Posted by: Slavko Perovic | June 23, 2008

NEKA PRIČA TEČE

Naravno, od liberala se te 1998-e zahtijevalo da dozvole da budu progutani, glede već rečenog, a sa njima i sama priča o nezavisnoj i demokratskoj Crnoj Gori.

Ondašnja politička pozicija DPS i zagraničja nije bila nezavisna Crna Gora, nego rušenje Miloševića po svaku cijenu i konstituisanje funkcionalne “jugoslovenske” federacije. U interpretaciji DPS taj cilj dobija, naprasno, svoj izraz u priči o uspravnoj, ravnopravnoj, vertikalnoj Crnoj Gori u zajednici sa Srbijom, Crnoj Gori kao lokomotivi jugoslovenske DPS-SPS federacije.

Svoj odraz u ogledalu, ova priča iz istih razloga nalazi u srpskom opozicionom i nevladinom sektoru, dok zagraničje radi na kupovinu Miloševićeve okoline, onog krvavog ratnoprofiterskog gnjoča obučenog u vojne i policijske uniforme, ali i civilna odjela njegove udbe.

Liberali su za prvi, ali su protiv drugog cilja.

Oni razumiju da je racionalno upotrijebiti Đukanovića kao dršku za već ispleteni koš od strane Zapada za odstranjivanje Miloševića iz srpskog akvarija prethodno nakrcanog piranama, ali pokušavaju da osujete namjeru da mu se šatro pokloni čitav prostor kao nagrada, jer je sa prostorom, u tom slučaju, gotovo.

I naravno, prostor, sve što on sa sobom nosi, svi njegovi potencijali, kao i na svakoj tački Planete, stvarni su cilj akcije, sve dugo su deklaracije…

Takođe, liberali znaju očiglednost, da je Djukanoviću cilj vazda jedan i jedini, apsolutna vlast u svakoj varijanti koja mu je omogućava.

I da nema Dubrovnika, drugo da ne pominjemo, a ima ga i besramnog i krvavog, dovoljnog za čitav milenijum, oprez mora biti prirodno stanje stvari u opštenju sa DPS-om, ako ti je cilj, u čitavom ovom galimatijasu, nezavisna i demokratska Crna Gora, ako to nosiš i prema tome osjećaš najveći mogući stepen odgovornosti, prema pozicioniranju, prema budućnosti, posebno najbližoj, jednog od najmalobrojnijih i nesretnih naroda na svijetu…

A nosiš je i osjećaš i znaš da ćeš ići do kraja, nema druge, da je to, za nekoga, zalog budućnosti, ako je ikad bude.

Na žalost i na užas pokazuje se da je ovakva vrsta odgovornosti kod većine drugih poza, a ne htijenje, i ne namjera.

Prema vani Đukanović liberale predstavlja kao crne separatiste koji mu kvare jugoslovenski posao, a unutra, on igra na separatistu, kako bi, uopšte, nakon raskola, pokušao da konstituiše novo biračko tijelo, jer je njegovo u raskolu desetkovano, ono tijelo, koje sa ostacima njegovog, vazda može biti nategnuto za posjedovanje apsolutne vlasti.

Eto, samo naslutite koliko nas je bilo…

Ovdje leži zec u grmu istine da Solana ili neko ini od Evropljana, nikad nije reagovao na unutrašnji separatizam Đukanovića koji bi se izlivao u doziranim količinama, tek nakon sat ipo leta od Brisela, gdje su, samo sat ipo ranije, izjave uvijek bile u ogromnim količinama jugoslovenske sa dosoljenim ako i dako crnogorskog karaktera, upućenih kroz crnogorska usta, kao potencijalna evropska prijetnja Srbiji…

Zagraničje hoće Jugoslovena Đukanovića, posebno Amerikanci, cilj je da se opremi apsolutnom vlašću, i daju mu je, hoće da ga imaju kao džojstika u igri protiv Miloševića, podoban je zbog njegove prošlosti, vazda ga imaju u šaci, a njemu je u njoj, kao vrapcu, toplo, a kako i ne bilo…

Priča o demokratskoj Crnoj Gori zagraničje ne interesuje, ispravno, naravno.

Kad demokratija i sloboda ne interesuju Crnogorce, a što bi njih…

Ne interesije ih ni skor nedavno završenih predsjedničkih izbora koji jasno pokazuje da liberali i DPS i u varijanti samostalnog izlaska na izbore, znači Đukanović plus liberali, imaju premoć, ali cilj je jasan, izbaciti LSCG iz igre, Đukanoviću osloboditi čitav prostor, bez ostatka.

Jer, poslovi su poslovi…

Marko, oko koga je priča počela, na čemu mu zahvaljujem, matičari, nezavisni, Profiter i njegovi hajkaju da je Đukanović ugrožen od liberala, pa mu, sirotom i nejakom, treba dati bezrezervnu podršku u odnosu na sve ono što mu čine ti moćni, pokvareni liberali, koji su malopomalo sa Srbima i za Miloševića, a protiv Crne Gore (!), ovo se ne zaboravlja, pa ga tako, pravednika, nerviraju.

Zagraničje rutinski uređuje scenu, tako što stvara, svima u regionu, potreban privid demokratskog crnogorskog režima, privid Crne Gore kao „demokratskog“ jugoslovenskog izloga, onaj čuveni „primjer“ u regionu.

Svi znaju da je to farsa i svi je igraju, lako, jebeš sve, žrtve ponajprije, i zdrav razum potom ajdejadan!

Istovremeno, sinhroni proces se dešava sa Plavšićkom u Bosni, pa i ona i čitava tamošnja ekipa postaje „demokratska“, krvavih ruku do ramena, manemaveze, što ukazuje na širinu zamisli.

Elem, liberali potpisuju sa zastupnikom „manjeg zla“ i ostalom „opozicijom“ onaj „čuveni“ sporazum između vlasti i opozicije. Naravno, dok se stavljaju potpisi, svi znaju da ni kap mastila na bijelom papiru neće biti ispoštovana od strane DPS, a kamoli znaci interpunkcije, ali pristaju, prosto im se, narodnjacima, esdepeovcima, albancima i Muslimanima/Bošnjacima juri i žuri u vlast.

Osjeća se to i fizički, u promjeni njihovog ponašanja, kada su mu u blizini, prosto se tope od miline, a pred tapšanjem po ramenu od strane predstavnika međunarodne zajednice, koji, obučeno, glume zainteresovanost za njihove priče, prosto ih obuzima zanos…

Ni glavni promoteri ovog smiješnog, neozbiljnog, opasnog papira – smokvinog lista, Rakčevićevi SDP-ovci, nikad ga se u životu više neće sjetiti…

Posmatramo na oči, kako se iz larve zločina, sa ugrađenim motorčićem, rađa, izlijeće, i veselo klepeće krilcima, plastični leptir mira, pravde, demokratije, evroatlantskih integracija, evropskog puta, uzor, primjer u regionu…

Obznanjujemo da će liberali na sljedećim parlamentarnim izborima, u skladu sa svojom budvanskom deklaracijom i željom da se odbrane od pokušaja zaticanja na rever „manjeg zla“ u vidu demokraturne značke, samostalno izaći na izbore i samo na osnovu izbornog rezultata ući u koaliciju sa DPS, isključivo i isključivo zbog mogućnosti uticanja na proces ostvarenja nezavisnosti.

Kao odgovor, odmah se, pod dirigentskom palicom Profitera, u redovima „nezavisnih“ pišu „doktorati“ razvijaju „teze“ raspravljaju „hipoteze“, a sve na onu čuvenu crnogorsku temu đe – svi – turci – tu – i – mali – mujo gurajući liberale, „manjem zlu“ na radost, pravo u njegov „južni predio“ gdje su oni već udobno smješteni, objašnjavajući kako je tamo perspektiva, kako je tamo komforno, udobno, te da je Crna Gora već tu, negdje oko pankreasa, samo treba kopati…

Da bi se pospješio ovaj proces, Profiter stvara teoremu za koju se tvrdi da je nepogrješiva kao ona Pitagorina, teoremu o „evolutivnom“ putu „opozicije“ i promjenama režima samo „iznutra“, jer ne – može – se – sve – odmah!

Pokušavam da sa Profijem otvorim polemiku na ovu temu, u sred Monitora.

Pitajte se, sa profesionalne novinarske tačke gledišta, može li biti veće i profitabilnije novinarske poslastice, one koja prodaje novinu, poslastice za naslovnu stranu, Polemika: kuda ide crnogorski brod?

Ali, što će prodaja onima koji su već… tako je!

Polemika, u kojoj je druga strana skinuta do gola, zabijena je, urednički se skriva u pisma čtalaca.

I svi drugi ćute, muk!

Kad se liberali pojave u nekoj emisiji, s mjene na uštap, liberana priča o ovome problemu, o ovom ključnom, opasnom trenutku jedne nacije, o činjenici da intelektualna i politička „demokratska“ elita staje na pogrešnu stranu, na onu čija se „pogrešnost“ vidi i s Marsa, liči na vapaj davljenika u pustinji.

A vikali smo koliko nas grlo nosi, znajući do kakvih će tragičnih posljedica dovesti ova tragična odluka.

Vikali smo kako sjutra ne bi postojalo osnova za ona tradicionalna, podlačka crnogorska opravdanja, a nijesmo mi znali, ž i v m i t i!

Pazite, sve ovo se servira kad je DPS u nokdaunu, kad Đukanović mora da jurne na suverenističko biračko tijelo, na ona liberalna mora sa crnogorskih trgova, na one patriotske kilometarske kolone koje su balvanima zaustavljane, otvoreno policijski uhođene, policijski snimane, maltretirane, snajperima praćene, hapšene, suđene, a na dan izbora, vazda nestajale u rešetu njegovih biračkih spiskova.

Takođe, režim mora, ovoga puta, da rezultatski svede i onaj dio biračkog tijela kojeg je pežorativno nazivao liberalnim, iste one liberale koje je namjerno, proračunato, glumeći strast, zbog održavanja stanja hajke, nazivao šačicom izvitoprernih izdajnika, ludaka, separatista, onih koje treba pohapsiti…

I sad treba reći, upravo onaj dio biračkog tijela koje je godinama, isti taj režim pokušavao ekstremizovati, uporno stvarajući i održavajući medijsku i svaku drugu atmosferu da se taj ekstremizam dogodi Liberalnom savezu, da počne, na prvi pogled, sam od sebe funkcionisati.

Zašto?

Jer bi po kakvoći takav Liberalni savez bio idealan balans prema onim Srbima koji su, od samog početka, od 1989-e, pod raznim izgovorima, planirani da ostanu izvan DPS, a za koje je, kao magnet, projektovan Kilibarda u duetu sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim.

To je bilo „političko“ odijelo kreirano i skrojeno za nas od strane njihovih službi, u njihovim dvodimenzionalnim glavama koje na život gledaju svojim, kao kroz puškarnicu, uskim, naprsnutim, pogledom.

Udbom se očekivalo da to odijelo obučemo i tako postanemo brkati režimski pajac sa crnogorskom kapom, džeferdarom i isukanom antisrpskom sabljom u depeesovskom političkom teatru.

Zašto?

Kako bi režim bio u sredini.

A mislite li da je proizvodnja one neoprostive, luciferijanske „domišljatrosti“, one neopisive laži o sinonimici crnogorstva i ustaštva slučajna?

Varate se.

Sad je trenutak za pitanje: kako je jugoslovenska komunistička vlast održavala svoju ideološku, objektivno neodrživu poziciju, naravno, samo u svojstvenim uslovima suštinske, potpune medijske zatvorenosti i suštinske, gotovo sveukupne korupcije intelektualnih potencijala u onoj Jugoslaviji?

Tako što se, za onu najvažniju, unutrašnju političku upotrebu, udobno smjestila u sredinu između četnika i ustaša proizvodeći ih u potrebnoj mjeri, po narudžbi.

Primjećujete li istovjetnost rukopisa službe?

E, to je to.

Mislite li da ova jednostavna formula koju raskrinkavam ovdje, ne može postati jasna i „širokim narodnim masama“?

Može, naravno, zato se o njoj ćuti, zato su špijuni, na onaj način samo – neka – mi – ne diraju – tita trubili o antikomunizmu LSCG, zato je crnogorski komunizam tabu u koji se ne smije dirnuti, jer je verbalna demontaža komunističke matrice sa udbom u srcu, uvod, preduslov u demontažu vlasti, uvod u skljokavanje crnogorskog režima.

Spoznaja ove komunističke matrice vladanja, čini jasnovidnim, a na obzorju svih crnogorskih prevlaka i zavala, zašto je jedna crkva danas ovamo a druga onamo, zašto je jedna akademija tamo ili onamo, zašto je jedan stroj intelektualaca tamo, a onaj onamo, zašto je jedno glasilo ovakvo, a drugo onakvo, zašto… stranke, u ključnim trenucima, u datom trenutku mutiraju u formu koja je po režim kao naručena, zašto se kraljnikolanaumoru smješta u trinaestojulski kontekst, zašto ni u jednom crnogorskom glasilu nema rasprava o biti komunizma, ali ima zastidnih trućanja o anarhizmu, zašto pred nama, tek danas, izranja grandiozni lik Živka Nikolića…

Nego, vratimo se, ako smo iđe i došli.

Od one šačice liberala, daklem ne smije režimu zaprijetiti nikakva opasnost, ona ne smije pomrsiti račun koji je već utvrđen sa Rakčevićem, Kilibardom, Dinošom, i ostalima.

Taj račun se i onda i danas zove apsolutna vlast.

Zato se „nezavisni“ bacaju u noge LSCG, ne bi li ga sapleli.

To što smo odbranili LSCG, od ovakve mu namijenjene uloge, smatram svojim najvećim političkim uspjehom.

Svoj poraz po ovom pitanju, režim će priznati otvoreno dodjeljujući svojim prepoznatljivim likovima ulogu onog pajaca, ali i podjelom iste sa CKL-om i njegovim neopisivim urednikom, kojem je pridružio zdrug režimske agenture na terenu…


Responses

  1. Upravo tako.

  2. A zbilja, đe nam je Crnogorski Književni List?

    nije valjda da je ponestalo inspiracije, a bilo je na pretek, na čak četiri jezika…nije valjda da crnogorska književnost više nema potrebu za crnogorskim književnim listom?

    da ne znam da se na univerzitetu crne gore otvara katedra za crnogorsku književnost, pomislio bih da je kraj crnogorskog književnog lista, ne daj bože, početak kraja crnogorske književnosti…Ovako me veseli činjenica što nadležni i dalje imaju sluha za crnogorsku književnost…no to bi bila neka druga ‘tijema’….

    sjećajući se vremena kad sam vjerovao u osnivanje fakulteta za crnogorki jezik i književnost, umalo ponovo da skrenem sa teme, a to je crnogorski književni list…

    A kakva je bila ta stara, dugojezična, proza…

    Neka mi ne zamjeri g-din Jevrem Brković, ali sam radije čitao tekstove dr Gligora Jabukića. Ne bih znao reći koji je dio njegovog stvaralaštva posebno uticao na tu moju radost, ali bih izdvojio slikovitost i priličnost u dužini crnogorskog jezika, kao slika i prilika jednog doba, što bi famozni i stari rekli.

    A zbilja, đe je dr Jabukić?

    Ćakulalo se tada, u cvijetu crnogorske književnosti, da je dr Gligor Jabukić glavom i bradom gostovao na Živoj Istini na TV IN. Nažalost, nisam stigao pogledati tu emisiju. Takođe, nažalost, nisam stigao ni na reprizu. Ali da sam i stigao na snimak, to ne bilo to, kao što je uživo, pa makar tamo i sam dr Jabukić bio…Jednostavno, živa istina sa Darkom Šukovićem, traži živi prenos, ne trpi reprize.

    Žao mi je što ovdje i sada ne mogu citirati niti jednu sentencu sa izvora dukljanske mudrosti i crnogorske hrabrosti, opjevane u crnogorskom književnom listu. Žao mi je što nisam niti jedan kupio primjerak kupio, nego sam ga čitao na internetu misleći da elektronski izvor crnogorskog književnog lista neće nikad presušiti, a kamoli se potpuno povući. Činilo se da će trajati koliko i sam Internet. Žao mi je što nisam dao niti euro za crnogorski književni list, a možda je upravo financijski problem bio koban za njih. Ali sumnjam da je to. Sigurno bi književne fondacije i asocijacije širom svijeta pomogle crnogorski književni list. Neki je drugi raylog u pitanju. Sramota me je što nisam stigao pročitati potonji broj crnogorskog književnog lista đe bih možda pročitao razlog za potonjim brojem, pa ne bih ovako nagađao moguće razloge neizlaganja po trafika, odnosno njegovog neizlaženja. No mislio sam, da sam vazda na vrijeme, da je sve na internetu, da nikad nije kasno, jer književnost je vječna.

    Vjerujem da su nadležni pravili backup sajta i da će http://www.ckl.cg.yu ponovo biti u funkciji mnogobrojne publike.

    Ne sumnjam da je kraj crnogorskog književnog lista, samo zatišje pred buru nekih novih listova, neke nove i novije crnogorske književnosti.

  3. Mislio sam da cu dugo i dugo cekati da neko crnogorsku predstavu predstavi sjajno poput Zivka Nikolica, koji je predstavio i za sledecih 200 godina unaprijed.
    Slavko Perovic to cini poput Zivka maestralno.

  4. Tek vidim ovaj blog. Podsjeca me na neke porodicne vrijednosti, a opominje da ne prihvatim tudje misljenje kao svoje. Razmisljam kako voda uvijek nadje nacin da se probije, a osjecam se ko da s nekog vrha gledam na ocevinu.

    Bas prijatno iznenadjenje, slusati drugacije ljude, gledat` sebe u zrcalo…

  5. RE: “Jer bi po kakvoći takav Liberalni savez bio idealan balans prema onim Srbima koji su, od samog početka, od 1989-e, pod raznim izgovorima, planirani da ostanu izvan DPS, a za koje je, kao magnet, projektovan Kilibarda u duetu sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim.”

    Treba pomenuti i da je jedan dio Crnogoraca (karakterno sličan onim Srbima koje pominjete u ovom pasusu), ubačen u LSCG. UDBA je marljivo odradila posao: rasporedila je saradnike, jedne u roli srpskih ratnohučkača, druge u ulozi katunskih nacional-šovinista. Dvije dekade kasnije, ti srpski ratnohučkači pretvorili su se u crnogorsko-brđanske nacional-šovinsite a oni katunski šovinisti samo su prešli iz LSCG u DPS i satelitske režimske partije.
    Epilog priče je, dakle, da se održao samo crnogorski nacional-šovinizam jer je srpstvo postalo demode, odnosno tretira se kao zločinačka etiketa.

  6. Ovo je stvarno dobro:

    “Posmatramo na oči, kako se iz larve zločina, sa ugrađenim motorčićem, rađa, izlijeće, i veselo klepeće krilcima, plastični leptir mira, pravde, demokratije, evroatlantskih integracija, evropskog puta, uzor, primjer u regionu…”

    Svaka cast!

  7. Za Dejana Pejovica,

    ckl mozete pronaci preko http://www.archive.com. Tamo u petrazivanje ukucate http://www.ckl.cg.yu i mozete da ga citate do mile volje.

    Nije remek djelo Jevrema Brkovica i dr Gligora Jabukica nestalo. Nisu to mogli da ne sacuvaju internet eksperti. Slava im i hvala im!

  8. Za Rada

    Rade ja radim sve po tvom uputstvu, ali mi se ne otvara nista, bukvalno se stranica ne mijenja. Ima li neka fora?

  9. Nemoguce, jer kada se dodje na archive.com moze lako da se udje u CKL. CKL je na netu postojao do sredine 2007, ali poslednjih nekoliko azuriranja su bili azuriranja istog broja. Ako se vratite na ranije datume mozete procitati i ranije brojeve toga knjizevnog lista. Ionako su poslednji brojevi posveceni Srbima.

  10. Usput, nemojte ulaziti preko konekcije koju sam ostavio iznad vec potrazite archive.com na google-u. Ne znam iz kog razloga daje razlicite stranice.

    Pozdrav

  11. Hvala ti Rade. Nasao sam sve. Nije adresa .com nego .org tu je bila graska. Super da je sacuvano u elektronskoj verziji sve sto je ovo smece govorilo.

  12. CKL je sekta one vjestice od Jevrema, a ona pestokupljevina oko njega me uvijek nasmije! Podsjete me cesto na Alan Forda i druzinu tj. TNT grupu.

    Ave Slavko, morituri te salutant!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: