Posted by: Slavko Perovic | June 29, 2008

I JOŠ, PA JOŠ…

Trenutak je da kažem da je sam Sveti Petar Cetinjski, izborio negdje, gore, Crnogorcima onu jedinstvenu priliku raskola DPS, priliku koja se više nikad, po kvalitetu svoje političke ponude i njenih potencijala, neće ponoviti…

Ta prilika je bila biti il ne biti.

Ta prilika je bila svojevrstan moralni test, kušnja duhovnog kapaciteta, postavljanje krucijalnog pitanja, razdjelnica hoćeš/nećeš sa potpuno jasnim posljedicama u oba slučaja, bez ikakvih tajni ili nepoznanica.

Uvijek sam ovu priliku vidio kao čisti poklon, kao dar od Gospoda Crnoj Gori, dar pred kojim se skrušeno klekne i kaže hvala ti zanavijek, dar pred kojim, na žalost, Crna Gora nije klekla i tako ga primila, nego se ponijela prema njemu onom drugom, dominantnom, dripačkom i primitivnom stranom svoga bića, onom plitkoumnom, podlom, namjernom da svakoga prevari, uvjerena u svoju nenadmašnu superiornost u tome žalosnome smislu.

To ćuškanje ruke koja nudi, kao laki potres, onda se osjetilo u duši svakog njenog stanovnika, bez obzira koje vjere,nacije ili opredjeljenja bio, čak i kod većine službenika…

Devedeset osme, u majskom jutru zvanom 6,3% niko se nije radovao, bez obzira za koga, prethodnog dana glasao.

Uzalud se udba trudila da podigne raspoloženje.

Zadah se ćutio i disao na svakom koraku, svi su se, šatro pitali a što – ovo – bi, najviše, i najglasnije, i sve glumatajući, oni koji su prethodnog dana prodali mogućnost izglednije budućnosti svoje đece, i k tome, one još nerođene, dakle, svoje žive đece, svojih unuka i nerođenih čukun unuka, ali se tjeskoba toga dana bila nastanila u svakom srcu.

Svi su znali da je šansa, koju nijesu zaradili, a bila im je na dlanu, proigrana zauvijek…

Poslije samo nekoliko sati, istog dana, sve se, osim liberala, vratilo u kolotečinu, nastavila se beskonačna crnogorska trka za sopstvenim repom.

Ona evolucija je uspjela, profiterski…

Od ovog suicidalnog trenutka, Crna Gora, koja se prethodno samoskršila ciničnim rušenjem one Jugoslavije i dubrovačkom katastrofom, definitivno burdajući, survavajući u bezdan sebesamu, ona pregnuća i djela čitavih generacija i generacija, ona koja su se sabrala u legendi o klasičnoj Crnoj Gori, ona koja su bila i fizički opipljiva u prostoj činjenici da je svuda na prosotru bivše Jugoslavije i šire, Crnogorac, u principu, bio dočekivan i priman raširenih ruku, kao pošten čovjek i najpoželjniji drug i prijatelj, u djeliću sekunde, prestrojila se u novo zlo i jurnula sa strašću i umišljajem u ovu kataklizmu koju danas živi i kojoj se ne nazire kraja.

U onim danima uzalud smo vikali, pravili su se da ne čuju, kako je sad šansa da konačno dobijemo nazad ono što nam je vazda kradeno, neka Đukanović uzme svoje, i da nakon toga, na osnovu čistih i utvrđenih izbornih računa, pravimo koaliciju koja će njega obuzdati, a ne on nas, neka DPS juriša u svoje bitke protiv Bulatovića, zaslužio ih je, govorili smo, a ne nikako da mi postajemo njegova prva borbena linija, moneta za podkusurivanje, ne, mi treba da zauzmemo poziciju, prirodnu, koju smo izborili, izgradili, da oni budu linija, da mi ocjenjujemo njih, a ne oni nas, koliki smo i kakvi demokrate i Crnogorci, užas

