Posted by: Slavko Perovic | June 5, 2008

I DALJE, KAO, O MATICI…

Sa istorijskog gledišta, matica kao organizacioni oblik djelovanja borbene inteligencije jednog naroda, čedo je devetnaestog vijeka. Osmislila ga je ne bilo kakva, nego, ponavljam, borbena inteligencija slovenskih naroda potlačenih u Austro – Ugarskoj monarhiji, u uslovima bitno ograničenih mogućnosti političkog djelovanja.

Matica je, u potlačenom društvu, bavljenje politikom dugačijim sredstvima.

Ime Matica crnogorska trebalo je da implicira mnogo toga, posebno da ukaže da se jedno od djece devetnaestog vijeka, eto, rađa u Crnoj Gori tek na kraju dvadesetog, da ukaže na tragičnu situaciju u kojoj se Crna Gora našla pod džemperašima , ali i njihovim prethodnicima, da ukaže na njen sveukupni, ogromni zaostatak i da označi, zvonjavom na sva zvona, kako je krajnje vrijeme da se zaore, ako smo ljudi…

Maticu smo osnovali sa idejom da bude još jedan segment u političkoj borbi protiv šatro antibirokratskog, a u suštini anticrnogorskog režima, pod kojim je, pojam Crnogorac, postao sinonim za ustašu!

Ta „novotarija“ je autentični proizvod Momira, Mila i Sveta i njihove garniture

Pakleno, zar ne!

Ovakva iskonska besramnost koja je, takođe, duboko, negdje, zapretana u crnogorskom biću, a raspaljena do usijanja devedestih i traje sve do danas, potvrđuje samo jedno: ni onda, ni danas, njih Momira, Mila i Sveta nije bilo stalo ni za Srbe, ni za Crnogorce, niti za bilo što drugo, osim za golu vlast…

Sva propaganda protiv crnogorstva i Crne Gore, a to znači, u prvom redu, protiv Liberalnog saveza Crne Gore kao državotvorne stranke, autentičnog kreatora i nosioca projekta o neophodnosti sveobuhvatne obnove Crne Gore, počev od moralne pa demokrtaske, zajedno sa kulturnom, crkvenom, državnom i privrednom, izvirala je iz ove, prosto nezamislive, stravične laži, kao iz jedne grane kolektora fekalne kanalizacije ratno-huškačke propagande Momira, Mila i Sveta i njihovih službi.

Izabrati ovakav smjer u obračunu sa političkim protivnikom od strane, ako ništa drugo, novih, mladih ljudi, godine 1989-e i dalje, visoko obrazovanih, svjedoči o potpunoj duhovnoj i moralnoj pustoši koju je ova ekipa donijela sa sobom i hladno, svakodnevno, zahvaljujući medijima, kao pomije, servirala u svaki crnogorski dom.

Naravno, pustoš se ne stvara preko noći, a ova o kojoj govorim stvorena je pedestogodišnjim erozivnim djelovanjem crnogorskih komunista i na same ostatke ostataka tradicionalnog crnogorskog morala i crnogorske nacionalne svijesti, temeljnih vrijednosti već pregvintovanih diktaturom Karađorđevića.

U suprotnom, ne bi bilo moguće da crnogorska svijest, ako je Markova priča o Đoku, Veljku, Vidoju, Veselinu i drugima tačna, opstane samo kod šačice upravo onih koje je komunistička vlast progonila, ali i onih koji su, prvi put u komunističkoj Crnoj Gori, odbili da se pred takvom vlašću, a posebno pred njihovim džemperaškim nasljednicima povuku

Iznad glava nekolicine iznimnih, koji su nastavljali da se bave nacionalnim i drugim životnim pitanjima kod Crnogoraca, onim pitanjima koje su komunisti označili kao tabu, uvijek je vitlao partijski bič klevete crnogorskim separatizmom, čvrsto upleten olovnim kuglama Drljevića, Štedimlije i Popovića(Krsta).

Ona druga džemperaška anticrnogorska šikana, poznata svima, silom prilika prikrila je onu prvu, sofisticiranu, jagnjofukačku kroz koju se prošlo.

Prikrila je i onu sramnu sjednicu CKSKCG na kojoj se Književna opština sa strašću lovila kao separatistička i nacionalistička, na kojoj se, likujući, označavalo kako se tačno zna gdje su barice i komarci crnogorskog nacionalizma i da će te barice biti isušene!

Dok se, ona, sjednica, odigravala, Milošević je, svom silinom, poput oraha, čizmom svoje moći, već krckao onu Jugoslaviju…

Može se pretpostaviti u kojem bi pravcu ovo isušivanje, ti hidromelioracioni crnogorski komunistički radovi krenuli, da Milošević u tren nije isušio crnogorsku vlast kao baricu političkih komaraca, jedva vidljivu na plesnjivoj, političkoj, komunističkoj karti, one Jugoslavije.

Tako beznačajnih da je na njihovo mjesto, bez ikakvog otpora, posadio nove, potpuno nepoznate „omladince“.

Ovdje stavljam znakove navoda i izvoda, jer je vrijeme dokazalo da se radilo o duhovnoj gerijatriji, đuturumima, ničega mladenačkog u njima nije bilo...

Momir, Milo i Sveto nijesu osmislili onakvu „separatističku“ terminologiju kao ni tehnologiju obračuna sa političkim protivnicima. Oni su je preuzeli od svojih prethodnika i doveli je do krajnjih konsekvenci.

Nedostajalo je tek slanje na neki njihov Goli otok.

Da je, kojim slučajem, Milošević trijumfovao, u prilježnost crnogorske antibirokratske mladeži u ovom smislu, nikad ne bi trebalo posumnjati…

Momir, Milo i Sveto, nijesu pali s neba, nego su došli ravno iz kadrovske kuhinje onih komunista o kojima romori Marko.

Riječi lete kao perje, kaže španska poslovica.

Fakta ostaju, ona su mjerna jedinica politike, a ne priče…

A fakti su porazni…

U Matici smo željeli da vidimo okupljene one ljude koji su smogli snage da se bave kulturom i naukom u dojanuarskom periodu, ljude kojima je istina bila iznad privilegija, a Crna Gora draža od trinaestojulskih nagrada, ljude koji su bili maltretirani od strane bivše komunističke vlasti samo zato što su pregnuli, o svom ruhu i kruhu, u ogroman posao rasčišćavanja čitavih planina falsifikata koji su se ticali crnogorske prošlosti, pogotovo one najstarije, falsifikata koji su nastajali u raznim vremenima, sa jednim ciljem poništavanja sveukupnog crnogorskog nacionalnog , kulturnog, vjerskog i državnog bića.

Za vrijeme Blaža Jovanovića, preko Đoka Pajkovića, Veljka Milatovića, Veselina Đuranovića, Vidoja Žarkovića i inih, koje kao borce za crnogorsku stvar pominje Marko, bio je opasan posao baviti se rečenim stvarima, bio je to hod kroz minsko polje, što su na svojoj koži osjetili i Pavle Mijović i Dragoje Živković, Vojislav Nikčević, Savo Brković, braća Radojević i drugi, a što je eksplodiralo u slučaju Književne opštine Cetinje…

Naravno, nije režim fizički ugrožavao, on je, budući sa ljudskim licem (nije li se tako govorilo) naprotiv, pokušavao pacifikovati uhlebljivanjem po raznim institucijama, ali pod vječitom prijetnjom partijske nepodobnosti i gubitka posla, prijetnjom koja je neprestano visila u vazduhu.

Tako je režim javno signalizirao da se nije pametno baviti ovim temama, pušti – jadan – vidiš – li – kakva – su – vremena – vodi – računa – o – onome – od – čega – se – živi, čime su ostvarivane nekolike važne stvari.

Prvo, slala se poruka mladima da zaobilaze moguća slična interesovanja. Takođe, komunisti su se istovremeno i perfidno prikazivali kao zaštitnici, jer da nije bilo druga Togaitoga o onome bi raspravljao i Centralni komitet!

I na kraju, najvažnije: kad je trebalo u Crnoj Gori fabrikovati crnogorski „nacionalizam“ za potrebe vlasti, njih nekolicina vazda su bili tu da se javno ošinu, bez ikakve bojazni da će iza njih stati bilo ko.

A crnogorskog nacionalizma, onog s negativnim predznakom, svjedoci smo, uopšte nije ni postojalo.

Naprotiv,danas na njegovom šticovanju uporno radi režim, ali to je druga tema…

Shema je jasna. Titov perfidni perpetuum mobile održavanja vlasti bio je satni mehanizam koji on navija, a klatno se kreće od amplitude spoljni neprijatelj do amplitude unutrašnji neprijatelj.

Poput mehaničke kukavice koja izleti iz satne kućice i odkuka koliko je sati, on se ritualno pojavljivao na komunističkim plenumima i obznanjivao, metaforički, kome je kukavica odkukala. Ovaj ritual označavao je komunistima da je kucnuo čas lova na unaprijed označene mete. A onda je počinjala sveopšta hajka predvođena regionalnim komunističkim bosovima.

Zar nije u istom maniru i zbog istih potreba, Milo, onda, omrznuo, šah…

Prema tom klatnu su se klatili i hajkali jugoslovenski i crnogorski komunisti, počev od Blaža Jovanovića, preko Đoka Pajkovića, pa do Veljka Milatovića, Veselina Đuranovića i Vidoja Žarkovića, da pomenem samo one koje je Marko pomenuo u svom intervjuu u Republici.

Prosta je činjenica da je Crna Gora saznala više o sebi od 1989 pa do danas, nego za pedeset godina komunističke vlasti.

Danas želim skromno da kažem da je odlučujući uticaj na ovaj proces samospoznavanja imalo političko djelovanje Liberalnog saveza Crne Gore i da se, u larmi, one lažne, „antibirokrtaske“ revolucije, desila ona prava, liberalna, autentična, o čijim rezultatima, s ponosom, govorim.

Kome su predati na poklon ti rezultati, očigledno je i meni, i Marku i čitaocu.

Takvi rezultati pretočeni u istinske vrijednosti morali su se čuvati i njegovati svakog dana. Na žalost, tretirani su kao da su pali s neba, kao da su obični, svakodnevni i da se hop mogu naći na svakom ćošku

Iz ovoga slijedi samo jedan zaključak, da je upravo onakva komunistička vlast u Crnoj Gori bila glavna prepreka procesu njene samospoznaje, odnosno da je taj proces namjerno držan samo do nivoa najnižeg stepena čak i folklorne prepoznatljivosti.

U suprotnom, ne bi bilo moguće, na primjer, da ogromna većina Crnogoraca ne prepozna zastave i grbove koje iznijesmo na svjetlost dana, znamenja pod kojima su samo tri/četiri generacije ranije, njihovi đedovi i prađedovi ginuli za Crnu Goru!

Valjda nikog ne čudi, što je trend isti i danas, što se ova vlast, baš kao i ona prije nje, trudi i uspjeva sve folklorizovati, a to znači ritualizovati, a to znači učiniti dosadnim, a to znači umrtviti, a to znači ubiti ne samo potrebu, nego i samu želju za raspravama o temeljnom problemu i problemima Crne Gore.

Kako vrijeme odmiče, sve više se spoznaje istina koju smo davno rekli, da Crna Gora ima ogromnih problema koji su političkog i ekonomskog karaktera, ali da je temeljni problem Crne Gore etički, usađen u ogromnoj većini njenih stanovnika…


Responses

  1. “Valjda nikog ne čudi, što je trend isti i danas, što se ova vlast, baš kao i ona prije nje, trudi i uspjeva sve folklorizovati, a to znači ritualizovati, a to znači učiniti dosadnim, a to znači umrtviti, a to znači ubiti ne samo potrebu, nego i samu želju za raspravama o temeljnom problemu i problemima Crne Gore.”

    “Kič bi se mogao mjeriti stepenom banalnosti svojih asocijacija”, Abraham Moll (via Danilo Kiš)

  2. “Taj performans koji sam radio neposredno pred rat: “Od kiča do krvi je samo jedan korak”… Ja sam zaista znao da će rata biti. Ali nisam znao da će biti tako krvav. A krvavost toga rata me je ubedila da je sve baš tako kao što sam naslovio. Kič nije opasan kao pojava, već zato što je vječan, opasan je zato što je prijemčiv. Kič je opasan zato što uljuljkuje i što je primenjiv u ponašanju vlasti. Vlast voli kič. A on je nametljiv.”

    Jusuf Hadžifejzović

  3. Veliki covjece ovaj narod te jednostavno ne zasluzuje!!!

  4. HI- HRVATSKA IMPERIJA..ahahhahahaah..i one silne albanske zastave….vidim da je tekst u vijestima povecao citanost ovoga bloga,pa bih uputio pozdrav dezurnoj ekipi db-a…..neobicno je bilo bez vas..kiss za db…..veliki pozdrav gospodine perovicu ,,,

  5. Nekad pomislim da nas je tih devedesetih bilo na stotine hiljada, a ne par hiljada, najviše.

  6. I ja upucujem veliki pozdrav DB ovcima i ostalim sitnim spijunima.
    Tresu mi se noge od njh, bas kao i zadnjih 20 godina. hahahahaha

    Slavko, moramo i ti mi , svi se moramo sjetiti onih hrabrih liberala kojih vise nema….kad smo vec kod barjaka, svaki put mi se stisne u grlo kad se sjetim Sase Raonica i pogledam TV a tamo Milo i Sveto pokraj zastave zbog koje je bio uhapsen.

    To se ne zove samo istorisjka nepravda, vec istorijski uzas!

  7. Molimo te, daj još jednu šansu ovom narodu tvom, vrati se.

  8. Crna Gora vis ene postoji.To je feud nekoliko porodica.Svo ostali smo podanici.
    Kljucna stvar za jednu drzavu je Slobodan pojedinac,a Crnogorci su vazda bili podanici,spijuni ili sluge…
    Slavko,.kultna si licnost jednog pogibeljnog vremena,kada se politika stopila sa primitivizmom..
    Imao sam tada 18 godina.Oduzeli su mi,Podgoricke sluge,najljepse godine zivota.
    Uvije cu te se sa radoscu sjecati i tog divnog pokreta kao sto je Liberalni Savez.
    Zelim ti svako dobro i srecu!

  9. ONE MAN WITH COURAGE MAKES A MAJORITY.

    Truth is like the sun. You can shut it out for a time, but it ain’t goin’ away.

    We take what we get and are thankful it’s no worse than it is. Pakleno, zar ne!

    In this world of sin and sorrow there is always something to be thankful for; as for me, I rejoice that I am a proud LIBERAL.

    Thanks to You.

  10. Pozdrav za covjeka koji nikad ali nikad nije sijao mrznju po Crnoj Gori,koji je imao veliki broj albanskih glasova(ja sam mlad,ali su mi pricali o jnjemu) i koji ga jos vole.
    Ovo sto nama albancima radi ova vlast je pravi genocid.Ja sam bio uhapsen u akciji orlov let koja je navodno organizovana da spasi albance da se ne pobijaju medjusobno,a u stvari cilj joj je bio zastrasivanje albanaca pred izbore i zelja da nas podjele na katolike i muslimane sto nisu uspjeli.Sigurno su htjeli da primjene iste mjere s kojima su podstali i podsticu vjersku mrznju na sjeveru CG,,gdje se ljudi raspoznavaju kao Turci iSrbi,zelim samo da ukazem koliko zla ovi dps-ovci nanose ljudima u CG. vELIKI POZDRAV i izvinjavam se na jezickim greskama jer ne znam dobro crnogorski.

  11. Nestalo je državnih neprijatelja za više decenijsku vlast u Crnoj Gori pa joj je preostao sopstveni narod…prave mu Potemkinova sela, dovode mu Ruse, naplaćuju mu ekološki vazduh, uvode mu takse na sve i svašta pod geslom demokratije i EU, dijele nam poštene i fer akcije k’o da nam samo one fale….narodu je ispran mozak za protekle dvije decenije a pamćenje nam je postalo muvlje, kakva etika, kakav moral, mi tragamo za identitetom u 21. vijeku..nema nama spasa… ”pleme moje snom mrtvijem spava”…niko nema duhovni cilj!!! osim Sveta on čita antičku poeziju i kulira po moru!

  12. Ja sam sve bliza zakljucku da je problem hristijanizacije u Crnoj nam Gori, kao i uostalom, i u dr. pravoslavnim zemljama, cije su crkve nacionalne, i time automatski direktno podlozne uticaju vlasti – od sustinskog znacaja.
    Tako je bilo oduvijek – ili, bolje reci – oduvijek u modernom dobu u CG, a sjajni trenuci u njenoj istoriji jesu pojedinacni srecni slucajevi u kojima su vladari bili vodjeni etickim i moralnim, i stoga nijesu bili u koliziji s elementarnim hriscanskim postulatima, niti su njihove crkve odudarale od sveukupnog ambijenta kojeg su vladari kreirali. Ali, hristijanizacija jednog naroda ne moze otici daleko ako se ona ne promovise uvijek, i bez obzira na sve! Crkva u Crnoj Gori jeste oduvijek bila od sekundarnog znacaja (pogotovo pravoslavna – jer po svojoj nacionalnoj prirodi, kao i svaka pravoslavna, iskljucuje pripadnike ostalih nacija), tako da i sam duh hriscanstva – i starozavjetni – sa elementarnih 10 zapovjedi i sedam smrtnih grjehova, a pogotovo novozavjetni – sa svim svojim nijansama tolerancije, samokontrole i skromnosti – nikada zapravo nije zazivio na ovim prostorima.
    Kada pominjem crkve, kao institiucije – one se u nekim aspektima mogu posmatrati kao nebitne, ali su veoma bitna univerzalna moralna brana koja u kontinuitetu postoji na citavom zemaljskom saru; ili bar – ako to prakticno i nijesu; nose poruku koja je bitna! E ta poruka mene zanima – a odje je, na zalost, postojala samo kad se to nekom od vladara svidjalo!
    To je duboki, i gotovo nerjesiv problem Crne Gore! Naravno, slicne moralne kodekse nose i dr religije, ali ovdje pominjem hriscanstvo kao vecinski drustveni vjerski svjetonazor u CG.

  13. Pobuna pocinje unutar pojedinca…

    Vazda Kontra Vjetra

  14. Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati.
    Pozdrav!

  15. Treba prelistati štampu iz 1971. godine. Imao sam priluki da porčitam, kada sam tokom studija u Beogradu bio u jednoj čitaonici, teks dopisnika “Politike” Boška Pušonjića o sastanku na Cetinu. Povod: crnogorski nacionalizam, mislim na nekom od muzeja. Na tapetu: Dragoje Živković, Vojislav Nikčević i Vukašin Perović. Isljednici ispred CK SK CG su bili – Radovan Radonjić, danas profesor (valjda u penziji?) Pravnog fakulteta i – Marko Špadijer. Da li neko ima slične podatke?

  16. Nego, da se nadovezem na ono moje prethodno, da me neko ne bi pogresno shvatio.
    Nijesu, naravo, crkve i religija direktno presudne za moralnost pojedinca niti naroda, ali bas kao porodica i okruzenje, kroz vjekove modeliraju civilizovani pogled na svijet, a religija je (u razlicitim oblicima. a pogotovo otkad je postala individualno profilisana – tj. okrenuta savjesti pojedinca) takoreci jedinstveni ljudski moderator ponasanja, koje je u globalnom smislu strahovito napredovalo – gledajuci od paganskih rituala, pa do protestantske solidarnosti i skromnosti.
    Citav skup uticaja cini jednu civilizaciju civilizacijom, a ona se manifestuje prvenstveno kroz funkcionisanje po elementarnim moralnim kodeksima, pravu zasnovanom na pravdi i istini i cinjenici da su svi rodjeni isti.
    Ljudi se sa ovim kodeksima ne radjaju (ako rastes medju vukovima – bices vuk!), a u nasem drustvu je ovakvih ljudi i drustvenih pojava koje su civilizaciju promovisali i cuvali bilo taman toliko da bi bili izuzeci koji potvrdjuju pravilo – inace bi u 21 vijeku pojave kakve su ‘Marko Spadijer i ini’ bile bespredmetne za raspravu! One bi automatski bile drustveno osudjene i ne bi imale nikavu tezinu.
    Dvolicnost i mijenjanje stolica – dakle klasicno farisejstvo, ovdje se jos mora objasnjavati i argumentovati. Jos se mora objasnjavati da sredine nema! A svi znaju kako su Fariseji prosli kad im je Isus usao u hram! Ili se ne zna… i jos se mnogima mora objasnjavati ZASTO…!
    Kako inace objasniti da su gotovo svi u CG prihvatili da im se objasnjava ko su i kako trebaju razmisljati; kako to da u sebi vec nemaju izgradjen elementarni integritet – i kako to da ih gotovo niko ne osudjuje! Osim onih nekoliko stotina u Cg koji su i sada i devetesetih, a i mnogo prije toga, vidjeli sto je crno, a sto bijelo -a to je u drustvenoj sferi za sada na zalost, bio i ostao samo LS! Jer, sredine – nema!

  17. U Palestini, djeca od svog rodjena poćinju gajdati Izraelske vojnike kamenjem, ovi njih gumenim ili pravim mecima. Od rodjenja žive u jednom kontrolisanom haosu, neredu, neizvjesnosti. Oni ne poznaju drugi život. Ono što drugi nazivaju normalnim životom za njih bi bilo nenormalno.
    U Crnoj Gori već godinama, posebno poslednje dvije decenije se živi u nenormalnim uslovima, izvrnutih političkih, moralnih i svakih drugih vrijednosti. To nenormalno stanje postalo je za nas normalno. Generacije već, ne poznaju kako izgleda normalan život. U našem dobro kontrolisanom haosu, rat je mir, pljačka je dobro snalaženje, špijuniranje i potkazivanje je patriotizam, poštenje je budalaština, svaki vid kulture-eksces, bunt – budalaština, intelektualizam-sluganstvo, novinarstvo-propaganda, ubistvo – vrsta biznisa, sudstvo, tužilaštvo i policija-organi zaštite vlasti i mafije, sport-biznis namještanja, banke i gradjevinarstvo-pranje novca, zdrastvo-mito na nižem nivou, školstvo-biznis i mito na najnižem nivou, nacionalizam-koska bačena medju plougladan narod, crkva – politikansko-manipulantsko- politička institucija, strani kapital-najprljaviji novac evroazijskih mafijaša i političara u dilu sa domaćim…
    Nemamo jedan zdrav segment društva. Ama, makar jedan. Živimo sa tim, potpuno smo se navikli na takvo stanje stvari. Drugo, normalno stanje stvari, dugi niz generacija ne poznaje.
    Za učesnike teških i dugih ratova kaže se da boluju od posleratnog sindroma.
    Ne znam da li naš sindrom ima neki stručno-psihijatrijski naziv. Toliko dugog rata u miru protiv svojih gradjana nigdje u novijoj istoriji nije bilo.

  18. Zipp, pratio sam tvoje komentare i na PCNEN-u, i većinom su se poklapali sa mojim razmišljanjem. Međutim čini mi se da si neđe napisa da si bio Liberal dok poneki nijesu zabrljali.Misliš li i sada tako???

  19. Bićeš čovjek, sine moj! (R.Kipling)

    Ako možeš da vidiš uništeno djelo svog života
    I bez i jedne riječi da ga ponovo gradiš
    Ili da bez potresa i uzdaha
    Podneseš gubitak onoga što si tako dugo sticao
    Ako možeš da budeš zaljubljen ali ne i lud od ljubavi,
    Ako možeš da budeš jak, a ipak ostaneš nježan,
    Da ne mrziš one koji tebe mrze,
    A da se ipak boriš i da se braniš.
    Ako možeš da slušaš kako tvoje riječi izvrću
    Nevaljalci da razdraže glupake
    I da čuješ kako luda usta o tebi lažu,
    Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi
    Ako možeš da ostaneš jednostavan
    I ako si i savjetodavac kraljeva

    Ako možeš da voliš sve prijatelje kao braću
    A da ti ni jedan od njih ne bude sve i svja,
    Ako znaš da sanjariš, a da ti san ne bude gospodar,
    Da misliš a da ne budeš maštalo,
    Ako možeš da budeš čvrst ali nikad divalj,
    Ako možeš da budeš hrabar ali nikad neobazriv
    Ako možeš da budeš dobar,
    Ako možeš da budeš pametan,
    A da nijesi ni čistunac ni sitničar,
    Ako možeš da zadobiješ pobjedu i poslije poraza
    A da te dvije varke podjednako primiš,
    Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu
    I kada je svi ostali izgube,
    Tada će kraljevi, Bogovi, Sreća i Pobjeda
    Biti zauvjek tvoji poslušni robovi,
    I ono, što više vrijedi nego svi kraljevi i slava
    BIĆEŠ ČOVJEK, SINE MOJ!

  20. Šta je danas Crna Gora,par porodica na čijem čelu imamo loše studente,još lošije ljude koji se ničega u životu ne stide.Zašto se ne stide???Sveti , Milo po meni neuki ljudi,koji se služe jezikom ulice ne mogu se ni ponašati drugačije, a kao što i sam znaš Crnogorci su oduvijek bili narod koji je bio poltronski,špijunski.Veliki čovječe,mi te ne zaslužujemo,rođen si u grotlu laži i prevara gdje nema mjesta za čovjeka kao što si ti,najveći intelektualac i orator.Uvijek ćemo se sjećati i tebe i svih tvojih riječi,vooooooolimo te lideru!!!!!!

  21. Odje je stvarno pocelo da se okuplja ili masu DBovaca ili liberala sa ogromnim problemom nejebice.

    Aman ljudi, skalajte sa tim “Slavko volimo te” i “Slavko, vrati se”, jer licite na one placljive srednjoskolke sa ekskurzija.

    Sto i da se vrati? Sto bi promijenio? Nista. Malo bi se mediji nasladjivali, malo bi Cetinjani halacili po Balsica pazaru i tako to. Za dvije nedjelje bi se sve vratilo u kolotecinu.

    Slavku kapa dolje za ono sto je cinio, kad je vecini bilo lakse ili da se krije ili da crnjaci ili da se prepusti pirovanju vecine. I Slavku i svim liberalima. Bastaduri!
    Isto kao sto necu i ne mogu preci preko stvari s kojim se nisam slagao (mada zaista jeste jadno pricati o tome u poredjenju sa kompletnom crnogorskom tragedijom).

    Nego da se vratim – povratak Slavka Perovica – ne bi u CG nista promijenio, samo bi njemu jos presjelo. Ako je moguce vise. Vecina ljudi koja danas cmizdri za LSCG (ne racunam tu glasace LS), bi koliko sjutra po eventualnom povratku – pocela sa trazenjem mana.
    Crnogorskim glasacima treba ili svetac (kojeg nema) ili Gospodar. Eto

    Ne prizivajte ni Slavka ni bilo koga – no pocnite od sebe. Glavu gore, cinite najbolje sto znate – pa kad se stekne ona kriticna masa i energija (ili ako!) vec ce se pojaviti novi Slavko Perovic, da tu energiju pretoci u novi bunt.
    Ovoga Perovica je Crna Gora odavno iskoristila i odbacila – da danas stoji kao ziva opomena za prosla vremena. A je sve manje ljudi koji to zele da slusaju.

    No dobro, ova je prica Slavka Perovica ipak nevjerovatno bitna, jer, iako je sve manje (cistih)glasova spremnih da ponavljaju i onih koji bi da slusaju – ja ne gubim nadu, da ce doci vrijeme svodjenja nekih racuna…

    Vazda Kontra Vjetra

  22. Nisi u pravu. Ljudi emotivno reaguju jer Slavko nije politicar, Slavko je institucija slobode.
    Ja kad pomislim na slobodnu Crnu Goru, kada zamislim slobodnog pojedinca, vidim Slavka. Kad se sjetim nase odvratne proslosti, sjetim se da je on bio i ostao jedina slobodna tacka.
    Oni koji traze bilo kakve mrlje u jedinoj slobodnoj i svijetloj tacki nase novije istorije, samo traze jos jedno opravdanje za sebe i za to sto su kada su mogli, nijesu podrzali liberale, peru sebe od svoje prljave i podmukle podrske DPSu i tamničarima crnogorske slobode, zanavjek.

  23. u cemu tacno grijesim?
    “Oni” o kojima pricas predstavljaju vecinsku Crnu Goru, koja prevazilazi partijske rovove. Vecinsku CG koja ne voli da joj se sipaju istine u oci i pominju promjene. CG koja voli da teferici uz espreso i kisjelu dok polako tone…

    Ne zelim da idealizujem S. Perovica, svjestan svih njegovih dobrih i losih strana – niti da ignorisem realnost – koja je politici LSCG rekla NE iz mnogo dubljih razloga negoli sto su partijski…

  24. mada razumijem, shvatam i postujem cinjenicu da je vecini slobodnih ljudi djelovanje LSCG i S. Perovica – nesto najblize normali sto je CG ikad dostigla…

    Samo me je strah da to ne postane kamen oko vrata za buduce korake…

  25. Da razbijem ovaj monotoni slijed ‘vidjenja’ I ‘nevidjenja’, ‘vrati se’ I ‘ne vrati se’ – komentara, I pokusam da vratim pricu na fenomenoloski nivo:

    Evo, ja opet o religiji, ali cisto kao o veoma bitnom drustvenom segmentu koji je, kao I u svim drustvima na svijetu, imao odredjen veoma karaktristican uticaj i na drustvena kretanja u CG.
    Ranije sam se tek pausalno osvrnula na problem hristijanizacije u CG, ali mislim da bi to bila veoma zanimljiva tema, koja nikada nije do kraja zvanicno problematizovana, a koju je, tada na opstu osudu, na svjetlo dana iznio LS, kada je 1993. I formalno obnovio Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
    Takodje, religija me u ovim osvrtanjima ne zanima kao skup spiritualnih dogmi, vec kao civilizacijski domet I nacin vidjenja svijeta kroz skup filigranski definisanih pravila o individualnom ponasanju u tome svijetu – dakle, njen moralni kostur! Tu bi, u istom smislu, trebalo pomenuti I renesansu i prosvetiteljstvo, kao najizrazitije van-religijske kulturno-drustvene pojave, tj. pokrete, koje su u srediste svojeg interesovanja stavile obicnog pojedinca, nauku i umjetnost, a ciji je glavni znacaj bio omasovljenje civilizovanog puka Evrope. Ove su pojave zapravo formalno bile suprotstavljene institucionalnoj I dogmatskoj krutosti crkvenih institucija I prakse – prvenstveno kroz promociju nauke, ali sustinski, na duhovnom nivou – veoma bliske fundamentalnom hriscanskom ucenju o solidarnosti, moralnosti I individualnoj odgovornosti. Ipak, ovi pokreti – ako bismo ih tako mogli nazvati, tek su okrznuli obale CG, pa se njima tesko mozemo baviti!
    Vraticu se ponovo na CG, cija je vjerska proslost bila veoma neobicna – kada se to tice vecinskog hriscanskog zivlja (da li zbog brojcanosti, ili karaktera naroda – tesko je utvrditi), jer njena pravoslavna crkva, neka 4 vijeka nije bila njena nacionalna crkva, vec je to bila crkva drugoga naroda, nakon sto su Nemanjici izdvojili Srpsku crkvu i u 12 vijeku osvajali Zetu – I sobom pravoslavlje donijeli u CG (Miahailo je u 11v. bio prvi juznoslovenski – dukljanski kralj krunisan od Pape). Dakle, vjera, koja se u pravoslavlju gotovo izjednacava s nacijom, bila je, logicno, identitetski vrlo problematicna u CG, sve dok se konacno u 17v. (sticajem okolnosti – prenosenjem ingerencija Pecke patrijarsije na Cetinje) Crnogorska crkva nije oformila kao samostalna, iako I dalje pod duhovnim velom jedinstva I bratoljublja sa Srbijom koje je vladalo medju hriscanskim narodima u vrijeme borbe protiv velike turske imperije. Zanimljivo je da je tada u CG stvoreno jedinstvo svjetovne I duhovne vlasti, kako bi se jedan mali narod I hriscanstvo sacuvali pod naletima velike imperije – tako da se u okolnostima neprekidne borbe za elementarni opstanak, hriscanstvo I nije moglo siriti u svojoj punini, niti je nacionalno bice moglo biti stvarno definisano u zajednickom otporu (u Srbiji vrlo povremenom) prema turskom osvajacu. Da li je ta stalna borba za goli fizicki I duhovni opstanak onemogucila nijansiranje I striktno postovanje moralnih kodeksa – jeste! Ali je, s druge strane, cinjenica da je u 20.v. Crnogorska pravoslavna crkva ukinuta Aleksandrovim dekretom, kralj Nikola biva protjeran, I stvara se Aleksandrova Kraljevina Srba, Hrvata I Slovenaca, koja je identitetski potpuno potrla postojanje Crnogoraca I njihove istorije – uz 10 godina policijskog sata u CG, I vise hiljada poginulih komita koji su se borili za slobodu I pravo svoga naroda…Ali, dodje tako i II svjetski rat i komunizam ( koji je, treba napomenuti – u svojoj duhovnoj punini – ili, bolje reci – praznini, istinski zazivio, zanimljivo, iskljucivo u pravoslavnim zemljama! ), koji tek formalno vraca neke granice I imena na ove prostore, ali ideoloski sprjecava formiranje crnogorske nacije I prekida njene veze sa sopstvenom tradicijom. Koliko je sama komunisticka ideologija isla u ovom pravcu, a koliko su je priljezno aplicirali upravo domaci komunisti – nije tesko prepoznati ni danas, kada zivimo u mutiranom jednopartijskom, totalitarnom rezimu, koji jeste ‘prirodni’ nastavak upravo tog, nikada demontiranog paklenog komunistickog scenarija (objerucke prihvacenog od strane vecine naroda – naravno, ne iskljucivo u svom tada aktuelnom antifasistickom aspektu, vec I u svojoj fundamentalnoj duhovnoj lenjinovskoj sustini!).
    Ideoloska I prakticna brutalnost koja je bila prihvacena unutar ovoga naroda takodje se moze naslutiti i u cinjenici da je, prije uspostavljanja komunizma, dakle u toku rata, u CG u medjusobnim obracunima poginulo vise ljudi nego sto je poginulo pod napadima spoljasnjeg neprijatelja – u relativnim brojkama – slicno kao u Rusiji!
    E sad – da li je prije bila kokoska, ili jaje!? Da li smo sve to prosli jer smo tome bili skloni, ili nije bilo drugog puta? Ako I nije prije 100 godina, sto se desava posljednjih 50, ili posljednjih 20? Da li je duhovna, tj. moralna ‘vertikala’ ovoga malog naroda toliko nagrdjena, da joj spasa nema?Da li je nasa proslost vodila do ovakve buducnosti, ili se tu umijesala I neka visa sila? Koliko je nasa bliska proslost vaznija od one daleke – na koju mozemo biti ponosni, I sa kojom je u gotovo potpunoj koliziji? Da li je moguce da je komunisticka matrica zaista toliko jaka I izdrzljiva da odolijeva evropskoj civilizaciji staroj gotovo 2000 godina? Da li su njena nemoralna pravila I dalje jaca od ljudi u nama? Po ‘Marku’ bi se reklo da jesu, jer je ‘Marko’ I dalje najbrojniji u CG! Ja se naravno, ipak nadam, i VJERUJEM da nijesu!

    Naravno, ako sam negdje pogrijesila u navodjenju prethodnih fakata, molim da me ispravite! I, naravno, molim Slavka, da, ako mu se da, ponesto od ovoga I prokomentarise!

  26. Odgovor za “CT”.
    Poštovani,
    Sumnjam da sam napisao da sam bio liberal “dok neki nijesu zabrljali”.
    Bio sam liberal do 1995 godine. Tada sam pismeno podnio ostavku na ćlanstvo, gdje sam obrazložio razloge istupanja. Nikad nijesam pljunuo ili pljuvao na LSCG, što je bilo uobičajno za one koji su ga napustili, naprotiv. Onoliko koliko sam mogao i smatrao da treba davao sam im podršku. I na svim izborima im dao glas.
    I jedan detalj, radi možda dodatnog pojašnjenja.
    Na javnoj tribini SDP-a, 1997.god. postavio sam pitanje njihovom rukovodstvu Rakčević-Rastoder, koji su vodili tribinu: “Ulazite u koaliciju sa onima koji su … , znači li to da ih amnestirate za sve do sada što su učinjeli….” G.Rakčević je tada dao korektan odgovor a Rastoder ga je dopunio, “opravdao” čisto poltronski. Kako su na tribini bile sve pristalice SDP-a, moje pitanje je izazvalo najprije muk a zatim negodovanje…”
    Najzanimljivija stvar u svemu je što su poslije tribine “visoki” funkcioneri SDP-a koji su me znali, prosuli priču: ” Poslao ga ja Slavko Perović da minira tribinu”!
    Ova izjava koju sam “obradio” u tadašnjom “Liberalu”, možda najbolje pokazuje stanje naše svijesti, kod svih manje-više partija i partijskih struktura. Ko god kaže nešto što se ne uklapa u očekivano je “ubačen ili poslat”.
    Inače, poštovanog gospodina Perovića ne znam lično, tek izvidjenja što bi rekli, kolko da se gradjanski pozdravimo. I da sam htjeo da ga upoznam u to vrijeme, ne bih mogao. Uvijek su “zaštitni” krug oko njega pravili upravo oni koji su ga kasnije Gebelsovski pljuvali.
    I na kraju gospodine “CT”, moje mišljenje je koegzistentno, ne mijenja se. Što sam mislio nekad, mislim i sad. Uglavnom svojom glavom, bez uticaja bilo koje partije, interesne ili bilo koje druge grupe. Sve što radim i mislim, radim sam. Nijesam član nijedne partije ili NVO.

  27. Za ctinje086,

    molim te, ispostuj toliko ovaj blog i nemoj siriti demagogiju Veselina Vukotica ovdje…toliko…

  28. Srdacan pozdrav uz zelju za komunikaciju uzivo. Branko M.

  29. @ VKV, Joakim

    ———–
    One of the curiosities about Mr. Obama is his professed lack of interest in the writers who pore over that life, trying to deconstruct his fractured family and geography. He claims not to read profiles that pile high in his plane.

    “It just encourages the narcissism that is already a congenital defect for a politician,” he says. “I find these essays more revealing about the author than about me.”
    ———–
    NYTimes, 04.06.2008.

    Iz nekih se postova stvarno cini da je i slobodnim Crnogorcima potreban idol te slobode, koji ce oni otjelotvoriti u liku pojedinca, vodji. I find these posts more revealing about the author than about the leader.

    Ipak, ne bih se slozio s VKV-om u obeshrabrivanju Slavkovog povratka na politicku scenu. Crnoj Gori je potreban novi jaki impuls – inekcija. Neko ko ima Slavkovu energiju i renome iz ranijeg politickog djelovanja (koji su neki od pocetka vidjeli kao ispravan, a neki usput shvatili, svejedno) po meni bi bio najbolji kandidat da konacno motivise i inspirise, da pokrene ucmali i apaticni narod (hence Obama). Da li je zreo trenutak? Naravno. Parafrazirajuci M.L. Kinga, uvijek je dobar trenutak za prave stvari.

    Naravno, ovo su moje sebicne nade&zelje, takva jedna odluka zahtijeva mnogo vecu zrtvu od nasih palamudjenja.

  30. Zipp, zahvaljujem na korektnom odgovoru. sve najbolje!!

  31. Mislim da Slavko Perovic ne treba da se vraca na politicku scenu i da sa ove distance mogu reci da nista pametnije nije mogao da uradi od gasenja Liberalnog saveza. Poredjenje koje je dao prije par nedjelja u komentaru na tekst koji su objavile Vijesti najbolje oslikava mogucnost njegovog politickog angazmana u crnogorskim projektovanim izbornim utakmicama: Muvas vs. Teskas.

  32. Vladimire Nedovicu, u slucaju Slavkovog povratka bili bio spreman dati svoj doprinos konacnom oslobadjanju nase zemlje od ovog sadasnjeg rezima?

  33. Dekart,slazem se

    Muvas vs. Teskas.

    I opet bi sve bilo kao i do sada ali barem bi imao za koga glasat na izborima i imao malo nade u sutra.Kad mi kazu ljudi na ulici “a sto da se radi sa vlascu,boljih nemamo” sto je i istina gledajuci opoziciju.Kad bi postojali bar bi imali izbor.Mada imali smo ga sve ove godine i nije nam pomoglo. 6,3 zalosno za CG da je tako malo ljudi.Mozda imas i pravo..

  34. cast svacijem misljenju… ‘svi smo mi sinovi i sceri ovih brda’ ..citiram Vas Slavko.. koliko god da nam je tesko priznati s kim dijelimo vazduh u Gori Crnoj..dijelimo ga ipak!! I to je cinjenica, sve mogu da razumijem..ali defetizam ..nikad!! Dok god sam ziv ,stremicu tome da makar svoje potomstvo i svoje bliznje obrazujem,jaka rijec, iznosim im cinjenice o danasnjim i tadasnjim a vjerovatno i buducim vlastodrscima! To je ono sto se trazi od nas pojedinaca i to je ono sto je zapisano u deklaraciji o prestanku djelovanja LSCG-a ,i to je ono jedino sto se od nas i ocekuje!!!! Pojedinac je u svakom totalitarnom drustvu bio najveci problem…masa se mogla kontrolisati ali ne i pojedinci…ne pricam ja ovdje o ljudima koji polako zavrsavaju svoj vijek ..ovdje pricam o generaciji koja se podigla na ratovima..koja je docekala punoljetsvo u njegovoj vladavini…to su ljudi koje treba da obrazujemo!!! Imamo materijala na pretek! Ne zanimaju me ljudi od svojih 40-50 godina koji su prodavali svoj obraz zbog posla i trenutnog benefita,naglasavam trenutnog,svoje djece… za takve samo prezir a oni ce jednog dana sami uvidjeti svoje greske…ali imace i dalje moj prezir sigurno! Ni ne pokusavam i ni ne zelim da pricam o svojim iskustvima ,niti to koga interesuje ,niti treba da nas zanimaju takva iskustva koja bismo pretpostavljam svi mi mogli ispricati, zanima me samo dan danasnji i mozda sjutrasnji ako jje realno isplaniran!! Djelujmo!!!

  35. Juce sam se sjetio jednog komentara sa ovog bloga kad sam ugledao u sali za sastanke na poslu gdje radim crnogorsku zastavu koje do juce nije bilo! Pomislih, izvanredan napredak za lika koji je organizovao zatezanje zastave: devesetih je palis, a 2008. kacis i pobadas kao idolopoklonik ikone.

  36. Dragi g-dine Slavko osjecam potrebu da da vas pitam jedno izuzetno po nas sve bitno pitanje.
    Da li postoji sansa da se vratite na politickoj pozornici? Mozda laicki ali mislim da bi imali i te kako sansi suprostaviti se rezimu. Danasnja opozicija i te kako treba covjeka kakav ste vi, opet kazem mozda laicki, mislim da bi i mnogi clanovi DPS-a bili mnogo srecni da vas podrze. Imate sve licnost, istoriju, provjereni ste od strane naroda. Pa molim vas pogledajte ove silne komentare i mogu slobodno da vas prekorim nemojte biti sebicni zbog nas koji vas trebamo vise nego ikad!!!

  37. “Vladimire Nedovicu, u slucaju Slavkovog povratka bili bio spreman dati svoj doprinos konacnom oslobadjanju nase zemlje od ovog sadasnjeg rezima?”

    GeorgeR, a ko ste vi da me to pitate?

  38. Neko ko je bio uz Slavka i ljude koji misle kao on od 1993 do danas bez prekida i koji je do sada vidjao na stotine onih koji podrzavaju verbalno, ali kad dodje stani pani izvuku se na razno razne nacine i ostave nas na cijedilu.
    Nisam Vas ubrojio u te apriori, nemojte me pogrsno shvatiti, znam ko ste vi i izuzetno Vas cijenim kao i sve sto sam procitao a napisali ste na ovu temu.
    Samo sam pitao, bili ste dali svoj doprinos jer mislim da bi bio veoma znacajan, malo je tako obrazovanih ljudi kao vi i malo je takvih koji po svim priterijima izsunjavaju sve sto je neophodno da bi bili nazvani , slobodnim ljudima.

    Moje pitanje je bilo krajnje dobronamjerno.

  39. GeorgeR,

    ako ste iskreni, a nadam se da jeste, prije svega vam hvala. Vase prvobitno pitanje mi je u ovom cyber kontekstu zazvucalo kao provokacija, pa se nadam da razumijete moju reakciju.

    Da, bio bih spreman dati doprinos ljudima koje vjerujem. Naravno, pod par uslova. Ako ikada budete htjeli o tome da razgovaramo, vjerujem da cete naci nacina da me direktno kontaktirate.

  40. Pozdrav za Slavka i gospodina Aleksica i zelim im sve najbolje u zivotu

  41. Nikada Slavka nijesu razumjeli.
    U Crnoj Gori živi 90% ljudi koji isto misle kao nekadašnji DPS.Svi bi oni , da im može biti, isto radili kao i Milo i društvo. Nema tu ni morala ni ničega.Crna Gora Slavka nikada nije zasluživala .

  42. A juce, tacno prije 7 vjekova i 93 godine…!
    In History, Jun 15
    1215: Magna Carta sealed by King John. The Magna Carta, a charter of English liberties, was sealed this day by King John. Earlier kings of England had issued charters, making promises or concessions to their barons, but these were granted by, not exacted from, the king. After 1213 Stephen Langton, archbishop of Canterbury, channeled baronial unrest into a demand for a solemn grant of liberties by the king. The document known as the Articles of the Barons was at last agreed upon and became the text from which the final version of the charter was drafted at Runnymede, Surrey


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: