijelio 7,9 posto glasova što nam je omogućavalo ulazak u vladu. Odogovr je lak. Bili smo mu potrebni kao pojačanje u njegovoj manipulaciji nezavisnošću Crne Gore. Takođe, on bi se izvukao iz čitave priče, a nas bi nanovo proglasio ponovo za separatiste, antisrbe i ustaše, on bi bio taj koji je miritelj, koji je za zajedničku državu, koji je…dodajte što hoćete, greške nema. Dalje, mi smo rekli da hoćemo u vladu, ali samo pod uslovom da nam vrati još pet ukradenih nam mandata, što bi sa već dobijenih šest činilo da imamo jedanaest mandata. Time bi dokazali da javnije biti ne može, kako nam Đukanović vraća samo mali broj pokradenih nam mandata. Takođe, ovih jedanaest madata bili su naše parlamentarno osiguranje da vladu možemo srušiti kad hoćemo, a da nas Đukanović ne može zamijeniti Narodnom strankom koja je čitavo vrijeme bila njegova sluganska stranka i željno čekala vlast.Đukanović je odbio naše predloge. Ta očekivana situacija dovela nas je u očekivanu poziciju da mi očigledno dokažemo da Đukanovć nema nikakve namjere da Crnu Goru učini nezavisnom. Da bi to uradili, mi nijesmo ušli u vladu pod njegovim uslovima, to bi bio naš slom što je i bio njegov plan, nego smo podržali njegovu manjinsku vladu na osnovu našeg javnog sporazuma sa Đukanovićevom strankom koji je imao samo jedan jedini član kojim se, njegova vlada i stranka, obavezale da će u roku od narednih godinu dana raspisati referendum o nezavisnosti! Znali smo da od toga neće biti ništa, a u parlamentu smo zadržali najžešći opozicioni stav. Nakon godine dana od referendum nije bilo ništa, javno su slagali, a mi smo izašli iz vlade i tako je oborili! Ali i bez nas, oni su protivustavno nastavili da vladaju kao da se ništa desilo nije. Kao i ranije, Zapad je ćutao da ne pisne i tako mu dao podršku, a lavina teških medijskih i policijskih laži obrušila se na nas. To je sva istina.

Kada se tiče predsjedničkih izbora 1997.-e godine, na kojima se ja nijesam kandidovao kako bi poručio Zapadu da znam kako je Đukanović njihov igrač. Prvi krug Đukanović je izgubio od Bulatovića, mi u prvom krugu Đukanovića nijesmo podržali, nego je našim glasačima poručeno da postupe kako žele. U drugom krugu smo podržali Đukanovića kako bi poručili Zapadu da mi jesmo protiv Đukanovića, ali nijesmo protiv Zapada, i pored toga što je on njihov igrač. Bilo je uzalud, Zapad mu je ostao podrška do danas, Zapad ga je kreirao na isti način kao i Osamu Bin Ladena i mnoge druge. Isto je to društvo.

9.Hocete da kazete da ste podrzali Djukanovica da biste ubijedili Zapad da ste protiv njega. Mozete li mi to pojasniti?

PEROVIĆ: Kako da ne. Jednostavno. Prvo da vas podsjetim kako je očigledna istina da je Milošević bio izvršni organ američke obavještajne službe. Tvrdim da je ta služba, dvije ili tri decenije, planirala razbijanje Jugoslavije u krvavom ratu. Taj čin nije bio samo čin definitivnog masakriranja jugoslovenskih naroda, nego je on, suštinski, sramni, i duboki antievropski čin. Bez obzira na činjenicu što Evropsku uniju kreiraju i što su je kreirale i krenule u njeno osnivanje kao zajednice za trgovinu čelikom, pa evropaske zajednice, do današnje Unije, njaveći poljačkaši u istoriji svijeta: Rotšildi, Rokfeleri, Karnegijevi, Morgani i drugi, konačno treba reći da je Unija stvorena kako bi porodicama potčinila sve evropske narode, gospodarila njima, spriječila povezivanje Evrope sa Rusijom, pljačkala ih, i ništa drugo. Prezimena koja sam pomenuo raspolažu svim mehanizmima za kreiranje političke i ekonomske karte svijeta, što decenijama rade,oni su organizatori svih ratova, pučeva, ubistava, takozvanih međunarodnih institucija i slično. Planeta Zemlja je njima okupirana, ona je, izuzev Kine i Rusije, njihovo privatno vlasništvo, oni kreiraju krize i za javnost nude lažna rješenja koja, suštinski, učvršćuju njihovu moć. Ali, ovi zlikovački kretaori nikada neće dozvoliti da se Evropa ujedinjuje na osnovu svoje nevjerovatne i sjajne kulturne tradicije, jer ako se to desi Evropa nalazi svoj temelj i starom Rimu, u antičkoj Grčkoj, a preko nje put je vodi do drevnog Egipta, pa onda do Sumera, pa nas evo do induskih Veda i Upanišada, a kad dođete do njih, osim činjenice da ste djelić svetog Svemira, sve vam postaje smiješno. U tom slučaju Sjedinjene države zauvijek gube svoju poziciju, odnosno navedene porodice, a to se nikako desiti ne smije. I da vam kažem, stanovnici Sjedinjenih država su takođe porobljeni od strane istih porodica, ovo vam je suva istina.

Podsjećam vas da je Jovica Stanišić, takođe crnogorski Velikosrbin, kao i Milošević, bio agent CIA od 1992, ali vas podsjećam i da je ta organizacija, u svakom djeliću bivše zemlje, imala svoju moćnu agenturu, sve počev od: ulice, nevladinih organizacija, pa do generalštabova, predsjedničkih kabineta, obavještajnih službi i tome slično, ona je komandovala i planirala rat sa svim prethodno, lažima i manipulacijom posvađanim stranama.

Đukanović je potpuna neobrazovana neznalica, lična i moralna kukavica, osoba bez časti, onaj koji je umislio da je Al Kapone. A tu poziciju su mu obezbijedili kreatori pomenute agenturne mreže. Zato je i doveden odlukom istih struktura. Jedini istinski protivnik bio sam mu ja. Liberali su bili istinska demokratska stranka, i od te činjenice koja joj je odmah bila jasna, agentura je pretrnula od straha. Odatle je njihov negativan i protivnički stav prema meni i prema liberalima bio stravičan. Mojom nekandidaturom ja sam im poručio da ih čitam kao crni bukvar, oni su to shvatili, a naša politika im je bila potvrda svega što vam rekoh. Reći ću vam – spriječili su krađama moj dolazak na vlast, ali sam ih ja, u svakoj situaciji, politički i ljudski matirao i nadigrao. Sve im je bilo uzalud, u nekom širem smislu.

10. Da li se sada kajete zbog toga sto ste u drugom krugu podrzali Djukanovica?

PEROVIĆ: Nije bilo druge mogućnosti. Ja vam neću gvoriti o kajanju, jer ga nemam, ali da je to glasanje i ta podrška Đukanoviću bila jedini smradan potez na koji smo bili prinuđeni, jeste. Bio je to užas. Ali, vi ste preko puta, kao konkurenta mu, imali otrovnog velikosrbina od Momira Bulatovića, takođe neobrazovanog, neinteligentnog, o moralu da i ne pričamo, koji i dan danas, poslije svega što mu je vrijeme dokazalo, vjerovatno vjeruje da je Milošević bio genije, a ne zločinac, a ne onaj čija je politika masakrirala srpski narod i zločinom uništila onu zemlju, a ne onaj koji je pljačkao i pljačkao na krvi, a ne onaj koji je Srbima, ni krivima, ni dužnima, nametnuo rat, natovario na leđa siromaštvo, svađe, zloupotrebe, korupciju, mafiju i teško breme najtežih zločina. Srbima bi za oslobađanje od tog tereta bio potreban čitavi vijek, ali, neka mi bude oprošteno, ja na srpskoj sceni ne vidim ni jednog političara, ni jednu stranku koja bi pošla tim putem, naprotiv, sve se kreće u suprotnom smjeru, u ponovni zagrljaj sa Miloševićem i, vjerovatno, proglašavanaja zločinaca Karadžića i Mladića svecima u SPC, takođe i Miloševića. Dakle, nije postojala nikakva mogućnost, nije bilo nikakve osnove da se odlučimo da glasamo za Bulatovića, to bi bilo političko i ljudsko samoubistvo. Tada, te 1997-me, nijesmo ni pomišljali da ćemo biti žrtve masovne narodne izdaje i veleizdaje, ali Đukanović i ciaški mu savjetodavci, znali su put: kako popupovati glasove i narod, i tim monstruoznim putem su i krenuli, i uspjeli.

11.Kako bi danas izgledala Crna Gora da tada, u jednom ključnom momentu, nijeste podrzali Djukanovića?

PEROVIĆ: Isto kao i danas, ali bez granica, ona bi bila jedna provincija Srbije. Želim reći: kao što je definitivno sahranjena pod Đukanovićem, Crna Gora bi isto bila sahranjena i pod Bulatovićem, u to nema nikakve sumnje.Podsjećam vas da su se tada, prvi put u istoriji mafijaške crnogorske televizije, Bulatović i Đukanović direktno pred kamerama sučelili. Sve što su rekli jedan o drugome bila je gola, monstruozna istina. Da se takvo sučeljavanje odigralo u nekoj demokratskoj zemlji, u kojoj tužilaštvo po zakonu radi svoj posao, i Bulatović i Đukanović bi već u toku same emisje bili obojica uhapšeni, izvedeni pred sud, i osuđeni na doživotni zatvor. Ali, znamo kako je bilo, a bilo je jezivo.Amfilohije je podržao Đukanovića, ovaj mu je finasirao izgradnju podgoričkog hrama, podrží ga je Arkan, još mnogo tih
mafijaškoagentrunih, zločinačkih i lažnih političkih organizacija, a to je sve govorilo ko je pod direktnom komandom CIA. Tako je Đukanović “pobijedio”, a Crna Gora izabrala svoj sunovrat. Inače, da se radi u Crnoj Gori o narodu koji ima karakter, devedeset posto glasača uopšte ne bi izašlo na te sramotne izbore. Na žalost, relanost je drugačija. Ovdje treba pomenuti i jednu osobu koja je bila direktna Đukanovićeva veza sa CIA i Stanišićem, bio je to bivši načelnik Dražvne bezbjednosti, pa ministar policije, Vukašin Maraš. Onaj ko suštinski želi da prodre do same suštine, neka ostavi Đukanovića po strani, a prouči Maraša, i eto komletne krvave slike ispred njega, sve postaje više nego jasno, sa Đukanovićem i Bulatovićem kao glavnooptuženima.I da vam završim: sa Đukanovićem Crna Gora je nestala, lično on je ubio dva puta, prvi put kad je bestidno, kao dvadesetsedmogodišnjak, bez dana prethodnog radnog staža preuzeo funkciju premijera. Drugo ubistvo Crne Gore, sa njegovih blefiranih i lažnih crnogorskih pozicija, počinje otvoreno od 1997.-e i traje sve do danas. Prvo ubistvo Đukanović izvršio ruku pod ruku sa Bulatovićem i Miloševićem, drugo je izvršio sa CIA. Pod Bulatovićem bi se desila ista stvar, nema tu nikakve tajne kao što nije ni tajna da je narod sve to zdušno podržao i podržava. Stanovnicima Crne Gore domovina ne třeba, oni patriotizma nemaju. Rezultat je ped nama već godinama i godinama. On je potpun odgovor na sva moguća pitanja…


12.Znam da ste razočarani. Nije vam ni čudo, imajući u vidu karakter ljudi na ovom podneblju. Međutim, vjerujem da odustajanje ne treba da postoji kao opcija u borbi protiv ove dvodecenijske vlasti. Zašto ste se, ipak, odlučili da odustanete, zamrznete partiju i pođete u Prag?

PEROVIĆ: Dozvolite mi da Vas korigujem: ja nijesam razočaran. Da, bio bih razočaran kad bi bila istina da su stanovnici Crne Gore obmanama porobljeni, ali to nije tako. Može se reći da Đukanović nikada nije lagao, kao ni sva njegova družina. Sve što je radio bilo je očigledno, njegov cilj je bio samo jedan, a to je – pljačka! Uspjelo mu je, ali kako? Tako što su mu stanovnici oduvijek davali punu podršku sanjajući i radeći da mu se uvlačenjem približe kako bi i oni postali činioci pljačke. Reći ću vam da u Crnoj Gori postoji samo jedno osjećanje, a to je ogromna ljubomora u odnosu na Đukanovića. Njemu svi zavide što nijesu na njegovom mjestu, radili bi isto što i on, a možda i gore. Njemu se podređuje sve, pa i žene, kćerke, sinovi, familija, rođaci, ama baš sve! Zbog toga su oni prodali liberale, pobjegli od istine,pljunuli na Slobodu, njima ona ne treba, oni je smatraju glupošću i nepotrebnim opterećenjem. Crna Gora nije zemlja karaktera, ona je zemlja, u najvišem mogućem procentu, totalnih nekaraktera. I ja sam sebi rekao: Slavko, dosta je. Sve što radiš, nemaš s kim, a još stravičnija je spoznaja da nemaš ni za koga, jer đe je moć, stanovnici su tu, jer znaju da moć počiva na novcu. Kako je ona do novca došla, to za njih nije bitno. Naprotiv, što krvaviji, to njima miliji, to vam je to.
Ja nijesam razočaran, ja sam gospodu zahvalan što me nije doveo na vlast, jer sve ogromne izdaje i prevare, i napadi kojima sam bio izložen, koji su stravični, bili bi prava nula u odnosu na ono što bih proživio da sam postao vlast. Jedan veliki primjer: sav Kotor, i sva Crna Gora, zna da je naš bivši politički lider Miko Živković ukrao Kotoru uvalu Trsteno, punih pola miliona kvadratnih metara najdivnijeg prostora na moru, na našem Jadranu, i u bescijenje je prodao mafij i za to od mafije dobio ogromne parei! Mi smo ga odmah izbacili iz stranke. I što se desilo? Ništa. Njemu se čitavi Kotor i dan danas javlja sa uvažavanjem i u mislima im je sljedeće: “Ah, kako je pametan onaj Živković!” Umjesto da je u zatvoru, eno ga, javno grize ukradeno. E, to vam je Crna Gora na svakom mjestu.

13.Pojedini ljudi vlasti, vas optužuju da ste uzeli nekoliko miliona u zamjenu za odlazak sa političke scene, te da od tog novac i živite u skupom Pragu. Šta takvima odgovarate?

PEROVIĆ: Naravno, to je laž Đukanovićeve policije i njenih agenata širom Crne Gore koje vidite đe se gođ okrenete, među vama su svakog dana na svakom koraku. Nije to ništa novo za mene, ili neuobičajeno. Na isti način smo mi liberali bili proglašavani: ustašama, Pavelićevcima, Tuđmanovcima, katolicima, vatikancima, papinim i zapadnim miljenicima, koljačima Srba u Kninu, Izetbegovićevcima, Muslimanima, miljenicima džamija, Albancima, balistima, antisrbima, pa sve tako do našeg proglašavanja četnicima, Miloševićevcima, neprijateljima Crne Gore i tome slično. Sve to vam gvori i svjedoči o tome ko je i što je Milo Đukanović sa njegovim pajdašima! Ali, stanovnci sve to žele, hoće, i imaju, uživaju u tome, glume mučenike i paćenike, i u tome je čitava stvar, osnovni i jedini uzrok njihovog samuništenja! Nije tačno da se oni ponašaju kako Đukanović svira. Naprotiv, on se ponaša kako oni guslaju! I na kraju, vjerovali ili ne, Crna Gora je mnogo skuplja nego Prag!

14.Zbog čega ste prestali da se javljate putem svog bloga ? Da li ste svjesni da to režimu ide na ruku, kada vi ćutite?

PEROVIĆ: Moj blog je, u veoma kratkom vremenskom periodu, posjetilo oko million i dvejsta hiljada ljudi! To je broj koji je za Ginisa. Međutim, broj komentara u odnosu na broj posjetilaca bio je malen, što svjedoči samo o činjenici da je posjetiocima bilo lijeno i da napišu bilo što. On im je bio besplatna zabava. Blog je bio, naravno, vrijedan, tamo sam napisao ogroman broj perfektnih, a često brilijantnih tekstova. Želio sam da sve to, i još mnogo čega drugoga, objavim kao knjigu, ali nijesam imao novca. Postavio sam na blog rubriku za uplatu pomoći što govori da je svak sa planete Zemlje, a ne samo iz Crne Gore, mogao da uplati. I znate što se desilo? Osim jedneosobe iz Beograda, niko nije uplatio ni euro! Ta činjenica vam razotkriva samu suštinu, a ona bi, sigurno, glasila ovako: ma mi tebe zadužujemo, mi ti činimo uslugu što čitamo tvoje tekstove, a ne ti nama što ih pišeš, bez nas ti si niko i ništa, mi smo te učinjeli velikim, i tako dalje. Ovo vam razotkriva suštinu nogorskog mentaliteta, to je njihova vječita i dobrovoljno podignuta kočnica. Sa druge strane imao sam u Podgorici i jedno divno književno veče u jednom lokalu, ja sam i pjesnik. Za veče se znalo, bilo je reklamirano u medijima, skoro da nema toga ko nije za njega znao. I što se desilo? Umjesto da ulica u kojoj se nalazi lokal, bude zakrčena makar sa tri hiljade posjetilaca, došlo ih je dvjesta pedeset od kojih odvojite jedno vadesetak udbaša! I to vam sve objašnjava, kao i moju odluku da se i sa blogom prestane, jer pitanje je, za koga? A neka čitaoci
odgovore sami.

15.Mnoge vaše nekadašnje saborce i prijatelje proglasili ste izdajnicima. Neki od njih, koje sam sretao i koje poznajem, i dalje se, najiskrenije, kunu u vas. Prihvatate li mogućnost da ste, ipak, ponekad pogrešno procijenili. Svi griješimo.

PEROVIĆ: Reći ću vam, ta njihova priča i zakletve su čista laž. Onaj ko se u nešto kune, a laže, po mojim kriterijumima nije čovjek, nego stvorenje. Jai h nijesam proglasio izdajnicima, ja sam ih kao izdajnike označio, i oni jesu takvi. Suština njihovih izdaja je njihova želja da se prodaju Đukanoviću, a on je njihovu kupovinu prihvatao samo ako bi me javno izdali i razglasili taj čin na sva zvona, što su i radili. Ja ću vas podsjetiti na jednu vašu, takozvanu koleginicu. Sjećate li se bivše liberalke Tamare Nikčević i njene užasne emisjije, čitavi beskrajni serijal je to bio, na mafijaškoj državnoj televiziji, emisje koja se zvala “Aritmija”? Urednik tadašnje televizije bio je teški izdajnik Liberalnog saveza Velibor Čović! Svako ko je gostovao u toj emisji, ogroman ih je broj bio, morao je i htio da javno laže o meni lično i liberalima, drugačije se u tu emisju nije moglo ući. Sjećate li se užasnog feljtona njenog miljenika Bore Krivokapića kojeg je napisao u ondašnjoj mafijaškoj podgoričkoj “Republici”? I tako je to išlo i ide i dan danas. Treba da znate da ssam ja pod medijskim embargom u Crnoj Gori, osim dijela mog huškačkog i lažnog prikazivanja, bio sve do dolaska Đukanovića na poziciju predsjednika, a od njegovog dolaska sam i pod medijskim embargom u čitavomom regionu. Odogovrite sami kako je to moguće, a reći ću vam. Ovaj drugi embargo zahtijevala je i ostvarila američka obavještajna služba, za sve ove godine i godine ona je bila protiv liberala. To je istina.

Inače, ja niđe i nikad nijesam pogriješio. Naprotiv, ja sam svaki put Đukanovića i Miloševića politički i ljudski nokautirao. Da je moja istina prošla, liberali bi postali demokratski primjer čitavog regiona. Ali, to bi značilo da me niko ne može slomiti, kupiti, prestrašiti, napraviti od mene slugu, fukaru, pljačkaša i svašta, a takođe, to bi značilo da od pljačke i rasprodaje Crne Gore nema ničega, nema mafije i njenog užasa, i upravo su zbog toga mene, one spoljne snage koje stoje iza Đukanovića, spriječile.


16.Ko vas je najviše razočarao u Crnoj Gori?

PEROVIĆ: Narod, bez obzira kako se ko nacionalno, vjerski, politički ili na drugi način osjećao. Razočarao me narod i njegova upornost ne samo da bježi od istine, nego da je na svakom mjestu gazi. Razočarala me je njihova brzina i htijenje da okupe odmah oko Zla, a da se sa Dobrom sprdaju i da ga izvrgavaju ruglu. Nijesu nas izdali samo pojedinci, izdao nas je narod. Zapravo, narod je izdao sam sebe i tako se ubio zauvijek. On nije ništa drugo nego droga upakovana u plastičnekutije na rafovima mafije. Narod je odbio da prihvati činjenicu da su ga iz mrtvih, svojim osnivanjem i djelovanjem, liberali probudili.Poslije nekolike godine gledanja, ponosa, energije, hrabrosti i ljubavi koje je nosio, narod je odlučio da se proda, i prodao se. Da li je Đikanović pobijedio? Nije. Pobijedio je Sotona, Đukanović je tek samo jedno, veoma sitno oružje sa kojim Sotona raspolaže. Poslije svih teških zločina koje je počinio, Đukanović se nije ubio. U njemu nemá časti, pa prema tome ni mogućnosti pokajanja. Jedan od svetaca u njegovoj mafijaškoj crkvi je Cane Subotić, ali i mnogi drugi. To je ta crna crkva koju obožava isti taj narod. Pazite, ja ću vas podsjetiti, liberali su spasili Bošnjake u Crnoj Gori od progona i masovnih ubijanja, na isti način spasili su i Albance u Crnoj Gori, i Hrvate u Crnoj Gori, borili su se za Srbe otkrivajući svaku prevaru velikosprske poltike, poručivali – mi volimo Srbe, ali nećemo dopustiti da budemo žrtve velikosprske instrumentalizacije njihovih interesa. To ne želim ni njima! I što se desilo? Svi su nas izdali da ne trepnu, sve ih je Đukanović kupio, ovo je jedina suva istina, sve drugo su naglabanja i bapske priče.

17.Marko Vešović, nekadašnji član LSCG-a i čovjek koji se pobratimio sa “Pobjedom” Mila Đukanovića, u svojoj poslednjoj knjizi ovako vas opisuje: “Nezavisni hajkač pok. Slavko Perović Praški ( zato što živi u Pragu? Ili što šmrče prašak?), trgovac Crnom Gorom i nesuđeni joj predsjednik, rizničar LSCG koji se samoukinuo, jednom, za razliku od države, nešto veće od filidžana, koja se samoukidala dvaput u istom stoljeću.”

PEROVIĆ: Vidite, sticajem okolnosti koje politika nosi sama sa sobom, ja sam upoznao ogroman broj ljudi, ovakvih i onakvih, ali ono što hoću reći da Vešović spada u samo dno koje čine isključivo monstrumi. Nas je impresionirala njegova borba u okupiranom i ubijanom Sarajevu, slali smo mu pakete, pružali pomoć, hrabrili ga. Kad je okupacija prošla našli smo za shodno da mu ponudimo da bude počasni predsjednik Liberalnog saveza. Prihvatio je, došao na naš svečani kongres, atmosfera koja je postojala bila je antička, suze su bile u skoro svakom oku, bilo je veličanstveno, tvrdim: bio je to najveći događaj u Vešovićevom životu. Ali, stvari su ubrzo krenule suprotnim smjerom. U Crnoj Gori, kad nije bio s nama, bio je okružen udbašima. Odmah je stupio u vezu sa Miodragom Perovićem i “Monitorom” i u tom sramotnom mafijaškom glasilu krenuli su užasni napadi na nas, zasnovani na očiglednim lažima, kao što je na lažima zasnovan i mali citat koji ste podastrli. To što on mene označava kao hajkača, trgovca Crnom Gorom, samoukinutim rizničarom, fildžanom, samo je djelić čitavog okeana najnižih gnusoba koje je o liberalism i meni napisao. Naravno, to ne može da uradi čovjek, nego neko ko je apsolutno sve suprotno što se pod čovjekom, posebno u crnogorskoj tradiciji, smatra. Dakle, Marko Vešović sa čovjekom i bilo čim ljudskim nema nikakve veze, ja ga vidim kao jednojajčanog blizanca Jevrema Brkovića, koji je isti Vešović. Želim reći da Vešovićeva sramna izdaja za nas nije značila ništa novo, mi smo već bili navikli na izdaje. Još jedan naš počasni predsjednik nas je sramotno izdao. Bio je to Radoš Rotković. A izdao nas je i lider, već pomenuti Miko Živković iz Kotora, ali i jedan užasni lik iz Rogama kod Podgorice, Stevo Vučinić, i još mnogi drugi. Svi su oni sveci u mafijaškoj crkvi Mila Đukanovića, tamo im je mjesto, tamo pripadaju, i neka ih.

18.Narečeni Vešović, njegov prijatelj Šeki Radončić zajedno sa kolegama iz “Pobjede” i vrha vlasti od policijskog inspektora u penziji, Slobodana Pejovića koji je prvi progovorio o depeši kojom se naređuju deportacije, sada žele napraviti čovjeka koji je odgovoran, koji je kriv, koji je lažov, koji je manipulant, koji je kriminalac. Vi i lično poznajete Pejovića. Šta mislite o tom slučaju, o njemu?

PEROVIĆ: Šeki, koji je godinama krio svoje pravo ime Šemsudin, da bi se krio i rasprodavao kao Crnogorac, zajedno sa svojim rođenim bratom blizancem i jednim od najvećih pljačkaša na krvi Bosne i Hercegovine, Fahrudinom, vlasnikom “Avaza” i ko zna čega sve još, nalazi se u istoj Đukanovićevoj crkvi. Šemsudin je novinarski proizvod nakazne “novinarske” škole Miška Perovića, koja podrazumijeva služenje novinarske uloge koju mafija odredi. Đukanović je teški ratni zločinac, to ne treba posebno dokazivati niti na tome dokazivanju trošiti riječi. Ali, činjenica je da ni on, ni njegove kolege Momir Bulatović, Svetozar Marović, Branko Kostić, kao i mnogi drugi iz Crne Gore, nijesu izvedeni kao optuženi pred Haški sud! Nije izveden ni vojni vrh Miloševićeve vojske. Vjerovali ili ne, svi su oni, kao i mnogi drugi iz bivše Jugoslavije, bili igrači američke obavještajne službe koja stoji iza njih i koja ih štiti. Milošević nije mogao izbjeći Hag, ali je ubijen u Haškom zatvoru tačno u trenutku kad se očekivala njegova odbrana koja bi zahvatila i ovo što rekoh. Milošević je zločinac, u to nema sumnje, ali bi njegova odbrana mnogima zatresla pozicije. Svi Srbi koji su navodno “umrli” u haškom zatvoru, stvarno su ubijeni iz istih razloga, suprotno mogu da tvrde budale, ili agenti. Kako su prošle ove smrti u svjetskim medijima? Muk. A zašto? Jeri mediji se nalaze pod upravljanjem iste moćne ruke.Zar se niko ne nađe da postavi prirodno pitanje: kako je moguće da se u sjajno čuvanom zatvoru desi tih nekoliko “samoubistava” i iznenadna smrt Miloševića? Ovo pitanje nikad nije postavljeno, jer je odgovor više nego jasan.

Što se tiče Pejovića, javnost je uskraćena za činjenicu da je Pejović bio liberal. Pejović i liberali su javnosti razotkrili Đukanovićev zločin deportacije novljanskih Bošnjaka, Pejović je glavni svjedok čije svjedočenje vodi do očiglednog počinioca zločina, a to je činjenica da je takozvanu deportaciju, a suštinski, njihovo izručenje kami Radovana Karadžića, naredio Đukanović. Ima tu i drugih saizvršilaca, ali zar nije čudno da Đukanović nije optužen? Naravno da jeste, ali nije optužen, jer je čitavo suđenje organizovano kako bi se sa njega sprala krv pobijenih Bošnjaka. Još jedna poprazna činjenica vidi se u istini da su se porodice pobijenih zadovoljile materijalnom naknadom od strane Đukanovića, te i oni ćute kao ribe! Ja Pejovića duboko poštujem, on pripada najređem soju koji postoji u Crnoj Gori, on pripada herojima našeg doba. Pitam čitaoce: kako je moguće da ga Hercegnovi, grad u kojem živi i prolazi krozteška šikaniranja, još uvijek nije proglasio počasnim građaninom? Neka čitaoci odgovore sami…

19.Kako se osloboditi vladavine DPS-a i Mila Đukanovića?

PEROVIĆ: S obzirom na stanje koje sam opisao, a koje traje dvadese i dvije godine, uvažavajući činjenicu da je mafija infiltrirana u skoro svaku crnogorsku porodicu, i svaku takozvanu instituciju, znajući za podršku koja se od strane Zapada pruža Đukanoviću kao i na oduševljenje stanovnika kakva im je nezavisna “država”, te ključne činjenice da je “opozicija” pod totalnom kontrolom mafije, to rušenje Đukanovića skoro da i nije moguće. On ne mora imati državnu funkciju, kao što je ni sada nema, ali će on on uvijek ostati glavni. Sve je uradio da opere svoju biografiju, tome pranju Đukanovićeve biografije svoj puni doprinos su dale i Hrvatska, i Bosna i Hercegovina. Molim Vas, na otvaranju Dubrovačkih ljetnjih igara, do hrvatskog predsjednika Josipovića bio je i crnogorski ratni huškač, bivši ministar afijaške policije i ministar mafijaške pravde, bivši advokat Momira Bulatovića, a sadašnji predsjednik republike, Filip Vujanović! Kako je to moguće? Kako je moguće da jedna Tereza Kesovija, u organizaciji crnogorske mafijaške vlade, pjeva mafiji u Crnogorskom narodnom pozorištu? Odgovor je samo jedan – mafije vladaju novonastalim državama, one su povezane i kroje kapu narodima kako hoće. Kako je moguće da je jedna Bosna i Hercegovina prihvatila kao crnogorskog ambasadora u Sarajevu, prononsiranog ratnog huškača Novaka Kilibardu, osobu koja se zalagala da Dubrovnik postane, kako bi se odvojio od Hrvatske, republika? Zašto se crnogorska mafija, uvijek u pozitivnom smislu, slika u hrvatskim i bošnjačkim medijima, a zašto mene i liberala apsolutno tamo nema. Ko ođe laže: ja ili predsjednik Josipović, ja ili mafijaški mediji? Odgovor je lak i očigledan. O kome mogu mediji, koje kontroliše i vodi Fahrudin Radončić, da pišu istinu, ili crnogorska sramotna “Pobjeda” koju vodi mafijin agent i Đukanovićev savjetnik Srđan Kusovac? Zar su odgovori potrebni? Kako je moguće da jedan Mirko Kovač prima mafijašku Njegoševu nagradu od strane mafije? Ja mislim da odgovori nijesu potrebni, jer su očigledni. Svi odgovori vode samo jednoj istini – podrška mafiji na svakom koraku, to je jedina istina. U tome smislu svaka čast Mišu Kovaču i Oliveru Dragojeviću koji su jasno poručili da u ovakvoj Srbiji nikad pjevati neće. I ne trebaju, dok se stvari iz temelja ne promijene. Želio bih da isti tretman imaju i prema mafijaškoj Crnoj
Gori.

20. Napokon, nakon duže vremena u Crnoj Gori pojavio segrašanski, nepartijski bunt. Protesti predvođeni MANS-om, Unijom slobodnih sindikata i Studentskom unijom organizovali su četri velika građanska protesta. Šta biste, u cilju efikasnije borbe protiv vlasti, savjetovali oragnizatorima protesta i svima nama koji smo u tom frontu, s obzirom da ste vi, nekada, onda kada je bilo najopasnije, okupljali najviše ljudi na trgovima?

PEROVIĆ: Ja lično vidim da su ti takozvani protesti organizovani od strane mafije. Nijesam siguran da sindikat i student o tome znaju, ali je po meni MANS, kojeg vodi Vanja Ćalović, najobičnije Đukanovićevo oružje koje se obrušava samo na one, na koje Đukanović uperi prst, sve je to igra, režija, i tome slično. Ja znam što znači organizovati miting, organizovao sam ih ogroman broj i na njima su bile prisutne desetine i desetine hiljada ljudi. Ni jedan naš miting nije bio režiran. Bili su to mitinzi otpora mafiji, sreće, zanosa, borbe za demokratiju, Crnu Goru i Slobodu. Pazite, nama su postavljali balvane, na moja kola je bačan dinamit, na mene je pucano, da bi ste došli na naš miting morali ste proći kroz petnaestak policijskih kontrola, maltretiranja, fizičkih sukoba, zaustavljala nas je vojska zajedno sa paravojskom i policijom, četnici sa kokardama. Bila su nam postavljanja mitraljeska gnijezda, na krovovima snajperi, i tome slično.

Za razliku od naših, svaki miting Mila Đukanovića bio je plaćenički, totalna režija, sve se odigravalo po scenariju: i mahanje zastavama koje su u rukama plaćenika izgledale kao krila ventilatora, i pjesmama koje su se orile na komandu, i govora koji su bili više nego smiješni, i isto tako podli, i sve drugo tome slično. Da li su Đukanovićevi pristalice, mahom plaćeni, prolazile kroz sličan tretman namijenjen nama? Nijesu nikad. Da li kroz isti tretman prolaze pridošlice na mitinzima Ćalovićke? Nikad. Da li za njih ima balvana, policijskih kontrola i slično? Nema. Ko je cilj na mitinzima? Premijer Lukšić. Da li ima zahtjeva: “Dolje Milo Đukanoviću”? Nema. Sve vam to, kao i još mnogo toga govori da su ti mitinzi najobiočnija sprdnja koja služi Đukanoviću da Crnu Goru predstavi kao demokratsku”. Ti mitinzi služe istom cilju kao i suđenje na kojem je svjedok Slobodan Pejović, a to je da lažno kreči Crnu Goru kao demokratsko društvo. Istom cilju služe i “polemike” koje sa Pejovićem vode Vešović i Radončić, ali i režirani i naručeni tekstovi kojima Miško Perović napada Đukanovića, dakle ista osoba koja je devedesetsedme javno obznanila kako je, u ime crnogorskih intelektualaca, sa mafijom sklopila sporazum da se Đukanović neće napadati, jer je cilj intelektualaca jasan : prvo država, pa emokratija!¨To je jedna od najsramnijih izdaja Crne Gore ikad urađena.

21.Kako biste definisali Igora Lukšića i opisali njegov dosadašnji mandate predsjednika vlade?

PEROVIĆ: Premijer Lukšić je podanik mafije najnižeg nivoa. On je sluga koji je za to plaćen. Zaboravlja se da je bio ministar finansija mafije, kad je Đukanović bio premijer, a vi znate ko se može u mafijaškim uslovima dovesti na takvo mjesto. Svoju političku karijeru počeo je kao liberal, odakle je brzo zbrisao. Dakle, on je bezpogovrni poslušnik koji uživa u takvoj svojoj poziciji. Đukanović je okružen takvim modelima, ti nema nikakve tajne. Ali, vjerovali ili ne, Đukanovića niko ne izdaje, jer su svi perfektno plaćeni. Da ja sad imam novca koliko i Đukanović, pa da ja krenem u njihovo kupovanje, svi bi Đukanovića izdali, kao što su mnogi izdali mene. Taj mentalitet je ključni odgovor na pitanje zašto je Crna Gora ovakva kakva jeste.

Vidite, Ćalovićka traži Lukšićevu ostavku, traži ostavku jedne tragikomične i poptuno nebitne lutke, ali ne i zatvor za Đukanovića. Takva farsa je potrebna Đikanoviću, jer izvan Crne Gore gledano, nije logično da je protesta Hrvatska puna svakog dana, ali protesta poštenih i nerežiranih, da ih ima i u BiH, da ih ima u Srbiji, da ih ima u Makedoniji, pa bilo bi nerirodno da ih nema u Crnoj Gori! Eto zbog toga su oni u Crnoj Gori proizvedeni od strane mafije. Podsjećam vas, da kad se Đukanović uželio premijerske fotelje, tada je trebao da odstupi sa fotelje tadašnji “premijer” Šturanović, potpuna kopija Igora Lukšića. I što se desilo? Đukanović, zajedno sa Šturanovićem, javno su slagali kako Šturanović ima karcinom na plućima. Ali, što je istina? Šturanović je potpuno zdrav i eno ga kod Đukanovića, ali: da li je i jedan jedini novinar postavio Đukanoviću ikad pitanje – kako nas laga u vezi Šturanovića? Nije. Želim reći da je Ćalovićka navodni “karcinom” Lukšića, ali je očigledno da nikome ne pada na pamet da će Lukšić odstupiti. A i da odstupi, što bi se desilo? Promjene? Niukom slučaju. Ja već vidim jedino Vujicu Lazovića, ili Veselina Vukotića, Djukanovićevih mafijaških slugu, na premijerskoj poziciji. I tako to sve ide u nedogled. Mi gledamo mafijašku vlast kako stara i sijedi im kosa na pozicijama koje su oteli Miloševićevim pučem januara 1989-te godine! I to je za Ginisa!

22.Kako tumačite nedavni susret Tomislava Nikolića i Milu Đukanovića u Podgorici?

PEROVIĆ: Našla se dva rođena brata po ljudskosti i političkom oružju, al i shvatanju politike. Njih obojica, kao i njihove stranke, proizvod su Miloševićeve tajne policije, oni su bili njegova desna ruka dok Miloševića nijesu nizdali kad im je takvo naređenje stiglo iz američke obavještajne službe. Đukanović je to uradio tek kad je Milošević već bio politički, al ii operativno mrtav, inače, Đukanović drugačije ne bi ni mrdnuo. Takođe, Đukanović će javno odbiti da u Hagu svjedoči protiv Miloševića, i Zapad će ga u tome suštinski podržati. Da je Miloševiću dozvoljena odbrana u punom zamahu, otkrile bi se tu strašne stvari o kojima javnost pojma nema. Zbog toga je i ubijen. Postoje tu i još neke okolnosti, pa da vam ih kažem. Da je pad Miloševića bio dolazak Slobode i demokratije, prvo što je taj isti Zapad morao izdejstvovati bila bi zakonska zabrana postojanja Miloševićevih socijalista, JUL-a užasne Mirjane Marković, Šešeljeve radikálně stranke, Arkanove stranke i još nekih, a u Crnoj Gori zabrana Đukanovićevih socijalista, opet Šešeljevih radikala, Bulatovićevih socijlaista, Narodne stranke itd. One su morale biti zabranjene kao zlikovačke stranke, a njihova vođstva izvedena na sud i osuđena za teške zločine, i to ne samo ratne.Sličan tretman morala je da prođe i Srpska prvoslavna crkva, naravno, ne u smislu njene zabrane, ali slanja njenog najvišeg sveštenstva pred sud, kao ratnohuškačkog.
Ništa se od toga, pod krinkom lažne demokratije, nije desilo, znam i zašto: Da se zločinačka politika Slobodana Miloševića ne bi nikako ubila i satrla, nego da bi ostala kao podloga za buduće, a ja vam kažem, već planirane ratove od iste one tajne službe koja je razbila bivšu ugoslaviju. Rehabilitacija zločinačkog četničkog pokreta posredstvom rehabilitacije njegovog vođe Draže Mihailovića, kao i proglašenje Nikolaja Velimirovića, saradnika njemačkog okupatora, Draže Mihailovića, Dimitrija Ljotića, Nedića i drugih, za sveca SPC, služi istoj svrsi. I da vas podsjetim, Velimirović je bio prije rata odlikovan od strane Hitlera. Ne moram vas pitati da li je, makar nakon rata, Velimirović u znak protesta zbog svega što je okupacija nanijela srpskom narodu, a Hitler svijetu, to odlikovanje vratio? Nije nikad.
U Hrvatskoj Pavelić i ustaše još politički dišu. Protjerivanje Srba iz Hrvatske nije ništa drugo nego dosezanje krajnjeg političkog i genocidnog cilja Ante Pavelića. Ne, ja ne kažem da je Tuđmanova politika bila ustaška, nije, ona je bila oslobodilačka i odgovor na agresiju Srbije, pobijedila je. Ali, od Pavelića se samo površno i paušalno distancirala. Molim vas, jedan saradnik ustaškog pokreta, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac proglašen je blaženim sa velikim izgledima
da bude proglašen svecem i tako je ustaštvo, zloupotrebom crkve, dobilo poseban oreol. Sjetimo se samo Tompsona i njegovih ustašolikih koncerata, a pogledajmo kako lokacija teškog komunističkog zločina – Blajburg i takozvani Križni put, dobijaju status zastave, ne nad žrtvama, nego nad ustašama, ali sve pod krinkom tobožnjeg zalaganja za žrtve kojih je bilo u hiljadama i hiljadama. Sve se to u Hrvatskoj dešava sa istim ciljem, kao i u Srbiji: da dvije ekstremne zlikovačke politike nikad ne umru, nego nastave da žive. Hrvatska je pošla u Evropu, a Srbija? Ja vidim da ista ona obavještajna služba radi na konstituisanju Male Velike Srbije, sve navedeno je njen osnov, ta zemlja se tako neće zvati, ali će u njoj biti: republika Srpska, Srbija, Crna Gora i Makedonija. Tako vam to ide. U njoj već čekaju visoka mjesta i Nikolića i Đukanovića. To je kljulčni razlog zašto je Đukanović lično, po drugi put u dvadeset godina, ubio Crnu Goru!

23.Da li planirate da se vratite u Crnu Goru?

PEROVIĆ: Ono što znam, moja Crna Gora kakvu sam sanjao, demokratska, prosperitetna, srećna, Crna Gora otvorena svijetu, u mom je srcu i odatle mi je niko uzeti neće, i ne može. Ta moja Crna Gora dodirne tačke nema sa Đukanovićevom Crnom Gorom, ali ni sa ovakvim narodom kakav on jeste, o njegovom stanju nema više tajne: taj narod želi i hoće sve što mu se dešava. Ja to uviđam, al i poručujem: vi nijeste prevareni, vi glumite, vaš vođa je Đukanović, vaš cilj mafija, i sve je u tome. Ali javno kažem: ja narode, sa tobom na taj put Zla, neću, nikad i nikako!

24.Šta biste poručili grašanima Crne Gore na dan nezavisnosti?

PEROVIĆ: Neka naprave slet Milu Đukanoviću na stadionu “Budućnosti”, zaslužio je! I neka ga proglase vječitim, a njegovom sinu garantuju nasljedstvo. Tako je uradio i sjevrnokorejski komunistički diktator Kim Il Sung, ostavivši sina Kim Džong Ila za svog nasljednika Sjevernoj Koreji, a ovaj opet, svome sinu obezbijedio nasljeđe. Ako je to mogao uraditi Kim Il Sung, može to uraditi i naš Veliki Vođa Đukanović, i to će narod prihvatiti, i dočekati sa oduševljenjem!Neka se slobodno ori i kliče širom Crne Gore: dolje Istina, Ljubav i Pravda, dolje Crna Gora, neka nas vječno vodi Milo Đukanović kroz mafijašku stvarnost i naš san! Al Kapone, sveče naš!

RAZGOVOR JE VODIO NOVINAR MARKO MILAČIĆ.

Older Posts »

Categories

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 65 other followers