Posted by: Slavko Perovic | June 27, 2008

DNEVNIK, 24. JUN 2008. godine

24. JUN 2008.

Priznajem, svaki put me zateknu, ostanem bez daha, zagušen smradom, onom posebnom vrstom kojom vonja zločin, pa onom posebno posebnom vrstom zločina pred kojom zastaje dah, pa onom koja uporno, romori, njuva sebi u bradu, metaniše, anđamanđakoke, dok plete pređu laži, ne bi li se ukrio, on para, plete, pa raspara, pa sve u klupka, pa ponovo plete, i sve tako bezprestance, crno predivo, pletaćom iglom, iglom o iglu, cakcak u teške, ubažđele, gunjeve, džempere, prsluke, ćilime, stolnjake i prekrivače izrutale, sve čvor na čvor prevare, kojima se magacionira svaki dom, svaka kuća, svaka duša, da u njima sav taj bazd zanavijek ostane, kako bi se reklo, ada – nema – doma – kuće – duše – đe – toga – nema – jadan, plete se to ritualno, u transu, klateći se ritmično, jer ta crna pređa ne smije stati ni trenutka da se ispreda, pa uplijeće, pljuckajući golu laž u nju, jer samo tako anđamanđa opstaje, iako se vidi, iako je svi vide, pravi se ona da se ne vidi, i oni što vide, prave se da ne vide, jer je to pametno, jer je to mudro ajdejadan, pa se tako svi nađu upleteni u crno kolo najcrnjeg saučesništva, onog koje se nada kako će, u posljednjoj igri skrivanja, skukavičenog jadila u sebi, odraditi i samog Gospoda, slava mu i milost… dok crna zemlja kipi, kosti ljudske vriju, hoće nazad, da se sa živima pogledaju oči u oči…

Pa ovo je za Šekspira, ako njegovo pominjanje shvatimo kao podiok, a spoznaju kao živu živu koja ga je dosegla, onda se zašlo u zonu Magbeta… onu koja govori o atmosferi onog krvavog smrada, koji se diše na svakom koraku, u onom krvavom dvoru, a o kraju kraja, nema zbora, on se, prosto, ne nazire, i kraj se neđe, od tog bazda nepodnošljivog u neviđibog zabio, utekao, strva mu nema…

U tom smislu su izjave date pred crnogorskim „sudom“ od strane Đukanovića i Marovića povodom one deportacije hercegnovskih Muslimana/Bošnjaka luciferijanske, zaglušno smradne, poput snažne detonacije otimaju vazduh, ostavljaju bez daha, mučnina se stvara kad pomisliš čak i to, što si, u biološkoj matrici, sa davaocima njihovim, isto, poželiš da si nekakav drugi stvor kako bi se raskinula, čak i ta i takva, nikrivnidužan biološka istovjetnost, požališ što si tek jedna od onih, skoro sedam miljardi ljudskih kopija, koje su biološki iste, sliče kao jaje jajetu, pa si pojavno isti, a kažeš, tako bi bio srećan da si neka druga forma, neki čapur u kršu samo da ne pripadaš ovoj vrsti homo sapiensa… genetskom, u ona dvadeset tri para hromozoma rodurođenom, koji je spreman da svoju misao, svoj jezik, svoj gest, nerve, život, trajanje svoje, upotrijebi na onaj način i u one svrhe.

Bože dragi koji jesi…

Da se ne sjećam ničega drugog, nego Sarajeva što se ubija planski, sistematski, dan za danom, kao da je okruženo Marsovcima, a ne ljudima koji govore isti jezik sa onima dolje, u onoj kotlini, pa svega onoga ostalog što se desi da se ne sjećam, pa Srebrenice, pa Štrbaca, pa Bukovice, pa Svetoga Cetinja koje je, onda, u permanentnom stanju pobune, krika, a – nemojte – ljudi – kumim – vas – Bogom, molitve predačke što se iznad Lovćena izvija do neba i gore, svakog dana, dan za danom, neprestance, bez uzmaka, na juriš, Cetinje, godinama okupirano, u stanju hapsa, Cetinje na kojem Titov trg zanavijek i vavijek postaje Trg liberala i one Crne Gore koja počinje ispod ognjišta zagašenog da se ponovo žari, da iz svakog njenog kutka, kano nekad, upire pogled u onu svetu planinu

U poslaničkom klubu DPS sedam, osam, deset Muslimana/Bošnjaka, da ih ne pominjem, da ne pominjem njihove ruke visoko uzdignute za vazda kad je trebalo biti protiv, njihove riječi protiv, vazda kad je trebalo biti za i jednog među njima koji ćuti, tako ćuti i ćuti godinama i jednog dana, oko neke bezvezne stvari, proceduralne,  progovori, pušti glasa od sebe čoek, reče nešto.

Dižem se sa poslaničke klupe i kažem, blago mene danas zadovijeka Asime, a što?

Mišljah, Bogami, da si gluvonijem, a ti i čuješ i zboriš, blagonama…

Sad je, valjda, vrijeme, opet naopako, nanovo sazrelo za nova ćutanja i stara glasanja, ona uporna, koaliciona, besramna, pametno je to, ajdejadan – viđi – ovo – od – čega – se živi, za vavijek, za anđamanđa…


Responses

  1. Kao da si daleko i davno otisao da se tako jako cudis. Mi ovakva cuda gledamo svaki dan i na svakom cosku i to ne samo od gazda nego i od podanika koji su postali jos gori. Kriva je genetika i navika da se bude takvo. Promjenice se oni, vrijeme za promjenu ce doc mozda i brze nego sto mislimo. Kad se taj prostor pojavi treba samo bit spreman. Za Slavka ili Meda, liberal ili ne, ovaj ili onaj , nije bitno, bitno je da se krene ka normali. Imamo iskustvo koje nam govori da je to jedino ispravno. Argumenti sa ovog bloga su jaki i koriste svakodnevno. Pomoc je ogromna pa zato pisi sto je vise moguce. Pozdrav

  2. Blago onome covjeku koji bude umio da shvati Slavkov Dnevnik od 24 juna a ostale koji to ne znaju mogu samo da zalim.VUJIC VJERA CETINJE

  3. Današnji Vaš dnevnik je na mene ostavio najveći utisak. Nabrojali ste manji, ali zanavijek neobjašnjivi dio nepočinstava aktuelno-reformisanih fašista i “reagovanja” onih nad kojima je isti sprovodjen. Mene lično ste pokrenuli čemer koji mi luta stomakom, koji se svakodnevno kreće, pulsira, izaziva gadjenje, nagon za povraćanje, stid, sram… I krik, onoliko kolko mogu da kriknem. Taj krik mi moji sunarodnici Bošnjaci/Muslimani komentarišu, iza očiju, sa baš “ajdejadan, puštite njega…”. A u susretu spuštaju oči, skreću teme. Znaju kao što ja znam. Zelene ili blijede pred činjenicama. A opet rade mimo zdravog razuma. Koji su to interesi, nagoni, simpatije prema dželatu, nijesam u mogućnosti da objasnim.
    “Asim je pošten”!!! Jeste. Niti je progovaro niti progovara. Jevrej koji šuti za konc-logore, indirektno učestvuje u njihovom formiranju je pošten Jevrej?
    Ima li smo “poštenih” Albanaca ali što “poštenih” Bošnjaka/Muslimana imamo, izvozit ih možemo. Kao što smo ih i “izvozili”, Karadžiću na nož. Bez znanja tadašnjeg premijera, državnog tužioca…! Sve je kriv Pavle Bulatović, tadašnji ministar
    MUP-a, kaže Vlado Šušović. Jer je umro, dodao bih. Da je živ, ne bi bio kriv, normalno. Ko može da prihvati ovakvu farsu? Mi možemo.
    Mi možemo, poslije Bukovice da se odazovemo pozivu i prihvatimo da njihovim autobusima dolazimo da kažemo “da” na referendumu i što je još neobjašnjivije glasamo za one koji su bili kreotori protjerivanja i ubistava. Mi možemo da šutimo dok neka IHL dodjeli nagrade za mir i humanizam. Mi možemo da smatramo da je osudjenjem nekog tamo Ranisavljevića zadovoljena pravda za otmicu u Štrbcima i da zaboravimo i taj zločin. Mi možemo da slavimo “poklon gradonačalnika Mugoše gradskoj vjećnici Sarajeva”, iako je isti na ovaj ili onaj način učestvovao u paljenju iste. MI možemo…
    Ali mogu to i drugi:
    Cetinjani da listom daju glas onima koji su uništili Cetinje.
    Virani da listom daju glas onima koji su doveli “biznismena” koji im je svojom “stručnošću” za poslove sa eksplozivom digao cijelo naselje i kuće u zrak.
    Budvani da listom daju glas onima koji su ih vodili u rat za mir, prodali sve bahatim novorusima, devastirali prostor, napravili džunglu od tog grada u kojem za par godina neće biti nikog od turista.
    ….

  4. E Slavko ovo je vrh!! A DPS mulsimani su posebna priča. Njihov je mozak u centralu njihovog glavnog Hodže, to je smijem se usluditi jedan neslobodan narod taman ka i Crnogorci žalosna im majka. Da im centrala reče skačite svi u Moraču na glavu sad u ljeto kad je najniža oni ne bi puno razmišljali treba ili ne treba..

  5. Zivjece oni dovijeka o toga ”od cega se zivi” jer izabrali su oni odavno izmedju ”sekspira i kobasice”… a mi smo imali izbor nekoliko puta i izgleda da smo i mi izabrali, bolje ovaj narod ne zasluzuje samo jos da se pojavi i neko ko ce da nas podijeli na regije i pokrajine i gotovo….
    Danasnji dnevnik je velicanstven i budi iz melanhonicnog sna sve zaboravne…

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  6. ‘bem ti zivot!

  7. Potpuno je jasan tvoj text i svi u C.G. znamo da je to istina,ali to je izgleda potpuno irelevantno jer se u c.g. zivi od toga da ljudi znaju ne ko ih je ^osakatio^ vec od cega ti zivis i tvoja porodica.
    Upravo je ta politika nas dovela ovdje dje jesmo,a njih ti dje jesu.
    Evo cekamo Madonu i od toga cemo zivjet do sledeceh izbora,smijesno zar ne?.u medjuvremenu se nadamo da ce Sveto zavrsiti Zavalu pa da uzivamo gledajuci kako Milo slijece i odlijece sa krova,a mi se necemo imati dje okupati,
    Sa srecom!!!!!!!!!
    Veliki pozdrav za tebe i puno srece,zasluzio si je veliki covjece!

  8. Eto…Ako dje blizu Praha postoji cesova klinika za lijecenje kolektivne amnezije, ne bi zgorega bilo gospodine Perovicu…I mi bismo to rijesili ali nam je kapacitet diskutabilan.
    Nesto razmisljam,
    mogla bi danasnja CG da ima i nobelovca.Hm? A sto ne. Da neko uzme da proucava psiholoske profile ovoga nesretnoga naroda, Freud bi ga ugasio. Ovoliko “neobradjenoga” materijala…Steta…

  9. Nema se tu što dodati ili oduzeti.Naša tužna svakodnevnica koja se još dugo neće promijeniti. Čini mi se da je ljudsko dostojanstvo s pojavom bizmmismena u našoj maloj i napaćenoj Crnoj Gori umrlo…A da li smo ga ikad imali to je posebno pitanje… Asim je ćutao i ćutaće, ali mi imamo u našim redovima bar 400 hiljada Asima… Onaj jadnik sa kojim si se ti na sudu borio što mijenja prslučiće svaki boži dan, ne smje reći što se dogodi one noći kad mu Srđa ode… A takvih je sa prslučićima koliko oćeš, po onoj staroj NE ČULA MI SE RIJEČ.U kafani svi su hrabri, a kad treba javno reći, onda je strah pregolem.Dokle, dok svi ne pokrepamo ili nam snage bjelosvetskih organizacija ne budu donoslie hranu i ostale daće kao u Somaliji ili nedaj bože Etiopiji.
    Oduševljen sam Vašim ili tvojim pisanjem, ali bih više volio kad bi se ova borba protiv NJIG vodila iz Crne Gore , a ne iz Praga.Ipak bio si i ostao oličenje poštenja, bar sam te ja tako doživljavao.

  10. Mislim da su se u vrijeme 1945-1990. manje upotrebljavale u govoru zvanicnika rijeci SOCIJALIZAM, KOMUNIZAM u poredjenju sa danasnjim govorom koji je prenatrpan EVROPOM, TRZISNOM EKONOMIJOM, INTEGRACIJAMA, STANDARDIMA. Iza tih rijeci kriju se svi, pa i oni koji nijesu bili “obavesteni” tokom deportacije 1992. Sad su se dosjetili da oglase krivim pokojnog Pavla Bulatovica i tako stave tacku na deportaciju. Postavlja se pitanje: ko je u to vrijeme bio premijer, predsjednik Republike, ministar pravde ili sef drzavne bezbjednosti.

    Ministar inostranih poslova Milan Rocen je prije par dana u kratkom obracanju na skupu vezanom za NATO ukupno 33 puta upotrijebio pojmove EVROPSKI i EVROATLANSKI. Moram priznati da se on i njegovi savjetnici odlikuju velikom kreativnoscu.

    Takav nacin podrazavanja i simuliranja EVROPE, EVROPSKOG, EVROATLANSKOG najbolje se ocituje u filmu Zivka Nikolica “U ime naroda”. U mjeri koliko ima gradjanskog i evropskog u likovima policajaca, strazara, direktora i politicara u ovom filmu toliko je danasnja Crna Gora kroz usta svojih najvisih predstavnika evropska i evroatlanska.

  11. Svi DPS ovci koje poznajem spominju Slavkov blog. Vise ih je uzdrmalo njegovo pisanje na blogu no sav Medojevic i stotine hiljada eura americkih i europskih koje je potrosio za svoje plasticne bilborde.
    Snaga istine je presudna, snaga istine je nepobjedljiva.
    I pored toga sto zivimo u bolesno izpopacenom drustvu sa najgorom vrstom poslusnika i robotizovanih podanika sekte Saveza Komunista preinacena u DPS, ima nade jos uvjek.
    Njihov svijet i njihova realnost su oslonjeni na laži!

  12. sveto i milo su najobicnije smrde. niko i nista. i svi njihovi kumovi i prijatelji novobogatuni.
    i da je normalnija medija u crnu goru ka što nije liše par, na prvom mjestu PCNEN, ne bi ostali ni mjesec dana na vlast…
    i odgovarali bi za sve sto su ucineli, za svaki zlocin, za svaku krađu.
    to je prvi i osnovni uslov, nema bez toga nista…

  13. Evroatrantida, ta virtualna internacionalna unija, fikcija poznatija (esp. u DPS političkom rjecniku) još i kao “evroatlantske integracije” je, tu nedavno, preko svojih institucija u CG, izjavila da je, maltene, ovdje SVE OK, ili samo što nije!!! Koknuli ste par novinara, povedite računa o tome! Malo je korupcija zauzela, no to je normalno, svuda se, lijevo-desno, nešto zakuči i smota…no pripazite! Ne valja ni birokratija, no to je proces tranzicije!

    Fenomenološki, odavno mi nije interesantan modus po kojoj funkcioniše ova ovakva vlast, pod kojom preživljava ovaj, ovakav narod. Interesuje me sve više ona, onakva Evropa, o kojoj se svakog dana, iz urbanih, progresivnih grla, pjevalo i pjeva. Ona Evropa kojoj normalan i zdrav čovjek teži, otvarajući se prema svijetu, prema komunikacijama. Prema civilizaciji.

    E, pa neće biti da te Evrope, u političkom smislu, danas ima. Ili je, u međuvremenu, dok se ovamo još pucalo, i ona nestala kao Atlantida? O tome kompletan crnogorski intelektualni establišment (?) naravno, ćuti. O novinarima, ovim širokomislećim i vizionarskim, da i ne govorim. Još gore, svi zajedno, kao da pojma nemaju šta tu ima, ili smije, ili može da se kaže.

    A dragi moji Liberali, gdje god da ste, nijeste li razmišljali o tome? Sjećam se da je Slavko Perović u jednom intervjuu (nažalost ugašenom) FERAL TRIBUNE-u, govorio nešto o tome. Pričajući o rijekama miliona, i milijardi, koje su ovuda krvavo protekle u posljednjih 20’ak godina.

    Da se razumijemo, jasne su mi priče o tzv. prepštanju, ostavljanju status quo situacije u CG zarad viših (ne znam baš tačno čijih) interesa, no to nije tema.

    Balkan je čudan naravno, sav je od ILI-ILI, sav je od većih ili manjih zala ili za ili protiv istih. Nikada ne postoji više alternativa. Zato i jeste ovo dvodimenzionalno, čemerno mjesto na ovoj planeti, ovaj njegov pupak zvani Montenegro…

  14. Sjecanje me lakom tugom ovi,
    vece slazi i mirise lipa.
    Kroz sumrak se cuje kolska skripa
    s puta idu kari Sabanovi.

    Mi u susret otrcimo njima,
    a kari nas vrate srecne kuci
    i sivom nas džadom truckajuci
    o predjenim sapcu drumovima..

    Mili dani, moji ste nestali,
    kao da ste svi u jutro neko
    na kare se kradom ukrcali
    i otisli od mene daleko.

    Zalud uho sad zvukove lovi,
    zalud oko daljinama pipa,
    davno vise ne cuje se skripa
    niti idu kari Sabanovi.

    H. NOVI

  15. Posto sam vec dovoljno emotivno izrazio utisak povodom Slavkovog teksta, ovom prilikom sam samo htio jos jednom da pozdravim odlican komentar Brana Kocala.

    I da ga obradujem cinjenicom da Feral Tribune izlazi i dalje, i ovog lipnja, dok mirisu lipe i s puta idu kari Sabanovi…

  16. Vladimire, drago mi je za Feral, lijepo je znati da je ipak ziv! Posljednja informacija je bila saopstenje da nemaju vise cash-a i da nestaju…. Odlican primjer da Novinari postoje i brane ono Svoje, mukom steceno.

    Sta reci za crnogorski isprazni Monitor(ing) i, tipicno crnogorsko, pis(h)anje u prazno….

  17. I poslije toliko godina napokon blog. Dobro uradjeno g-dine Slavko. Pozdrav… 533 882 ….


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: