MODERATOR

JA VAM SE VIŠE NIKAD OBRATITI NEĆU!

OVAJ BLOG JE PRESTAO DA POSTOJI!

SLAVKO PEROVIĆ

Prije nekolika dana gopodin Perović je dao internu vojvođanskom novinaru Toniju Lovrekoviću pa vam mi taj internu darmo na čitanje! Čim intervju bude objavljen na portalu kojem je dat, obavijestićemo vas i o toj činjenici!

LOVREKOVIĆ: Da imate priliku da se vratite na početak devedesetih, da li biste i šta menjali u vašem političkom i javnom delovanju? Kajete li se zbog bilo čega?

PEROVIĆ: Kada sam osnovao Liberalni savez Crne Gore januara devedesete, imao sam trideset i pet godina. Pored mnogih drugih znanja koja sam nosio u sebi, bio sam fenomenalan poznavalac velikosrpskog projekta i poznavalac njegovih istorijskih i političkih uzroka, zvanično, ali i tajno formulisanog 1844-e kao tajni program djelovanja srpske politike.

Kreator programa bio je  Ilija Garašanin, a naslovljen je kao  „Načertanije“. Taj projekat je bio zločinački i imperijalnog karaktera i  nalagao je asimilaciju, posrbljavanje svih slovenskih naroda koji su se nalazili oko  tadašnje Srbije, graničili se sa njom. Ista paklena sudbina „Načertanijem“ je namijenjena  i Crnogorcima sa ciljem njihovog posrbljavanja i potpunog ubijanja, uništavanja njihove stare države, što se 1918-e, okupacijom Crne Gore od strane srpske vojske i organizacijom, od strane srpske vlade, izdajničke Podgoričke skupštine, i ostvarilo: Crnogorci su nasilno proglašeni Srbima, uništena im je sve ta dinastija Petrović -Njegoš, kralj Nikola je detronizovan, uništena im je vojska, uništena im je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, uništena im je kultura, jezik, zabranjene su im slavne zastave, zabranjena im je crnogorska narodna nošnja, u škole je uveden srpski jezik sa ekavicom, crnogorsku kapu su Crnogorci mogli nositi samo sa krstom i četiri ocila iz srpskog grba, ocila koja je velikosrpka propaganda lažno čitala kao četiri slova „s“ sa porukom: „Samo sloga Srbina spasava!“ Desilo se i još mnogo toga zlog, ali se desila i pobuna Crnogoraca protiv srpke okupacije, njihov ustanak koji će potrajati nekolike godine i tokom koga će srpska vojska nad Crnogorcima počiniti stravične zločine! Srpska nacija je u Crnoj Gori planirani i ostvareni velikosrpski proizvod, izmišljotina velikosrpske politike i njenih agenata kojima će, u vrijeme Garašanina, ali i nakon njega, Crna Gora biti preplavljena. Želim da  vas još jednom podsjetim da je Garašaninov projekat bio tajni, ali se svaka srpska vlast upravljala po njemu, naravno i vlast zločinca Slobodana MIloševića! Rezultati su vidljivi na svakom koraku: zločin, pljačka, razbijanje u krvi one divne, velike Jugoslavije.

Prvi put je srpska javnost za Garašaninov program saznala tek 1907-me! Do tada on je funkcionisao zloupotrebljavajući najcrnjom i najperfidnijom mogućom manipulacijom opravdani i nadahnuti srpski patriotizam, na isti način će djelovati i Slobodan Milošević.

Liberalni savez je rođen u paklu zahuktale zločinačke Miloševićeve politike. Stvoren je da bi tome zlu u lice rekao: „Ne Miloševiću, ti ovuda proći nećeš, ne damo ti!“ Tako smo i dejlovali, bila je to misija koja okupila na desetine i desetine hiljada građana Crne Gore u onim godinama kada je protiv nas pokrenuta tajna i javna policija, udbini špijuni, udbaški mediji, kada su Milo Đukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović i bataljoni njihovih slugu bili cunami koji je trebao da nas slomi, ali mi smo slomili njih, mi smo pobijedili, bez obzira kako to nekima danas izgleda i pored njihove bezočne i očigledne krađe svih izbora koje su do danas organizovali!

Ne kajem se, niđe nijesam napravio grešku, ponosim se svime što sam uradio, a za liberale otvoreno kažem: bili su i ostali sveti pokret za slobodu crnogorsku!

Sve bih isto uradio ponovo!

LOVREKOVIĆ: Da li Balkanci pate od potrebe za velikim vođama, imajući u vidu da su od davnina pa do vremena Mila Đukanovića, Borisa Tadića ili Milorada Dodika gradili kult neprikosnovenih lidera koje nacionalno stado mora pratiti bez pogovora?

PEROVIĆ: Vaše pitanje je dio odgovora, tačno je to što ste rekli, kultovi su se smišljeno i planski gradili iz centra moći,  kako bi bili osnova diktatorskog djelovanja. Tome treba dodati i stravičnu balkansku podlost, spremnost na laž i prevaru, ali i spremnost na zločin. Pisalo se decenijama  i objavljivalo na desetine hiljada knjiga koje su očigledno i bezočno falsifikovale balkansku istoriju, a od crnogorske pravili velikosrpsku gibanicu ogromnih laži, a takve „istorije“ predavale su se na univerzitetima, a posebno i bestidno do kraja – na beogradskom.

Što je bila i ostala Srpska akademija nauka i umetnosti osim kovačnica najcrnjih istorijskih laži o srpskoj prošlosti i proizvođač srpskih velikosrba? Zar nije strašno kovati kralja Petra Prvog u zvijezde, a ne reći istinu da je bio jedan limitirani, sebični, beskrupulozni vladar koji se vješto ukrivao iza njegove navodne borbe za demokratiju? Zar nije strašno ne reći istinu da je njegova politika odvela Srbiju u sunovrat, a da se taj sunovrat, u konačnom proizvodu, zove Slobodan Milošević, a da mu je prethodio užasni i sramni kralj Aleksandar? Kako je moguće Petrovog sina, tog istog kralja Aleksandra, inače unuka crnogorskog kralja Nikole, (Aleksandar je rođen na Cetinju), pretvarati u političkog genija kad je on bio i ostao neviđeni diktator, pljačkaš, ubica, beskrajni velikosrbin, porobljivač svih jugoslovenskih naroda zajedno sa srpskim, i izvršilac terora nad njima, limitiran kao mu otac, terora koji je bio glavni uzrok raspada one Jugoslavije i zločinačkog dolaska komunista na vlast? Kako je moguće slaviti Nikolu Pašića, koji je sa svojim rođenim sinom Radom bio neviđeni pljačkaš i dugo vremena bio  glavno oružje u Aleksandrovim rukama, kako se Pašić može slaviti, a ne reći ni riječ o zlikovaštvu njegove „politike“, kako je moguće da glavni beogradski trg nosi Pašićevo ime, umjesto da nosi ime jednog Nikole Tesle ili jednog Milutina Milankovića, kako je moguće da je taj trg  postao  postolje Pašićevom  ogromnom spomeniku?

Karađorđevići su došli na vlast prethodnim zločinačkim ubijanjem kraljevskog para Obrenović, zasjeli su na krvlju stravičnog zločina okaljani srpski prijesto, a bili su finansijski niko i ništa! Ali,  Aleksandar je 1934 – te sahranjen kao jedan od najbogatijih evropskih vladara! Odakle mu bogatstvo? Od pljačke sopstvene države i svih njenih naroda. Isti je Milo Đukanović i u načinu vladanja, i u načinu pljačke, pljunuti Aleksandar u kombinaciji sa Pešićem!

LOVREKOVIĆ: Da li je jedan od najvećih problema ovog dela Evrope “kratka pamet” i da li je ona jedan od uzroka nedovoljne prosperitetnosti?

PEROVIĆ: Kako da ne! Nakaznim školstvom projektovanim da štiti diktaturu,  građanima bivših Jugoslavija  su Istina i pamet zabranjeni kao pojave, do njih se nikako ne smije doći, ali ni posegnuti za njima, odmah postajete neprijatelj protiv koga se pokreće hajka i progon. Evo vam primjera: Zar nijesmo učili kako su se protiv Turaka borili samo Srbi, a činjenice govore da su ti isti Srbi robovali Turcima pet stotina godina! Kakva borba? Đe se drugo, osim u Srbiji, s ponosom, umjesto sa stidom, ističe  petstogodišnje robovanje? Niđe. Zar nas nijesu lagali kako su se u Kosovskoj bitci protiv Turaka borili samo Srbi, a krila se bezočno istorijska istina da su se, zajedno sa Srbima, borili i Hrvati, i Bosanci, i Albanci, a krila se i istina da ondašnji Crnogorci u Kosovoskoj bici nijesu učestvovali, lagalo se da je Vuk Branković izdajnik!

Kosovsko polje bi trebalo da bude polje srpskog plača, srpske tuge, ali se stravični kosovski poraz u Srbiji slavi kao – pobjeda! Rastežu se harmonike, pjeva se, tancuje se, razvijaju se u veselju zastave, pije se do besvjesti. Koliko Srba zna da je sin Lazarev Stefan postao Bajazitov vazal koji je, boreći se rame uz rame sa Bajazitom, evropske hrišćane pobijedio u nekoliko bitaka, pa i onoj stravičnoj na Nikopolju.Koliko Srba zna da je Lazareva šćer Olivera postala Bajazitova žena koja mu je rodila četiri sina? Koliko ih zna da Miloš Obilić istorijski nije postojao, da je izmišljen, da je Murata ubio Bajazit, a ne Miloš? Koliko ih zna da je Marko Kraljević poginuo kao turski vazal u bitci na Rovinama, i još mnogo, mnogo toga što sve istorijski potvrđuje vjekovno srpsko ropstvo, a ne nikakav srpski otpor protiv Turaka, sve tamo do pojave Karađorđa. Kad smo mi i đe učili da su se protiv Turaka borili i Grci, i Bugari, i Rumuni, i Mađari, i Bosanci, i Hrvati, i Albanci? Ne, za naše škole i lažne istoričare borili su se samo Srbi, što je fundamentalna velikosrpska laž. Koliko Srba zna da je prva srpska oblast koja je prva prihvatila islam bila – Lazareva Raška, docniji Sandžak? Ama skoro niko, i ako im je Raška i dandanas pred očima, i njihova je. Tako vam to ide decenijama i decenijama sve do naših dana. Laž gnusna i istorijska prevara,  nama caruje!

LOVREKOVIĆ: Ima li nešto više od čiste poetike u stihovima Đorđeta Balaševića “da li su to bila bolja vremena, ili smo bolji bili samo mi?

PEROVIĆ: Ima. Ondašnjim ljudima se lakše manipulisalo, lakše su varani, navođeni i zavođeni, lakše su im se pred očima vezle i upotrebljavale laži, lakše se zločinački iskorišćavao njihov patriotizam. Ljudi su bili vrijedni, borili se, radili, Tito je bio uzdignut na rang Boga i pored toga što je bio otvoreni diktator i neviđeni masovni ubica. Zapad je stajao iza njega, u prvom redu CIA. Većina zemalja Istoka sanjala je da dođe u poziciju Jugoslavije, tu su bili i nesvrstani, ali i ogromni zapadni najpovoljniji krediti  Jugoslaviji od kojih su mnogi bili bespovratni. Sve ove i još mnogo drugih činjenica održavale su kod jugoslovenskih naroda  laž o jugoslovenskoj izuzetnosti, samo su rijetki znali da je onakva komunistička Jugoslavija bila vještački proizvod  dogovora velikih ihladnog rata, odnosno tek samo jedan od američkih projekata u tuči protiv Sovjetskog saveza. Tito je bio njihov pion i ništa drugo.

Vremena su bila bolja, ali i kobna, trošilo se nezarađeno, živjelo se opušteno, tri su teme dominirale: Tito i sport, i nesvrstani. Ako bi neko krenuo  protiv toga, varajući se da će Tito dozvoliti reforme, završavao je kao što su završili Savka Dapčević Kučar i Miko Tripalo u Hrvatskoj, ili Latinka Perović i Marko Nikezić u Srbiji, ali, stradalo se i u drugim republikami, svima osim u Crnoj Gori, jer su crnogorski komunisti bili najveći uvlakači u južni predio Titovih leđa, isti njihov tretman imao je taj dio leđa i Slobodana Miloševića. Kada su Titiove laži tresnule o pod i razbile se u paramparčad, Slobodanove su hitno zamijenile Titove. Ponosim se što sam dao ogroman doprinos, zajedno sa crnogorskim liberalima, da i Miloševićeve gnusne i zločinačke laži završe isto kao i Titove.

LOVREKOVIĆ: Ima li krivice medjunarodne zajednice za trenutno stanje u Crnoj Gori i na Balkanu, imajući u vidu da su regionalne despote na početku njihovih karijera tumačili kao “faktore mira, stabilnosti i demokratije”?

ODGOVOR: Najveći krivac je američka politika. Niko drugi nego CIA pripremala je tri decenije ratno razbijanje Jugoslavije, Milošević je bio CIA-in robot, a njen službenik, pored ostalih, bio je moćni Jovica Stanišić. Krvavo razbijanje Jugoslavije ima nekoliko američkih poruka. Prvo, to je suštinski antievropski čin. Amerikanci, tačnije, njihova politika, lude i na samu pomisao da se Evropa konstituiše kao uspješna zajednica raznih naroda, raznih kultura i nekolike religije. Upravo je takva bila Jugoslavija, bez obzira na sve prevare koje sam malo prije opisao. Evropi je poručeno jugoslovenskim razbijanjem: ako krenete pravim putem, proći ćete ovako kao što je prošla Jugoslavija. Drugo, Evropi su ratom  nametnute, umjesto jedne Jugoslavije koja se bez problema mogla transformisati u moderno, demokratko društvo, čitavih  sedam novih država kojima vladaju mafije koje su pod američkom kontrolom, baš kao što  su u istom statusu i sve druge svjetske mafije, osim ruske i kineske. Jednostavno, to je američki način kontrole i jedan od oblika vladanja Svijetom. Treće, ne smijemo nikad zaboraviti da je sa ratom u Bosni počela globalizacija planirane američke anti – islamske politike, koja je u svojoj biti idiotska. Sjetimo se: zar je jedan danski karikaturist iz čista mira mogao u Alahov turban da stavi bombu, a da mu to prethodno nije naređeno ili naručeno kao planirana stravična provokacija? Naravno da nije. Sjetimo se da su gorjele džamije u Amsterdamu, da su nemiri bili izraženi svuda u Evropi, da je  Francuska zabranila nošenje marame preko lica, zar namijenjen islamskim ženama, da Švajcarska nije dozvolila izgradnju minareta, da je Merkelova izjavila kako njemački projekat multikulturalnosti nije uspio, sjetimo se što je radio mafijaš Berluskoni i još mnogo drugoga i uočićemo da je sve to jedan plan čiji je dio bio i ratno rušenje Jugoslavije i ugrožavanje Evrope.

Uvjeravam vas, da je Milošević predao Kosovo Amerikancima onako kako su oni tražili, on bi postao nosilac naručene mu Nobelove nagrade za mir! Nije to uiradio i završio je na haškom sudu. Ali, zašto na taj sud nije izveden jedan Veljko Kadijević? Jedan general Blagoje Adžić? Ili general Panić i još mnogi drugi? Zašto na taj sud nije izveden ratni zločinac Milo Đukanović? Zašto nije izveden jedan Momir Bulatović zajedno sa Svetozarom Marovićem, zašto je jedan Šljivančanin dobio sramotno nisku kaznu za užasan ratni zločin ubijanja ranjenika? Zašto se na tom sudu nije našao jedan Dobrica Ćosić? Odgovor je lak i samo jedan: sve su to bili i jesu igrači CIA-e, to ih je štitilo i štiti, i ništa drugo. Po Amerikancima stvari stoje ovako: budi naš igrač, slušaj naša naređenja, bićeš  odlično nagrađen i čuvaćemo te, prvenstveno čini zločin kad ti se naredi, i to bespogovorno, inače bi druga! Na primjer, Milo Đukanović je odbio da na haškom sudu svjedoči protiv Miloševića, i nikome ništa, ni jedan evropski i američki državnik o tome sramotnom činu zaštite zločinca Miloševića od strane Đukanovića nije progovorio ni riječ,mediji takođe,  nastao je zaglušujući muk koji traje do danas!

LOVREKOVIĆ: Ivica Dačić i Dragan Marković Palma vode Srbiju ka Evropi, Đukanović se izvinjava Dubrovniku i predstavlja faktor regionalnog pomirenja, a HDZ priča o multinacionalnoj Hrvatskoj. Kako je došlo do takvog obrta događaja i šta se krije iza njega?

PEROVIĆ: Čujte, nakon petog oktobra dvijehiljadite, znači nakon pada Miloševića, u Srbiji se morala desiti jedna ključna stvar koja je Srbiji istinski otvarala vrata i pokazivala put kojim se ide do modernog, prosperitetnog i demokratskog svijeta. Prvo, Miloševićeva Srpska partija socialista je, kao zločinečka mafijaška stranka morala biti zakonom zabranjena! Isti postupak i iz stih razloga morao je biti primijenjen i na Srpsku radikalnu stranku zlikovca Vojislava Šešelja te na JUL Mire Milošević!  Srpska akademija nauka i umetnosti morala je da bude izložena stravičnoj kritici, a  njen memorandum  morao je biti podvrgnut rasturanju kao gnusna laž i to rečenicu po rečenicu! Ćosić je morao da završi na srpskom sudu, on i mnogi drugi ratni huškači i ratni kreatori kao i zločinci. Isti tretman javne osude morala je da prođe i Srpska pravoslavna crkva i njeno najviše sveštenstvo koje je pokorno služilo Slobodana Miloševića. Nasuprot tome imamo pogubnu činjenicu da je bliski Miloševićev saradnik i ondašnji junoša Ivica Dačić danas ministar unutrašnjih poslova u vladi Srbije, užas! I sad, kao Dačić, a podržavalac Slobodana Miloševića, hoće u Evropu! To ima samo jedan istiniti naziv: s p r d nj a. A Palmu  ja uošte ne bih komentarisao osim da je on istinito lice i naličje srpske politike, ali i života, pa ko voli, nek izvoli, ali je to činjenica!

LOVREKOVIĆ: Gde bi bila Crna Gora danas da su se pitali vaši liberali,a gde se nalazi pod vladavinom  Mila Đukanovića?

ODGOVOR: Da smo mi došli na vlast Crna Gora bi mnogo ranije postala nezavisna, ali i demokratska i uspješna država. Takođe, ne bi bilo mafije, ne bi bilo pljačke, Crna Gora ne bi bila crno ogledalo svega crnog što je predviđao jedan Džordž Orvel. Ali, desilo se sve obratno upravo zbog činjenice što je Milo Đukanović  CIA-in pion, on se nalazi pod njihovom zaštitom, jer im u cjelosti odgovara. Sa druge strane Milo Đukanović je i najveći velikosrpski agent koji je ikad djelovao u Crnoj Gori i on radi na njenom uništavanju. Američki je cilj da, pored Velike Albanije, koju su već stvorili osamostaljenjem Kosova, realizuju kao protivtežu Albancima i Veliku Srbiju,  do duše skraćenu za hrvatske teritorije koje je Milošević bio okupirao, ali će takva Srbija ipak biti velika i Milošević će se i u grobu osjećati kao pobjednik. U takvu Veliku Srbiju ući će BiH, Makedonija i Crna Gora kao nadoknada Beogradu za vječno izgubljeno Kosovo, to je jedan od američkih ciljeva na ovom području. Naravno, takva Velika Srbija, upravo kao i Velika Albanija, američkom voljom mogu da budu gurnute u nove ratove kad god to Vašington poželi, a željeće!

Crna Gora danas je privatni posjed mafijaške porodice Đukanović i njihovoh mafijaških klanova. Ona je opljačkana do kosti, Đukanović ju je potpuno ubio, nje nema osim geografski. U njoj je jedina „politika“ slušanje i ostvarenje bilo koje želje Mila Đukanovića, šefa crnogorske mafije. U Crnoj Gori mafija je dvadesetdvogodišnja vlast, a Đukanovićeva Demokratska partija socialista nije ništa drugo nego mafijaška organizacija. Jednog dana ona mora biti zabranjena ekonom!  Isto takva je i lažna Socijal-demokratska partija dugogodišnje mafijaške politikantske striptizete od Ranka Krivokapića. Ova mafijina ljuljaška izrasla je iz lažne, a mfijaške stranke reformista koju je vodio mafijaški saradnik i sluga Žarko Rakčević. I ona mora biti zabranjena zakonom!

Kompletna crnogorska „opozicija“ je u službi mafije, isti su takvi mediji na čelu sa udbinim bitnim lauferom od Midraga Profitera Perovića, šefa Druge mafijaške familije u Crnoj Gori, pošto su Đukanovići prva! Sve državne institucije su mafijine, isto je takva Crnogorska akademija nauka, isto je takva Dukljanska akademija nauka, isto je takva Crnogorska pravoslavna crkva sa mafijinim slugom i lažnim vladikom Mihailom, isto je takva lažna Crnogorsko-primorska mitropolija na čelu sa velikosrpskim stravičnim agentom Amfilohijem Radovićem.

Ovoj priči ne bi bilo kraja, ali njen kraj je u sljedećem: javno kradući program crnogorskih liberala kako bi ga zloupotrijebio i istovremeno ubio, mafijaš Milo Đukanović je zauvijek ubio Crnu Goru, nje više nema niđe, osim u onim rijetkim, poput méně, kojima je Crna Gora u srcu, i nikad im je niko uzeti neće! Tragedija je što ogromna većina stanovnica i stanovnika Crne Gore podržavaju Đukanovića, a tragedija je što su nas liberale skoro svi redom izdali prodajući se mafiji. Izdale su nas i crnogorske manjine: Hrvati, Albanci, Bošnjaci, a mi liberali, živote smo im spasili. Zamislite da sam se ja devedesetprve pojavio na televiziji i rekao da liberali jesu za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, ali da se taj cilj sa crnogorskim Albancima, Hrvatima i Bošnjacima postići ne može i da ih se treba riješiti! Uvjeravam vas da bi bili, u najkraćem mogučem roku, svi do zadnjeg, pobijeni! To spasenje vratili su nam kolektivnim izdajama! Najvjerniji saveznik Mila Đukanovića su srpske stranke u Crnoj Gori Andrije Mandića i Peđe Bulatovića, sve je to prljava igra, ali igra koja u Crnoj Gori prolazi ne zato što to ovdašnje stanovnice i stanovnici ne vide nego obratno: što se sa tim slažu!

LOVREKOVIĆ: Pratite li političku situaciju u Srbiji? Šta mislite o deklaraciji “Preokret”?

ODGOVOR: Djelimično. Deprimira me ta nemoć Srbije da se izvuče iz kandži velikosrpskih laži. Čujte, velikosrpstvo je iskopalo kuću i Srbiji i Crnoj Gori, rasturilo Balkan,  ali u Srbiji još nema političkog obračuna sa velikosrpstvom i to je kobno, sa njim se još uvijek i poslije svega, politički manipuliše. A što je velikosrpstvo? Sve je to gola laž na golu laž u građenju lažne i mitomanske srpske izuzetnosti i veličine.

Što se tiče „Preokreta“ ja mu ne mogu naći zamjerku, naprotiv. Ali, kroz onakav poziv za stvaranje pokreta za „Preokret“ može se istinito osvijetliti strahovito duboko dno u kojem se Srbija, sopstvenom krivicom obožavanja velikosrpskih laži, našla. Novonastale države balkanske moraju ići putem međusobne sradnje i povezivanja, ali ta saradnja se ne može graditi lažnim i sramnim izvinjenjima tipa Đukanovićevog Hrvatima i Dubrovniku!  Stravičnija je, od nesojstva tog izvinjenja, činjenica da je Hrvatska Đukanovićevo  lažno izvinjenje prihvatila! Bilo mi je došlo da povratim od gađenja kad sam na otvararnju Dubrovačkih „Ljetnih igara“ u svečanoj loži, pored hrvatskog predsjednika Josipovića, vidio crnogorsku kreaturu od predsjednika republike i mafijašku uzdanicu Filipa Vujanovića. Josipović, koji je otvorio igre, u govoru je pozdravio Vujanovića, ali je najstrašnija bila činjenica da se ne nađe ni jedan jedini Hrvat u masi prisutnih,  da Vujanoviću uputi makar  jedan jedini pogrdni uzvik, ništa, naprotiv – aplauz! Kad tome dodamo da je nedavni dolazak Tereze Kesovije i njen koncert u Narodnom pozorištu u Podgorici organizovala Vlada republike Crne Gore, u prevodu istinito čitaj: mafija, i da je Kesovija,uz njeno standardno lažno smiješenje, sva sretna pjevala onima koji su poveli rat protiv Dubrovnika i Hrvatske, popalili i popljačkali Konavle pa tako i Kesovijinu kuću, zgadi vam se. I pazite: ja napišem otvoreno protesno pismo Terezi Kesoviji koje hrvatski mediji, osim jednog,  koliko mi je poznato, nijesu ni konstatovali! Kako to nazvati? Samo ovako: užas i sramota hrvatskih medija! Ali je još užasnije što znam da im je takav stav naređen od strane vlasti, i to je to: Živjele ujedinjene balkánské mafije! U ime toga stava kod Đukanovića je boravio i predsjednik dubrovačkih dragovoljaca i Đukanovića ishvalio kao da je bio kod Mahatme Gandija! Strašno!

LOVREKOVIĆ: Koliko Srbija i Crna Gora ispaštaju zbog izostanka procesa lustracije?

PEROVIĆ: Ogromno i nenadoknadivo. To je ogromni teret o vratu Srbije i Crne Gore, onaj teret koji ih vuče na samo dno kloake u koju su same i dobrovoljno upale. Očigledno je da one ne žele sa tog dna da se pomjere, da isplivaju, i da se izvuku iz kloake. Kako se to i može desiti kad su vam najugledniji ljudi u obje države otvoreni kriminalci i šefovi mafije, kako? Odgovor je lak: nikako, zato i jeste sve tako kako je. A običnom građaninu je ubijena i najmanja želja za otporom, ona  počinje i završava pričom u kafani, i niđe drugo. Naprotiv. Trend je kod ljudi da se mafijama priključe, oni takvo priključenje smtraju jedino isplativim i uspješnim.

LOVREKOVIĆ: Koji su najveći problemi današanje Crne Gore?

PEROVIĆ: Dva su temeljna problema koja proizvode i masu drugih. Prvi je Milo Đukanović i njegova mafija. Đukanović mora biti uhapšen i izveden pred lice pravde, mafija mora biti rasturena, a Đukanovićeva lažna stranka DPS, koja je samo dio mafijaške organizacije, mora biti zakonom zabranjena! Enormno bogatstvo koje je Đukanović pljačkom i kriminalom stekao, mora biti vraćeno narodu. Isti postupak mora zadesiti i najbliže Đukanovićeve saradnike, a isto mora proći i njihova pljačkom stečena imovina.

Krivokapićeva Socijaldemokratska partija  takođe mora biti zakonom zabranjena, a najvjerovatnije i Krivokapić uhapšen i izveden pred sud. Isti tretman moraju proći i dijelovi vođstava lažnih opozicionih stranaka  čija članstva pojma nemaju što im dijelovi vođstava rade, ali njihove stranke ne moraju biti zabranjene.

Drugi je problem užasan, a on se sastoji od američke i evropske podrške crnogorskoj mafiji, podrške koja istog trena, sad i zauvijek mora prestati, odmah! I ne samo to, nego se njihova energija  mora preobratiti, preokrenuti u energiju uništavanja crnogorske mafije i njenih stravičnih posljedica. Da li će se takav preokret Američko – evropski desiti? Neće! S obzirom da u Crnoj Gori nema ni naznake bilo kakve narodne pobune, politika Zapada zna da pliva u sigurnom. Crnogorci znaju da tonu u septičkoj jami mafije, ali to hoće, žele i podržavaju, u tome jezivom trendu se krije tajna zvana: mafijaška Crna Gora!

LOVREKOVIĆ: Sta mislite o Nebojsi Medojevicu? Postoji li alternativa Djukanoviću u današnjoj Crnoj Gori? 

PEROIVĆ: Medojeviću je o onu bivšu i lažnu nevladinu organizaciju koja se zvala „Grupa za promjene“, kao i njen prelazak u političku stranku zvanu „Pokret za promjene“ organizovala mafija po naređenju njenog šefa. To vam sve govori o Medojeviću i njegovom režiranom i navodnom „suprotstavljanju“ mafiji. On je njen sluga i ništa više, i ništa manje! Ako želite da dešifrujete Medojevićevu lažnu stranku zagledajte se u navodno nevladinu organizaciju zvanu MANS. Ona je slično oruđe u rukama mafije! Crna Gora iskrene i prave opozicije ni iskrene i prave  nevladine organizacije – nema! Kud god pogledate, samo mafija,mafija i mafija.

Predlažem da Crna Gora promijeni ime u: Mafijaške crne planine!

Naravno, ovu čestitku dajem tužna srca, mojeg srca koje je nekad bilo očajno stanjem u Crnoj Gori, a onda je taj očaj prešao u tugu, što je lakše, a lakše je zbog toga što sam već odavno shvatio da u Crnoj Gori, osim za nekolike pojedinke i pojedinca, nemam za kim biti očajan, a ubrzo ću prestati i da tugujem, jer je crnogorska računica isuviše jednostavna, jasna, nepromjenjljiva, vječna – tamo ne živi narod, tamo žive stotine hiljada mafiji prodanih i odanih jedinki kojima je ta prodaja sebe i svojih najbližih bila i ostala jedini životni cilj, i jedini životni credo (vjeruj, S.P.) na kojem materijalno, a neslućeno, proftira mafija i njen Sotona, ali su i te kako zadovoljni i svi koji se prodadoše!

U Crnoj Gori, baš kao i u  Sjevernoj Koreji diktatora Kim Džong Ila koji je sahranjen uz plač milionskih masa, vlada jedinstvo mafije i naroda, i konačno, treba i to reći: u Crnoj je narod mafija, u Crnoj je i vlast mafija, i nad njom se vije crna mafijaška zastava na kojoj nije ispisano „SS“,  kao u vrijeme Hitlerovie Njemačke, nego je krvavo crvenim slovima ispisano MILO, sa isto takvim znakom uzvika na kraju ove sudbinske crnogorske riječi, i imena.

Možemo pričati što gođ hoćemo, možemo saopštavati istine milionima puta, ali je činjenica jedna: da stanovnici i stanovnice Crne Gore, i to bez obzira na pol, godine, navodnu političku pripadnost i još mnogo drugih stvari, nijesu mafija, taj isti Milo Đukanović Crnom ne bi vladao ni dva dana, ni dva mjeseca, ni dvije godine, ali je činjenica da on vlada (pljačka) punih dvadeset i dvije godine, i da već godinama, svojeg sina Blaža, može otvoreno da proglasi sopstvenim nasljednikom, na isti način kako je to uradio i Kim Džong IL! Ali, za razliku od Sjeverne Koreje kojoj je najjeziviji komunizam, samo u toku nekoliko decenija, potpuno isprao mozgove i srca, tamošnji ljudi ni o čemu pojma s pojmom nemaju, sve je u Koreji zabranjeno, a posebno pojma nemaju o današnjem Svijetu, naprotiv, oni misle da su najbolji, i najljepši, i najpravedniji, ali kako:  tako što misle da su oni narod koji je centar Svijeta.

U Crnoj Gori je drugačije, u njoj njeni stanovnici i stanovnice nijesu isprani, oni su, zahvaljujući Liberalnom savezu, živjeli u okeanu istine, ali Istina njih ne zanima, i oni su iz predivnog mora Istine doplivali do prve i prepune kanalizacione cijevi na kojoj otvoreno  piše: „Milova mafija“, i dobrovoljno su, i srećno uplivali u nju strasno gutajući mafijaške fekalije, vičući na sav glas, i lažući kako oni ne gutaju mafijom proizvedenu krv i feklaije, nego gutaju najljepše pečenje na svijetu! To je Crna Gora, sve laž do laži!

I još nešto najvažnije: skoro svi  su se u njoj prodali, ili čekaju u dugačkom redu da budu od mafije kupljeni.

U mom slučaju,  i mene  su prodavale desetine i desetine hiljada pojedinki i pojedinaca, a zadnji je prodaju pokušao stanovnik Crne Gore za kojeg sam mislio da mu to nikad neće pasti na pamet, toliko je godinama i godinama vješto glumio poštena čovjeka, a onda će mi, nakon nokautiranog  „prodavanja“,  postati jasno da je on čitavih godina tajno sarađivao na mračnim stvarima koje su išle protiv mene i liberala, mučki  pleo podle stvari sa svojom mračnom  suprugom, užas, on je bio megafon njenih crnih nastojanja, a s kim je ona bila u prijateljstvu, to su već druge i duge, ali crne priče! Danas mu, njemu STANOVNIKU,  mirno poručujem: neka se učlani u red obožavalaca Tvora od Kotora Mika Živkovića,  i neka više ne krije da je tamo bio čitavo vrijeme, i da tamo i pripada! Uzmi onu crnu zastavu „junače“, onu na kojoj piše MILO! I razvij je gradom u kojem dikćeš, primiće te svikolici sa aplauzima, listom su tamo svi za mafiju, i eto te na tv, u štampi, eto ti vječna „slava“, hahahahahahaha!!!

Kad se sve sabere i oduzme, samo je jedan zaključak, i to nepobitan: Crnoj Gori nema spasa, jer za spas su potrebni ljudi, a u Crnoj njih skoro nema –  u njoj su stanovnice i stanovnici!

Zamislite da ste u helikopteru, da nadlijećete predivne planine i brda crnogorska, a onda shvatite da su vrhovi planina postali ostrva koja vire iz potpuno crne, kao tuš crne i tmaste tekućine od čije se ogromne površine (od Brodareva pa do mora),  sunčevi zraci u nebo odbijaju! Zgranete se! Kriknete: što je ono, što je ovo, odakle, kako? A onda shvatite da je Crna  Gora ogromni akumulacioni bazen za prikupljanje mafijinih crnih i krvavih fekalija, da  vi nadlijećete vještačko mafijino jezero!

E, po toj vrsti crnila Crna već dvadeset godina nosi ime, a nosiće ga čitavi milenijum…A đe su ljudi njeni, đe su joj sinovi, a đe šćeri?

Eno ih, samoutopili su se stajući plaćenički pod zastavu krvavu, crnu i sramnu, zastavu zločina,  onu na kojoj piše: MILO!

RAIČEVIĆ: Kako komentarišete najavljene smjene u vrhu bezbjedonosnih službi Crne Gore, konkretno direktora policije Veselina Veljovića i šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost Vladana Jokovica?

ODGOVOR: Biću precizan kao i uvijek! Trenutak je da podsjetim kako sam već na drugom zasijedanju crnogorskog parlamenta, one daleke 1991-e godine, javno rekao golu istinu da je Crna Gora mafijaško-policijska tvorevina. Ovu očiglednu istinu crnogorski liberali su nepobitno dokazivali i dokazali punih dvadeset i dvije godine. Nju zna sva Crna Gora, svaka tica, i svaki list na grani u Crnoj Gori, a o ljudima da i ne govorimo, znaju to svi. Da li je ova istina bilo što promijenila u Crnoj Gori? Nije ništa! Zašto? Zato što ogromnom broju crnogorskih stanovnika odgovara i prija da žive u mafijaško-policijskoj tvorevini, oni u njoj uživaju i zato je stanje tako tragično, kakvo je i dan-danas.

Kad ovome dodate da je američka CIA decenijama projektovala ratno razaranje Jugoslavije kako bi tako rasturila u krvi jednu uspješnu multikulturnu i multikonfesionalnu federaciju, ali i javno počela razvijati idiotsku politiku antiislamizma, stvari vam postaju potpuno jasne. Da Milo Đukanović nije službenik CIA on ne bi na vlasti ostao ni dvadeset i dva dana, a kamo li dvadeset i dvije godine, to je suština čitave priče. U ovom kontekstu govoreći jasno se vidi da su crnogorska policija, zajedno sa crnogorskom udbom koja se danas naziva Agencijom za nacionalnu bezbjednost, samo mafijaške organizacije pod komandom šefa crnogorske mafije Mila Đukanovića. Smjene koje pominjete, i ukoliko do njih dođe, služe samo jednoj stvari – pisanju lažnih izvještaja ove vlasti, izvještaja koji su namijenjeni Evropi. Imena koja ste pomenuli uopšte nijesu bitna, umjesto njih doći će dva druga imena koja će vjerno služiti Milu Đukanoviću, sva takozvana tajna najavljene smjene samo je u tome, u ničemu drugom nije.

RAIČEVIĆ: Vjerujete li da ce drzava do kraja rasvijetliti aferu `Listing`?

ODGOVOR: Taman posla! U mafijaško-policijskoj lažnoj državi Crnoj Gori najmanje je važno da li je listing falsifikat ili je istina. Ja lično mislim da je istinit i da je potpuno logično da su Lukšić i Roćen komunicirali sa Šarićem, jer ko je Šarić, osim što je teški kriminalac? On je osoba od najvećeg povjerenja Mila Đukanovića, i to sve razjašnjava. Kako je moguće da je uhvaćen u krijumčarenju droge koja se procijenila na tri ipo milijarde eura? Odgovor je samo jedan, a to je da je taj zahvat Šarić pokušao da uradi samostalno, sve uz nos Amerikancima, odnosno njihovoj službi koja se navodno bori protiv droge, što je laž. Ta američka služba, DEA, ne čini ništa drugo nego drži pod punom kontrolom najveće narkobosove, usmjerava i upravlja švercom droge na globalnom, svjetskom nivou. Taj Šarićev postupak svjedoči samo o jednom: da je on beskonačno glup čovjek kome su mafijaška slava i ogromne zle pare udarile u glavu, on je počeo da se zamišlja kao Abraham Linkoln ili, u lokalnom smislu, kao Nikola Pašić, ovo vam razjašnjava čitavu poziciju. Naravno, nije on kidnuo sam, laž je da ga policije ne mogu pronaći, njemu je bjekstvo omogućila ista organizacija koja se navodno bori protiv njega i njemu sličnih. Takođe, i slučaj Šarić ući će u neke od onih izvještaja koji Mila Đukanovića lažno i sramno predstavljaju kao reformatora i demokratu. Od ovih crnogorskih mafijaških gmazova koji takve izvještaje pišu još su gori Evropljani koji ih čitaju, i ne samo to, nego ih prihvataju, a što sve svjedoči koliko im je Milo Đukanović i u budućnosti potreban, jer će se uskoro prići ostvarenju Milošević – CIA plana o stvaranju Velike Srbije, a Đukanović im je u toj sramotno prljavoj i krvavoj igri, neophodan.

RAIČEVIĆ: Vaše misljenje o hajki koja je pokrenuta protiv `Dana` zbog objavljivanja listinga u kojima se dovode u vezu narko bos Darko Šaric i aktuelni premijer Igor Luksic i sef diplomatije Milan Rocen?

ODGOVOR: Čujte, odgovor je lak. Crna gora nema druge, osim lažne opozicije koja ne radi ništa drugo nego služi mafiji. To je, konačno, postalo očigledno, a toj očiglednosti lično ja dao sam ogromni doprinos. Ko danas gleda sjednice crnogorskog parlamenta? Skoro niko, osim baba usjeđelica, jer to im je, pored sahrana i slava, jedina zabava. Ko danas bilo što vjeruje bilo kojem crnogorskom političaru? Niko nikome, sve je to mafijaški namještena igra. Ko danas vjeruje jednom Slobodanu Franoviću iz mafijaškog crnogorskog helsinškog komitenta? Ili jednom kreaturnom Milošu Bešiću?Niko, uostalom Franović se niđe i ne pojavljuje. Mogao bih ovako do ujutro, i sve redom, a sve golu istinu do istine da kažem. Pošto je mafijaška Đukanovićeva čorba počela da bazdi sama od sebe, da se jede i ždere iznutra, taj proces treba ne samo zaustaviti, nego i treba skrenuti pažnju sa njega. Kako? Vrlo lako, izmisli se afera. Napad na „Dan“ je osmišljena mafijaška hajka koja treba da doprinese skretanju pažnje javnosti sa temeljnih problema na potpuno sporedne. U tome postupku mafije nema ničega drugog.

RAIČEVIĆ: Dio predstavnika organizacije Forum 2010 najavio je osnivanje nove političke partije u Crnoj Gori. Šta mislite o toj najavi?

ODGOVOR: Ako se sjetimo da su članovi tog foruma bile mafijaške sluge od Branka Lukovca i Žarka Rakčevića, ali i mnogi drugi, a da je stranka koja se najavljuje samo njnihov podmladak, jasno je o čemu se tu radi, iz istih razloga koje sam već opisao. Kako opozicije u Crnoj Gori nema mafiji je potrebna nova „stranka“ koja će plesati po njihovom diktatu. Naravno, stranka će da puca iz svih političkih oružja koje će joj dati mafija, ali će se politički pucati samo u ciljeve koji se prethodno dogovore sa Đukanovićem. To vam je projektovana uloga novodolazeće lažne stranke, u stvari samo još jednog od bezbroj sličnih mafijaških projekata.

RAIČEVIĆ: Prije godinu dana su se desile promjene na čelu Vlade,mislite li da je premijer Igor Lukšić samostalan u donošenju važnih odluka ili glavnu riječ ipak vodi njegov prethodnik, odnosno partijski šef Milo Djukanovic?

ODGOVOR: Nikakve promjene se nijesu desile osim ako zamjenu originala koji se zove Milo Đukanović, sa kopijom koja se zove Igor Lukšić ne smatramo promjenom, što bi bila zabluda.

Podsjetimo se kako je Đukanović lepetnuo Željka Šturanovića kada mu je ponovo zatrebala premijerska stolica ne samo zbog neophodno mu potrebnog diplomatskog imuniteta koji ta stolica obezbjeđuje, nego je on i beskonačno iskompleksirana osoba koja prosto ne može da živi ako sebe ne vidi na novinskim fotografijama ili televizijskim izvještajima. On je umislio da je plejboj kao Bred Pit, da je mafijaš kao Al Kapone i da je političar kao Bil Klinton, on sebe ne vidi kao zločinca i kriminalca, on sebe vidi kao genijalca, a Crna Gora se sa njegovim svakodnevnim lažima slaže proglašavajući ih istinom!

U tom smislu Milo Đukanović je pravi sin ove Crne Gore, on joj svime pripada. Međutim, mora se reći da je smjena Šturanovića zbog njegove navodne bolesti i neposobnosti da obavlja posao premijera bila čista i očigledna Đukanovićeva prevara, ali sad pitam ja svu Crnu Goru: ima li i jednog jedinog novinara, analitičara, nevladinog sektora, intelektualaca, političara, pisca itd. koji javno kaže makar danas: pa ljudi moji, slaga nas teško Milo Đukanović! Nema ga, a ta činjenica sve govori. Dakle, Lukšić je više nego sramotni, jadni, bezlični mafijin pion od najvećeg povjerenja Mila Đukanovića, zato ga je Đukanović i postavio. O Lukšićevoj samostalnosti nema ni govora, izraz njegovog lica poručuje da se radi samo o još jednoj mafijaškoj Đukanovićevoj instant-supi, otrovnoj, ada kako!

RAIČEVIĆ: Koliko je Vama opravdano očekivanje da Crna Gora datum za početak pregovora za ćlanstvo u EU dobije u junu i koliko je realno da taj proces proprate i vanredni parlamentarni izbori polovinom sledeće godine, što se ne isključuje kao mogucnost?

ODGOVOR: Đukanoviću se ne ulazi u EU, jer bi ona donijela njegov poltički, a odmah nakon toga i brzi mafijaški kraj. On će sve raditi da do ulaska Crne Gore u EU ne dođe, sve će komplikovati, otezati, podvaljivati, lagati i tome slično. Međutim, tu se nešto spolja dešava. Jedan jaki lobi želi da Crna Gora uđe u EU kako bi postala njihovo privatno vlasništvo, jedan drugi, vezan za mafiju i Amerikance nikako ne želi da se to desi. Ako za usporavanje ulaska Crne Gore u EU bude potrebno i rušenje Lovćena, ili mini-rat u Crnoj Gori, ili neka ubistva, ili neke pljačke, sve to i još mnogo toga Đukanović će uraditi. Ali, da bi njegove riječi imale svu težinu političkog djelovanja on se mora vratiti u otvorenu politiku i ja mislim da će, baš kao što je lepetnuo Šturanovića, na isti način Đukanović lepetnuti i Vujanovića, jer pozicija predsjednika Crne Gore uz premiera Lukšića kojeg Đukanović jaše kao zrelog konja svoga, pozicija je koja mu savršeno odgovara. Naravno, i zbog diplomatskog imuniteta!

RAIČEVIĆ: Kratak osvrt na novi propali privatizacioni krug u Crnoj Gori – ulcinjska solana, nikšicka željezara, podgorički KAP…

ODGOVOR: Ničega novoga tu nema, sve je to očekivano, sve ide ustaljenim i predvidljivim tokom. Sva Crna Gora, svaka stanovnica i njen stanovnik su privatno vlasništvo mafijaškog klana Đukanović,. Nema tu nikakve tajne, sve se vidi i sa Marsa. Ali, to na Crnu Goru uticaja nikakvog nema, jer istina nije njena inspiracija i njen put, nego jedna sasvim oprečna stvar, a to je: pljačka po svaku clenu! Milo Đukanović je krunski dokaz takvog dvadesetogodišnjeg trenda u Crnoj Gori!

Tačno je: današnja Crna Gora je jedna i jedinstvena, ona je najveći, najsramniji i najsmradniji dio krvavo masakriranog Balkana, onaj njegov dio čije su stanovnice i stanovnici dobrovoljno sebi kičmu slomili odbijajući da polože najteži ispit u njihovoj trinaestovjekovnoj istoriji, ispit za treći milenijum! Oni su željeli da nestanu, da postanu sluge diktatora i da se pretvore u ovo što suštinski jesu: da postanu, čast više nego rijetkim izuzecima, da se prometnu u otovorene ništarobe! I pošlo im je za rukom, skoro do kraja i gotovo savršeno…Zato ja otvoreno kažem da je Milo Đukanović njihov jedini pravi i originalni predstavnik, u njemu je satkano svo njihovo sveopšte i najdublje ništačojstvo, on se sa njim diči, oni se sa njim gorde, grobovima crnogorskim se povraća od gađenja pred tom scenom, a prirodi onoj divnoj se gadi ko po njoj gazi, a da je i ne primjećuje, užas je to nad užasima, ali što se stanovnica i stanovnika Crne Gore tiče taj užas je potpuno zaslužen. Laž je da je Crna Gora najljepši zatvor na svijetu, tu grdnu prevaru je smislio najružniji lažov od Momira Bulatovića! Naprotiv, ona je najljepši poligon za rast i razvoj najvišeg i zločinačkog ništačojstva na svijetu, samo to, i ništa više!

Od Crne Gore se može očekivati samo nešto, a to nešto se zove – ništa! Ona više nije ni stvar, ona je krvavo bogatstvo u mafijaškim rukama, stanovnice i stanovnici su mahom mafijini službenici ili se bore svim silama da to postanu, ta vrsta „borbe“ je jedina koja u Crnoj Gori postoji.

Pogledajmo samo petvjekovnu vatru crnogorske nekadašnje Slobode, pogledajmo kako je Đukanović konačno satro nekad sveto Cetinje, uočimo na što Cetinje danas liči, da li je to sveti grad jednog slavnog naroda, ili je to namjerno napravljeni istorijski otpad koji služi za uljepšavanje mafijinog crnog plašta? Tako vam je to sa svetim Cetinjem čije se devetodecenijsko plansko ubijanje završilo sigurnom Đukanovićevom rukom, a samo se na trenutak podsjetimo:

Cetinje, na primjer, ima Orlov krš, svetu grobnicu vladike Danila Petrovića – Njegoša koji je ovu svetu dinastiju osnovao dolaskom na vlast godine 1696-e. Danilovim sijedanjem na stolicu vladičansku Crna Gora je dobila sedam nenadmašnih Petrovića, sedam, na noćnom nebu, zvijezda-stajačica. Zar datum Danilovog rođenja i Danilove smrti nijesu dva datuma koja bi trebala i morala biti ispunjena narodnim hodočašćem na Orlov krš i klanjanju svetom Danilovom grobu? Koliko osoba zna da je onaj veličanstveni grob sa prelijepim baldahinom nad njim urađen po želji Jelene, Nikoline šćerke i docnije italijanske kraljice? Ne sjekrajte se – o tome detalju niko pojma nema među smrtnicima, to se krilo na svaki način.

Na svetom Ćipuru, u dvorskoj kapeli, sahranjeni su kralj Nikola i kraljica Milena, sve u neposrednoj blizini cetinjskog manastira u kojem stoluje najveći i najteži anticrnogorac i isto takav velikosrpski agent: Risto Radović – Amfilohije. Zar sama ova činjenica da na svetom crnogorskom tronu sjedi, u ime okupatroske SPC, jedan od izvršilaca crnogorskog ubijanja, nije dovoljna svjedodžba crnogorskog užasa sama po sebi? Svuda na svijetu samo bi ova činjenica bila dovoljna da promijeni ustaljena mišljenja osoba, mišljenja koja su proizvod teških i sramotnih velikosrpskih falsifikata, svuda, ali u Crnoj Gori ovaj očigledni dokaz teškog zločina ubijanja jednog naroda, ne znači ništa. Da dodam kako u istoj crkvi počiva i sveti Ivan Crnojević čije su posmrtne ostatke njegovi potomci, skoro dvadeset godina(!!!), vucali po raznim cetinjskim podrumima prije nego što su ga ponovo, i to skoro krijući, a u svakom slučaju s r a m n o, ponovo sahranili. Zar dan rođenja Ivanova i dan njegove smrti nijesu dani za opštenarodno hodočašće na Ćipur? Da, bili bi to svuda u Svijetu, ali u Crnoj ne nikako, Crnu ti datumi uopšte ne interesuju. Uzalud ovđe dodajemo činjenicu da je Ivan Crnojević osnivač prve južnoslovenske štamparije i da je upravo tu, na Ćipuru, u bivšem manastiu Crnojevića, radila ta štamparija i štampala onaj čudesni „Oktoih“, ali sve je to zaludu, ove današnje Crnogorce, umjesto „Oktoiha“, zanima „Prva banka“ Aca Đukanovića! A molim vas, zar dani rođenja i smrti kralja Nikole nijesu dani za opštenarodno hodočašće i klanjanje čovjeku koji je toliko divnih čuda učinio Crnoj Gori i uveo je u države koje su kraljevstva? Opet kažem, svuda na svijetu bi tako bilo, ali u Crnoj ne nikako! Nikola se ne smije ni pomenuti! A koliko osoba zna da su dva velika crnogorska izdajnika bili najbliži kraljici Mileni koja je bila od Vukotića? Ko zna da je teški i sramotni crnogorski izdajnik bio rođeni Milenin brat Stevan koga su velikosrpske vlasti sahranile odmah sa desne strane ulaska u dvorište cetinjskog manastira? Kad budete ulazili u manastir pogledajte što piše na poleđini piramide Stevanovog groba i vidjećete da piše „Arsen Karađorđević“, jer to bijaše njegov grob kojeg je Aleksandar poklonio za Stevanovu sahranu, a što svjedoči o dometu Stevanove izdaje Crne Gore! Koliko osoba zna da je drugi ogromni izdajnik Crne Gore bio serdar Janko Vukotić? Niko pojma nema o tome, a to svjedoči o ogromnim prevarama nastalim po velikosrpskom diktatu crnogorske „istorije“.

U cetinjskom manastiru kojeg je Amfilohije, baš kao i sve druge crnogorske manastire i crkve, falsifikatorski proglasio srpskim(!) sahranjeni su Veliki Vojvoda Mirko Petrović, otac knjaza-kralja Nikole i rođeni brat knjaza Danila, inače genijalni vojskovođa i isto takav političar. Preko puta njega sahranjen je njegov brat knjaz Danilo Petrović i do njih obojice Sveti Petar Cetinjski. Ljudi moji, pa zar datumi njihovog rođenja i njihove smrti nijesu dovoljni za opštenarodno hodočašće u cetinjski manastir? Ponavljam, svuda na svijetu bi to tako bilo, ali u Crnoj Gori nije. Tako se sprječavanjem narodnog hodočašća faktički zabranjuje opštenarodni povratak u onu istinitu, i upravo zbog toga skrivanu ili velikosrpski falsifikovanu crnogorsku istoriju, u tome vam je tajna crnogorskog ubijanja i ubijanja Crne Gore!

A kako odgovoriti na pitanje: zar je moguće da datum potapanja onog broda pred obalom Albanije, broda koji je dovozio iz SAD crnogorske dobrovoljce (Prvi svjetski rat) kada će ih izginuti oko 1600(!) nije dovoljan razlog za opštenarodno hodočašće pred čudesni spomenik „Lovćenska vila“ Rista Stijovića? Eto, nije, o tome činu savremeni Crnogorci pojma s pojmom nemaju!

A što da kažemo na pitanje: zašto čuvena „Filermosa“, zajedno sa rukom Sv. Jovana krstitelja i djelićem krsta na kojem je raspet Isus, a sve tri relikvije pripadale su Malteškim vitezovima i smatraju se najsvetijim relikvijama sveukupnog hrišćanstva, zašto se te relikvije kriju od stotina i stotina hiljada , miliona i miliona vjernika koji bi iz cijeloga svijeta pohrlili na Cetinje da ih vide i da im se poklone?

I na kraju, što reći za Lovćen, za Njegoša, za njegov mauzolej genijalni koji je projektovao genije svjetskog vajarstva Ivan Meštrović. Zar dani Njegoševog rođenja i smrti nijesu dovoljan razlog za opštenarodno hodočašće? Kako odgovoriti na jezivo pitanje: zašto je Lovćen, zajedno sa Njegošem, već decenjama doslovce ubijen?

Odgovor na sva ova pitanja je samo jedan: sram vas i stid bilo današnji Crnogorci! Vi dostojni nijeste svojih slavnih predaka! Vi ste mafijin donji veš, tamo i pripadate!

1. Kada pogledate u Crnu Goru danas, dvije decenije nakon osnivanja Liberalnog saveza, dvije decenije od početka vaše borbe za zdravo društvo, dvije decenije nakon ratova i razaranja, na što vam liči ova zemlja ?
ODGOVOR: Milo Đukanović je, radeći po velikosrpskom Miloševićevom planu, definitivno ubio i zakopao Crnu Goru. U odnosu na nju ostvaren je velikosrpski Miloševićev projekat zbog čijeg je izvršenja, do tada potpuno nepoznati Milo Đukanović, bez ijednog jedinog dana radnog staža, a u svojoj dvadesetsedmoj godini, dobio na poklon mjesto crnogorskog premijera! Sama ta činjenica da jedna osoba besramno zajaše mjesto premijera I to bez ikakvih kvalifikacija I iskustva, I to još u onim paklenim uslovima počinjanja Miloševićevog zločinačkog ratnog razaranja Jugoslavije, jasno I bezgrešno poručuje da se kod takve osobe radi o najvećoj dubini ljudskog nemorala, što se proteklih dvadeset godina svakodnevno javno dokazivalo I potvrđivalo Đukanovićevim svakodnevnim djelovanjem. Osim što je vođa crnogorske mafije, Đukanović je I najveći velikosrpski agent u Crnoj Gori. On radi po nalozima CIA na utapanju Crne Gore u Srbiju što se vidi I u najnovije vrijeme đe nestanak Crne Gore dolazi kao nadoknada Srbiji za vječno izgubljeno Kosovo. Šira suština je da se BiH, Srbija sa Crnom Gorom I Makedonija povežu u jednu cjelinu čime će biti ostvaren Miloševićev – CIA jedinstveni plan o stvaranju Velike Srbije pored već stvorene Velike Albanije. Srbija će biti nešto manja nego što je bilo planirano, u njoj neće biti hrvatskih teritorija na koje se bilo vojno kidisalo, ali ipak – biće to Velika Srbija!
Današnja Crna Gora nema nikakve energije pobune, niti patriotizma, I u tome je ogoromna razlika ove današnje I one Crne Gore koja je imala neopisivi Liberalni savez, višegodišnju trajnu pobunu, I mene lično kao svoju ogromnu, ali I posljednju šansu. Umjesto da se oslobodi mafije, Crna Gora joj se sva prodala. Danas, ona nema I ne želi nikoga novog, ona hoće I želi da ostane trajni Đukanovićev privatni posjed stečen neviđenom, otvorenom, I bezočnom Đukanovićevom otvorenom pljačkom. Upravo ta činjenica čini današnju sudbinu Crne Gore kataklizmičnom. Takođe, ovdje živi strahotno I totalno neobrazovan narod, I narod kojem je zakon – bježanje od istine!
2. Mnogi pripisuju Milu Đukanoviću zasluge sticanja crnogorske nezavisnosti i očuvanja mira tokom ratova. Kakav je Đukanović državnik i kakav će ostati u istoriji Crne Gore ?
ODGOVOR: Naravno, sve je to projektovana udbaška laž. Đukanovića je na vlast dovela Miloševićeva policija januara 1989-e, a Đukanović je, osim totalnom izdajom Crne Gore, vlast dobio na povjerenje zahvaljujući činjenici da je bio otrovni I ekstremni velikosrbin, ratni huškač, I jedan od moćnih organizatora rata. On je Crnu Goru naćerao na rat, on je tamo gurnuo, on je svakodnevno I na sve četiri strane emitovao grozne ratnohuškačke velikosrpske laži I poruke, on je gurnuo Crnogorce u zločin napada na Dubrovnik, ali I na druga jugoslovenska bojišta, on nije očuvao mir, naprotiv, on je sa svojim vođom I učiteljem Slobodanom Miološevićem organizovao rat I definitivnu propast ne samo Crne Gore nego I one Jugoslavije, u svojoj biti on je vampir najmračnijih sotonskih slojeva crnogorske prošlosti. Đukanović je kao političar gori od svake duple nule, on političar nije, on je zločinac I mafijaš. Čista je laž da je on donio Crnoj Gori ovu lažnu nezavisnost, ta ideja je javno, I od strane užasnog velikosrbina, ukradena od crnogorskih liberala da bi bila mafijaški uništena,ništa drugo! On je želio da Milošević ostane beskrajno dugo krvavi diktator kako bi, u odnosu na njega, on, takođe diktator, glumatao demokratu I reformatora. Đukanović nije htio pobjedu na referendumu za nezavisnost nego je planirao poraz I na njemu svim silama radio, kako bi, po ko zna koji put, poslije poraza obećao novi referendum, ali tek za desetak godina tokom kojih bi se I dalje razvijala njegova mafija I pljačkaški krvavo cvjetala njegova diktatura. Đukanović je najmračnija I najgnusija osoba ovog mračnog dijela najnovije crnogorske istorije koja spada u red njenih najsramnijih decenija. Svo Zlo Crnoj Gori, ali I regionu, kao vjerni I debelo plaćeni sluga Miloševića, on je donio.
3. Nikada nijesmo smijenili vlast u istoriji, a to je osnovni predznak demokratičnosti neke države. Da li postoji mogućnost da se to dogodi u skorijoj budućnosti i koji je vaš recept za to ?
ODGOVOR: Rekli ste činjenicu koja potvrđuje kao istinu i sve što sam već rekao. U Crnoj Gori patriotizma niti želje za Slobodom – nema, sve je to ubijeno planiranim Đukanovićevim razaranjem Liberalnog saveza kao po Đukanovića I CIA opasne I reginalno vodeće patriotske, demokratske I državotvorne stranke, I nema nikakve šanse da se crnogorski patriotizam I želja za Slobodom I demokratijom vrate u neko dogledno vrijeme. Svi mediji u Crnoj Gori, I sve političke stranke I institucije bilo državne ili lažno nezavisne, u punom su ličnom vlasništvu Đukanovića I njegove mafije, ona je njihov jedini gospodar, a ovi lažni opozicioni političari su debelo krišom plaćene I podatne Đukanovićeve lutke na koncu. Da nije tako sve bi opozicione stranke odavno već bojkotovale parlament , izašle ne samo iz njega nego I iz svih državnih institucija, I izveli narod na ulice, jer samo to I ništa drugo, samo to mijenja stvari u Crnoj Gori, samo to ruši Đukanovića I njegovu mafiju, a sve u skladu sa jednim starim grafitom: “Otpor stoko!” Ne, ovdašnji stanovnici nijesu stoka, oni su najcrnje I najsramotnije račundžije I interešdžije koje sam ja ikad sreo u životu! I zato Sreće ođe nema, a ja lično ne vidim ni najmanji osnov da nje ikad bude. Zašto? Jer to nije želja narodna, pričali mi što gođ hoćemo!
4. Zašto je ovaj narod ćuti dvije decenije ?
ODGOVOR: Dok je djelovao LSCG, najveći dio naroda nije ćutao, ali je djelovanjem mafije I lažnih “dukljanskih” intelektualaca pod udbaško-mafijaškom komandom Jevrema Brkovića I Miška Perovića, sveden na nemoćnu manjinu.Narod je satrven i dvjema stravičnim diktaturama. Prvom Karađorđevića, u kojoj je umjesto nastavljanja vjekovne Slobode dobio diktaturu i izgubio sve: državu, svetu dinastiju Petrović – Njegoš, svoje ime, vojsku, svoju naciju, svoju autokefalnu crkvu, svoje zastave, svoju istoriju, svoje bitke, svoj jezik, svoju kulturu… on je prošao kroz etno I kulturocid koji je sprovela fašistička velikosrpska vlast Karađorđevića, I od toga se nikad izvadio nije. A sve je rađeno pod izgovorom da su Crnogorci najveći Srbi I da su uopšte Srbi, što je jedna od najvećih I najočiglednijih velikosrpskih izmišljotina i laži ikad plasiranih od njihove strane na teritoriji Evrope! Onda su došli rat, Tito I Draža, a u Crnoj Gori je nastalo užasno međusobno ubijanje. I pored toga što ni Tita ni Dražu niko nikad u Crnoj Gori očima nije vidio, pa je onda došla Titova diktatura koja je najbleđe I samo formalno vratila Crnogorcima naciju i državu, ali je tu “državu” koristila bez ikakvog sadržaja, crnogorstvo je, suštinski,od strane komunista bilo nanovo – zabranjeno! Takođe, komunisiti su planski zadali Crnoj Gori definitivan udarac hitnim seljenjem svete prijestonice iz Cetinja: petovjekovnog slobodarskog, državnog, crkvenog, političkog, vojnog I kulturnog crnogorskog središta, ali I baštinika prve crnogorske države Duklje, pa zatim Zete, u Podgoricu koju su, zbog odbrane svojg zločina nazvali – Titograd! Na pitanje: zašto je takav zločin uništenja svete prijestonice, neregistrovan niđe drugo u Jugoslaviji ili Evropi, ipak urađen u Crnoj Gori, odgovor se zna – bez svetog Cetinja, Crne Gore – nema, odakle vatra kad se ognjište ugasi? Bio je to užasni velikosrpski čin, a crnogorski komunisti bili su prepuni velikosrba među kojima se najviše isticao Blažo Jovanović sa Milovanom Đilasom, partijskim zaštitnikom I ideologom ključne velkosrpske laži o navodnom srpskom porijekliu Crnogoraca! Bili su tu na istom izdajničkom poslu I mnogi drugi. Sve ovo objašnjava Đukanovićevo definitivno ubijanje Cetinja I to bez obzira na činjenicu što mu je vraćen status prijestonice, ali lažne, tačno kako je Đukanović sa svojim velikosrpskim timom to I želio.
5. Kolika je uloga međunarodne zajednice u nesmjenjivosti crnogorske vlasti ? Ko u tim internacionalnim krugovima najviše podržava aktuelnu vlast, a ko bi želio da joj vidi leđa?
ODGOVOR: Samo budala može da ne vidi kako iza Đukanovića, kao I iza projekta ratnog uništenja Jugoslavije, stoji CIA I tajna američka politika! CIA je glavni temelj Đukanovićeve mafije, ona sa njome komanduje, ona Đukanovića usmjerava. Ovo se odnosi I na sve druge balkanske, I ne samo balkanske mafije. Odatle Đukanoviću moć,odatle kobna činjenica da su sve “nove” vlasti nastale raspadom Jugoslavije, da su mafijaške, da su se napljačkale, obogatile, prodale svoje države u bescijenje strancima I da su najveći novi zločinci postali, ne samo vodeći političari nego i sama “elita” u novonastalim I tragično smiješnim novim “državama”. Pa molim Vas, kako je moguće das u u Hagu, opravdano naravno, jedan Mladić I Karadžić, a da ta namo nije završio jedan Dobrica Ćosić ili jedan Veljko Kadijević, ili jedan Milo Đukanović? To sve razotkriva! Rušenje Jugoslavije bio je najdublji I dugo planirani američki cilj, a suštinski antievropski čin, taj američki antievropeizam je samo njegovo jezgro, njemu služi i Milo Đukanović.
Jedan od uzroka takvog razvoja Zla uništenja Jugoslavije je neosporna činjenica da je Jugoslavija bila uspješna multikonfesionalana I multinacionalna federacija koja se lako mogla transformisati u uspješnu demokratsku državu. U tome poslu je pokojni I sjajni Ante Marković, od strane Amerike, namjerno I brutalno spriječen! Amerikanci lude I od same pomisli da Evropi pođe za rukom da postane uspješna multinacionalna, multikulturna I multikonfesionalna zajednica naroda, odatle I potiče njihova suludna anitislamska politika, planirana naravno. Eto, u tome je tajna koja to zapravo i nije, eto zbog toga Đukanović još dugo, dugo, padati neće! Dodajte tome da Crna Gora nije zemlja otpora, nego zemlja prodanih I korumpiranih duša I interesa, i to vam je to!
6. Šta mislite o Socijaldemokratskoj partiji ?
ODGOVOR: Od samog njenog nastajanja pod dugo I dugo godina uspješnim crnogorskim “biznismenom” I teškim milionerom Žarkom Rakčevićem koji se odmah odvojio od mafijaškog sluge profesora Ljubiše Stankovića dugogodišnjeg mafijaškog rektora, pa sve do današnjeg I dugogodišnjeg njenog “predsjednika” Ranka Krivokapića, SDP je bila I ostala tek samo jedan u čitavom nizu očiglednih mafijaških mehanizama u Crnoj Gori. Ona je vječiti i lažni koalicioni partner Mila Đukanovića , I to godinama I godinama, SDP blage veze sa socijaldemokratijom nema! Suštinski – ona je isto što I mafijaški DPS. Zato sam ja odavno nazvao mafijašku vlast u Crnoj Gori njenim pravim imenom: DP(SS)DP, vlast koju reprezentuje trojac Đukanović-Marović-Krivokapić. Ove dvije “partije” to nijesu, one su mafijaške organizacije I ništa drugo. Malo je reći da je uloga Krivokapića I SDP sramna, ona je kriminalna, ona zahtijeva izvođenje pred sud I teške, najteže kazne, kao što je u Srbiji, da je Srbija srećnija, ista sudbina morala da zadesi I Miloševićevu stranku, I Mirin JUL, I srpske radikale, a sve kao pokretače ne samo ratnog zla u bivšoj državi nego I pokretanja kriminala kao takvog, ali…Krivokapić zna da će ipak, jednog dana, Đukanović pasti I slomiti se, a da bi ga on, prihvatljiv I poželjan za CIA, mogao naslijediti, to je njegov plan I san, u tome je bit ove priče koju ispričah. Inače, svaki član SDP je, baš kao I svaki član DPS-a, potpuno korumpiran, svi drže visoke I moćne pozicije u mafijinoj strukturi ili im se nadaju.
7. Kakva je crnogorska opozicija ? SNP, NOVA, Pokret za promjene ?
ODGOVOR: Sve je to udba, sve su to udbini projekti I udbina ostvarenja. Pri ovome ja ne optužujem najveći dio njihovih članova, oni mogu biti u zabludi, ali ja nikako ne. Najveći saradnik Đukanovića je uvijek bila SNP sa pređašnjim, ali I sadašnjim njihovim stvarnim liderom Peđom Bulatovićem kao I današnjim gluma-guma-liderom Milićem. Đukanović jednostavno naruči I plati ponašanje SNP I to se na tanjiru javnosti servira, uvijek je to tako I bilo. U istoj ulozi je velikosrpska Amfilohijeva SPC u Crnoj Gori, ali I crnogorska CPC! Odatle vam potiču i sve nanovije priče – sukobi, lažne naravno, o crnogorskom jeziku, crkvi, zastavi, himni, ali I još mnogo toga. U istoj poziciji je I NOVA, a najogavniji je Medojevićev “Pokret za promjene”, ali I nekolike promovisane i lažne nevladine organizacije, u prvom redu MANS, ili tek jedan sramotni Crnogorski helsinški komitet Slobodana Franovića. Sve vam je u Crnoj Gori režirano, namješteno, I sve to brekće i smrdi funkcionišući, ali ide, kreće se po želji I narudžbi Mila Đukanovića.
8. Nedavno je najavljeno formiranje nove, građanske partije sačinjene od mlađih ešalona nevladine organizacije Forum 2010. Kako gledate na to ?
ODGOVOR: Odmah da vam kažem – nikako. Sa druge strane to vam svjedoči da su dosadašnji lažni “opozicionari I intelektualci”, a zapravo mafijaši, odavno istrošeni prekomjernom mafijinom upotrebom, da je članstvo takozvanih opozicionih stranaka počelo da čita prevaru u koju su teškom manipulacijom vođstava gurnuti, I da je Đukanoviću potrebna nova bokserska vreća za udaranje u vidu nove, ali lažne opozicione stranke, vreća koja će biti kao “opoziciona”, ali naravno, nemoćna. To će nas po ko zna koji put uvesti u mafijinu proizvodnju novog “opozicionog” lidera I njegovih saradnika, ponoviće se slučaj Medojević I tome slično, sve je to već dobro poznato, I još bolje opisano od moje strane. Mafijaški dupli štep to vam je to, štep koji je tek samo jedno od mafijinih crnih, sramotnih I podlih pravila I postupaka, ništa novo.
9. Kako ste se osjećali 21.maja 2006. godine na dan referenduma, kada su ideju čiji ste vi korifej preuzeli vaši najljući protivnici ?
ODGOVOR: Trenutak je da se podsjetimo na višegodišnje I konstantne Đukanovićeve laži u vezi referenduma kojeg je svakog uboga dana obećavao već sjutra, a referendum o nezavisnosti nikako da se desi! Zašto, odgovor je lak. U prvom periodu veliki je igrač u Srbiji bio Đinđić, između njih dvojice se razvilo prijateljstvo! Đukanović je bio uzor Đinđiću kako se može biti mafijaš, a od strane Zapada istovremeno biti prihvaćen kao “demokrata”. U toj kombinaciji nezavisna Crna Gora Đukanoviću nije trebala nikako. Onda se desila promjena. Od strane Đukanovića Koštunica je lažno optuživan da je novi Milošević, ali ispod te lažne kritike referendum je namjerno, čak I u verbalnoj komponenti postajao sve udaljeniji. Đukanoviću je Koštunica bio idealna meta za stvaranje laži I da prosipa glavnu: kako je, eto, on, u odnosu na Koštunicu, demokrata, pa je takva I Crna Gora!
Imali smo nevjerovatnu stvar da Đukanović u Briselu ili Crnoj Gori Solani priča priču o zajedništvu Crne Gore I Srbije, a čim Solana nije tu isti Đukanović mlati o referendumu kojeg istovremeno uporno odbija da sprovede. Kad ste čuli da je Solana ikad reagovao kritikom na otvorene Đukanovićeve svakodnevne I svakogodišnje laži? Nikad, a razlog se zna, nije zaludu rečeno: para vrti đe burgija neće! Solana je bio, I ne samo on, izvrćen novcem I od strane CIA, I od strane Đukanovića, drugog odgovora nema. A onda je, u nemogućim uslovima, I onim suludnim I pokvarenim evropskim 55% potrebnim I nametnutim za pobjedu na referendum, do refrenduma ipak došlo, ali zašto? Đukanović je bio siguran u referendumski poraz, radio je sve da do njega dođe I bio je javno razradio plan takozvane “sive zone”, odnosno “dobijanja” broja glasova koji bi bio ispod 55%, što znači da od nezavisnosti nema ništa, pa da on, kad mu se svidi, ponovo zakazuje referendum želeći ponovo da bude neuspješan. Ali, stvari su mu se otele kontroli, pobjeda je stigla I pokazala se onim što sam ja znao – smrtonosnom za Crnu Goru, a isto bi bilo I sa gubljenjem referenduma! Pod Đukanovićem Crna Gora je punih dvadesetdvije godine samo jedno – mafijaški brlog!
10. Mnogi Vas kritikuju da ste i vi pružili ruku Milu Đukanoviću, kada ste početkom dvijehiljaditih sa njim oformili manjisku Vladu ? Zašto ste to učinili ?
ODGOVOR: Mi nikada sa Đukanovićem nijesmo formirali vladu, ali znajući da neprestano laže o referendumu, da ga planski I namjerno beskrajno odgađa I izbjegava, tada smo, u tom vremenu koje navodite, nakon tek završenih izbora I odbijajući da u vladu uđemo, nakon toga dali podršku njegovoj manjinskoj vladi sporazumom koji je imao samo dva člana od kojih se, u drugom članu, nalazi njegova suština: da mi dajemo parlamentarnu podršku manjinskoj vladi DPS samo u trajanju od 365 dana u roku kojih je vlada dužna da pripremi I održi referendum o crnogorskoj nezavisnosti! Potpisali su, ali znali smo da će slagati, da od referenduma neće biti ništa I da ta činjenica može izazvati kod njih teški poremećaj. Ali, tako nije bilo, za referendum su očekivano slagali, ali je mnogo prije isteka roka predviđenog sporazumom Đukanović, ne pitajući nikoga u svojoj “stranci” u sred Beograda potpisao izdajnički Beogradski sporazum kojim je promovisana državna zajednica Crne Gore i Srbije! Mi smo istog časa zbog tog sramotnog čina obalili vladu Filipa Vujanovića, ali su oni nastavili protivustavno da vladaju još mjesecima, a sve uz punu podršku I zaštitu Evropljana I Amerikanaca! Takođe, DPS je ostao led ledeni, niko ni pisnuo nije protiv Đukanovića ama ni riječ kritike, naprotiv, Đukanović je kao grandiozni lažov dobio grandiozne DPS I SDP ovacije! Mi smo, sa Bulatovićevim SNP I ostalima nakon pada vlade postali parlamentarna većina, ali iz te kapitalne činjenice ništa izvučeno nije, upravo zahvaljujući permanentnoj opstrukciji lidera SNP Predraga Bulatovića, to vam je to. On je čak odbio I da pokuša da formira vladu I bude njen predsjednik odbijajući naš predlog pod lažnim izgovorom da SNP ne priznaje Đukanovića kao predsjednika Crne Gore pa od njega ne može tražiditi mandat za sastav vlade! Istina je sasvim drugačija, Bulatović je bio I jeste Đukanovićev čovjek, eto!
11. Zašto ste odustali od politike i zamrznuli rad Liberalnog saveza ?
ODGOVOR: Naš cilj zamrzavanja rada je bio jasan: da kao jedina istinski demokratska I državotvorna stranka u Crnoj Gori pošaljemo poruku na sve četiri strane svijeta kako u Crnoj Gori ne postoje ni elementarni uslovi za bavljenje politikom, naprotiv, da ih uopšte nema I da Đukanović u korijenu ubija I namanji pokušaj da se ti uslovi stvore. Takođe, da se I na taj najočigledniji, I najpošteniji, I najhrabriji način javnostima Evrope I Amerike kaže kako Crnom Gorom vlada mafija koju Zapad sramotno I fukarski podržava I da je upravo ta činjenica najotvorenije I najogavnije zapadne podrške mafiji temeljna kob Crne Gore, ali I čitavog regiona. I što se desilo? Taj naš fenomenalni čin dočekan je opštim mukom regiona, ali I Evrope I Amerike, mukom totalne podrđke mafijašu Đukanoviću, ledenom šutnjom koja dokazuje da se u region I Evropi naređuje iz jednog centra, a tahj centar je – Vašington!
Ja politiku nijesam napuštio, ja sam samo odbio da budem učesnik jednog namještenog fudbalskog meča u kojem je jedan tim fudbalski,to jeste moj, a drugi je hokejaški, to jeste Đukanovićev koji protivnika mlati sa hokejaškim palicama I laže da je to fudbal, a tu I takvu “utakmicu” navodno sudi od strane hokejaša odavno kupljeni sudija, to vam je bio Solana! Najveći fenomen I izdaja je u tome što crnogorska publika, umjesto da navija protiv hokejaša I upadne u teren, I satre ih, ona čitavo vrijeme urla navijajući za hokejaše sve nastojeći da postane kupljena od njih I to korupcijom, ili na bilo koji drugi način.
Nijesmo mi ukinuli LSCG nego je LSCG u zamrzavanje doveo narodni masovni, moralni, I lični kukavičluk, I sramotno crno račundžijstvo I golo interesdžijstvo ogromne većine stanovnica I stanovnika Crne Gore, to je jedina istina. Nekad su Crnogorci bili narod hrabrih, danas je to narod, čast malobrojnim izuzecima, teških kukavica, blefera, moralnih ništavila, I to je sama srž čitavog crnogorskog problema, a to mafija odlično zna I svakodnevno podupire, zaliva, I održava.
12. Šta je za Crnu Goru značio Liberalni savez ?
ODGOVOR: LSCG je fenomenalno, jedinstveno, neponovljivo I najljepše iskustvo ne samo Crne Gore, nego I regiona u dvadesetom vijeku. Svega toga ne bi bilo da mene nije bilo, I jedini pravi odgovor je da je LSCG moje lično I genijalno umjetničko djelo! Pokreta kakvog nije postojalo niđe na teritoriji bivše nam zemlje! Ja to danas mogu reći, jer stranke više nema, nju je ubila ne samo mafija, nego kompletna Crna Gora! Ono što znam je istina da, ako ikad iko ponovo bude mislio da Crnu Goru, već decenijama i odavno mrtvu oživi, jedini kameni I divni stepenik sa kojeg može krenuti u gradnju novih stepenika do temelja satrte crnogorske Slobode je čarobno I čudesno djelo LSCG I kompletna njegova divna politička I ljudska ostavština spašena od mafijaškog uništenja. Vidite, I čovjek, I politika kad ostanu bez morala, istog časa postaju zločinci I zločin. Ogromna većina liberala bijahu I ostadoše Ljudi, naravno, ne nikako oni koji su nas izdali I prodali kao što je to uradio bivši politički lider LSCG Miko Živković iz Kotora!
13. Kako će izgledati naredna decenija Crne Gore ?
ODGOVOR: Nikako! Ovaj jezivi odgovor potiče iz poštene definicije njenog dvodecenijskog stanja, ali I definicije njegovih uzroka, a uzrok je samo jedan: nepostojanje morala, patriotizma I hrabrosti, a to znači nepostojanja poriva za oslobođenjem I Slobodom, nepostojanje poriva za otpor I tuču nego masovno postojanje želje za pljačkom, mafijom I sebeprodajom njoj, I ne samo sebe već i komletnih sopstvenih familija! Pogledajte samo naš sramotni univerzitet, pogledajte te sramotne jadove od profesora, a pogledajte studente, suočimo se sa činjenicom da, osim svega drugoga, mafija ima I jedan svoj “univerzitet” koji se zove “Univerzitet Donja Gorica” čiji je vlasnik šef mafije Milo Đukanović! Koji bi pošteni roditelj ikad uputio dijete u takvu “školu”? Pogledajte udbašku Dukljansku akademiju, a pogledajte isto takvu Crnogorsku, pogledajte brojna udruženja, o medijima da i ne govorimo, i? Đe se gođ okrenete vidite samo mafiju presvučenu u udbu I narod koji to zlo – hoće!

Đe je Crna Gora danas? Nema je, nestala je, evo je kao struli leš u grobu, evo je takva pred nama. I što? Ništa. Niko ni riječ, niko ni protest, niko na pobunu, o javnim protestima da i ne govorimo. U materijalnom smislu Crna Gora je mafijaški prekovana u zlatne poluge koje su pljačkom postale vlasništvo klana Đukanović, ali i njegovih prekookeanskih šefova, da, onih koji Svijetom upravaljaju iz Vašingtona. Tako vam to ide, a vi stanovnice i stanovnici, umjesto o Milu Đukanoviću, izvršiocu naše propasti, razmišljajte o Dejanu Savićeviću, da, sad pucam od smijeha, jer takvo razmišljanje pripada vampirima, a ne ljudima. I opet: tako vam to ide, ali ovako kao u Crnoj Gori – nikad i niđe išlo nije, nego samo ođe, e, po tome je Crna Gora jedinstvena na planeti Zemlji, ovakvih šćeri i sinova ni jedna druga zemlja n e m a, đece koja su dala podršku ubici njihove majke, držali joj čvrsto i ruke i noge dok je ubijana, to je strava koja nadilazi svaki horor…

Uz ime Raspućina pojavljuje se i prezime Jusupov koje pripada onima koji su, decembra 1916.-e, ubili Raspućina. Vjerovali ili ne, Jusupovi su bili direktni potomci tatarskih vladara, dakle onih koji su ogromno ugrožavali Rusiju, ratovali protiv nje i dva vijeka je držali u ropstvu. Primio ih je car Ivan Grozni, primio i štitio. Oni će to iskoristiti i za samo tri vijeka postaće najbogatija ruska familija i najveći ruski zemljoposjednici!

Grigorije Raspućin rodio se u selu Pokrovskaja, tjumenska oblast. Godina njegovog rođenja smješta se između 1860.-e do 1870.-e Prosto je nevjerovatno da njegovo prezime potiče od ruske riječi r a s p u s t a, a to znači razvratan, rasklašan čovjek, što precizno opisuje sam Raspućinov nekarakter, bio je Zlo u ljudskom obliku, dovoljno je viđeti bilo koju njegovu fotografiju i to odmah zaključiti. Što se može, na primjer, zaključiti sa bilo koje fotografije Mila Đukanovića? Samo jedno – prepredeni lažov i prevarant, i dodajte: i pljačkaš. Ako ljudi umiju da gledaju i osjećaju, sama pojava posmatranog lica otkriva sve, naravno ne uvijek, ali u većini – da.

Raspućin će postati sveštenik Ruske pravoslavne Crkve, steći će i ugled s t a r c a , a tako su se nazivali samo oni kojima je Bog dao moć proricanja i iscjeljenja, moć da budu „duhovne vođe“, zastupnici ljudi pred Bogom. Ali, činjenica je da je Raspućin bio i skriveni jeretik, pripadnik sekte hlista. Njihovo ime potiče od njihovog običaja samokažnjavanja koji su zvali h l e s t a n i e, samobičevanje, ali veoma važno je podvući da su oni, ispod protokolarnog vjerovanja u Hrista, istovremeno propovjedali potpuni asketizam i to jeziv, naime, požuda je navodno gašena u bezgraničnom sveštenikovom razvratu. Da li je zbog toga Raspućin postao, ako to mogu tako nazvati, muški nimfoman – moguće da jeste. A bio je i teški alkoholičar pod vlašću vina i votke pa – udri!

Treba reći i sljedeće: da je ruski car Aleksandar Mihajlović uveo u rusku pravoslavnu crkvu krštenje sa tri prsta! Njegov sin Petar Veliki uništiće rusku patrijaršiju, a znate li ko će je vratiti nekolika vijeka kasnije? Josif Visarionovič Staljin 1942-e…

Na pitanje: ko je u carski dvor doveo Raspućina, odgovor je lak, ali za neznavene može biti i nevjerovatan – dovele su ga dvije rođene šćeri kralja Nikole: Milica i Stana (Anastazija) koje su bile perfektno udate u Rusiji. Milica je bila žena Petra Nikolajevića rođenog brata drugog velikog kneza Nikolaja Nikolajevića. Obojica su bili, a Nikolaj posebno, ljudi sa velikim uticajem na cara. Milica je važila za odličnog znalca mistične literature, a Stane, koja je bila udata za vojvodu od Lajhtenberga, u svemu je pratila. Vojvoda od Lajhtenberga bio je veliki knez Đorđe Maksimilijanović Romanov, brat od strica cara Aleksandra II. Najvažnije, obje, a posebno Milica, bile su najveće prijateljice ruske carice koja je bila darmštataska princeza, dakle Njemica, Aleksandre Feodorovne. Inače, Miličin muž Petar bio je, kao i Njegov brat Nikolaj, rođeni brat od strica cara Aleksandra III i unuk Nikolaja I. Postoje priče da je Nikolaj bio u intimnoj vezi sa Stanom od čega su dvorjani i vlast drhtali, jer je to vezivanje moglo da preraste u moćni klan koji bi držao vlast u svojim rukama.

Car Nikolaj i carica Aleksandra su, poslije velikog broja šćerki, konačno dobili žuđenog sina-prestolonasljednika Alekseja. Ali, dijete je naslijedilo hemofiliju, tešku bolest koja sprječava zaustavljanje krvarenja i tako dovodi do smrti. Carica je vjerovala u onostrano i pozivala je ljude koji su takvim sposobnostima raspolagali, ne bi li izliječili Alekseja. Posredstvom Milice i Stane saznala je za Raspućina i on će zakoračiti na dvor 1905.g, a odatle će izaći kao mrtav čovjek. To je bila njegova sudbina, i pored toga što se vjeruje da je on, nekim načinom, a vjerovatno koristeći prastare paganske načine liječenja, držao Aleksejevu bolest pod kontrolom i to mu je dalo u ruke strahotan uticaj na caricu.

Činjenica je da su i dvije Nikoline šćeri imale ogroman upliv na rusku caricu, kao što je i činjenica da je Milica naučila čak i persijski kako bi u originalu mogla čitati persijske mistike.Zbog uticaja na caricu i prijateljevanja sa njom, obje setre će ubrzo na dvoru steći nadimak „crne žene“ što bi trebalo tumačiti da su njihove intrige bile shvatane kao istina. Činjenica je, međutim, da je poslije prvih susreta i prijateljevanja sa Raspućinom između njega i crnogorskih sestara došlo do raskola koji se više nikad neće ispraviti, kod Raspućina i njih nastala je mržnja, ali se desilo i sljedeće: Raspućin je postao osoba koja na caricu ima natprirodni uticaj, a to je postigao jednostavno: znao je da čita tajne caričine želje i da ih istoj carici tečno saopštava kao svoje, a onda bi ih ona saopštavala caru, a car ih je, skoro sve, izvršavao. Tako je Raspućin, u stvari, postao vladalac moćne Rusije što je svima, vrlo brzo, postalo očigledno. Tako je Raspućin oko sebe stvorio čitavu kastu svih koji su, zahvaljujući njegovom uticaju na caricu, ostvarivali svoje želje. Pri svemu tome, Raspućin je previdio da će takvim postupcima stvoriti sebi i teške, snažne neprijatelje među kojima su najznačajniji bili Jusupovi, a pogotovu njihova majka Zinaida.

Svojevremno sam odgledao jednu BBC-jevu emisiju koja je bila dio serijala o poznatim atentatima, pa je tako u njoj istražen i atentat na Raspućina. Čitavi slučaj je tretirao je bivši visoki britanski tajni agent i bivši specijalista za istraživanje ubistava koji je, u konkretnom slučaju, došao do zaključka da je Raspućina ubila tajna britanska obavještajna služba. Naime, britanska politika se plašila da će Nikola II potpisati separatni mir sa Njemačkom i Austrougarskom čime bi sve njihove divizije bile odmah prebačene na zapadni front, a to bi značilo definitivni slom Francuske, Velike Britanije i saveznika, rat bi bio izgubljen. Bilo kako bilo, Raspućin je bio pristalica ideje o prestanku rata koji je bio katastrofalan po Rusiju, a istom idejom bio je opterećen i car. Znajući za uticaj Raspućina, Englezi su odlučili da ga zauvijek uklone. Da li je ova priča tačna ili ne, ne znamo, ali je činjenica da bi mogla biti istinita. U toj priči Jusupovi su poslužili samo kao mamac da bi se Raspućin kod njih namamio na jednu zanosnu večeru i susret za jednom ženom koja nije bila ništa drugo nego Irina, šćerka velikog ruskog kneza Aleksandra Mihajlovića i – rođene setre cara Nikolaja II, Ksenije! Ona se zaljubila u Feliksa Jusupova i tim načinom Jusupovi su najmjeravali da se povežu sa carskom krunom! Raspućin nije znao njen stvarni identitet niti s kim želi da kontaktira, jer je Irina uvijek, i namjerno, nosila neprozirni veo, a Raspućina je želja vukla, pa ga je tako i dovukla na svoju posljednju večeru kod Jusupovih…

Raspućin je postao ključni čovjek Rusije, oko njega se sve okretalo. Uticao je na crkvu, vršio u njoj „kadrovski“ razmještaj, a takođe i u civilnoj vlasti. Na primjer, sklanjanje premijera Stolipina i njegova pogibija mora se vezati za Raspućinovo ime, ali i još mnogo, mnogo toga. Kad je počeo Prvi svjetski rat i car pošao direktno na front, sva vlast je došla u ruke Raspućina, a vršila se tako da je carica pisala caru što želi i što caru savjetuje, kako je u pismima Raspućina oslovljavala, „naš prijatelj“, to je bila oznaka za Raspućina! A car bi, kao slijepac, poslušno izvršavao traženo misleći da tako uzvraća ljubavlju na caričinu ljubav. Dara je prvršila mjeru kad je jedan polupismeni, suludni i lažni sveštenik počeo da se miješa i u spoljnu politiku, šaltujući caricu kako poželi. Činjenica je da je on zloupotrijebio caričinu ljubav prema caru Nukolaju II, i ljubav cara Nikolaja prema carici, a takođe i ljubav njih oboje prema njihovoj porodici i strahotnu zabrinutost za stanje zdravlja, odnosno bolesti prestolonasljednika Alekseja. Ljubav Romanovih bio je oružje za njenu zloupotrebu od strane jednog iskonskog pokvarenjaka, a sve ovo pišem da kažem kako stanovnice i stanovnici Crne Gore masovno liče na Grigorija Raspućina, uz primjedbu da u Crnoj Gori nikakve Ljubavi nema, ona u ovim planinama – ne postoji. Ali je nadomješta mržnja, strast, pohlepa, poniznost, beskičmenjaštvo, nekarakter, svuda je sve to prisutno…mješavinom svega toga otvoreno, ne krijući se, upravlja nekarakterni sabrat Grigorija Raspućina Milo Đukanović! I da se ne zaboravi: Raspućin je bio u permanentnom seksu sa svim ženskim pripadnicama dvora i ruskog plemstva. Navodno je na taj način, sjetite se poruke sekte h l i s t a, čistio svoje grijehe i grijehe žene sa kojom je spavao. Kada bi mu „grešnice“ dosadile, u svoje boravište redovno je dovodio prostituke, i po nekolike njih dnevno, a sve je radio u mantiji i sa lancem oko vrata na kojem se nalazio Hristov – krst! Odakle se sve ovo zna? Iz izvještaja koje je pravila ruska tajna carska policija, jer je Raspućin, od kad se povezao sa caricom, bio danonoćno nadziran i praćen, ali i arhiva koji su sa tim izvještajima otvoreni tek nakon sloma zlčočinačkog ruskog komunizma.

U međuvremenu Felks Jusupov i Irina su se vjenčali, ali je Irina odbila otvoren poziv Felksa da učestvuje u ubistvu Raspućina. Pripremljen je plan da se Raspućin pozove 16.– og decembra na večeru pod izgovorom da ga tu čeka Irina, dakle za njega tajanstvena žena koju je toliko želio, a da mu se u kolače i piće sipa cijankalij koji treba da ga ubije. Sve je tako i urađeno, mamljenje Raspućina da popije što više i uzima kolače pravdalo se time da se u drugom salonu nalaze drugi gosti, i da je među njima tajanstvena dama koja treba prvo da ih se oslobodi da bi tek onda došla kod Raspućina. Cijankalij je usuo jedan doktor, ali je činjenica da cijankalij nije djelovao kako se očekivalo! Vjerovatno se radilo o maloj količini koja nije bila dovoljna. Vrijeme je proticalo, a onda je Feliks Jusupov ili Dmitrij Pavlov odlučio da ubije Raspućina, pucano je, ali je Raspućin, premda pogođen, istrčao u vrt dvorca i nastavio da sumanuto bježi! Ponovo je pogođen, konačno se srušio, ali je činjenica da je još uvijek živ bačen u rijeku Nevu kako bi se njegov leš odvukao od mjesta zločina. Kada se naslutilo ko stoji iza ubistva Raspućina, istraga je odmah, već 19.-og decembra p r e k i n u t a! Podsjeća li vas ovo na nešto? Da, na onaj nikad istraženi, a ogroman broj ubistava u Crnoj Gori…

Tako je svoj život završio čisti Sotona Grigorij Raspućin. A kako su završili car i carica i sva njihova đeca, poznato je. Lenjin je izdao naredbu za njihovo ubijanje i svi su bili pobijeni, takođe 16.-og na 17.-esti, ali jul, osamnaeste …To je samo dio krvave ruske istorije, dio koji je imao više nego kobne posljedice po Rusiju, ali ne samo po nju…Taj slom Rusije osjetila je čitava Planeta…