Posted by: Slavko Perovic | July 2, 2008

DNEVNIK, 28. JUN 2008. godine

28. JUN 2008.


DRUŠTVO – NAGRADE
Laureati Kovač, Jovićević i Rašović
Podgorica, (MINA) – Kniževnik Mirko Kovač, akademski slikar Mihailo Jovićević i profesor Zoran Rašović ovogodišnji su dobitnici Trinaestojulske nagrade.

Kovač je priznanje dobio za roman Grad u zrcalu.

Jovićević je nagrađen za samostalne izložbe u Podgorici i Beogradu i učešće na kolektivnim izložbama u Insbruku, Ljubljani, Baru, Podgorici, Cetinju i Budvi.

Priznanje je dodijeljeno Rašoviću za udžbenike Građansko pravo i Stvarno pravo i komentare Zakona o svojinsko-pravnim odnosima i hipoteci.

U žiriju o dodjeli Trinaestojulske nagrade bili su Marko Špadijer, Sonja Šundić-Tomović, Dragan Koprivica, Ognjen Spahić i Rifat Alihodžić.

Odluka je donesena većinom glasova, saopšeno je iz Vlade.

Ovo je vijest, a u ovoj vijesti me zanimaju Marko Špadijer i Mirko Kovač, dok me ime Sonje Tomović asocira na Slobodana Tomovića, filozofa, njegošologa, bivšeg ministra vjera u onoj ratnoj vladi Mila Đukanovića.

Počeću od Tomovića.

Kao predsjednik Književne opštine Cetinje imao sam priliku da vodim organizaciju tribine priređene na Cetinju u čast Danila Kiša, a povodom objavljivanja njegovih sabranih djela. Književnu veče je istim povodom, prethodnog dana, organizovala Centralna narodna biblioteka Crne Gore. Ta dva dana Cetinje je bilo u znaku Danila Kiša. U njegovoj “pratnji” našli su se Mirko Kovač, Mihiz i Predrag Matvejević koji su govorili na književnoj večeri. Govorio je i Slobodan Tomović, o čojstvu, etičkim kodovima, o Petrovićima, naravno o Kišu, Enciklopediji mrtvih, Grobnici za Borisa Davidoviča…

Vuče me da ispričam o ovoj književnoj večeri i narednom danu, prijemu koji smo priredili u Kišovu čast, pa tribini, pa… ali, mora se dalje.

Kao student dubrovačkog Interuniverzitetskog centra pri zagrebačkom sveučilištu, gdje sam pohađao postdiplomski, multidisciplinarni studij Istorija kultura istočne jadranske obale, imao sam priliku da ponovo slušam Slobodana Tomovića, ovoga puta kao predavača koji je govorio o etičkoj crnogorskoj tradiciji, čojstvu i junaštvu, Gorskom Vijencu, Luči

Za moj ukus Tomović je previše uzneseno govorio, čak ga je ta vrsta uznesenosti koju je prezentirao, činila, nekako, komičnim. Niko od profesora, a bilo ih je iz svih jugoslovenskih univerzitetskih centara i iz inostranstva, nije imao sličan pristup materiji koju je tretirao. Sjećam se Tomovića kad je govorio o čuvenoj naredbi đenerala Vešovića koju je đeneral izgovorio nakon onog krvavog zauzeća Skadra Gospodo oficiri, prema domorocima se imate ponašati u skladu sa sopstvenim osjećanjem časti! Kaza Tomović, da nakon ovakve naredbe, u Skadru nije bilo silovanja, ubistava, kradeži, pljačke od strane crnogorske vojske.

Sudbina je htjela da upravo Dubrovnik, grad u kojem je Tomović predavao o crnogorskoj etici, slavi i junaštvu in vivo osjeti dio arsenala koji su na njemu primjenjivali crnogorski junaci novoga doba, potomci onih oficira i vojnika. Takođe, dok su u interpretaciji crnogorske, emilove i radmiline televizije, Dubrovčani, sami od sebe, svakodnevno, palili automobilske gume kako bi svijetu lažno predstavili da ih Crnogorci napadaju, a oni se šatro brane od onih koji ih ne napadaju, dok crnogorska vlada junači i organizuje vojsku kako bi “odbranila” Crnu Goru i Jugoslaviju, jer se obadvije brane tamo daleko, jedan od prvih topovskih projektila one brkate, bradate i znojave armije, izrasle na tradicijama tita – noba – bratstva – i – jedinstva – kao – zenicu – oka – svog, završiće ravno u zgradi ovog interuniverzitetskog centra, kada će izgoreti rijetko vrijedna biblioteka sa oko trideset i pet hiljada knjiga. Upravo u tom vremenu, Tomović etičar, udobno će se smjestiti u ratnom kabinetu Mila Đukanovića, koji, zajedno sa čitavim DPS-om, onim jedinstvenim i ogromnim, prosto nije znao ništa, nit luk jeli, nit luk mirisali, osim, naravno, Momira Bulatovića koji je sve znao i luk mirisao, što je mantra najnovije, Đukanovićevske faze crnogorske istoriografije, njenih naučnika.

Uspravan, prozračan, mističan, kao voštana svjeća koja se s vrha topi, zasjeo je Tomović na mjesto ministra vjera, u onim prokletim vremenima kada je i obred i vjeru, prosto zbrisao, potopio, plimni val dojučerašnjih ateista i komunista, ali i onih očiglednih kriminalaca, profitera i zločinaca svake vrste koji su tome procesu davali udarnički ritam. Ostaće Tomović upamćen, ne nikako po Potonjoj uri Njegoševoj, nego po tome što će postati naručeni naučnički dekor ovog, ne nikako malog, nego velikog, ratnog, ratničkog i ratnohuškačkog kabineta.

U njemu će imati ulogu jeftine draperije, slike ima, tona nema.

Ton će se usaglasiti sa slikom u onom trenutku kad etičar odluči da prilježno, tačku, po tačku, opovrgne prethodne sopstvene tvrdnje o nekadašnjoj autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, što je naučno dokazivao u onom, prijevladinom periodu svojeg života.

One književne večeri će, o Danilu, govoriti i Mirko, kao i uvijek, brilijantno. Kao što će, tek nekolike godine kasnije, na isti način, dakle brilijantno, pisati u Feralu političke eseje, raskrinkavajući, iz teksta u tekst, samu suštinu Tuđmanova režima. Ono što posebno treba imati u vidu, ovakve, hrabre tekstove, sve Tuđmanu uz nos, Kovač će pisati ravno iz Hrvatske, iz Rovinja, u kojem se naselio nakon egzila iz Srbije, gdje se sklonio odmah devedesete, čim je Milošević stavio do znanja svima, kakav je njegov smjer i koji cilj, kuda će se kretati i kako će se na tom putu ponašati prema oponentima, pa ko voli, nek izvoli!

U egzilu će se, nekako u isto vrijeme, naći i Prvi pjesnik najcrnogorskije Crne Gore, onaj koji nije volio da izvoli, ali će se smjestiti u Zagrebu, tu blizu, odmah do trona, u onoj zoni tapaciranog, zlatnim koncem izvezenog jastučeta, onog koje se nalazi smješteno na podnožniku, nezaobilaznom detalju svakog prijestola na kojem se odmaraju, dok sjedi gore i umuje, umorne vladaočeve noge.

Prvi pjesnik, onaj koji je napisao čuveno pismo Braćo moja crnogorski i hercegovački Muslimani, sviraće tronu slavopojke, čak i onda kad se tron, u dogovoru sa Slobodanom, zaletio da čereči upravo one, prethodno obljubljene, hercegovačke Muslimane.