Sjećate li se one farse od dočeka Zorana Lilića u Podgoricu, bješe li među onima što ga šatro dočekahu pamidorama, vikom, galamom, uvredama, i jednog jedinog depeesovca, da ne pričam o viđenim poput Dragice Tomas, Miška Vukovića, Bebe Džaković, Ranka Kujovića, ili esdepeovaca ranga Brajovića, Rama Bralića, Rastodera, čak ni Krivokapića… A prepoznaste neke druge likove, sa čuđenjem…

Eto, tek toliko, da znate o čemu pričam.

Ako sve ovo, dakle ono što je rečeno iznad opisa Lilić, horski viknemo kao opozicicija, horski viknemo kao nezavisni, horski viknemo kao institucije, horski viknemo kao Crkva, takav glas niko ne može zaglušiti, Đukanović je novi heroj i po, ma i mi nikako nijesmo od juče, ulog je ogroman, igra takođe, ali…

Uzalud smo pokazivali na potpuno prazan prostor, politički ispražnjen, u koji možemo slobodno ujahati, posjesti ga bez “metka”, za njega smo godinama ratovali, sad je čas da se u njega uđe, dok protivnik još nije konsolidovan, sjutra ga, već, neće biti!

Uzalud, glume da se ni taj čas, ni taj prostor ne vide!

Ipak, nastaje panika. Naš glas se, na iznenađenje, čuje!

Upravo u tom odlučnom trenutku koji zahtijeva brzu i preciznu akciju, Profiter servira novu, i ovog puta “teoremu”, kako je dosta više mitingašenja, da šut sa rogatim ne može, kako je Liberalni savez svoje odradio pa se mora ući u sistem unutra i mijenjati iznutra, kako SDP vodi mudru politiku, da je to jedino pametno i moguće, mitinzi su dosadili, liberali ne rade ništa, treba zasukati rukave…

Podmeće se, laže, kako liberali hoće prvo demokratiju pa državu, zaglušuje se očigledna istina da su liberali uvijek vodili ogorčenu bitku osvajajući metar po metar istog, jednog jedinog puta prema demokratiji i državi, za liberale je taj proces neodvojiv, u suprotnom svaka država, pa i Crna Gora, obvezatno pada u ruke mafiji, zvala se ta mafija komunizam, ili fašizam, ili diktatura, ili organizovani kriminal.

Prosto, istorijsko, pravilo trojno…

U tom, po DPS kritičnom času, sva agentura zadužena da bude logistika održavanju kreirane priče o pametnom, hrabrom, odvažnom, naivnom, dubrovački zabluđelom, o onom koji je žrtva obmane, o reformisti, o onom – koji – se – suprotstavio – Miloševiću, onom – kome – liberali – prave – probleme, izvlači se iz najskrovitijih udbaških hangara, blista kao teška artiljerija. U tom arsenalu posebno su ulašteni bivši komunistički policajci one prethodne udbe i najveći dio bivšeg političkog komunističkog rukovodstva…

Lude što se moraju skinuti do gola, mrze što se trebaju pokazati, izaći na viđelo, ali ta čitava armija zadužena da laže, jedini je način da se pokrije alibijem, već spreman, sa zagraničjem dogovoren, izborni masakr liberala.

Uvijek smo govorili da sredstva moraju biti u saglasnosti sa ciljem i to, nikako, ne smije biti drugačije.

Ako gradite mafiju: ubijajte, kradite, lažite, varajte, otimajte, i to su sredstva koja su u saglasnosti sa ciljem…

Ako hoćete slobodu i demokratiju, počnite je graditi od sebe i odmah, uvijek primjenjujući demokratska načela i procedure.

U svakom trenutku je tako djelovao LSCG!

Samo takvo naše djelovanje moglo je biti čvrsta garancija da se prema “manjem zlu” može postaviti djelotvorna koaliciona membrana kako nam se čorbe ne bi pomiješale, a samo je nemiješanje tih čorbi moglo biti zalog budućnosti nastavka liberalne borbe prema dosezanju slobodne i nezavisne, demokratske Crne Gore.

Da li bi se uspjelo, drugo je pitanje, neprijatelj je bio strašan, ne i nesavladiv, ali, nama je oteta sama mogućnost borbe, toliki je strah bio od vještine i, prvenstveno, uvjerenja ovog Davida u odnosu na onog Golijata.

Samo se održavanjem takve membrane, mogla uspostaviti obavezna kontrola “manjeg zla”, samo se davanjem potpore liberalnom viđenju stvari, onom koje je objedinjavalo ideal i pragmatsko djelovanje, moglo raditi za dobrobit Crne Gore.

Nije to bila nikakva viša matematika…

Sve drugo predstvljalo je vulgarno očiglednu potporu gole vlasti režima i predaju mu, bjanko, svih mogućnosti crnogorske budućnosti u šake, osim one demokratske i prosperitetne koja se nikad nije razmatrala, osim kao prevara…

Znajući što je urađeno, izdaja, zasuli su nas, kao pomijama, lamama “patriotskih” razloga.

Iskreno mi je žao što je vrijeme potvrdilo istinu, da se samo podrškom Liberalnom savezu, mogla osiguravati izglednija budućnost Crne Gore i njeno, isto takvo pozicioniranje, na početku dvadesetprvog vijeka.

Takođe, onaj takozvani građanski crnogorski “pokret”, čast izuzecima, kako pred zagraničnim faktorom tako i pred crnogorskom vlašću, prvo iskreno zbunjenom, pa iskreno zapanjenom, pa iskreno oduševljenom jedva dočekanim pristajanjem da se bude njen, mafijin, mogao se pokazati kao respektabilan, pažnje vrijedan i vjerodostojan, samo posredstvom promovisanja onog smjera koji je osvetljavao Liberalni savez, samo se tako moglo izbjeći ovo potpuno, totalno i zasluženo prepišavanje, do kojeg je, neminovno, moralo doći…

Ovdje je mjesto da podsjetim, da podvučem, kako je za majske izbore 1998. g. samo u jednom segmentu, da sve druge, sad, ostavimo po strani, režim startovao sa 36000, da, dobro vidite, tridesetšesthiljada pokradenih glasova prednosti.

Prema ondašnjim zakonskim mogućnostima, pred Vrhovnim sudom Crne Gore, u zakonom ostavljenom roku, Liberalni savez je ustao sa trideset šest hiljada pojedinačnih tužbi, čiji je predmet bio na Zakonu osnovan zahtjev za hitnim uklanjanjem sa biračkog spiska onih osoba koje, po raznim pravnim osnovima, nemaju pravo da budu upisane u birački spisak, a u njemu se nalaze.

Jedan troipotonac odvezao je i predao Vrhovnom sudu Ratka Vukotića, uredno složenu planinu tužbi, svaka od trideset šest hiljada, na zakonu osnovana.

Sve će ih Vukotić, protivzakonito, odbiti jednim jedinim aktom.

Na ovaj skandalozni postupak, reagovaću otovorenim pismom upućenim Vukotiću, živoj legendi, instituciji “evrotlantskog” crnogorskog pravosuđa.

Pismo će objaviti novoosnovane “Vijesti”.

Nevažno je što je Vukotić odgovorio i kako, to je bio vlastodržački kliše, jer nebo je plavo samo onda kad mi to kažemo, inače nije.

Prilično je komično sjetiti se, da se tada, ničim izazvan, umiješao u polemiku, naravno braneći Vukotića i nogama i rukama, a protiv Liberalnog saveza, i tako prvi put predstavio široj crnogorskoj javnosti, historik Šerbo Rastoder, ugledni član Matice crnogorske

Ni golgota sarajevska, ni maltretiranje crnogorskih Muslimana, ni Pljevlja, ni Štrpci, ni Bukovica ne bjehu tako snažna inspiracija za izlazak iz filozofskog mira pravo u javnu reakciju ovog uglednika, za kojega, do tada, šira publika nije ni znala, ali ga je napad na Vukotića, tako potresao da njegova pravednost, prosto, nije mogla više izdržati.

Crna Gora, matičari kao paradigma i metafora, Crna Gora i sudbina njena


Responses

  1. Slavko, sta mozemo jos uciniti da pokusamo da promjenimo ovu zlu sudbinu nase domovine ?

    Ja kao ekonomista i bankar primarno, predskazujem potpuni pad investicija i bilo kakvog interesovanja za Crnu Goru.
    Znaci uskoro cemo po ekonomskim parametrima buti blizi 2001 godini.
    I kad se to desi, sta ce onda biti…a to je neminovno….koji ce izgovor DPSa biti…hoce li dovesti Stinga ili M Jacksona kako bi uz njihovu pjesmu pobjedili jos jedne izbore?

  2. Sansu je imala i Narodna sloga ali je DPS i nju pokrao a Novak se popismanio u poslednjem trenutku…. i trajace ova agonija jos dugo…jer ih EU i SAD vole jer su ista bagra i banda kriminalaca, razbojnika i demona…a para i volje da vladaju imaju…a i pravi narod za manipulisanje…izgubljene crnogorce bez identiteta i vjere, bez mozga i obraza… ”pleme moje snom mrtvijem spava..”

    Ustanak nama treba, dovela ih je ulica samo ih ona moze i odvesti…nece niko doci da nam ih skine s vrata ako ih sami ne maknemo…ustanak!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  3. Bude ponekad tesko covjeku
    kad ga nekakva patnja skoli,
    pa ode da trazi rijec neku
    ko travu od koje manje boli.

  4. Gospodine Perovicu zar vas nije sramota reci da ste “Crnogorac”, mene jeste. Sta su ustvari “Crnogorci”??? Mislim da je malo reci “Poltroni” ” Kukavice” Vrlo mali broj ljudi koji razmisljaju kao vi su iznad svega toga trulog, prljavog i sta sve ne jos. Mnogo sam srecan sto postojite i jos nekih tri posto gradjana koji su bili i ostali iznad sve ove prljavstine. Crna Gora kakvu smo sanjali je samo iluzija… Tu mogucu iluziju unistise za sva vremena “Crnogorci”
    Pozdravljam vas sa dozivotnim postovanjem.
    Svetac

  5. Gospodine svetac, ne bi trebalo da vas je sramota što ste Crnogorac, jer ipak je pravi Crnogorac oličenje ljudskosti, poštenja, čovjek od riječi i još mnogo toga pozitivnog, još jedan put ponavljam PRAVI CRNOGORAC.E sad je posebno pitanje koliko još ima takvih ljudi u Crnoj Gori i zašto ih nema? Nemojte se odricati CRNOGORSTVA,jer iako je trenutna situacija u Crnoj Gori tragična, vjerujem, a vjerujte i Vi da će ponovo doći vrijeme Crnogoraca sa početka mojeg pisanja.
    Zato sam želio da gospodin Slavko Perović bude u Crnoj Gori, jer bi ta borba bila ipak orginalnija i ubjedljivija.
    Vjerujem da će se i naš narod probuditi, jer naša djeca nemaju niti minimum perspektive, ako se ovo nastavi ovako.
    Srdačan pozdrav od nikad destabilizovanog liberala.

  6. Gospodine Balsa. Ne odricem se onoga sto vec jesam ali da budem iskren…. Ne mogu vise cekati, zelim otici odavde, povesti moju djecu i znati ovu “Crnu” zemlju samo na karti…. Moram reci da sam poznavao jednog covjeka koji je takodje bio iznad svega kao i njegov brat, mozda i vise, mislim da Slavku ovo nece zasmetati, cak sto vise. Da, taj covjek je prije odlaska na N. Zeland govorio o svemu sta ce se dogadjati i bio je naravno u pravu za sve. Na zalost nema vise te “lude”inteligencije. Zelim jos reci da me sve ovo mnogo boli, da prosto vristim do iznemoglosti na sve te jadnike sto i svoju djecu unistise.

  7. Postoji granica kad covjek prestaje sa radom ako ne proizvodi promjene, ne daje rezultate. Takav je slucaj sa politickom borbom u kojoj se borite za svoje ideale, znate da su vasi ciljevi i sredstva moralni, ali nemate podrsku naroda. To sto Crnogorci nijesu dali podrsku liberalima 1998. godine je moje veliko razocarenje jer sam u to vrijeme, koje se poklopilo sa mojim studentskim danima, naivno vjerovao da su promjene moguce na nacin kako ih je vidio LSCG.

    Grozna je stvar kad shvatite da je u Crnoj Gori bilo kakav javni angazman u pravcu gradjanske, civilizovane promjene vlasti potpuno obesmisljen kad zagrebete ispod povrsine i ugledate intelektualni opseg drustva omedjen sa tri ideje: SRBIN (bjelas, cetnik), ZELENAS (Crnogorac, partizan) i EURO (profit, dolar). Jedna od tih ideja izvela je narod u vrijeme „antibirokratske” revolucije, profesori univerziteta danas komentarisu dogadjaje postujuci zadate koordinate, mirni crnogorski studenti cute i mastaju kako ce jednog dana da stave kravatu kao znak, orden one strane koja vise plati ili stigne da ih ugrabi.

    Vulgarni materijalizam koji je posljedica sirotinje u kojoj su Crnogorci vjekovima zivjeli i neprosvjecenosti (98 posto Juznih Slovena je u XIX vijeku bilo nepismeno) okiva Crnu Goru i garant je nesmjenjivosti ove vlasti. Ovakav drustveni supstrat radja vlast koja uz podrsku EU i SAD, sa situacijom u regionu (Srbija, BIH, Kosovo), moze manipulisati, vjezbati reforme do svog bioloskog kraja bez namjere, stvarne zelje i znanja da nasu drzavu ucini po mjeri slobodnog i emancipovanog covjeka.

  8. Majko Sveta Marovica!

  9. Dekartovski tacno.

    I matematicki, ova besmislena formula vladanja u cg, opstaje bolje od Njutnove fizike. Kako se desilo da nam, egzorcistickim mandjijama valjda, inteligencija ne zivi tamo gdje joj je dom, u univerzitetu? Kako se desilo da je protjerana svaka, nasusna, potreba za istinom i pravdom? Tako sto je ta tzv inteligencija najcistiji supstrat gorepomenutih cetnicko-zelenasko-partizansko-udbasko-kokainsko…. -inih ljuljaski nasih mladjanih fakulteta. Tako sto smo zarobljeni u matricu nadri-patriotizma, oivicenog fukarskom pohlepom i nesojstvom.

    Imam pojacanu averziju prema bilo kojoj nacional-patriotskoj kategoriji. Narocito u kontekstu crnogorske stvarnosti.

  10. Vecerasnja emisija – Anatomija!

    Kakva zastida, kakav poraz u malom – a tako apsolutan I nedodirljiv! Paradigma I metafora sve hermeticnosti I licemjerstva kroz koje Crnogorci pristaju da nazaduju po ko zna koji put u svojoj istoriji, a ovaj put mozda I da izgube sebe – sada kad su sami sebi jedina objektivna prijetnja!
    Vecerasnja emisija na Prvom kanalu, cini mi se pod nazivom Anatomija, pod palicom kvazi-reformske novinarke ( a obicne arogantne, lagano ostrascene, ‘nijesam ja odje ispred Mila, ja to govorim iz svoje glave’- poluinformisane, ali samoubijedjene komentatorke – jer bi novinar u ovom slucaju, kao I u svim domacim, bio preozbiljan termin), i gostujucih – urednika TVa I radija, I clanova CK iz tzv. starog komunistickog establismenta, I ‘mladjanog’ Zivka Andrijasevica – bila je nadasve parada ludila kojeg bi svaki normalan covjek u najmanju ruku trebalo bukvalno da se uplasi!
    E, sta oni nama tamo rekose! Da krenem redom: Dakle, svi ti ljudi (lise Zivka, I onoga iz radija – koji se, kako sam shvatila, odmah nakon sto je pometen – sljedece godine privlastio) bili su pometeni od ovog istog I njegovih ‘ajvana, ali emisiju zavrsise hvalospjevima intelektualnim I demokratskim potencijalima danasnje Crne Gore!
    Normalno, sadasnji premijer – ni pomenut u dogadjajima u Titogradu 1988. I 1989., pa cak ni u januarskim dogadjajima – tek u jednoj recenici ‘osinuse’,naravno-a koga bi – Momira, kako je ‘drsko’ trazio ostavku (‘u svojoj- kazu oni- legendarnoj recenici – ‘Dosta je samo da vi odete..’) od CK CG, pa nijesu znali da li da je prenesu ili ne, ali, eto ipak je prenesose na TV…(!)
    Sadasnji premijer I vladar, a tadasnji Momirov glavni saborac pominje se izmedju redova tek u sadasnjem aspektu I to (cik – pogodite!) kao donosilac reformi I nosilac luce koja je eto obasjala CG! I nidje vise! A sad se vi pitate – kako se kreci istorija? – evo OVAKO – mic po mic, emisija po emisija, istoricar po istoricar, bivsi po bivsi, nvo po nvo…!
    E sad, gledajuci pojedinacno: Da li je moguce da ti ljudi (osim sto nemaju elementranog ljudskog ponosa I integriteta) zaista ne shvataju procese kroz koje su prosli I ko ih je, I kako, orkestrirao? Da li je moguce da u ocima onih par procenata normalnih koji ih gledaju zele da ispadnu glupi? Da li je moguce da su pali toliko nisko da ih paradiraju kao cirkuske foke za par hiljada eura da posredno pred citavom javnoscu pljuju po sebi?
    Znate li sta je najgore? Na sva ova pitanja odgovor prosto mora biti potvrdan!
    Ali nije tragedija u njihovom jadu – tragedija je sto su oni nas ‘krem’, nasa ‘elita’, aktuelni prof.univerziteta…
    …I pricaju oni tako o Solevicu I Kosovu, o tome kako su smijenjeni (ne spominju, naravno, ko ih je to smijenio!?), kako se nijesu snasli, kako je to prosto bilo vrijeme ‘gusala I deseterca’(Z.Andrijasevic)…I pricaju oni zaneseni, iznose svoja sjecanja na te ‘burne dogadjaje’, ‘koji su se desili…’
    Desili se?! Dogadjaji?! Je li to bura, ili snijeg da padne s nebesa, ili se mozda ‘desio narod’?! Nista od toga, naravno – I najglupljima je jasno da su ih vodili upravo isti oni koji nam I danas kroje put! Uz mnogo vise zavoja I tunela, naravno! Kako je i tada, I decenije ranije, sluzba (sad ju je cak I glupo zvati tajnom sluzbom) drzala sve uzde, tako ih I danas drzi – ali ‘modernije’ – uzde su od providnoga najlona, ali izdrzljivijeg od bilo kojeg lanca! To nam I ova ‘gospoda’ nocas zorno pokazase! Pokazase nam dje nam je vecinska politicka misao – u T.P.M – bez nade I zelje da o’tamo izadje!
    …Takvo kukavno paradiranje neznanjem I nedotupavnoscu, liseno svake individualnosti I zelje za istrazivanjem istine…gadjanje infantilnim teorijama I hipotezama o tadasnjim socioloskim problemima, nacionalizmu itd…
    Sramno, glupo do uvrjedljivosti za gledaoce, I nadasve zastrasujuce u onom smislu da je najveci dio Crne Gore gledao ovu emisiju klimajuci glavom!

  11. RE: hel

    Zapamtio sam početak Peščanika od prije godinu dana, kad Svetlana Lukić kaže:
    “Danas je Gazimestan napunio osamnaest godina. Naše ludilo je postalo punoletno i steklo je pravo glasa.”

    Mene hvata tiha jeza kad pomislim da su godine počele januarom i da tih godina već ima 18 i po. A oni kojima je život počeo tim januarom sad imaju pravo glasa. I mislim se kako će se ponijeti prema tom svetom pravu… Ko su likovi njihovog odrastanja, ko su im heroji. Jer rođeni su onda kad je premijer postao premijer… Nakon toga je bio i predsjednik i predsjednik partije i opet premijer. Kad su počinjali u školu, on je postao neprikosnoven. Išli su prema školi i gledali na kioscima Vijesti i Pobjedu i svaki dan jedan te isti lik na naslovnoj strani – ON, uspješan, silan, hrabar, odlučan, reformista, demokrata… I tako cijela osnovna škola i onda cijela srednja škola. To su godine koje izgledaju kao vječnost, kad je svaki novi dan nešto novo, neka akcija, zaljubljenost, ocjene, svjedočanstva, žurke, ekskurzije… Znam po sebi, meni se godine Miloševićeve vladavine čine pet puta dužim od ovih nakon njega, iako su skoro istog trajanja.

    Koliko zapravo poznajemo tu najnoviju generaciju? I što očekujemo od nje? Ja nisam siguran da znam.

  12. Šta dalje reći na ovo. Univerzitet, znači, jeste lakmus papir na kojem se očitavaju duhovni, moralni i intelektualni tragovi jednog društva. Filter, katalizator prljavštine. Upravo univerzitet, ne ni akademije, matice, skupštine, odbori, sudovi… Iz univerziteta u nečemu što se naziva organizovano društvo, ono koje njeguje samo sebe, iz njega sve proizlazi.

    Crnogorsko društvo (kako tužan oksimoron) funkcioniše na tankoj žici kafkijanskog apsurda. Tu svako može biti sve, kao u kakvom crtanom filmu. Nezavisno od toga čime se u stvari bavi. Naučnik više voli biti novinar, novinar je slučajno taksista, političar filmski režiser, književnik ja na kursu: profitabilni biznismen, a razbojnik može biti profitabilni stručnjak građanskog prava, recimo! Sve što vam padne na pamet, moguće je.
    A sve ih povezuje zavjet ćutanja i osluškivanje trenutne političke situacije. I nevjerovatan refleks za promjenu zanimanja, u slučaju vremenske nepogode.

    Dok ajklue plove u potrazi za svježom krvlju….

  13. Brano, sa zakašnjenjem:

    Imam pojacanu averziju prema bilo kojoj nacional-patriotskoj kategoriji. Narocito u kontekstu crnogorske stvarnosti.

    Odlično rečeno, dijelim iste emocije.

    Potpisujem i poslednji komentar. Uz dodatak da u septembru ove godine sa studijama startuje Januarska generacija. Svježe krvi je sve manje, već na studijama djeluju kao liječeni alkoholičari.

  14. U principu slabo gledam TVCG. Sinoć se slučajno uključih, negdje od pola emisije sa radnim naslovom, valjda “Hoćemo gusle”. Zadržah se najviše da bih čuo poglede mog bivšeg idola u novinarstvu Dragiše Dara Burzana. Zanimljiv put. Od urednika Radija CG, Monitora, do Publike ili Republike-preteče CKL-a.
    No, nije jedini sa sličnom biografijom u našem novinarstvu.
    Od završene riječi svih učesnika, što već pomenu gospodja “HEL”, potpuno sam se reformisao. Shvatio sam da sam u velikoj zabludi. I da nam cvjetaju ruže, po ovom paklu, iako ih niko ne poliva vodom. Ruže, ne kaktusi!!!
    Zanimljivo je da kada se pomenu “januarski dogadjaji”, vječitog premijera nigdje nema.
    Kada se pomene nekdašnji “Rat za mir”, ili “oslobadjanje Dubrovnika”, opet ga nigdje nema.
    Hiperinflacija, veća nego ona u pred Hitlerovoj Njemačkoj, opet nije tu.
    Rat u Bosni, Srebrenica, Sarajevo, deportacije, Štrbci, Bukovica… Nije znao, nema ga.
    Milošević? To je samo Bulatović saradjivao s njim i davao mu podršku.

    On nam je samo donio Državu-na tacnu. Napravio grandiozne reforme. Izvršio uspješnu privatizaciju. “Nametnuo nam demokratiju, ako treba silom”-što je svojevremeno izjavio jedan “rječiti” poslanik Narodne stranke u parlamentu.

  15. “nije znao niti je mogao znati”

  16. Za sve su krivi Pavle Bulatovic, Zoran Zugic, Beli Raspopovic, Dusko Jovanovic, Slobo Milosevic, Zeljko Raznatovic Arkan, Vanja Bokan…

    Svi oni s kojima su saradjivali, a sad ih je lako pljunut i pogazit, jer ih vise nema (pojma nemam zasto!), ne mogu stat na put, ne mogu ni pisnut!

    Kakav je to mrak duhovni, crna rupa ljudskosti, vakuum moralni…

    A univerzitet? Pa polako… Prvo treba prevazici lakomost i strah…

  17. Jednom sam pitao, a Kocalo odcutao, sto treba da mislimo vezano na ono sto pise u biltenu Liberalne partije na strani http://www.lpcg.org/files/bilten_lpcg_jul.pdf

    Citiram dio intervjua koji je biltenu dao Nikola Kocalo:

    Uloga u partiji
    Necko priznaje da je njegova uloga u LP-u svedena na posmatranje. Iz te vizure, njegov dojam je da je partija zapala u učmalost, „iz niza subjektivnih, ali i dobrog dijela objektivnih razloga“ i želi da se ta faza što prije završi. Po njegovom mišljenju „liberalima treba svježa krv i energija, a koliko mi je poznato, ima nekih jako pozitivnih faca za koje znam, a koji mogu napraviti dobre stvari“. „Moja vizija LP -a je dobra organizacija prije svega, okupljanje ljudi koji duboko u sebi vjeruju u principe slobode i pravde i više napornog rada, a manje emocija na kojima se izgara. S tim ne bi trebalo praviti kompromis“, izričit je Koćalo.”

  18. Ako se bolje zagleda vidjece se na jednu stranu oni te su za nezavisnu CG, a na drugu oni te bi je rado utopili u Srbiju. Pat pozicija. Ili nije? Nezavisna CG paralisana korupcijom i kriminalom, ili nema CG, ali ima i korupcije i kriminala. Izbor je bolno jednostavan.
    A, ko je kriv? Upravo oni te cine opoziciju. Napadaju DPS i Djukanovica, a ne vide da svojom politikom i cine Djukanovica nezamjenjivim. Dok god oni budu guslali o ugrozenome srpstvu i prijetili referendumom o prikljucenju Srbiji DPS nema sto brinut. Jer, narod je odlucio: Nezavisnost pod svaku cijenu! DPS im je to ucinjeo i sad naplacuje svoju ‘uslugu’.
    Zato je potrebna neka nova partija, neki novi ljudi, neka nova energija, neka nova vizija.. vizija suverene i doista demokratske i evropske Crne Gore.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: