Posted by: Slavko Perovic | May 22, 2008

MARKO ŽARKO MALIŠA

Prije nekoliko dana, slučajno, pogledah nesretni crnogorski satelitiski program i ne bješe tamo, za čudo, Žuti Serhatlić. Umjesto Žutoga, vidim, sjede Marko Špadijer, Žarko Rakčević i Mališa Marović. E sad, za neupućene ili manje upućene Špadijer je bivši visoki komunistički funkcioner, jedan od onih koje je pomela metla „antibirokratske“ revolucije, kako se onda nazivao Miloševićev puč u Crnoj Gori. Žarko Rakčević je bivši omladinski funkciner koji se tada vinuo u nebo crnogorske politike upravo na krilima te miloševićevske revolucije, kao i gotovo sva ondašnja, odnosno današnja ili vazdašnja crnogorska politička elita, kako se to pokazuje gotovo pune dvije decenije. Danas se može mirne duše reći da je januarska Miloševićeva crnogorska revolucija iz 1989. i „kadrovski“ razmještaj koji je iz nje slijedio, bilo u vlasti ili opoziciji, definitivno slomila Crnu Goru, a sve na zasadima pedestogodišnjeg, sterilnog, šaku-u-perčin prakticiranog crnogorskog komunizma. Svaki komunizam se kao praksa pokazao i krvav i sterilan. Onaj Titov je, pod plaštom antifašizma i antistaljinizma uspio da, za neko vrijeme, prikrije svoje zločine i prikaže se kao liberalan. Zahvaljujući takvim specifikumima Titovog komunizma Slovenija je dobila jednog Kučana, a Makedonija jednog Gligorova na primjer. Podsjećam kako su u Srbiji prethodno srezani Latinka, Marko, Tepavac, a u Zagrebu Tripalo i Savka, koji su se pojavili u ramu tog i takvog komunizma… A ko se pojavio u Crnoj Gori?

Antibirokratska crnogorska ekipa brižljivo je smućkana u laboratorijskoj retorti pokojnog profesora Boška Gluščevića. Ironija se može naći u tome da je, u evropskim iskustvima, univerzitet uvijek bio jezgro koje je emitovalo progresivne ideje što je uticalo na stvaranje isto takvih pokreta. Sa momišićkog univerziteta se oduvijek širio primitivizam ortodoksije, ili je istina u tome da je u svom univerzitetu Crna Gora, kao u ogledalu, uvijek nalazila vjerni odraz svog lika.

Naravno, uz rijetke, časne izuzetke, koji su tim prije veći, blistaviji, sjajniji.

Odmah da kažem, u taj izuzetak ne ubrajam pojavu Prvog crnogorskog antiratnog profitera, ni većine njegove ekipe, naprotiv.

Poslije ovog usputnog, ali neophodnog pasaža želim reći da se u onim burnim vremenima Rakčević obreo u timu Miloševićevaca, mladocrnogoraca ostrašćenih četništvom i velikosrpstvom, što je bilo, da se razumijemo, opštenarodno, plebiscitarno raspoloženje. U toj nabujaloj rijeci Žarko je pokušao da pliva komunistički, mislim na mješavinu Tita, Jugoslavije, 13. jula, partizanstva, što je bilo dirljivo posmatrati, s obzirom da je dogođeni narod tih dana nosio u rukama Titovu sliku i istovremeno pjevao svud su čete… Titova pozicija u njihovim rukama postala je jasna, pogotovo kad su ga prvi ispljuvali beogradski penzionisani generali, narodni heroji i k tome, Crnogorci, jado moj!

Mališa Marović je bivši dopisnik TANJUG-a iz Pekinga, životnim djelom smatra pisanje obimne biografije Veljka Milatovića, naravno glorifikujući komunizam, onaj Titov, komunizam njihove mladosti i vjere. Upravo taj komunizam, tako prakticiran u srcu jugoslovenskog komunističkog jezgra sa udbom, vojskom i medijima kao polugama lične vlasti Josipa Broza, a matrica je u svim komunizmima ista, ja vidim kao epicentar onakvog razaranja Jugoslavije.

Srešću se sa Mališom kada Žarko bude osnovao, Socijaldemokratsku partiju reformista proizašlu iz jednog krila jedinstvene Socijalističke partije (da li se je neko sjeća, a o broju članova, drugom prilikom) u kojoj su zajedno bili i Rakčević i dr Ljubiša Stanković, pa se razišli, a koja je vukla svoje korijene iz bivšeg Socijalističkog saveza radnog naroda Crne Gore, odnosno Jugoslavije, odnosno Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, odnosno, Crne Gore. Nešto kasnije Mališa će osnovati još jednu, ovog puta svoju Socijaldemokratsku partiju reformista, pazi sad, Crnogorskog primorja, čiji će biti predsjednik, a obje te stranke, u političkom žargonu onog svjesnog i nepodmitljivog dijela crnogorske javnosti, steći će podrugljivi epitet sudoper stranke koji precizno, tačno i istinito odslikava njen dominantan odnos prema režimu i to ne samo njih već i čitave bivše, nekad antibirokratske, pa naprasno „opoziocione“ omladinsko – univerzitetsko – intelektualne elite, koja će se, liše Žarka zabiti u mišje rupe odmah nakon Markovićevog sloma, sve na čelu sa Ljubišom Stankovićem. Iz ovih rupa će izaći tek kad ih puckanjem palca i srednjaka, Đukanović pripušti k sebi, kako bi ih zatakao kao crvene reformske karanfile u reveru svog sakoa izrađene od kolačarskog papira , i naravno tretirao ih, pored ostalog i kao uporne, bestidne i perfidne goniče Liberalnog saveza.

Poštujem činjenicu da je Rakčević tek samo nekoliko mjeseci bio u ministarskoj fotelji prvog crnogorskog antibirokratskog kabineta jedne od najupečatljivijih ličnosti one prethodne komunističke crnogorske politike u kojoj je ova ličnost takođe bila premijer, pa zatim ove antibirokratske u kojoj je opet bila premijer, pa „savezne“ Miloševićeve gdje je takođe bila premijer, pa… nemam pojma više gdje se nije obrela, a pogađate da se radi o Radoju doktoru Kontiću, zvijezdi jednog doba, „kadru“ DPS, obožavaocu Dafine Milanović, ličnosti čijim posredstvom, kao kračicom na displeju, možete najbrže doći do čitanja same suštine „politike “ DPS u onim vremenima teškog crnogorskog blama i srama.

Poštujem, kažem, činjenicu da je Rakčević brzo podnio ostavku zbog nekih nepravednosti ili nepravilnosti ili nezakonitosti koje je sprovodila nova, „antibirokratska“ vlast, ali ne mogu da prihvatim činjenicu da se nije moglo vidjeti tu ko ekipu dovodi na vlast i sa kakvom namjerom pogotovu poslije TV prenosa čuvene Osme sjednice srpskog Centralnog komiteta na kojoj je Milošević sahranio Stambolića.

„Pobunili“ su se tada i drugi omladinci koji će brzo steći epitet „džemperaša“ kao Ljubiša Stanković, Rade Brajović, Vujica Lazović, Milica Pejanović, Rade Bojović, Srđa Darmanović te nešto stariji, a opet mlađani antibirokrata dr Veselin Vukotić, naučnički zaštitni znak crnogorske pljačkaške „privatizacije“, a sve je bilo vezano za pojavu Anta Markovića.

Nekako mi se čini, da se Ante nije pojavio i pobunio protiv Miloševića, i to isključivo sa pozicije saveznog premijera kao mjesta koje je sve do Anta predstavljalo poziciju ličnog posjedovanja značajnog parčeta komunističke moći, od ovih omladinskih crnogorskih „opozicija“ ne bi bilo ničega. To dokazuje šok koji je nastao poslije Markovićevog sloma, opšta bježanija do koje je došlo.

Uvijek sam smatrao da je ondašnja omladinska antibirokratska „opozicija“ isto takvoj omladinskoj antibirokratskoj vlasti, u kojoj su se obreli Momir, Milo, Sveto, Milica i ini, nastala kao rezultat tuče za fotelje u okviru iste familije ove mladeži koju je povezao isti motiv proklete i prastare crnogorske strasti za vlašću, po svaku cijenu! Sjetite se crnogorske poslovice: ni kupusa bez masti, ni čoeka bez vlasti!

Kao što nikada neću prihvatiti Đukanovićeva naknadna obrazloženja u vezi rata i Dubrovnika, a pogotovu njihove sramotne „nezavisne“ egzegete, nikad neću prihvatiti ni obrazloženja prezentirana i onda i sada, da se na strani Miloševića moglo stati zbog razloga borbe za demokratiju i reforme u Crnoj Gori. Ma kakva demokrtaija i reforme! Do te tuče je došlo isključivo zbog onog Markovićevog vala optimizma koji je širio, i verbalne (sic!) mu snažne pomoći Zapada koju je, ne samo u Crnoj Gori, odrađivao prevashodno Voren Zimerman. U glavama naše crnogorske mladeži, steklo se uvjerenje da će Marković sigurno slaviti pobjedu. Naravno, ta pobjeda bi obezbijedila drukčiji omladinski kadrovski raspored. Vodeća ideja ovog „opozicionog“ dijela univerzitetske i druge crnogorske mladeži je da se Marković vidi kao mačuga koja treba da razbije već ustoličenog Momira sa Milom i Sveta koji je hop već tu.

Nego, pravio se račun bez krčmara. Desio se slom. Prvi put u istoriji već potpuno trulog jugoslovenskog komunizma, jedan je savezni premijer poražen, prvi koji je zasluživao pažnju, a koji je nastao iz onog komunizma o kojem sam već govorio.

Što se mene tiče, u mojim očima, Marković je bio čovjek uvjeren da postoji još uvijek minimalna šansa da spasi zemlju i prevede je u drugi sistem, demontirajući komunizam. Bio je svjestan ogromne svoje odgovrnosti i zadnje šanse koju on lično nudi zemlji. Takoše, bio je svjestan komunističke duhovne pustoši oko sebe, svjestan da radi među neznavenima i zluradima. Borio se kao lav, kapa dolje i moje veliko poštovanje zanavijek…

Ako ćete mi vjerovati na riječ, a trebali bi ste, mi, liberali nijesmo htjeli u Savez reformskih snaga. I ja, i Vujović, i Vukmanović i Vulikić dijelili smo isto mišljenje, da je Milošević pobjednik, da Marković prekasno dolazi. Smatrali smo da se treba odmah pripremati za ono što slijedi, raspad zemlje i dizanje zastave suverene Crne Gore, pa neka bude, što bude, naše je da viknemo do neba. Ali, već tada brojno članstvo nije dalo, i oni su smatrali da će Marković pobijediti, nijesu vidjeli, a svako ubjeđivanje stavljalo nas je u nezgodnu poziciju. Zato smo prihvatili i ušli. A kako, o tome neki drugi put…

Sve mi ovo prolazi kroz glavu dok gledam ova tri lika na ekranu i uočavam očajnički napor moderatorke Snežane Nikčević da ih navede da kažu makar riječ protiv režima. Nema šanse, sva trojica se prave ludi, djeluju kao neka delegacija bugarskih socijaldemokrata koja je kod Krivokapića na gostovanju u Crnoj Gori.

Marko priča o obljetnici „čuvene“ Matice, o kojoj se, kako kaže, evo usvaja zakon, pa je to veliki uspjeh Matice. Kao da se zakon ne usvaja od strane DPS kao znak skromne režimske nagrade i zahvalnosti za Matičino djelovanje na strani režima, a protiv LSCG. Naravno, nema ni riječi da je Maticu osnovao Liberalni savez, a preuzeo režim, kao i desetak drugih institucija. Marko tečno priča o kulturi, vječno zagledan u budućnost, iz njega isijava mudrost, pamet, odmjerenost, staloženost, on je uzvišeno iznad ojađele crnogorske stvarnosti, o njoj govoriti, to je ispod nivoa… Neko je rekao da je osnovni problem Crnogoraca što misle da im je život generalna proba.

Žarko priča o ranim devedesetim i o njegovoj golgoti, liberali se uopšte ne pominju, moje ime samo na uzgred. Žarko pominje ondašnje mitinge, koje smo, kaže mi organizovali, pa bi se pomislilo da su ih oni organizovali. Naravno ne kaže da je sve antirežimske i antiratne skupove, one koji su imali karakter masovnih mitinga organizovao samo Liberalni savez, uvijek nudeći mikrofon svakom ko je smio da progovori, želeći da na taj način stvori makar varljivu sliku o širini antiratnog i antimiloševićevskog pokreta u Crnoj Gori. Žarko je govorio. Ali, ako je iko bio uvijek sam na žalost, bio je to Liberalni savez. Jedno od najružnijih iskustava koje sam stekao među crnogorskom „opozicijom“, iskustvo koje se redovno ponavljalo bilo je, ono zastidno: kad unaprijed znate da vam neko prilazi samo da se od vas ogrebe, da vas u najužasnijim mogućim okolnostima iskoristi, jer se takva nečasna podlost u Crnoj Gori vidi kao pamet. Vi ne smijete da reagujete na zloupotrebu u interesu opšte stvari, a taj se pravi lud kao da vi zloupotrebu ne vidite iako itekako zna da vidite pa kalkulišući da zbog interesa opšte stvari nećete reagovati, besramno to ponavlja opet, a zatim još. Kad je dara po deset puta prevršila mjeru, a mjere su nam bile širokogrude, stavite to vrlo vaspitano do znanja, istog časa vi se gromoglasno optužujete da ugrožavate jedinstvo, da hoćete da ga raskinete, da vi vodite računa o uskostranačkim interesima, vi koji ostajete u opoziciji, ne oni koji se, i s Marsa vide, nude kao konobari i sudopere vlasti. SDP je na nama dugo vremena parazitirao pod Žarkovim kišobranom, a svježu krv nam je kao pijavica sisao Prvi crnogorski antiratni profiter sa Monitorom.

Žarko tek sad 2008. objašnjava da je 2002. izašao iz vlade i iz politike zbog potpisivanja Beogradske povelje, dakle iz onih istih razloga zbog kojih smo mi uskratili podršku manjinskoj vladi Filipa Vujanovića, jer je lagala i slagala oko referenduma, pa je Filipova vlada na jedvite jade, uzurpirajući protivustavno vlast nekoliko mjeseci na jedvite jade pala. Tek kad smo zvanično uskratili podršku vladi, tek onda su socijaldemokrate najavile izlazak iz nje, a u njoj faktički ostali do zadnjega časa. Ne sjećam se da je tada Žarko ni prišapnuo – liberali su u pravu, ili, možda ja to nijesam čuo? Naravno, mi smo bili po ko zna koji put raščerečeni, a Žarko je pošao u biznismene.

Hvala mu za ono što je rekao da je Povelja potpisana bez konsultacije sa bilo kim, a što je znala sva Crna Gora, znala i ostala ama baš potpuno nijema, izuzev šatro glasova Prvog crnogorskog antiratnog profitera i njegove ekipe, glasova koji su zamukli za tri dana. A Povelja je bila potpisana: bez konsultacije sa koalicionim partnerima u prvom redu SDP, bez konsultacije sa vladom, bez konsultacije sa parlamentom, bez konsultacije sa sopstvenim DPS, bez pitanja bilo koga u državi u kojoj si vlast. Upravo zbog svega pobrojanog, taj potpis je kao gest najveće poniženje Crne Gore u njenoj istoriji, ako je ikome do toga stalo, a nije.

U isto vrijeme ja sam se od strane „nezavisne“ štampe i elektonskih medija nazivao diktatorom, Mali kabinet se predstavljao kao zavjera zla, to je Đukanović redovno ponavljao kao mantru onog doba, nije to više sramno lagala „Pobjeda“ nego u prvom redu „Monitor“ „CKL“ „Vijesti“ „Publika“ RTVCG, Montene, Antene, Inovi, Žive istine i… i u njima sve birani crnogorski intelektualci, a među njima nekolicina dobro raspoređenih bivših liberala.

Vesna Perović je bila Šešeljevka, prebrojavala su se njena srpska krvna zrnca, vodila hajka protiv njene ekavice, pisalo se da je u skupštinu unijela duh Radovana Karadžića. Pi… Niko se ne zastiđe, niko ne reče – ja ovo neću da pišem, objavim, radim, govorim, nema sile…

Mislim, Nikćevićka se trudi, sigurno zbog toga što je Milan obrnuo ćurak, jer se Milan jeste promijenio kao i Željko i Balša i Prvi profiter i njegova ekipa. Ali, režim je ostao isti kakav je vazda bio i kakvim ga tek u najnovije doba opisuje ova ekipa, govoreći danas ono što smo mi vikali godinama prije njih, a oni nas baš zbog toga nabijali na kolac, u ime Milovo. A Milo, naravno, seirio.

Čitava ova ekipa i njen Prvi antiratni profiter znali su da se hvale, providno do smijeha, kako je Đukanović došao na njihovu stranu, oni su ga preveslali na suverenost, pa je njihova ideja pobijedila, pa su oni zbog toga sretni i zadovoljni, jer su Mila edukovali, jer da nije bilo njih Milo bi i dalje ostao zatucan i glup.. Đukanović im je dozvolio tu više nego jadnu slamčicu u pokušaju njihovog lažnog predstavljanja i još lažnije uloge, tu slamčicu šatro moralnog spasa.

Na takav gvint mogao bih i ja danas da kažem da Milan i ini, na čelu s Prvim profiterom došli danas na našu stranu, pa bih ja trebao da budem zadovoljan s time što oni tek danas govore ono što smo mi urlikali godinama i ostali bez glasnih žica? E, to je posebna vrsta autentične podlosti koja vonja na crnogorsko. Pravo je pitanje, zašto oni viču tek danas, ono isto zbog čega su nas oni isti čerečili koliko juče? Naravno, u pravu ste što se odgovora tiče: borba za crnogorsku nezavisnost nema sa tim veze. Bio je to običan kupoprodajni odnos koji danas Đukanović smatra raskinutim. Inače, kao dan je jasno da su Đukanović i njegova ekipa činili sve da se proces crnogorske nezavisnosti uspori, jer pare su njihova jedina Crkva, to je nekad znao da gukne i Kilibarda, a čedo takvih namjera je bilo plasiranje mračne neuspjele podvale zvane siva zona. Što duže održavanje nedefinisanih odnosa sa Srbijom, bio je strateški interes čitave ekipe. Zato se na Srbiju grmjelo iz svih oruđa, ne bi li se isprovocirala. Nije, na sreću, uspjelo…

Dakle, Nikčevićka se trudi da izvuče guk, dok Žarko govori o falsifikatima, naravno u oblandama, a misleći na pranje biografija bivših ratnika i ratnih huškača, a sadašnjih mirotvoraca, humanista i državnika koji su onda bili obneviđeli od boljševičkih kartografa, a šah im bijaše omrznuo od šahovnice, a liberali bijahu izdajnici koji koljahu Srbe u Kninu, ja lično iđah pred njima vođah Tuđmanu 9000 Crnogoraca na ispomoć u tome poslu! Ispade – oni nikad ni čuli ni viđeli Dubrovnika, bili su, siroti, zavedeni, a ona naslovnica Monitora gdje se Momo i Milo pod nekom kišom slikaju sa crnogorskim rezervistima, kako je Prvi profiter onda tvrdio, na dubrovačkom ratištu, ispade, nije slikana na ratištu, nego u Lukovu, kao da je to uopšte važno, pa se Prvi već spremno izvinu čini mi se daleke 1997/8 zbog te, kao greške! Tu je bio početak besramno nedopustivog, tu je Đukanović shvatio do čega sve može da ide, do čega da dođe, razumio je da ničim nije ograničen, da će dobiti sve što traži i da će biti primljeno sve što nudi, bile to i fekalije. (Pazolini – Republika Salo, nađite, gledajte) E, to je već bila podlost nezavisnih s obrisima monstruoznosti, jer ispade da je Dubrovnik gorio sam od sebe, i da su stvarno Dubrovčani sami palili gume ispred Korporele (umjesto Portporele) kako je govorio general Strugar na Emilovoj televiziji, gdje je jedan od glavnih likova bio „ratni“ izvještač Perica Đaković, ili sam ja sve ovo sanjao. Nijesam uočio tada da je iko drugi osim nas digao glas protiv tog besramnog falsifikatorskog opasnog čina (ne, nego Slavko mrzi Mila!!!) a ono što mi je definitivno, kao živa u termometru, pokazalo gdje smo kao zajednica, bila je spoznaja da se ne diže glas nikoga od roditelja onih 170 mladića što izgiboše na dubrovačkim zidinama. Niko da kaže prirodnu stvar. Ili ih ja, možda, nijesam čuo, a sluh mi je dobar, da vikne: ej, momci, vi promijeniste politiku, a đe mi je sin, čoeče… Ostade gluvonijemo i udruženje ratnika. Nikoga da pita – kako da nama vikaste juriš, a vi ostadoste u fotelje, pa se još hvalite da nas nijeste ni obišli, umjesto da ste ka ljudi išli ispred nas. Nije li istina da se tako ponašaju samo prevaranti i kukavice? Đe su vam makar ostavke i kajanje poslije sloma vaše krvavo pogrešne politike? Đe vam je stid?

Takođe, kad su se pojavili sramni falsifikati Gorana Tribusona, istog onog koji je napravio odličan film „Smrt Jugoslavije“ ali i potpuni falsifikat o Crnoj Gori i njenoj vlasti onoga doba, pa docnije Branka Baletića, pa Gojka Kastratovića, pa pisanija Monitora, pa da ne pričam… ne čuh ničiji, osim svoj glas protesta koji mi Crna Gora vrati jekom, nema ođe jadan nebio, nikoga!

A Mališa? Mališa pričaše o pobjedi socijaldemokratske ideje u Crnoj Gori, jer je DPS jedna socijalistička partija, pa je tu sad i SNP na istim pozicijama, pa je… I tu više nijesam izdržao, vratih se nekoj utakmici…


Responses

  1. Postovani Gospodine Peroviću,

    Imala sam 13 godina kada je osnovan LSCG, i od toga dana imam zelju da Vam se obratim, da se zahvalim. Sad kada sam dosla u situaciju da vam napisem koje slovo, ne znam odakle bih pocela. Emocije su izuzetno jake. Nije lako pisati nekome kome ste, uz roditelje, zahvalni sto mozete uzdignute glave sa velikim ponosom reci da ste uvijek bili Liberal, da ste ostali cisti svih ovih suludih godina.
    Vi ste čovjek vrijedan divljenja i izuzetno mi je drago što ću bar ovim putem opet moći da uživam u vašim razmišljanjima. I dobro je da ste odabrali ovaj način, jer niti jedan drugi nije prihvatljiv. Crna Gora Vas ne želi, Crna Gora ni za 20 godina nije stasala da shvati zašto ste se Vi i mi borili svih ovih godina. Da shvati da smo svi mi u ovoj maloj, predivnoj ali prokletoj zemlji robovi par ljudi.
    Teško je ovaj narod vratiti na pravi put, jer vazda mi se u glavu vraća: Ko zna zna, a ko ne zna, neće nkada ni znati.
    Nebo jeste još uvijek plavo, more jeste ljepše od ičega na svijet ali meni to nije dovoljno za moju Crnu Goru. Ja za nju želim najbolje i jako boli sve ovo što joj se dešava.
    I ono što mi je najupečatljivije ostalo iz svih th godina, sad kada imamo državu (kada je oni imaju), su vaše riječi da se borimo prije svega za Slobodnu i Demokratsku pa tek onda Nezavisnu Crnu Goru. I onda kažu da je DPS ukrao naš program. Nije i ne daj Bože da je to što su oni uradili bio naš program.
    Možda je ovaj komentar bio malo rpomašen, nevezan za temu bloga, ali morala sam na neki način iskazati radost što ste tu.
    Najsrdačniji pozdrav
    Ana

  2. Slavko Perovic zaista je osoba koja ce u crnogogorskoj istoriji ostati upamcena kao pozitivna licnost. Da ne duljim LSCG bio je svijetlo na kraju tunela pocetkom 90-tih. Da ga nije bilo stvarno bih posao u ludnicu jer bih mislio da sam sasav sto smatram da nije herojstvo klati po komsiluku. Ali…
    Uvijek ima ono “ali”. Egzaktna je cinjenica da je Milo popeo broj pristalica nezavisnosti sa 15 na 55%, Dakle, njegov doprinos je 40/55*100, odnosno oko 72 odsto. Svidjalo se to nekom ili ne kalkulator je neumoljiv.
    Da li je maznuo ideju liberala i odigrao kao svoju? Vjerovatno jeste. No treba imati u vidu da je imao resurse koje drugi nijesu, to stoji, i ih je znao kvalitetno upotrijebiti.
    Sada dolazimo do kljucne rijeci “kalkulator”. Vjerovatno ne treba biti previse pametan, a Milu se moze sve sporiti samo ne inteligencija, da shvatis kuda vodi Slobova politika. Mozda je mogao odmah da se digne protiv Sloba i pogine politicki casno. Ili je bilo pametnije cekati kvalitetan tajming kada ces dobiti podrsku za akciju skartiranja Sloba. Milo je to veoma dobro naplatio kupujuci svoju dugorocnu politicku buducnost od zapada.
    Ostaje dilema da li odigrati nekorektno i ostvariti cilj, ili biti “moralni pobjednik, koji je platio danak neiskustvu”.
    Uvazeni gospodine Perovicu, zaista smatram da je bolje biti “italijanska reprezentacija u fudbalu”, jer se politika kao i sve drugo igra na rezultat i samo se on na kraju broji.
    Sto neki sada piju sudske kazne podsjecajuci Mila na rane devedesete ne smatram mnogo vaznim. Bojim se da se radi samo njegovom sukobu sa ekipom koja je od nezavisnosti ocekivala vece dividende u politickom i finansijskom smislu.

  3. nedje ste skoro napisali..PORAZENI SMO. istina…sve pripada zaboravu,jer ovi milijarderi,peru svoju proslost i dobijaju nagrade za mir..ejjjjjjjjjjj…imali ko da grakne..sto su nam radili kad smo se bunili protiv tih ratova. odem na miting u podgorici,onaj za nezavisnost,sa malom zastavom lscg i nosim je visoko podignutu…dobacuje neki klinac..dje ces sa tim scg…boli….danas kada pricam sa nekim ko je bio za zajednicku drzavu,a mladji je,ispane da nidje crnogorca prije mila nije bilo..strasno..ipak kad sam na godisnjicu osnivanja lscg,na svom blogu objavio neke vase govore,bilo je preko 2000 komentara…nama ne mogu pamcenje da izbrisu,nije mi zao niti jedne sekunde provedene u lscg,jedino zaso se kajem,sto nisam otisao daleko odavde,a ne sam ostao da se borim ZA CAST I SLOBODU CRNE GORE. OVAJ NAROD NIJE ZASLUZIVAO NI MENE NI VAS NI LSCG…VIVA VERO MONTENEGRO…veliki pozdrav za vas GOSPODINE PEROVICU..

  4. Ne znam da li ste svjesno ili ne napravili ovaj potez s’ blogom,ali je “pun pogodak”.

    Veliki pozdrav !!!

  5. PE-RO-VI-CU SA-MO-RE-CI
    LE-CE-CE-MO KA-O ME-CI

  6. Taj izlazak SDP-a iz vlade 2002. godine je bio valjda najoriginalniji potez ikad. Srušili vladu da bi sa istim DPS-om odma formirali novu predizbornu koaliciju…

    A i dugo sam se pitao što se dogodi da Ljubišom Stankovićem. Da se jedan predsjednički kandidat zabije u mišiju rupu i da se iz nje ne pomoli godinama, ne može da ne bude čudno. Ovdje dajete odlično objašnjenje – njemu prosto treba neki zaštitnik, neka sigurna ruka, premijer, da bi imao svoj politički stav. Marković ili Đukanović, potpuno je svejedno. Samo neko je trebao na vrijeme da mu kaže da to i nije baš opozicioni profil. No, više i zaboravismo da je SDP uopšte i bio opozcioni. Izašli iz SKOJa (ne zamjerite što lupam, meni su te socijalističke organizacije sve nekako čudne i apstraktne), a utopili se u DPS. Takvih junačina svijet nije vidio.

    Ipak, još su čudniji svi ti bivši liberali. Posebno oni sa barikada, sa mitinga, oni što su htjeli glavu dat, ali izdade ih Slavko, okrenu se Srbima… Rekao bi čovjek da je te 91. LSCG imao jedno 2 miliona članova. I to sve junak do junaka.

    Ja sam 91. počinjao u 4. razred osnovne škole… Dan prvi – učiteljica ulazi da se pozdravi sa bivšim odjeljenjem i viče sa vrata “ĐE STE KOMUNISTI?!”Ustaje cijelo odjeljenje i kliče sa oduševljenjem, sjedimo nas trojica… Bilo je jasno, nama su roditelji u reformskim snagama. I to je otprilike bio taj odnos, od tridesetak učenika, van partije svega tri. Onda sve one godine mraka, instaliranih takozvanih srpskih partija, ratničkih pohoda na Ostrog da se kupi koji orao, kokarda… Da se naloži koji badnjak, uz obavezno pucanje, po mogućstvu iz automatskog oružja. Folklor nevjerovatan. I svo vrijeme se javnost pažljivo oblikuje, majstorskim receptima poslednje generacije, uz odmjerene doze turbo-folka, nacionalizma, jedenja korijenja, kvazi-jugoslovenstva, primitivnog cinizma prema svemu što se ne razumije… Baštine sva iskustva Staljina, Tita, Miloševića, sve su ih nadživjeli, pa nije ni čudo da im tako dobro ide. Čitav put, dobro znan, do novog Backovićevog čovjeka, do nove Brkovićeve generacije Crnogoraca koji će “svaki autoritet, pa i onaj Njegošev dovesti u pitanje”. Sve dok “najcrnogorskija Crna Gora” ne postane privatno kupalište svjetskih bogataša i kumova. Zato nam ne treba ni univerzitet ni znanje ni sposobnosti… Trebaju nam samo hoteli, konobari, pjevačice, zabavljači naše nove vladajuće klase. Treba sve staviti na raspolaganje tom jednom cilju, eliminisati bilo kakav vid protivljenja osim onog poželjnog, isplaniranog.

    Zato nije ni čudo da svi po malo djeluju kao “delegacija bugarskih socijaldemokrata” (svaka čast na formulaciji). Dobro da nas uopšte više ima normalnih.

    Svako dobro! Iščekujemo novi tekst.

  7. Ima Nas koji pamtimo, g-dine Rajko Kovacevicu ;o)
    I govoricemo o VRIJEDNOSTI, i bezvrijednosti,
    O časti i kvarnosti. O biserju i svinjama.

    Pa, redom, bar djelić izrecenog najMILOg im:

    „… i šah sam omrznuo zbog šahovnice”

    „Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”

    „Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet”.

    „Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička… I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe”.

    „Svaki pametan Crnogorac i svaki pošten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevreme Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaše, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima”

    „Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”, Andrijevica 13. jul 1990

    „Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istočne Bosne i Crne Gore. Dosta je srpski narod robovao bratstvu i jedinstvu, avnojevskoj, Titovoj Jugoslaviji, pa, čak, i zamislima Aleksandra Karađorđevića da popravi Jugoslaviju”

    „Zbog vjekovnih bratskih veza. Zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom”.

    „Nasa je primarna ideja da svoje ovakve ambiciozne planove realizujemo kroz našu zajedničku državu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja predstavlja i naš svjestan izbor i nas strateski interes. Mislimo da je lakše i bezbolnije, posebno na Balkanu, mijenjati promašenu politiku i njene aktere, nego granice”.

    Djeluje poznato?

    Btw,
    `Only a spiritual being has awareness.`
    Chick Corea

    Sa iskrenim stovanjem, gospodine Slavko Perovicu.

  8. Samo da Vas pozdravim i kazem da sam odusevljena Vasim povratkom.Sto se mene tice,nikad niste ni posli iz Crne Gore.

    Vi ste jedina svijetla tacka,kao i jedina osoba sa politicke crnogorske scene,koja nije ruke umazala krvlju ,a samim tim i jedini covijek,za kojeg sa ponosom mogu reci da je bio crnogorac,vodja i lider ,vrijedan postovanja i mog politickog izbora.

    Svako dobro ,gospodine Perovicu!

  9. Poštovani gospodine Peroviću,
    Sigurna sam da će crnogorska omladina imati šta da pročita na Vašem blogu i vidi istinitiju stranu istorije.
    A ovi stariji i sudionici te istorije da je se prisjete.
    Mnogim se neće dopasti, ali Crna Gora i Crnogorci, inače, nijesu prepoznati kao narod i država spreman da se suoči sa svojim djelima i nedjelima
    S poštovanjem Kaćuša Krsmanović

  10. Iako mi sudbina od njih ne zavisi, bio bih mnogo srecniji covjek kad bi se crnogorske glave malo vise znale stidjeti, kad bi stid i sramota uopste postojale kao kategorije u Crnoj Gori (a nasuprot busanju u prsa cojska i junacka), kad bi neko makar priznao svoju (ne samo politicku) gresku.

    Odnosno, rijecima don Branka Sbutege: ¨Od moje filmske bajke ostadoše još samo rašomonske dileme, petljavina, bolje rečeno, i mnogo trupla. Nijedan harakiri.¨

    Gospodine Perovicu, svaka Vam cast i na dosadasnjem angazmanu, i na ovom tekstu. No vlast je iskvarila i Tita (ref. Milovan Djilas), i poneke koji su u Crnoj Gori poceli sa casnijih pozicija, a danas su pri vlasti. Nazalost, nista nam ne garantuje da se i Liberali ne bi tako ponasali (odnosno, LSCG ima kredibilitet kao opozicija, ali ne i kao vlast). Cak iako se odrze ideali i obecanja pojedinaca, na vlast se ne moze bez naroda, bez mase. A sa tim idu i priljepci – ovi koji se uvaljuju pod kisobran, oni koji se grebu, a i oni koji su od pocetka sve pogresno shvatili.

    Kako, gospodine Perovicu, sa ovakvim narodom naprijed, u evoluciju? Izgoreti u licnom primjeru i time marginalno pomjeriti stvari, ili stvoriti iluziju, zarad sebe i zarad naroda, da je eventualna Pirova pobjeda ustvari ogromna nadmoc (i vec time, ustvari, postati zrtva vlasti)? Kako, u zacaranom krugu koji samo radja zajedno gospodare i podanike, hohstaplere i neznavene, mafijase i gladnu raju? Kako u ovom “cudu nevidjenom”?

    (Nadam se da mi komentatori nece zamjeriti ako primijetim da se i ovdje svi utrkuju u svom “liberalnom stazu”.)

  11. Kako samo nas narod ima kratko pamcenje. Kako se sve brzo zaboravlja.

    Ja pamtim i Dubrovnik, i sah, i ode Milosevicu, i kukavne SDP-eove i sve one mitinge. I nije mi tesko da se sjetim. Tesko mi je samo kad vidim najvece ktitore velikosrpstva kako se hvale da su obnovili drzavnost CG. Ne, samo su svoj lopovluk izdigli na veci nivo.

    Originali fasifilkata…

  12. Tako Slavko- razotkrij ih sve….Dosta su se folirali…

  13. Najveci crnogorski konsenzus oko zaborava neprijatne proslosti – pa se pitam kome je danas u vlasti neprijatnije: onom sto je 1991 jurisao na Dubrovnik ili onom koji je tada protestvovao?

    Cijela Crna Gora danas lici na onu scenu iz “U ime naroda”, dje Bogdan Diklic uvjerava Bora Krivokapica da je bio u Kinsasu, a ne u zatvor…

    Vazda Kontra Vjetra

  14. “Prije nekoliko dana, slučajno, pogledah nesretni crnogorski satelitiski program i ne bješe tamo, za čudo, Žuti Serhatlić. Umjesto Žutoga, vidim, sjede Marko Špadijer, Žarko Rakčević i Mališa Marović.”

    Dva dana se smijem zbog ovako ubedljivog otvaranja priče. Hvala!
    Imao sam nezadovoljstvo da jednom priliko slušam Mališu kako pravda svoju izdaju LSCG. Držao se takvog nivoa da ga nisam htio prekidati. Pozdrav

  15. @ sasa kojicic

    razotkrio ih je Slavko odavno. I Slavko i mnogi drugi. Ali sta to vrijedi kad ih hiljade pokrivaju evo 20 godina, nazalost…

    Gospodine Perovicu, cast mi je citati Vas blog. Sve najbolje zelim Vama i Vasoj porodici.
    Pozdravi iz Niksica….

  16. po ko zna koji put veliko hvala za najljepse godine nasih zivota, za radost koju si unosio u nas dom , za iskrenost,prijateljstvo i ljubav koja nikad nije prestala.Stara kineska poslovica kaze ..NE GLEDAJ U NJEGOVE STOPE,NEGO GLEDAJ U ONO STO ON GLEDA ..Toga cu se uvijek pridrzavati. Iz tvoga lika i djela i dalje sija SUNCE koje grije nase nezaboravne zajednicke godine. VJERA VUJIC CETINJE

  17. Postojace Crna Gora, dok je Lovcena nad nama, dok je mora kod Bara i Kotora, dok je sunca i dok je Grahovca.

  18. Postovani g-dine Perovicu,

    konacno da neko spomene velikog naucnika, tvorca i utemeljivaca tzv. “momisicke ekonomske skole” i covjeka koji je svoje “pipke” poput hobotnice rasirio po cijeloj crnogorskoj ekonomiji. Ne mogu da vjerujem da zivim u Crnoj Gori o kojoj sam kao dijete cuo da je zemlja hrabrih slobodoumnih ljudi, jer je sva danasnja omladina (cast veoma rijetkim izuzecima kojih je toliko malo da ih mozemo tretirati u najmanju ruku kao “vrstu pred istrebljenjem”) toliko zaokupljenja Vesovom ideologijom preduzetnistva da sve vise ljudi upisuje njegov fakultet i priklanja se njemu…

    Jednostavno, nije mi vise drago posjetiti pojedina mjesta, uci u avion kojim putuje “Vesova ekspedicija” na tzv. usavrsavanja (citaj, ispiranja mozga).

    Ne mogu da vjerujem da nekome moze biti mio covjek koji nema trunke ljudskog u sebi. Ljudi kao on su “karijes” crnogorskog drustva.

    A ko ce nositi crnogorsku buducnost ako ne danasnja omladina i studenti? Omladina kojoj su ideali Milo i Veso?

    Otrgnimo nasu omaldinu od tih pokvarenih ideala, jer to nam je jedini spas.

    Jasno je da je za “potpuno osvjescenje neophodan bol” (K. G. Jung), ali nanesimo ga konacno sebi jer kako bi M. L. King Jr. rekao “uvijek je pravo vrijeme da se uradi ono sto je ispravno”.

    Ono sto je Crnoj Gori u ovom trenutku potrebno jeste neka vrsta mentalne revolucije. Trebaju se pokrenuti pravi ljudi, ljudi koji vrijede imena i casti Crne Gore, koji se ne stide toga sto jesu i koji su dovoljno hrabri da crnogorsku buducnost ponesu na svojim plecima.

    P.S. Svaka cast na ovom blogu. Nadam se da ce okupiti makar mali dio samosvjesnog naroda crnogorskog koji ce moci da pomogne Crnoj Gori da izadje iz ovog mraka svog.

  19. Mi smo Slobodni Crnogorci , koji zivimo od danas do sjutra ! Sve za ono sto smo se borili smo i ostvarili u lijepu nam nasu Crnu Goru.Znamo da se ne zivi od vazduha , ali isto tako znamo da su sticung crnogorci i “LOKAL PATRIOTE” uljepsali nam dan drzavnost Crne Gore: urbaniostickom mafijom , pranjem para i ostalim poznatim metodama.Da ne duljim dalje , zao mi je sto i u tim malvrrzacijama su ucestvovali i moji liberali (CAST IZUZETCIMA).Dovoljno je doci i popiti kafu na more i vidjet ko je koga olajava i ko je koga odjedanput zavolio.MI SLOBODNI CRNOGORCI TE POZDRAVLJAMO I MOLIMO DA VISE NEMAS NI “PRIJATELJE , KUMOVE , PERJANIKE…” NO DA IMAS NAS KOLKO TOLKO A MALI NAM JE BROJ MUCENIKA I ZALUDJENIKA KOJI NI SAMI NISU SVJESNI KAKO SVE OVO OKO NAS FUNKCIONISE !!!!

  20. ” Zdrav Nikšiću perjanice, zdrav krajine moje krilo…” još mi u ušima odzvanjaju stihovi Nikole 1-og kojima nas je pozdravljao Miro Vicković na onim veličanstvenim nikšićkim mitinzima. Iako tada na početku srednje škole i sad mi se ledi krv kad se sjetim one energije i ljubavi prema Crnoj Gori i pravim moralnim vrijednostima… I kako gospodine Peroviću da mi se danas ne gade ovi kvazi liberali i crnogorci… A ja sam imao člansku kartu LSCG sa 12 godina a oni su tada bili na Dubrovnik i Konavle… Ali danas ne danas mi to ne daju oni su vazda bili liberali…da je sreće da jesu, danas bi nam druga pjesma pjevala a ne ova sicilijanska sa Svetog Stefana…

    Jesu li stvarno crnogorci otišli kad i turci? Pitam se često….da me bar povedoše…da ne gledam ove jade koje čine moji čevljani, kojih se moj đed stidi…veli to su dijete komunisti ne znaju oni ni ko je Krsto ni šta je Crna Gora ni koja je naša zastava…..

  21. Samo da bljesnem odje,vazda tu dje treba. Necu da davim s pricom,mi smo rekli sto smo imali. Kiss M

  22. Veliki pozdrav gospodine Slavko Perovicu od jednog od mnogih crnogorskih izbjeglica! Mozda sam se malo grublje izjasnio povodom izbjeglista ali ja sebe smatram”raseljenim licom”. Posto odavno nijesam bio u onoj njihovoj Crnoj Gori jer moje,odnosno nase Crne Gore,izgleda da i nema,veoma sam obradovan ovim blogom.Samo sam htio da Vam se zahvalim za sve sto ste uradili za nasu napacenu Crnu Goru a i za mene ko pojedinca.

  23. Od kada te nema ne izlazim na izbore!
    Izgubio sam svaku nadu.
    Ima li sanse da nam se vratis?

  24. Za KontraVesa,

    Nazalost,postoji neko ko pokazuje sve indicije da nadmasi ovog Napoleonovog sina,a to je Gordana Djurovic.U slucaju njih dvoje je vlast izvrsila klasicnu zamjenu i jednom izraubovanom,kompromitovanom nitkovu dodijelila ulogu protivnika evropskih integracija,a profesorici dala u zadatak da vodi “simulovano” pristupanje EU.Ona je na sve spremna:laze(Hrvatska ce nam ustupiti prevod Acqui- Community-a),falsifikuje(Izmijenjen original Progres Reporta) i svasta radi ne bi li kod jadnih ,neznavenih,neprosvijecenih,neinformisanih i ogranicenih crnogorki(one su prvenstveno njena target grupa)i crnogorica stvorila iluziju da se nesto stvarno desava.A Veso je totalno pao u nemilost tvorca zla u Crnoj Gori da su otpoceli zajednicki biznis.Umjesto prevaranta,prevarantkinja.To je Crna Crna Gora pod DPS-om i JUl-om.

  25. Hvla, sto nam ovako sazeto navedete sve sto su nam RADILI!

    Hvala, za ovaj drhtaj i tjeskobu dok citam ove redove! Hvala, za TO sto svakog dana mogu ustati i biti srecna sto sam ostala na pravom putu!
    Kad posijes dobro sjeme i ono malo sto ne uniste vjetrovi, kise i ne sprzi sunce – da dobar plod!

    Hvala!!!

    Lela Š.

  26. Hvala Vam na ovim redovima, koji otvoreno govore..

    Ne razumijem jedino ton koji se provlači kroz Vaše tekstove, ali opet ja sam se rodio prilično kasnije. Uglavnom;
    Ono što je dobro u Crnoj Gori danas, taj realizam i negdje sloboda govora (da nestavljam ovo pod navodnike) u nekom vidu kulturnog doživljvanja stvarnosti kroz način reagovanja i ponašanje mislećeg pojedinca, jeste zapravo proizvod koji su neki misleći pojedinci medju prvima Savko Perović i ljudi koji su bili u, i oko Liberalnog saveza i onih koji su se naslanjali na tu priču. Zato mislim da to zaslužuje jedan viši nivo radosti (ako nije pogrešan termin) i odgovornosti prema tom projektu koji i dalje je aktivan. Zapravo bolje reći, danas jedina priča koja govori jezikom slobodnog duha je ista ona koju ste vi počeli da govorite. Jer i nema nekog novog do onog “Vašeg” puta bar ne još uvjek..U filozovskom i energeckom smislu riječi, ako se može tako reći..
    Gradjanima Crne Gore bio je nephodan neko ko će reći otvoreno da su ljudi koji nemaju smisla za mnogo stvari, zapravo uglavnom samo za jednu stvar..( što bi moja baba rekla, koju ja volim da citiram “igla samarnjača”) a takve istine bole i nisu mogle proći bez velikih posljedica koje su i daleko i dubokosežno ostavile nemjerljivo dobar i interesantan uticaj.

    Zato Vam Hvala i za ubuduće
    Srdačan pozdrav ( ništa bivši i tako nešto)

  27. Čitam neke komentare i ne mogu da vjerujem da i ovđe ima udbaša. $ata naš, neki ljudi koji su prodali vjeru za večeru, uzdižu te u nebo, govore kako će “crnogorska omladina imati šta da pročita na Vašem blogu i vidi istinitiju stranu istorije”, a zaboravljaju da napomenu svoj krajnje sumnjiv medijski angažman i rodbinske veze sa nekim istaknutim crnogorskim murijacima. Pih. Stidim se i što ih poznajem.

    A za Crnu Goru definitivno nema spasa. To je svakom jasno. Eo viđesmo i rezultate izbora, đe ova gamad osvoji više mandata no ikad.
    Uzgred, znam da se treba veselit kad neka opoziciona stranka propada, ali mi je milo što je Medo čuveni potonuo. Tako mu i treba, kad se udružio sa nekim uvrijeđenim medijskim perjanicama, koje nakon referenduma ne dobiše dio kolača kojem su se nadali, pa okrenuše ćurak naopačke…

  28. Evo vise od godinu dana kako ste napisali ovaj tekst a ja ga sa zakasnjenjem i velikim zadovoljstvom veceras procitah … godinu prije ili kasnije jednako je aktuelan i istinit …Zbilja nisam euforicna osoba nikada bio .. ali moram vam cestitati od srca na svemu , najiskrenije i otvorenog srca , ne samo na ovom tekstu ,koji bi da je srece bi posluzio kao ogledalo Crnogorcima , ali srece ovdje nema … Hvala vam i srdacan pozdrav ,vama i vasoj porodici

  29. Da, pravi pogodak nazvati Vesa Prvim… Savrseno. Ja sam, nekada, slusala njegova predavanja kao omadjijana. Kako ne bi, kad je govorio”OKEJ” stalno, bio nekako “napredan” i “moderan”profeosor, da je koristio cak tada i imejl!😛
    To su mu bile glavne fore. Samo bih napomenula da je iz Momisica presao na sopstveni ( i Milov +) tvz.UDG (ju/di/dzi), Uni u Donjoj Gorici. Studenti se kunu u njega ,sve ih “zaposljava” vele (valjda kao bankare Prve , sluzbenike Centralne , a i MONSTATa,nakon sto prodju tretman kao asistenti na fakultetu.Mada, znam i neke revizore…)
    Strahotno.

  30. Slavko sta drugo da kazem osim hvala,hvala sto nijesam zaglupljen kao ovi sadasnji “crnogorci”.Hvala ti sto sam odrastao uz tvoje govore iako su me “crnogrci” pljuvali i ucitelji cerali sa casova dok sam ih ponavljao.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: