Reagovanja « Zvanični blog Slavka Perovića

Reagovanja

29. April 2008. godine

Slavko Perović, reagovanje na tekst objavljen u Vijestima “Slavko i Novak su se dogovarali telefonom”

Iz pera vašeg uvaženog novinara Brana Mandića izašao je tekst “Slavko i Novak su se dogovarali telefonom” koji me je inspirisao za ovo reagovanje.

Naravno, tekst je tek jedan u čitavoj seriji sličnih koji se pojavljuju nakon svakih izbora i pokušavaju naći uzroke zašto opozicija uporno gubi svake izbore.

Pa zašto? Već punih osamnaest, ponavljam, osamnaest godina odgovor je kratak, jasan, očigledan i poznat svakome u Crnoj Gori i van nje i glasi: svi izbori u Crnoj Gori počev od onih decembarskih i prvih višestranačkih i održanih 1990. godine su pokradeni i/ili manipulisani. Svaki izborni rezultat svakog učesnika u izbornom procesu je unaprijed projektovan.

_____________________

16. Mart 2008. godine

Odgovor Slavka Perovića na tekst Željka Ivanovića objavljen u Vijestima od 15. Marta pod naslovom “Perović je promašio temu”

Želim odmah da saopštim da se u svemu slažem sa Ivanovićem. Nije fino da se samoizostavljam sa spiska onih koji su odgovorni što je Crna Gora danas ovakva kakva je. Zaslužan sam. Onaj sam koji je dao puni doprinos neslućenim dosezima Crne Gore koja svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje. Slažem se i da svaka objektivna analiza dokazuje da su svi moji politički potezi koje sam vukao u poslednjih deset godina bili pravi poklon gospodinu Djukanoviću. Slažem se i sa Ivanovićevom tvrdnjom da bi me Djukanović odabrao za najomiljenijeg opozicionara. Takođe se slažem da nije bilo političke finte koju sam smislio, a bilo ih je zaista mnogo,a da nije bila čist centaršut i zicer Đukanoviću, baš kao u onom vicu “Mirko pazi metak – hvala Slavko spasio si mi život” kojim Ivanović potvrdjuje razvijen smisao i za humor. Slažem se i sa zaključkom Ivanovićeve analize uradjene još daleke 2002-ge u kojoj je dokazao da su po unutašnjoj organizaciji i načinu odlučivanja DPS i LSCG neodoljivo slični, a da sam ja, Slavko Perović, po dozi samoljublja i pohlepe najbliži Milu Đukanoviću.

_____________________

13. Mart 2008. godine

Slavko Perović – Reagovanje na tekst Željka Ivanovića “Čast je čast”

U svom jučerašnjem tekstu pod naslovom “Čast je čast” u jednoj aluziji označio me je uvaženi novinar Željko Ivanović. U rečenom tekstu Ivanović navodi kako je Jevrem Brković osuđen na 7000 eura globe po tužbi “jednog bivšeg političara” u čemu sam se prepoznao.

_____________________

29. Januar 2008. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst Blagote Erakovića objavljen u Vijestima sa naslovom “Slavko je vodio na čaj”

Nemam želju da sa Blagotom Erakovićem vodim polemiku. Naravno, istina je na mojoj strani. Ponavljam – Blagota Eraković nema blage veze sa osnivanjem Liberalnog saveza, nikada nije bio član ni jednog političkog tijela stranke i nije mi poznato da je ikada prekoračio prag kancelarija stranke koju je navodno “osnivao”. Ljubljenja, zagrljaji i zaklinjanja na ulici su nešto drugo i tako svakodnevno u Crnoj Gori, bestid drugoga od koga se sami stidite. Na ovu crnogorsku “kvaku” sam imun već godinama.

_____________________

24. Januar 2008. godine

Reagovanje Slavka Perovića povodom emisije na Atlas TV u kojoj je gostovao Blagota Eraković i saopštio da je on “jedan od osnivača Liberalnog saveza Crne Gore”

Nije prvi put da se Blagota Eraković neistinito pretstavlja crnogorskoj javnosti kao jedan od osnivača Liberalnog saveza Crne Gore. Ovu neistinu ponovio je i u jučerašnjoj emisiji ATLAS TV. Ne ulazeći u motive ovako nedopustivog Erakovićevog ponašanja, kao osnivač Liberalnog saveza tvrdim da Blagora Eraković sa osnivanjem ove stranke nema nikakve veze.

_____________________

30. Septembar 2007. godine

Kratko otvoreno pismo Slavka Perovića odgovornima u agenciji za istraživanje javnog mnjenja “Damar”

U jučerašnjoj crnogorskoj štampi pojavili su se rezultati koje je sprovela Vaša agencija za istraživanje javnog mnjenja, a u kojoj se pojavljuje i moje ime. Želim odmah reći dvije stvari: agenciju “Damar” sam uvijek lično smatrao samo jednom od poluga crnogorskog režima, samo jednom u velikom broju onih koji su mu stojali na raspolaganju da njenim šaltovanjem umjesto istraživanja crnogorskog javnog mnjenja zapravo obavlja radnju njegovog usmjeravanja u najpoželjnijem pravcu po crnogorsku ohlokratiju.

_____________________

5. Jun 2007. godine

Kratko otvoreno pismo Slavka Perovića crnogorskim intelektualcima

Sa velikim zanimanjem pratio sam vaše dopisivanje sa samim vrhom crnogorske ohlokratije, gospodom Marovićem i Đukanovićem, a povodom sramotne dodjele i još sramotnijeg primanja nagrada za “humanizam” u izvođenju Internacionalne Lige humanista i koreografiji Zdravka Šurlana. Poštena čovjeka, onoga koji još uvijek u sebi nosi elemente prirodnog ljudskog morala, posebno one njegove vrste koja je nekad, kažu, stanovala u Crnoj Gori, ovakvo šurlanje po istini dokazanoj ljudskim kosturima, ne deprimira nego još više uspravlja među “stokom jednom grdnom.” U čitavom ovom beščašću ponovo najgore prolaze žrtve, onda poklane i pobijene poput stoke, a danas javno izložene poruzi i sprdnji. Preživjelima koji su organizacijom, ratnom propagandom i huškanjem današnjih “humanista” gurnuti u najveći pokolj koji je zadesio Evropu nakon Drugog svjetskog rata, opet se manipuliše.

_____________________

2. Maj 2007. godine

Osvrt Slavka Perovića na dnevničke zapise Jevrema Brkovića (Vijesti odbile da objave)

Jevrem Brković je najznačajnija književnička i uopšte kulturna pojava ove «najcrnogorskije» Crne Gore, njena perjanica, njen vitez, njen zatočnik. Na isti takav način Đukanović i Marović njene su političke perjanice, «putovođe» kako im odnedavna najsvježije udvorički tepa Brković. Sve što je vodeći politički dvojac činio i učinio Crnoj Gori «umjetnost» je svoje vrste, specifični performans koji se u Crnoj Gori živio i živi svakog dana na radost, podršku i sreću njenih građana punih osamnaest godina.

_____________________

19. Februar 2007. godine

Reagovanja Slavka Perovića na feljton Blaža Sredanovića

Upravo završeni feljton Blaža Sredanovića osim očiglednog primjera jednog komičnog samoreklamerstva ima za vrijednost tek pukog spiska malog dijela režimske agenture koja je posredstvom Sredanovića djelovala medju crnogorskom dijasporom radeći da za potrebe nalogodavca predstavi u lažnom svijetlu Liberalni savez.

Ovaj mračni i prljavi posao nije bilo lak, o čemu takodje svjedoči i Sredanovićev feljton. Ljudi se nijesu tako lako dali. Htjeli su više da vjeruju sopstvenim očima nego režimskim lažima. No, bila je to bitka Davida i Golijata, neravnopravna bitka između onih koji su Crnu Goru smatrali domovinom protiv onih koji su je smatrali i smatraju imovinom, sinekurom ili sredstvom za manipulisanje.

_____________________

30. Januar 2007. godine

Otvoreno pismo Slavka Perovića, Bakiri Hasečić predsjednici Udruženja Žena – žrtava rata u BiH

Poštovana gospođo Hasečić,

Kao bivši politički lider Liberalnog Saveza Crne Gore, stranke koja je bila nosilac crnogorskog antiratnog pokreta i koja je prva i najsnažnije osudila, osuđivala i godinama se u nemogućim uslovima stalnih: progona, šikaniranja, proganjanja, hapšenja, prebijanja, zastrašivanja i teroriziranja njenih članova, borila u Crnoj Gori protiv crnogorskog političkog vrha oličenog u Bulatoviću, Đukanoviću i Maroviću i njihovog ratnog huškaštva i punog i potpunog savezništva sa Slobodanom Miloševićem i njegovim glavnim pomagačima, stranke koja je svim srcem i mogućnostima radila na zaštiti Muslimansko – bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, i drugih koji su kao i on bili izloženog stravičnoj represiji crnogorskog režima u godinama sramotnog, krvavog i rušilačkog rata, od sveg srca Vam čestitam na izjavama kojima ste se oglasili i potezu koji namjeravate učiniti!

_____________________

3. Januar 2006. godine

Slavko Perović, otvoreno pismo književniku Mirku Kovaču

Dragi Mirko,

Upravo su me prijatelji obavijestili da je u Crnogorskom književnom listu objavljen tek još jedan novi u nizu od nekoliko desetina prljavih tekstova koji su podlim jezikom strasne mržnje godinama tretirali mene lično i stranku čiji sam osnivač, Liberalni savez Crne Gore. I ne samo mene i ne samo liberale, mada smo bili i ostali najveća meta onome ko kukavički stoji iza CKL, baveći se podmetanjem kukavičjih jaja u tuđa gnijezda.

_____________________

8. Oktobar 2005. godine

Reagovanje Slavka Perovića povodom serijala Branka Baletića “Veliki rat”

Još od vremena Klauzevica je poznato da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Rat je, dakle neodvojiv od politike, njeno drugo lice. Politika je, i ništa drugo, kreator i vođa svakog rata. Generalštabovi nijesu ništa drugo nego glavni instrumenti politike koju nastavljaju da je vode ratnim sredstvima. Tvrdim da ovu banalnu istinu zna i Branko Baletić. U tom smislu danas prikazivati satima konkretne ljude sa konkretnim imenima i prezimenima, iz konkretnih crnogorskih sredina u konkretnoj ratnoj situaciji na konkretnom dubrovačkom ratištu, a istovremeno sakriti od oka i uha gledalaca riječ i lik ondašnjih crnogorskih političara koji su ih tamo poveli, pogotovu onih najodgovornijih koji se konkretno zovu: Momir Bulatović, ondašnji Predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović ondašnji predsjednik vlade i ministar vojni i Svetozar Marović, predsjednik parlamenta, ne predstavlja nikakav minimalistički režijski autorski pristup crnogorskoj dubrovačkoj katastrofi, nego čisti, režirani Baletićev autorski falsifikat.

_____________________

21. Jul 2005. godine

Otvoreno pismo Slavka Perovića Svetozaru Jovićeviću predsjedniku upravnog odbora Grupe za promjene

Profesore Jovićeviću,

Javno vas pitam sljedeće: Da li je moguće reći studentima “naizmjenična struja”, a odmah iza toga ne reći –Tesla? Da li je moguće reći studentima “kvantna teorija”, a odmah iza toga ne reći – Maks Plank? Da li je moguće reći studentima “gravitacija”, a odmah ne reći – Njutn? Da li je moguće reći studentima “teorija relativnosti”, a odmah ne reći Ajnaštajn? Lako ćemo se složiti sa svim pticama na svim granama svijeta – nije.

_____________________

17. jun 2005. godine

Otvoreno pismo Slavka Perovića Svetozaru Maroviću povodom Marovićevog izražavanja stida zbog zločina u Srebrenici

Svetozare Maroviću,

Kada ste se već usudili da izrazite “stid” zbog srebreničkog zločina, osjećam svojom obavezom da vam kratko saopštim sljedeće:

Vi lično, Maroviću, bili ste crnogorski Gebels Miloševićeve politike u Crnoj Gori, njen glavni ideolog, moćni promotor i organizator rata, zajedno sa Momirom Bulatovićem i Milom Djukanovićem. Da nije bilo zločinačke politike koju ste zdušno i svim silama podržavali, ne bi bilo ni zločina počinjenih u njeno ime.

_____________________

8. Mart 2005. godine

Odgovor Slavka Perovića Jovici Martinoviću

Slažem se sa vama kada kažete da ne treba “dijeliti lekcije” nego biti u središtu ovoga “vrtloga u središtu vučjeg gnijezda da bi se shvatila suština opšte besciljnosti i apatije koja nas je zahvatila”.

Ne znam gdje ste vi, ali ja sam zajedno sa liberalima, u središtu toga vrtloga punih petnaest ljeta. Vukova nidje na vidiku, tek po neki čopor hijena! Nije da vukova nema. Ima uvaženi magistre – u liberalima su!

Zato je nova hajka pokrenuta od istih, dobro znanih hajkača! A uvijek se nadje po neki novi gonič, čisto zabave radi!

_____________________

3. Mart 2005. godine

Otvoreno pismo Slavka Perovića Jovici Martinoviću

Gospodine Martinoviću,

Već predugo sam čekao da li će se neko od gradjana gr. Sv. Tripuna, grada čijoj ste tradiciji posvetili svoj dugogodišnji predani istraživački rad, o kome tako lijepo govorite, a još bolje pišete, – znate već – Sv. Tripun, katedrala, čudesan broj čudesno lijepih crkava, trgova i pjaceta, Sv. Ozana, barok, Dobričevići, latinisti, Domicijan i još puno toga sa završnicom ili početkom na – vjekove tolerancije, jedna crkva dva oltara, horove u kojima jedni pored drugih poju – pa Bokeljska mornarica, tradicija pomorstva, flota, kapetani – sve do karnevala i maškara – da osude , zbog vašeg dobra, inače strašan čin virtualnog spaljivanja Vesne Perović na lomači kotorskog karnevala, domišljato predstavljene kao lutke u ružičastom sa teniskim reketom u ruci!

_____________________

19. Februar 2005. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst Andreja Nikolaidisa “Zašto Bosanci i Hercegovci trebaju zaobilaziti “Herceg Novi”, objavljen u Vijestima od 17. Februara 2005. godine

Prateći, s vremena na vrijeme, britke tekstove g. Nikolaidisa, sa žaljenjem sam stekao uvjerenje da su oni najčešće paušalni, da se u njima uvijek prikriva ili pokriva, zavisno od volje naručioca teksta, uvijek ključni segment koji je najvažniji za razumijevanje odredjenih aspekata političke, kulturne ili druge zbilje kojima se Nikolaidis analitički bavi. Ali, čemu analiza ako se uzrok obično ne imenuje već se zaobidje ili se, “junački”, ada kako, kao u rečenom tekstu – upre optužnički prstom ravno u – mrtvog Njegoša!

_____________________

25. Mart 2002. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst Miodraga Perovića “Može i gore”, objavljen u Monitor-u od 22. Marta 2002. godine

Dakle, može i gore, smatra Perović povodom Ðukanovićevog beogradskog potpisa!? Koji je značio čistu, neviđeno očiglednu, drsku prevaru procrnogorskog biračkog tijela, sopstvene stranke i sopstvenog stranačkog programa. Dugogodišnju prevaru – Miško i drugovi su se pravili da ne vide – prevaru koja je kulminirala brutalnom izdajom, Miodrag naziva – pragmatizmom!? I ja razumijem da Miodrag drugačije ne može jer je, kao poznati pacifista i evolucionista evolutivno pacifikovan. I kao takav godinama je pontonski most kojim prelazi vođstvo DPS-a preko žive crnogorske rijeke. Čas na ovu, a čas na onu obalu. Kriveći prav-pravu crnogorsku Drinu.

_____________________

20. Decembar 2001. godine

A M I R

Polovinom 1993.g. prisisutvovao sam redovnom kongresu Transnacionalne radiklane stranke u Rimu. Ovu nadnacionalnu organizaciju koja se zalagala za ubrzanje procesa evropskog ujedinjenja, vodio je osvjedočeni borac za ljudska prava, poslanik Marko Panela.

Kongresu sam prenio stavove Liberalnog saveza o ratu i njegovim uzrocima. Ne radi se ni o vjerskom ni o građanskom ratu. Nije postojala mržnja, naprotiv. Mržnja je planski zasijana. Radi se o podmuklom ratu za teritorije. U Bosni je na djelu otvoreni genocid. Milošević je najveći zločinac ovoga vijeka. Jugoslavija je agresor.

_____________________

27. Oktobar 2001. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst Miodraga Vukovića “U Herceg Novom zahvaljujući ZZJ vladaju SRS i JUL”, objavljen u DAN-u od 26. Oktobra 2001. godine

Vukovićev tekst je samo jedan od signala da je DPS u velikim nevoljama, kao nikad od sada. Te nevolje su kako spoljne, tako i unutrašnje prirode, a DPS nije sposoban da ih riješi. On, naime, nije stranka i to je njegov osnovni problem. On samo glumi stranku i glumi politiku. Njegove organizacione šeme i interesi su potpuno drugačiji i sve to, u vidu košmarnog sna, sručilo se na glave Vukovića i drugova. Da bi se brojni problemi prikrili ili se, makar, odložilo njihovo razrješavanje, jer se, opet, varljivo nada da je i odlaganje rješavanja kakvo-takvo rješenje, pribjegava se raznim tehnikama.

_____________________

23. Novembar 1999. godine

Odgovor Slavka Perovića na tekst Miodraga Perovića “Entuzijazam u optuživanju”, objavljen u Monitor-u od 19. Novembra 1999. godine

Želio bih podsjetiti da je polemika sa Miodragom Perovićem započela između ostalog, mojom konstatcijom o mučnom “muškom” ćutanju tzv. crnogorskih nezavisnih institucija u slučaju očigledne, brutalne i nasilničke krađe izbornog rezultata LSCG u Baru i Herceg-Novom. Sve institucije, počev od Crnogorskog Helsinškog komiteta, pa preko matičara, penovaca, pisaca, nezavisnih, dukljana i inih, pa do Centra za demokratiju, prosto – ćute. Režimski i prorežimski mediji, Vijesti recimo, sa čijim se osnivanjem Perović zaslužno fali, nijesu ćutale, već su elementarnim kršenjem novinarskog kodeksa, stali na stranu i zvršilaca krađe. U tom režimlijskom mediju, rame uz rame, biju “reformsku” bitku, nekadašnji novinari Perovićevog demokratskog Monitora inovinari nekada ratnohuškače Pobjede.

_____________________

10. Novembar 1999. godine

Odgovor Slavka Perovića na reagovanje Miodraga Perovića “Razroka slika stvarnosti”, objavjeno u Monitoru od 5. Novembra 1999. godine

Ponuđenim odgovorom, Miodrag Perović se konačno javno, glasno i precizno legitimisao kao jedan od važnih nosilaca one vrste crne antiliberalne propagande koja je zadužena da unosi pometnju kako je LSCG za saradnju sa SNP-om. »Da – kaže Perović – zbog slabljenja vezivne moći liberalnog maltera, dio tradicionalnih saveznika pokušao je da pravi kuću od materijala koji mu je stajao na raspolaganju«, što znači od Đukanovićevog maltera. Priznajem da je na crnogorskom političkom tržištu, vezivna marka Đukanovićevog betona mnogo jača. Kako su Perović i njegov MONITOR pokušavali da »ojačaju« liberalni malter dovoljno je sjetiti se predizbornih tekstova uglednog Stanka Cerovića, u kojima su crnogorski liberali, u donosu na Đukanovićeve socijaliste, kvalifikovani u sasvim oznaško – depeesovskom kontinuitetu kao »štetočinska partija«.

_____________________

26. Oktobar 1999. godine

Reagovanje Slavka Perovića na uvodnik Miodraga Perovića “Prijatelji naroda”, objavljen u Monitor-u od 22. Oktobra 1999. godine

U rečenom tekstu Miodrag Perović komentariše tajno uputstvo Đukanovićevog DPS-a u kojim se sugeriše članovima ove interesne grupe da LSCG smatraju kao naprijatelje crnogorskog naroda i crnogorske države jer su liberali jedini protiv projekta obnove SRJ poznatog pod imenom Prijedloga o redefiniciji odnosa između Crne Gore i Srbije. Naoko, reklo bi se, osjetljivi Perovićev demokratski senzibilitet nije mogao otrpjeti ovaj, više nego skandalozni čin Đukanovićevog DPS-a koji, u novoj formi, a na dosadno već viđeni način očajnički pokušava nanovo satanizirati crnogorske liberale.

_____________________

18. Oktobar 1999. godine

Reagovanje Slavka Perovića na intervju Mirka Kovača “Ratovi i stogodišnja pustoš”, objavljenom u Monitoru od 15. Oktobra 1999. godine

Razgovor sa Mirkom Kovačem kojeg je vodio Ljubeta Labović, unosi makar titraj prosvjetljenja u političku, kulturnu i svaku drugu crnogorsku tmušu. Poput munje koja u olujnoj noći otkriva izgubljeni put, on, Mirko Kovač, pokazuje koji je put izlaska iz crnogorskog kala. Nije nikakvo čudo što Kovač taj izlaz za Crnu Goru jasno vidi iz Rovinja, no poptuno je razumljivo i zbog čega se taj isti put, vidljiv sa bilo kojega bubulja crnogorskog, a od strane nekih Kovačevih kolega ne želi vidjeti.

_____________________

28. Septembar 1999. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst objavljen u Pobjedi “Naši protivnici su Crnogorci koji žive u Beogradu”, objavljen u Pobjedi od 25. Septembra 1999. godine

Tokom ugodnog razgovora uz ručak pripređen u hotelu Crna Gora, tom, kako kaže Rakčevićev domaćin i sagovornik, Radmila Radosavljević, novinar »Pobjede«, kultnom mjestu Podgorice, predsjednik SDP-a prezentirao je nekoliko stavova koji zaslužuju komentar, a o direktnom pominjanju mene lično i Liberalnog saveza da i ne govorimo. Ovo je posebno važno kada se ima u vidu da je gospodin Rakčević zajedno sa SDP-om očigledno zadužen da u koaliciji »Da živimo bolje – Milo Đukanović« muti vodu u procrnogorskom biračkom tijelu, a da to isto radi zajedno sa NS i gospodin Kilibarda prema srpskom biračkom tijelu, kako bi se i dalje nastavio destogodišnji lov u mutnom DPS-a, ovoga puta na čelu sa neprikosnovenim Đukanovićem.

_____________________

8. Februar 1999. godine

Reagovanje Slavka Perovića na intervju Marka Orlandića

Intervju g. Marka Orlandića – SRJ – država bez perspektive, veoma je inspirativan i zaslužuje posebnu pažnju, ako ne zbog nečega drugog, onda, svakako, što ispada iz šeme potpuno nekritičkog, horskog, veoma opasnog i neodgovornog trenda davanja podrške sadašnjoj »koalicionoj« vlasti u Crnoj Gori. Takođe je veoma značajno što političke sudove iznosi čovjek kojeg je sadašnja crnogorska i »savezna« crnogorska vlast, zajedno sa njegovim kolegama, uz huk podjarene mase, na najbrutalniji, boljševički način, sklonila sa političke scene.

_____________________

22. Novembar 1998. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst »KA NOVOM POČETKU« autorke Nastasje Radović, objavljenom u listu REPUBLIKA br. 191.

U citiranom tekstu Nastasja Radović (u daljem tekstu N.R.) se bavi analizom nedavno završenih crnogorskih izbora, posmatrajući ih kao da su se održali u Velikoj Britaniji. Mogu da razumijem da se sličan tekst pojavi u režimskoj i/ili prorežimskoj štampi, ali ne znam što tako paušalan tekst traži u nezavisnoj REPUBLICI? Na što liči analiza NR?

Hajde malo da mislimo o ružnim stvarima. Zamislimo da je Tajsonu priznata pobjeda nad Holifildom nakon što je Holifildova ušna školjka završila u Tajsonovim zubima. Zamislimo, nakon toga, komentatora koji slavi takvu pobjedu…

_____________________

22. Septembar 1998. godine

Reagovanje Slavka Perovića poslanika u Skupštini Republike Crne Gore, na tekst Stanka Cerovića »OLAKO TROŠENJE POBJEDE«, objavljenog u Monitor-u br. 813. od 18. Septembra 1998.g.

Postoje dva mjesta u rečenom tekstu g. Stanka Cerovića (u daljem tekstu SC) koja zavrjeđuju našu pažnju – to su tvrdnje

a) da je LSCG nastradao u nedavnim, a već tako dalekim izborima, zato što je »iznevjerio odbranu Crne Gore«

b) da nakon sloma Liberala na izborima Crna Gora nema opoziciju.

Sve ostalo u rečenom tekstu je puka crnogorska licemjerna patetika i puko crnogorsko licemjerno moralisanje kojim obiluju analize ovog analitičara, inače poznate po tome da ne ugonetaju.

_____________________

13. Septembar 1998. godine

Reagovanje Slavka Perovića, poslanika u Skupštini Republike Crne Gore na tekst Radomira Tomića – »POŠTAR JE STIGAO NA VRIJEME« objavljen u POBJEDI – 13. Septembra 1998.g.

»Nikada mi nije palo na pamet da bilo što cenzurišem ili bilo koga usmjeravam. I tada, kao i danas – mislio sam ovako: pametni ljudi imaju svoj put. Smjernice im ne trebaju. Nepametni ne smiju biti na odgovornim dužnostima« – objašnjava Veljko Milatović vrijeme u kojem je on bio glavni i odgovorni urednik »Pobjede« njegovom sadašnjem kolegi po novinarskom peru, gospodinu Tomiću. I gospodin Tomić se, kao pametan čovjek na odgovornoj funkciji, četiri decenije kasnije, upravlja po istim komunističkim načelima, kao i »Pobjeda« i sve ostalo, čast izuzecima, u čitavoj Crnoj Gori. Da nije tako, razgovor sa Veljkom Milatovićem predstavljao bi veliki profesionalni izazov, a politička javnost bi od njega imala velike koristi, jer je Veljko Milatović značajan učesnik i značajan svjedok značajnih događanja na ovim prostorima u zadnjih nekoliko decenija, počev od 13. Jula 1941.g.

_____________________

9. Jul 1998. godine

Reagovanje Slavka Perovića na komentar Danila Burzana, Antena M, od 9. Jula 1998. godine

Poštovani gospodine Burzan,

U početku vas trebam uvjeriti – da se danas nalazim na funkciji političkog lidera Liberalnog saveza, nikad Vam ne bih odgovorio. Zbog te funkcije čovjek mora da vodi računa o njenom samopoštovanju i poštovanju stranke koju predvodi. Uvijek sam gospodine Burzan, tvrdio da su gospoda Đukanović, Marović i Bulatović pravi momci. Ništa ja njima ne zamjeram, ali ne mogu biti u njhovom društvu, a pogotovu ne u Vašem.

_____________________

3. Jul 1998. godine

Reagovanje Slavka Perovića na tekst potpisan sa N.Ð. »Nijesam donio ni jednu presudu«, Vijesti 13. Jun 1998. godine

Citiram g. Predsjednika Vrhovnog suda Republike Crne Gore, dakle g. Ratka Vukotiæa koji kaže: «Pošto u zakonu o biraèkim spiskovima nije propisano da se neko, ko nema upisan matièni broj i broj liène karte, briše iz biraèkog spiska, Vrhovni sud nije mogao to da uradi. Uzeli bi, kaže Vukotiæ, neèije pravo bez pravnog osnova. Sa aspekta Ustava i Zakona o biraèkim spiskovima postoje èetiri uslova da bi neko mogao da ostvari biraèko pravo: punoljetstvo, prebivalište u Crnoj Gori najmanje 12 mjeseci i da nije lišen poslovne sposobnosti. Tumaèenjem ovog èlana zakona, iz biraèkih spiskova mogli su se brisati samo oni biraèi koji ne ispunjavaju ove uslove.« A sad dolazi prava Vukotiæeva poslastica, kaže predsjednik Vrhovnog suda: »Ništa nije reèeno o brisanju biraèa bez upisanog matiènog broja ili kojeg drugog podatka.« i onda, zatim, tuš, kao kad se pravi salto mortale – kaže Vukotiæ: »Prema tome, propust (podvukao S.P.) je u Zakonu o biraèkim spiskovima, a ne u Vrhovnom sudu Crne Gore.«(!!!)

Follow

Follow “Zvanični blog Slavka Perovića”

Powered by WordPress.com