Share this:

Poštovane posjetiteljke i poštovani posjetioci bloga, veliki pozdrav za vas! 

Prije nekolika dana gopodin Perović je dao internu vojvođanskom novinaru Toniju Lovrekoviću pa vam mi taj internu darmo na čitanje! Čim intervju bude objavljen na portalu kojem je dat, obavijestićemo vas i o toj činjenici!

LOVREKOVIĆ: Da imate priliku da se vratite na početak devedesetih, da li biste i šta menjali u vašem političkom i javnom delovanju? Kajete li se zbog bilo čega?

PEROVIĆ: Kada sam osnovao Liberalni savez Crne Gore januara devedesete, imao sam trideset i pet godina. Pored mnogih drugih znanja koja sam nosio u sebi, bio sam fenomenalan poznavalac velikosrpskog projekta i poznavalac njegovih istorijskih i političkih uzroka, zvanično, ali i tajno formulisanog 1844-e kao tajni program djelovanja srpske politike.

Kreator programa bio je  Ilija Garašanin, a naslovljen je kao  „Načertanije“. Taj projekat je bio zločinački i imperijalnog karaktera i  nalagao je asimilaciju, posrbljavanje svih slovenskih naroda koji su se nalazili oko  tadašnje Srbije, graničili se sa njom. Ista paklena sudbina „Načertanijem“ je namijenjena  i Crnogorcima sa ciljem njihovog posrbljavanja i potpunog ubijanja, uništavanja njihove stare države, što se 1918-e, okupacijom Crne Gore od strane srpske vojske i organizacijom, od strane srpske vlade, izdajničke Podgoričke skupštine, i ostvarilo: Crnogorci su nasilno proglašeni Srbima, uništena im je sve ta dinastija Petrović -Njegoš, kralj Nikola je detronizovan, uništena im je vojska, uništena im je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, uništena im je kultura, jezik, zabranjene su im slavne zastave, zabranjena im je crnogorska narodna nošnja, u škole je uveden srpski jezik sa ekavicom, crnogorsku kapu su Crnogorci mogli nositi samo sa krstom i četiri ocila iz srpskog grba, ocila koja je velikosrpka propaganda lažno čitala kao četiri slova „s“ sa porukom: „Samo sloga Srbina spasava!“ Desilo se i još mnogo toga zlog, ali se desila i pobuna Crnogoraca protiv srpke okupacije, njihov ustanak koji će potrajati nekolike godine i tokom koga će srpska vojska nad Crnogorcima počiniti stravične zločine! Srpska nacija je u Crnoj Gori planirani i ostvareni velikosrpski proizvod, izmišljotina velikosrpske politike i njenih agenata kojima će, u vrijeme Garašanina, ali i nakon njega, Crna Gora biti preplavljena. Želim da  vas još jednom podsjetim da je Garašaninov projekat bio tajni, ali se svaka srpska vlast upravljala po njemu, naravno i vlast zločinca Slobodana MIloševića! Rezultati su vidljivi na svakom koraku: zločin, pljačka, razbijanje u krvi one divne, velike Jugoslavije.

Prvi put je srpska javnost za Garašaninov program saznala tek 1907-me! Do tada on je funkcionisao zloupotrebljavajući najcrnjom i najperfidnijom mogućom manipulacijom opravdani i nadahnuti srpski patriotizam, na isti način će djelovati i Slobodan Milošević.

Liberalni savez je rođen u paklu zahuktale zločinačke Miloševićeve politike. Stvoren je da bi tome zlu u lice rekao: „Ne Miloševiću, ti ovuda proći nećeš, ne damo ti!“ Tako smo i dejlovali, bila je to misija koja okupila na desetine i desetine hiljada građana Crne Gore u onim godinama kada je protiv nas pokrenuta tajna i javna policija, udbini špijuni, udbaški mediji, kada su Milo Đukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović i bataljoni njihovih slugu bili cunami koji je trebao da nas slomi, ali mi smo slomili njih, mi smo pobijedili, bez obzira kako to nekima danas izgleda i pored njihove bezočne i očigledne krađe svih izbora koje su do danas organizovali!

Ne kajem se, niđe nijesam napravio grešku, ponosim se svime što sam uradio, a za liberale otvoreno kažem: bili su i ostali sveti pokret za slobodu crnogorsku!

Sve bih isto uradio ponovo!

LOVREKOVIĆ: Da li Balkanci pate od potrebe za velikim vođama, imajući u vidu da su od davnina pa do vremena Mila Đukanovića, Borisa Tadića ili Milorada Dodika gradili kult neprikosnovenih lidera koje nacionalno stado mora pratiti bez pogovora?

PEROVIĆ: Vaše pitanje je dio odgovora, tačno je to što ste rekli, kultovi su se smišljeno i planski gradili iz centra moći,  kako bi bili osnova diktatorskog djelovanja. Tome treba dodati i stravičnu balkansku podlost, spremnost na laž i prevaru, ali i spremnost na zločin. Pisalo se decenijama  i objavljivalo na desetine hiljada knjiga koje su očigledno i bezočno falsifikovale balkansku istoriju, a od crnogorske pravili velikosrpsku gibanicu ogromnih laži, a takve „istorije“ predavale su se na univerzitetima, a posebno i bestidno do kraja – na beogradskom.

Što je bila i ostala Srpska akademija nauka i umetnosti osim kovačnica najcrnjih istorijskih laži o srpskoj prošlosti i proizvođač srpskih velikosrba? Zar nije strašno kovati kralja Petra Prvog u zvijezde, a ne reći istinu da je bio jedan limitirani, sebični, beskrupulozni vladar koji se vješto ukrivao iza njegove navodne borbe za demokratiju? Zar nije strašno ne reći istinu da je njegova politika odvela Srbiju u sunovrat, a da se taj sunovrat, u konačnom proizvodu, zove Slobodan Milošević, a da mu je prethodio užasni i sramni kralj Aleksandar? Kako je moguće Petrovog sina, tog istog kralja Aleksandra, inače unuka crnogorskog kralja Nikole, (Aleksandar je rođen na Cetinju), pretvarati u političkog genija kad je on bio i ostao neviđeni diktator, pljačkaš, ubica, beskrajni velikosrbin, porobljivač svih jugoslovenskih naroda zajedno sa srpskim, i izvršilac terora nad njima, limitiran kao mu otac, terora koji je bio glavni uzrok raspada one Jugoslavije i zločinačkog dolaska komunista na vlast? Kako je moguće slaviti Nikolu Pašića, koji je sa svojim rođenim sinom Radom bio neviđeni pljačkaš i dugo vremena bio  glavno oružje u Aleksandrovim rukama, kako se Pašić može slaviti, a ne reći ni riječ o zlikovaštvu njegove „politike“, kako je moguće da glavni beogradski trg nosi Pašićevo ime, umjesto da nosi ime jednog Nikole Tesle ili jednog Milutina Milankovića, kako je moguće da je taj trg  postao  postolje Pašićevom  ogromnom spomeniku?

Karađorđevići su došli na vlast prethodnim zločinačkim ubijanjem kraljevskog para Obrenović, zasjeli su na krvlju stravičnog zločina okaljani srpski prijesto, a bili su finansijski niko i ništa! Ali,  Aleksandar je 1934 – te sahranjen kao jedan od najbogatijih evropskih vladara! Odakle mu bogatstvo? Od pljačke sopstvene države i svih njenih naroda. Isti je Milo Đukanović i u načinu vladanja, i u načinu pljačke, pljunuti Aleksandar u kombinaciji sa Pešićem!

LOVREKOVIĆ: Da li je jedan od najvećih problema ovog dela Evrope “kratka pamet” i da li je ona jedan od uzroka nedovoljne prosperitetnosti?

PEROVIĆ: Kako da ne! Nakaznim školstvom projektovanim da štiti diktaturu,  građanima bivših Jugoslavija  su Istina i pamet zabranjeni kao pojave, do njih se nikako ne smije doći, ali ni posegnuti za njima, odmah postajete neprijatelj protiv koga se pokreće hajka i progon. Evo vam primjera: Zar nijesmo učili kako su se protiv Turaka borili samo Srbi, a činjenice govore da su ti isti Srbi robovali Turcima pet stotina godina! Kakva borba? Đe se drugo, osim u Srbiji, s ponosom, umjesto sa stidom, ističe  petstogodišnje robovanje? Niđe. Zar nas nijesu lagali kako su se u Kosovskoj bitci protiv Turaka borili samo Srbi, a krila se bezočno istorijska istina da su se, zajedno sa Srbima, borili i Hrvati, i Bosanci, i Albanci, a krila se i istina da ondašnji Crnogorci u Kosovoskoj bici nijesu učestvovali, lagalo se da je Vuk Branković izdajnik!

Kosovsko polje bi trebalo da bude polje srpskog plača, srpske tuge, ali se stravični kosovski poraz u Srbiji slavi kao – pobjeda! Rastežu se harmonike, pjeva se, tancuje se, razvijaju se u veselju zastave, pije se do besvjesti. Koliko Srba zna da je sin Lazarev Stefan postao Bajazitov vazal koji je, boreći se rame uz rame sa Bajazitom, evropske hrišćane pobijedio u nekoliko bitaka, pa i onoj stravičnoj na Nikopolju.Koliko Srba zna da je Lazareva šćer Olivera postala Bajazitova žena koja mu je rodila četiri sina? Koliko ih zna da Miloš Obilić istorijski nije postojao, da je izmišljen, da je Murata ubio Bajazit, a ne Miloš? Koliko ih zna da je Marko Kraljević poginuo kao turski vazal u bitci na Rovinama, i još mnogo, mnogo toga što sve istorijski potvrđuje vjekovno srpsko ropstvo, a ne nikakav srpski otpor protiv Turaka, sve tamo do pojave Karađorđa. Kad smo mi i đe učili da su se protiv Turaka borili i Grci, i Bugari, i Rumuni, i Mađari, i Bosanci, i Hrvati, i Albanci? Ne, za naše škole i lažne istoričare borili su se samo Srbi, što je fundamentalna velikosrpska laž. Koliko Srba zna da je prva srpska oblast koja je prva prihvatila islam bila – Lazareva Raška, docniji Sandžak? Ama skoro niko, i ako im je Raška i dandanas pred očima, i njihova je. Tako vam to ide decenijama i decenijama sve do naših dana. Laž gnusna i istorijska prevara,  nama caruje!

LOVREKOVIĆ: Ima li nešto više od čiste poetike u stihovima Đorđeta Balaševića “da li su to bila bolja vremena, ili smo bolji bili samo mi?

PEROVIĆ: Ima. Ondašnjim ljudima se lakše manipulisalo, lakše su varani, navođeni i zavođeni, lakše su im se pred očima vezle i upotrebljavale laži, lakše se zločinački iskorišćavao njihov patriotizam. Ljudi su bili vrijedni, borili se, radili, Tito je bio uzdignut na rang Boga i pored toga što je bio otvoreni diktator i neviđeni masovni ubica. Zapad je stajao iza njega, u prvom redu CIA. Većina zemalja Istoka sanjala je da dođe u poziciju Jugoslavije, tu su bili i nesvrstani, ali i ogromni zapadni najpovoljniji krediti  Jugoslaviji od kojih su mnogi bili bespovratni. Sve ove i još mnogo drugih činjenica održavale su kod jugoslovenskih naroda  laž o jugoslovenskoj izuzetnosti, samo su rijetki znali da je onakva komunistička Jugoslavija bila vještački proizvod  dogovora velikih ihladnog rata, odnosno tek samo jedan od američkih projekata u tuči protiv Sovjetskog saveza. Tito je bio njihov pion i ništa drugo.

Vremena su bila bolja, ali i kobna, trošilo se nezarađeno, živjelo se opušteno, tri su teme dominirale: Tito i sport, i nesvrstani. Ako bi neko krenuo  protiv toga, varajući se da će Tito dozvoliti reforme, završavao je kao što su završili Savka Dapčević Kučar i Miko Tripalo u Hrvatskoj, ili Latinka Perović i Marko Nikezić u Srbiji, ali, stradalo se i u drugim republikami, svima osim u Crnoj Gori, jer su crnogorski komunisti bili najveći uvlakači u južni predio Titovih leđa, isti njihov tretman imao je taj dio leđa i Slobodana Miloševića. Kada su Titiove laži tresnule o pod i razbile se u paramparčad, Slobodanove su hitno zamijenile Titove. Ponosim se što sam dao ogroman doprinos, zajedno sa crnogorskim liberalima, da i Miloševićeve gnusne i zločinačke laži završe isto kao i Titove.

LOVREKOVIĆ: Ima li krivice medjunarodne zajednice za trenutno stanje u Crnoj Gori i na Balkanu, imajući u vidu da su regionalne despote na početku njihovih karijera tumačili kao “faktore mira, stabilnosti i demokratije”?

ODGOVOR: Najveći krivac je američka politika. Niko drugi nego CIA pripremala je tri decenije ratno razbijanje Jugoslavije, Milošević je bio CIA-in robot, a njen službenik, pored ostalih, bio je moćni Jovica Stanišić. Krvavo razbijanje Jugoslavije ima nekoliko američkih poruka. Prvo, to je suštinski antievropski čin. Amerikanci, tačnije, njihova politika, lude i na samu pomisao da se Evropa konstituiše kao uspješna zajednica raznih naroda, raznih kultura i nekolike religije. Upravo je takva bila Jugoslavija, bez obzira na sve prevare koje sam malo prije opisao. Evropi je poručeno jugoslovenskim razbijanjem: ako krenete pravim putem, proći ćete ovako kao što je prošla Jugoslavija. Drugo, Evropi su ratom  nametnute, umjesto jedne Jugoslavije koja se bez problema mogla transformisati u moderno, demokratko društvo, čitavih  sedam novih država kojima vladaju mafije koje su pod američkom kontrolom, baš kao što  su u istom statusu i sve druge svjetske mafije, osim ruske i kineske. Jednostavno, to je američki način kontrole i jedan od oblika vladanja Svijetom. Treće, ne smijemo nikad zaboraviti da je sa ratom u Bosni počela globalizacija planirane američke anti – islamske politike, koja je u svojoj biti idiotska. Sjetimo se: zar je jedan danski karikaturist iz čista mira mogao u Alahov turban da stavi bombu, a da mu to prethodno nije naređeno ili naručeno kao planirana stravična provokacija? Naravno da nije. Sjetimo se da su gorjele džamije u Amsterdamu, da su nemiri bili izraženi svuda u Evropi, da je  Francuska zabranila nošenje marame preko lica, zar namijenjen islamskim ženama, da Švajcarska nije dozvolila izgradnju minareta, da je Merkelova izjavila kako njemački projekat multikulturalnosti nije uspio, sjetimo se što je radio mafijaš Berluskoni i još mnogo drugoga i uočićemo da je sve to jedan plan čiji je dio bio i ratno rušenje Jugoslavije i ugrožavanje Evrope.

Uvjeravam vas, da je Milošević predao Kosovo Amerikancima onako kako su oni tražili, on bi postao nosilac naručene mu Nobelove nagrade za mir! Nije to uiradio i završio je na haškom sudu. Ali, zašto na taj sud nije izveden jedan Veljko Kadijević? Jedan general Blagoje Adžić? Ili general Panić i još mnogi drugi? Zašto na taj sud nije izveden ratni zločinac Milo Đukanović? Zašto nije izveden jedan Momir Bulatović zajedno sa Svetozarom Marovićem, zašto je jedan Šljivančanin dobio sramotno nisku kaznu za užasan ratni zločin ubijanja ranjenika? Zašto se na tom sudu nije našao jedan Dobrica Ćosić? Odgovor je lak i samo jedan: sve su to bili i jesu igrači CIA-e, to ih je štitilo i štiti, i ništa drugo. Po Amerikancima stvari stoje ovako: budi naš igrač, slušaj naša naređenja, bićeš  odlično nagrađen i čuvaćemo te, prvenstveno čini zločin kad ti se naredi, i to bespogovorno, inače bi druga! Na primjer, Milo Đukanović je odbio da na haškom sudu svjedoči protiv Miloševića, i nikome ništa, ni jedan evropski i američki državnik o tome sramotnom činu zaštite zločinca Miloševića od strane Đukanovića nije progovorio ni riječ,mediji takođe,  nastao je zaglušujući muk koji traje do danas!

LOVREKOVIĆ: Ivica Dačić i Dragan Marković Palma vode Srbiju ka Evropi, Đukanović se izvinjava Dubrovniku i predstavlja faktor regionalnog pomirenja, a HDZ priča o multinacionalnoj Hrvatskoj. Kako je došlo do takvog obrta događaja i šta se krije iza njega?

PEROVIĆ: Čujte, nakon petog oktobra dvijehiljadite, znači nakon pada Miloševića, u Srbiji se morala desiti jedna ključna stvar koja je Srbiji istinski otvarala vrata i pokazivala put kojim se ide do modernog, prosperitetnog i demokratskog svijeta. Prvo, Miloševićeva Srpska partija socialista je, kao zločinečka mafijaška stranka morala biti zakonom zabranjena! Isti postupak i iz stih razloga morao je biti primijenjen i na Srpsku radikalnu stranku zlikovca Vojislava Šešelja te na JUL Mire Milošević!  Srpska akademija nauka i umetnosti morala je da bude izložena stravičnoj kritici, a  njen memorandum  morao je biti podvrgnut rasturanju kao gnusna laž i to rečenicu po rečenicu! Ćosić je morao da završi na srpskom sudu, on i mnogi drugi ratni huškači i ratni kreatori kao i zločinci. Isti tretman javne osude morala je da prođe i Srpska pravoslavna crkva i njeno najviše sveštenstvo koje je pokorno služilo Slobodana Miloševića. Nasuprot tome imamo pogubnu činjenicu da je bliski Miloševićev saradnik i ondašnji junoša Ivica Dačić danas ministar unutrašnjih poslova u vladi Srbije, užas! I sad, kao Dačić, a podržavalac Slobodana Miloševića, hoće u Evropu! To ima samo jedan istiniti naziv: s p r d nj a. A Palmu  ja uošte ne bih komentarisao osim da je on istinito lice i naličje srpske politike, ali i života, pa ko voli, nek izvoli, ali je to činjenica!

LOVREKOVIĆ: Gde bi bila Crna Gora danas da su se pitali vaši liberali,a gde se nalazi pod vladavinom  Mila Đukanovića?

ODGOVOR: Da smo mi došli na vlast Crna Gora bi mnogo ranije postala nezavisna, ali i demokratska i uspješna država. Takođe, ne bi bilo mafije, ne bi bilo pljačke, Crna Gora ne bi bila crno ogledalo svega crnog što je predviđao jedan Džordž Orvel. Ali, desilo se sve obratno upravo zbog činjenice što je Milo Đukanović  CIA-in pion, on se nalazi pod njihovom zaštitom, jer im u cjelosti odgovara. Sa druge strane Milo Đukanović je i najveći velikosrpski agent koji je ikad djelovao u Crnoj Gori i on radi na njenom uništavanju. Američki je cilj da, pored Velike Albanije, koju su već stvorili osamostaljenjem Kosova, realizuju kao protivtežu Albancima i Veliku Srbiju,  do duše skraćenu za hrvatske teritorije koje je Milošević bio okupirao, ali će takva Srbija ipak biti velika i Milošević će se i u grobu osjećati kao pobjednik. U takvu Veliku Srbiju ući će BiH, Makedonija i Crna Gora kao nadoknada Beogradu za vječno izgubljeno Kosovo, to je jedan od američkih ciljeva na ovom području. Naravno, takva Velika Srbija, upravo kao i Velika Albanija, američkom voljom mogu da budu gurnute u nove ratove kad god to Vašington poželi, a željeće!

Crna Gora danas je privatni posjed mafijaške porodice Đukanović i njihovoh mafijaških klanova. Ona je opljačkana do kosti, Đukanović ju je potpuno ubio, nje nema osim geografski. U njoj je jedina „politika“ slušanje i ostvarenje bilo koje želje Mila Đukanovića, šefa crnogorske mafije. U Crnoj Gori mafija je dvadesetdvogodišnja vlast, a Đukanovićeva Demokratska partija socialista nije ništa drugo nego mafijaška organizacija. Jednog dana ona mora biti zabranjena ekonom!  Isto takva je i lažna Socijal-demokratska partija dugogodišnje mafijaške politikantske striptizete od Ranka Krivokapića. Ova mafijina ljuljaška izrasla je iz lažne, a mfijaške stranke reformista koju je vodio mafijaški saradnik i sluga Žarko Rakčević. I ona mora biti zabranjena zakonom!

Kompletna crnogorska „opozicija“ je u službi mafije, isti su takvi mediji na čelu sa udbinim bitnim lauferom od Midraga Profitera Perovića, šefa Druge mafijaške familije u Crnoj Gori, pošto su Đukanovići prva! Sve državne institucije su mafijine, isto je takva Crnogorska akademija nauka, isto je takva Dukljanska akademija nauka, isto je takva Crnogorska pravoslavna crkva sa mafijinim slugom i lažnim vladikom Mihailom, isto je takva lažna Crnogorsko-primorska mitropolija na čelu sa velikosrpskim stravičnim agentom Amfilohijem Radovićem.

Ovoj priči ne bi bilo kraja, ali njen kraj je u sljedećem: javno kradući program crnogorskih liberala kako bi ga zloupotrijebio i istovremeno ubio, mafijaš Milo Đukanović je zauvijek ubio Crnu Goru, nje više nema niđe, osim u onim rijetkim, poput méně, kojima je Crna Gora u srcu, i nikad im je niko uzeti neće! Tragedija je što ogromna većina stanovnica i stanovnika Crne Gore podržavaju Đukanovića, a tragedija je što su nas liberale skoro svi redom izdali prodajući se mafiji. Izdale su nas i crnogorske manjine: Hrvati, Albanci, Bošnjaci, a mi liberali, živote smo im spasili. Zamislite da sam se ja devedesetprve pojavio na televiziji i rekao da liberali jesu za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, ali da se taj cilj sa crnogorskim Albancima, Hrvatima i Bošnjacima postići ne može i da ih se treba riješiti! Uvjeravam vas da bi bili, u najkraćem mogučem roku, svi do zadnjeg, pobijeni! To spasenje vratili su nam kolektivnim izdajama! Najvjerniji saveznik Mila Đukanovića su srpske stranke u Crnoj Gori Andrije Mandića i Peđe Bulatovića, sve je to prljava igra, ali igra koja u Crnoj Gori prolazi ne zato što to ovdašnje stanovnice i stanovnici ne vide nego obratno: što se sa tim slažu!

LOVREKOVIĆ: Pratite li političku situaciju u Srbiji? Šta mislite o deklaraciji “Preokret”?

ODGOVOR: Djelimično. Deprimira me ta nemoć Srbije da se izvuče iz kandži velikosrpskih laži. Čujte, velikosrpstvo je iskopalo kuću i Srbiji i Crnoj Gori, rasturilo Balkan,  ali u Srbiji još nema političkog obračuna sa velikosrpstvom i to je kobno, sa njim se još uvijek i poslije svega, politički manipuliše. A što je velikosrpstvo? Sve je to gola laž na golu laž u građenju lažne i mitomanske srpske izuzetnosti i veličine.

Što se tiče „Preokreta“ ja mu ne mogu naći zamjerku, naprotiv. Ali, kroz onakav poziv za stvaranje pokreta za „Preokret“ može se istinito osvijetliti strahovito duboko dno u kojem se Srbija, sopstvenom krivicom obožavanja velikosrpskih laži, našla. Novonastale države balkanske moraju ići putem međusobne sradnje i povezivanja, ali ta saradnja se ne može graditi lažnim i sramnim izvinjenjima tipa Đukanovićevog Hrvatima i Dubrovniku!  Stravičnija je, od nesojstva tog izvinjenja, činjenica da je Hrvatska Đukanovićevo  lažno izvinjenje prihvatila! Bilo mi je došlo da povratim od gađenja kad sam na otvararnju Dubrovačkih „Ljetnih igara“ u svečanoj loži, pored hrvatskog predsjednika Josipovića, vidio crnogorsku kreaturu od predsjednika republike i mafijašku uzdanicu Filipa Vujanovića. Josipović, koji je otvorio igre, u govoru je pozdravio Vujanovića, ali je najstrašnija bila činjenica da se ne nađe ni jedan jedini Hrvat u masi prisutnih,  da Vujanoviću uputi makar  jedan jedini pogrdni uzvik, ništa, naprotiv – aplauz! Kad tome dodamo da je nedavni dolazak Tereze Kesovije i njen koncert u Narodnom pozorištu u Podgorici organizovala Vlada republike Crne Gore, u prevodu istinito čitaj: mafija, i da je Kesovija,uz njeno standardno lažno smiješenje, sva sretna pjevala onima koji su poveli rat protiv Dubrovnika i Hrvatske, popalili i popljačkali Konavle pa tako i Kesovijinu kuću, zgadi vam se. I pazite: ja napišem otvoreno protesno pismo Terezi Kesoviji koje hrvatski mediji, osim jednog,  koliko mi je poznato, nijesu ni konstatovali! Kako to nazvati? Samo ovako: užas i sramota hrvatskih medija! Ali je još užasnije što znam da im je takav stav naređen od strane vlasti, i to je to: Živjele ujedinjene balkánské mafije! U ime toga stava kod Đukanovića je boravio i predsjednik dubrovačkih dragovoljaca i Đukanovića ishvalio kao da je bio kod Mahatme Gandija! Strašno!

 

LOVREKOVIĆ: Koliko Srbija i Crna Gora ispaštaju zbog izostanka procesa lustracije?

PEROVIĆ: Ogromno i nenadoknadivo. To je ogromni teret o vratu Srbije i Crne Gore, onaj teret koji ih vuče na samo dno kloake u koju su same i dobrovoljno upale. Očigledno je da one ne žele sa tog dna da se pomjere, da isplivaju, i da se izvuku iz kloake. Kako se to i može desiti kad su vam najugledniji ljudi u obje države otvoreni kriminalci i šefovi mafije, kako? Odgovor je lak: nikako, zato i jeste sve tako kako je. A običnom građaninu je ubijena i najmanja želja za otporom, ona  počinje i završava pričom u kafani, i niđe drugo. Naprotiv. Trend je kod ljudi da se mafijama priključe, oni takvo priključenje smtraju jedino isplativim i uspješnim.

LOVREKOVIĆ: Koji su najveći problemi današanje Crne Gore?

PEROVIĆ: Dva su temeljna problema koja proizvode i masu drugih. Prvi je Milo Đukanović i njegova mafija. Đukanović mora biti uhapšen i izveden pred lice pravde, mafija mora biti rasturena, a Đukanovićeva lažna stranka DPS, koja je samo dio mafijaške organizacije, mora biti zakonom zabranjena! Enormno bogatstvo koje je Đukanović pljačkom i kriminalom stekao, mora biti vraćeno narodu. Isti postupak mora zadesiti i najbliže Đukanovićeve saradnike, a isto mora proći i njihova pljačkom stečena imovina.

Krivokapićeva Socijaldemokratska partija  takođe mora biti zakonom zabranjena, a najvjerovatnije i Krivokapić uhapšen i izveden pred sud. Isti tretman moraju proći i dijelovi vođstava lažnih opozicionih stranaka  čija članstva pojma nemaju što im dijelovi vođstava rade, ali njihove stranke ne moraju biti zabranjene.

Drugi je problem užasan, a on se sastoji od američke i evropske podrške crnogorskoj mafiji, podrške koja istog trena, sad i zauvijek mora prestati, odmah! I ne samo to, nego se njihova energija  mora preobratiti, preokrenuti u energiju uništavanja crnogorske mafije i njenih stravičnih posljedica. Da li će se takav preokret Američko – evropski desiti? Neće! S obzirom da u Crnoj Gori nema ni naznake bilo kakve narodne pobune, politika Zapada zna da pliva u sigurnom. Crnogorci znaju da tonu u septičkoj jami mafije, ali to hoće, žele i podržavaju, u tome jezivom trendu se krije tajna zvana: mafijaška Crna Gora!

LOVREKOVIĆ: Sta mislite o Nebojsi Medojevicu? Postoji li alternativa Djukanoviću u današnjoj Crnoj Gori? 

PEROIVĆ: Medojeviću je o onu bivšu i lažnu nevladinu organizaciju koja se zvala „Grupa za promjene“, kao i njen prelazak u političku stranku zvanu „Pokret za promjene“ organizovala mafija po naređenju njenog šefa. To vam sve govori o Medojeviću i njegovom režiranom i navodnom „suprotstavljanju“ mafiji. On je njen sluga i ništa više, i ništa manje! Ako želite da dešifrujete Medojevićevu lažnu stranku zagledajte se u navodno nevladinu organizaciju zvanu MANS. Ona je slično oruđe u rukama mafije! Crna Gora iskrene i prave opozicije ni iskrene i prave  nevladine organizacije – nema! Kud god pogledate, samo mafija,mafija i mafija.

Predlažem da Crna Gora promijeni ime u: Mafijaške crne planine!

 

Advertisement