Začudo, neće Prvi napisati ni retka protiv Mirka koji tron onako žestoko napada, često se u svojim tekstovima osvrćući i na značajan dio hrvatske inteligencije koja je pristala da se smjesti sa lijeve i desne starne trona, ali i oko podnožnika. Neće Mirko, valjda kroz zemljačku liniju (sic!) ni taći Prvog pjesnika, naprotiv. A Mirko će se, opet, u tekstovima i sjećanjima Prvog, kojih ima na kila, uvijek upotrebljavati kao rijetki začin kojeg netalentovani kuvar upotrebljava bez vještine i mjere, a sve u funkciji spravljanja provarljive kaše paćeništva, patriotizma, disidentstva i nezasluženo, još uvijek neprepoznatog književničkog genija Prvog pjesnika.

Ova uloga začina, iako vulgarno zastidna, neizdržljiva, koja je predstavljala čistu javnu zloupotrebu, Mirku nikad nije smetala, nikad ni riječ nije napisao o njoj, ali je ispjevao nekolika panegirika o Prvom i njegovom književnom djelu. Naprotiv, čim je pokrenut onaj fašistički glasnik, eto Mirka hop u CKL-u, što govori da je, možda, Mirko uživao u onome kako ga je risao Prvi, pa mu panegiricima, kano što je red, uzvraćao.

Ali, ja znam da to nije tako… Međutim, da je Mirko bio svjestan u kakvom glasilu objavljuje, indicira potpuno izmišljena, a neodrživa, njegova šatro funkcija urednika za Hrvatsku u redakcijskom kolegiju ove sramotne novine kojom je pokušao da se ogradi od onoga što se u njoj serviralo, a sreviralo se u ogromnim količinama, baš kao u Pazolinijevoj “Republici Salo”.

Nego, u CKL-u će Mirko objavljivati druge vrste tekstova koji su, zaista, odudarali od smrada govora mržnje ovog šatro književničkog glasila. Takođe, a što je zaista proizvodilo mučninu, Mirko nikad neće napisati ni jednu kritičku riječ u odnosu na crnogorski tron od kojeg nije zavisio u bilo kojem pogledu, što je za crnogorske jadne prilike, ta zavisnost, redovno sramotno opravdanje.

Ovakav Mirkov muk proizvodiće, zaista, mučninu…

A svi znamo da je crnogorski tron, u svojoj biti, sijamski blizanac Tuđmanovog, ali u svakom slučaju podliji i rigidniji.

Sa Tuđmanovim hrvatstvom, makar, nikada nije moglo biti ni pogodbe ni prodaje, ovamo je sve bilo na pogodbu i za prodaju.

Ovim će Mirko, htio ne htio, sebe smjestiti ne kod podnožnika, nego sa lijeve ili desne strane crnogorskog trona, kako mu odgovara, a što mu, u konačnici, dođe isto, bez obzira na ambijentalnu hercegovačku istančanost glede nijansi.

Bez obzira na sve, ovakav stav velikog pisca, taj muk u donosu na tron crnogorski, mogao se tumačiti i kao uvažavanje želje zagraničja da se tipovanom igraču ne prave problemi, što je bilo nekako razumljivo, sve do Miloševičevog odlaska u Hag. Od tog trenutka, međutim, sve dobija drugi smisao, upravo onaj koji potvrđuje ova vijest da će Mirko Kovač dobiti Trinaestojulsku nagradu.

Ovdje se ne postavlja pitanje nagrade, nego ko mu je daje, s obzirom da je uloga Markovog žirija i nagrade koju udjeljuje, ista kao i onda kad je Marko, po funkciji, žirirao u raznim žirijima bivše komunističke vlasti. U ovoj Crnoj Gori, kao i u onoj Markovoj, nagrade, kao i sve drugo, udjeljuje vlast, jer je ostala ista, bez obzira na neshvatljivo burne i krvave promjene koje su nastale njenim političkim i ljudskim djelovanjem.

Sistem je ostao netaknut, i oni, njegovi vlasnici, a isti su i oblici svekolikog, opšteg sluganstva.

Reklo bi se da je Mirko, na najtransparentniji način do sada, itekako potreban Đukanoviću u ovom trinaestojulskom izdanju koje je rutinerski pripremio Marko, baš kao što su mu, posredstvom nagrada Njegoševe i Stefan Mitrov Ljubiša, u onoj fazi razvoja njegove političke karijere, bili potrebni Matija Bećković, dva puta i Dobrica Ćosić, jednom.

A sad je trenutak da se vratim Kišu.

Zna se da su Kiš i Mirko bili prijatelji. Manje se zna da je Kiš, svojevremeno, one 1983.g. kada je crnogorsko komunističko rukovodstvo, čitavu godinu dana kasnilo sa proslavom pet vjekova Cetinja, odlukom Skupštine opštine Cetinje bio imenovan za člana organizacionog odbora ove proslave u kojem su se našli mnogi ondašnji uglednici, ali i jedan udbaš, kojega mnogi nazivaju golootočkim dželatom.

Danilo će napisati otvoreno pismo cetinjskoj opštini u kojem će obrazložiti da u tom visokom tijelu neće sjeđeti zajedno sa onim dželatom.

Priznajem, neko vrijeme mi neće izgledati potpuno opravdan Danilov potez, prije svega u odnosu na funkciju odbora i poslove koji su stajali pred njim, ali će mi se svom silinom, hladna, neumoljiva preciznost, i još više neophodnost ovog čina otvoriti nakon čitanja Solženjicinova Arhipelaga…

Ako Mirko želi da pruži doprinos misiji koju je obavljao njegov pokojni prijatelj Danilo Kiš, onoj misiji raskrinkavanja zločinačkog, luciferijanski koncipiranog, komunističkog sistema kao takvog, sa svim pojavnim oblicima i varijetetima njegovog suštinskog preživljavanja, neka se sve drugo sad ostavi po strani, u ovom konkretnom, crnogorskom slučaju, stvari bi trebale da budu jasne: Mirko Kovač bi morao da odbije primanje ove nagrade, da pozove svog prijatelja Marka Špadijera, ali i ostale članove da izađu iz žirija, a sve prethodne laureate, one kojima je stalo do stvari demokratije, da ih vrate…

Ako bi ovakav gest Mirko obrazložio kao što je obrazlagao svoja demokratska stanovišta u splitskom Feralu, bila bi to fešta koja bi, izgledno, crnogorskom režimu nanijela težak udarac i mogla da označi početak promjena u Crnoj Gori, bio bi to patriotski i demokratski čin prvoga reda, besmrtan.

Inače, ova nagrada postade Mirkovo zrcalo…

E, da, Vidovdan je…a počelo je s bocom u čmaru onoga Martinovića i Slobom iz helikoptera, na Gazimestanu na današnji dan prije devetnaest godina. Milo i Momo, tik pored njega, nepomenika…

Čudna su stvar, te obljetnice


Responses

  1. Bolje je biti na strani progonjenih, nego progonitelja. Ili mozda nije. Ovim vremenima nedostaje jedan Danilo Kis.

  2. “Danilo će napisati otvoreno pismo cetinjskoj opštini u kojem će obrazložiti da u tom visokom tijelu neće sjeđeti zajedno sa onim dželatom.”

    Sad mi je duplo miliji… Zamislite njega, samog, tada kad su se vec nazirale nase vulgarne etnicke podjele, njega bez zaledja, bez politicke stranke da stane u njegovu odbranu (on bi to svakako vjerovatno odbio), polujevrejina koga uvijek mogu nanovo progoniti, spaliti na lomaci ili proglasiti neprijateljem drzave, nacije i vjere, pisca protiv koga su vec bili mnogi drugi pisci i kriticari, pisca na koga su politicari naravno vec bili digli hajku…

    Ali naucio je taj na zlo od pocetka, i nije ga se vise uopste plasio. Njegovim rijecima,

    “u ljudima koji su prinudjeni da zive pod vladavinom totalitarnih sistema cesto se razvijaju kvaliteti i vrednosti koji se bez pritiska ekstremnih situacija nikada ne bi razvili”
    (Danilo Kis, Gorki talog iskustva)

    A imam osjecaj da ga Crnogorci, da su citali ono sto pise i razumjeli ga, ne bi nigdje birali. Previse je talasao. Ali bio je pola Dragicevic, coce!

  3. Dragi Slavko,

    mislim da se to neće desiti iako bi smo svi to žarko željeli. A Mirko je definitivno pao onoga momenta kad je počeo da piše za CKL. Ipak morao je ponekad da baci pogled i na one sramne tekstove o LSCG i o Vama lično. Tako da ova ˝šansa˝ koju mu predlažete sigurno neće biti prihvaćena sa njegove strane. U to bih se smio kladiti sa Vama i svakim u CG.

    Ponekad pomilsim da je čojska Crna Gora zauvijek nestala u ratovima u 20 vijeku kada je poginuo i nestao njen soj.

    S poštovanjem,

    Igor

  4. Svojevremeno pobjegoh u Sarajevo. Od “rata za mir”. Još sam i igrao šah. Kako je njega bilo zabranjeno igarti, stalno me tražila policija. Milova, ne Slobova, da me odvede da pijem kvalitetna aerodromska pića, pušim još bolje cigarete, donesem neku pentu, možda. Kako nemam sela, krave mi nijesu trebale.
    U tom junačkom bijegu pričam ja mojem zetu i sestri u Sarajevu što rade “crnogorci”. Neće da mi vjeruju. Zet mi sa Cetinje, stalno ponavlja “podji na Cetinje i pozdravi mi Marka, obavezno mi Marka pozdravi”. Sestra mi kaže da sam pod stresom i da uveličacvam stvari, da to njeni crnogorci ne bi radili. A ja odavno ovamo nijesam Crnogorac. Kada kažem ime – Tursko, odmah me pitaju “a kako ti Crnogorac”? E pa nijesam više.
    Kad je kod njih puklo, zove me sestra, dok se još moglo zvati i kaže mi “Onda ti ništa nijesam vjerovala, mislila sam da si poludio, tako si mi djelovao, sad vidim sve, Crnogorci moji prednjače u zulumu”. A rahmetli Fuad-zet opet “pozdravi mi Marka, molim te”. Nikad se osvijestit nije mogao. Njega bombraduju, izgladnjuju a on crkava za Cetinjem.
    Koliko ja znam Sonja Šundić-Tomović je kčerka bivšeg Ministra. To ne znači po meni, da mora ići stopama oca. A Slobodan je stvarno bio “čudna ptica”. Drago mi je što sam doznao za ovaj podatak da je u Dubrovniku pričao o našoj etici a ministrivovao upravo kad smo etiku pljačke, pijanstva, nečovještva, zuluma, laži, niskosti, najbolje pokazali baš u Dubrovniku.
    Drago mi je što se neko osvrnuo i na dio biografije ČIKA književnika gdje brani hercegovačke Muslimane od četnika i nepomena (domaćih i vrhovnog), a glasa ne izusti kad mu je pokrovitelj i mecena to isto radio, nad istim Muslimanima, u savezništvu sa nepomenom.

    Kad sam vidio da Mirko Kovač piše u CKL-u, najvećem novinarsko-fašističkom smeću u teškoj konkurenciji koja je vladala Crnom Gorom po tom pitanju, bilo je to moje još jedno razočarenje. Ja ne mogu vjerovati da Kovač nije pročitao bar jedan broj te “novine od riječi” koju nije uredjivao pokojni Vidoje Konatar. Iz tog razloga, siguran sam da ideja odbijanja 13 julske nagrade od strane gospodina Kovača, nema šanse za prodju. Ušao je u “vrata od utvare”.
    Vidovdan, nepomenik, hilihopter i Momo. Milo nije bio tamo, molim.
    I jedna po meni mala nelogićnost. Sve je počelo odbranom ugroženih prava Srba i Crnogoraca na Kosovu (i Metohiji). Sada Crnogoraca na Kosovu nigdje. Crna Gora se priprema da prizna čak nezavisnost Kosova!!! Bit će bunrta! Neće to Crnogorci prežvakat. Oćemo li gusle ili Ruse?

  5. Bilo bi interesantno, uzaludno – ali intriganto, postaviti pitanje – zasto li npr. Misko Perovic (kao ‘ponovo-ovajputopsteotkriveni demokrata’) ne pozove Mirka Kovaca da odbije Trinaestojulsku I tako postane makar K(!) od Kisa(ako je Kovac u Hrvatskoj iz Hrvatske kritikovao rezim, a sto ne bi I u Crnoj Gori crnogorskom rekao sto mu pripada – ili je odje sve kako treba?)?
    Pa nije mu – Misku, pobogu, svojevremeno bilo tesko da poziva svjetske lidere I drzi im slovo (s kojima valjda misli da je na ‘ti’) u odbranu ‘nezavisne I nadasve demokratske CG olicene u njenim intelektualcima’! Nije mu bilo problematicno ni da stane uz ‘intelektualce’ kada ‘digose glas’ protiv ‘humanitarnih’ nagrada za Mila I Sveta – ‘koji se nijesu bas iskazali kao humanitarci jer nijesu previse bendali izgradnju vrtica I skupljanje robe za cigane(!)’.
    A nije mu bilo tesko ni da se ponizava u prepisci s Djukanovicem kad mu je ovaj sve lijepo pobrojio – kako mu je Misko plakao da (kao prepoznatljivi borac za nezavisnu) mora pobjeci za Rim I trazio mu policijsku zastitu – I sve to od Mila dobio – I policajce I pare za Rim ( a Misko sve ovo u objasnjenjima potvrdio)! Tako po prstima od tate dobija dijete koje misli da mu je dozvoljeno da ima stav – da se zna ko je tu tata!)
    Ali, ‘oce uporno Misko da bude (iz drugog pokusaja) I mesija, demokrata, covjekoljubac, dobrotvor I reformator – razmahao se na sve strane – sve dok, I koliko Tata dopusta !
    A sto onda sirotom, neznavenom Kovacu ne kaze ko su Spadijer I ekipa I ko mu je ovu nagradu ‘smjestio I cemu’?
    Ili, mozda je Mirko Kovac vec ‘out of Misko’s league’? Ja bih rekla – bice ipak da ‘Tata ne dopusta’! Misko je usput, u svojoj matematickoj glavi kojom je dobro iskalkulisao svoj materijalni status – sam sebi vec ‘veci od zivota’ na ovim prostorima – ali nije to Misku dosta!
    ‘Oce sada, kao, Misko, da se prikaze kao nadri-, al-, hiper- hipo- demokrata – ‘da ne podriva nezavisnu, ali da kaze sta tu ne valja’! Ma haj’te, molim vas! ‘Oce opet Misko u avangardu –al’ ne moze I jare I pare! Para I pozicija je prosto previse da bi se bilo disident, a ovom slucaju da bi se uopste imalo pravo glasa na tom polju! Ali, avaj, mi zivimo u drustvu u kojem se fukara ustolicila za intelektualce, I od njih se ocekuje stav! A stav je takav da se mracni pakt na onom (za vecinu) nepojavnom nivou, kao I ove fine nijanse manipulacije ni pod koju cijenu ne otkrivaju – one su zlatnim -njima najvrijednijim, kljucem zakljucane I vise na lancu oko vrata rezima I njegovih intelektualaca! Zato pitanje urucenja Trinaestojulske, a pogotovo Kovac – koji treba rezimu, nikada nece ni biti tema Miskova! A evo ga, uostalom i njihov (tj.Profiterov) ‘pojavni nivo’ u svemu ovome u samo par slucajnih crtica s Interneta:

    ‘Arhiva DANI 101
    CRNOGORCI SU
    NEDOVRSEN NAROD
    “Ovi policajci ne cuvaju samo mene. Gore stanuje ministar policije”, rekao je nasoj podgorickoj dopisnici, docekujuci je na dogovoreni intervju, dr. Miodrag Perovic, profesor Univerziteta u Podgorici, osnivac nezavisnog radija Antena M i nedjeljnika Monitor.’

    ‘WAZ i crnogorski vlasnici raskinuli partnerstvo
    Njemačka medijska korporacija WAZ i crnogorski osnivači i vlasnici Vijesti, Miodrag Perović, Željko Ivanović, Slavoljub Šćekić i Ljubiša Mitrović sporazumjeli su se o raskidu četiri godine starog partnerstva. Crnogorski vlasnici će otkupiti 50 posto akcija kompanije Daily press od WAZ, a najavljuje se novo partnerstvo sa nekim od vodećih izdavača iz Evrope ili SAD.
    U današnjem izdanju Vijesti su objavljene izjave predstavnika WAZ i crnogorskih vlasnika nakon postizanja sporazuma.

    “Veoma mi je žao zbog tekućeg razvoja događaja. Od kako sam preuzeo odgovornost u ime WAZ u Vijestima, ne samo finansijska situacija, već i odnosi između WAZ i naših partnera značajno su se popravili. Nažalost, tereti prošlosti su pretegnuli i ova odluka se morala donijeti”, istakao je dr Andreas Rudaš, direktor Medijske grupacije WAZ za Jugoistočnu Evropu

    I onda ponovo pitanje: Sto li Misko Perovic ne ‘potvrdi’ svoj demokratski I kriticki kapacitet I integritet I na primjeru Mirka Kovaca? Da ukaze covjeku da je zabludjeo dok je jos na vrijeme(iako je to vrijeme Kovac objektivno potrosio one milisekunde kada je pristao da radi za CKL)! Odgovor – ONLY IN YOUR DREAMS!

  6. Posted by: Slavko / July 2, 2008
    “…jedan od prvih topovskih projektila one brkate, bradate i znojave armije, izrasle na tradicijama tita – noba – bratstva – i – jedinstva – kao – zenicu – oka – svog, završiće ravno u zgradi ovog interuniverzitetskog centra, kada će izgoreti rijetko vrijedna biblioteka sa oko trideset i pet hiljada knjiga”

    Posted by: Zipp / July 3, 2008
    “Drago mi je što sam doznao za ovaj podatak da je u Dubrovniku pričao o našoj etici a ministrivovao upravo kad smo etiku pljačke, pijanstva, nečovještva, zuluma, laži, niskosti, najbolje pokazali baš u Dubrovniku”
    ______________________________________________________________________

    nije mi jasno zasto se generalizuju stvari i uopsteno se o svim ljudima na dubrovackom ratistu, ili uopste svim crnogorcima, prica na ovaj nacin…
    zar ratne strahote koje su tamo cinjene nisu (ili ne bi trebale) bit konkretizovane i precizirano ko je kriv za odredjene zlocine i nepocinstva?
    ne slazem se s tezom o kolektivnoj, ili parcijalno kolektivnoj krivici…
    zasto se svi crnogorci u tom ratu prestavljaju kao cetnici, zlocinci, lopovi i rusitelji, kad se tacna krivica mogla/moze individualizovati?
    zar nije bilo postenih ljudi tamo? kolko me sjecanje sluzi – jeste, i ne bih se slozio sa generalizovanjem stvari u tom periodu, niti vojske, niti naroda, niti stanja u crnoj gori.
    zar nije bilo primjera postenja i ljudskosti na konavle?
    ne vidim da svi crnogorci moraju bit stigmatizovani zbog tih-i-tih-ne-ljudi…

  7. wawy,

    O čemu to pričaš, čovječe? Nalaziš ljudskost u jednom toliko neljudskom postupku??

    Zatečen sam!

    SVE što je urađeno na Konavlima i u Dubrovniku je zločin i nepočinstvo. Ili ti imaš drugačije opravdanje za to da vojska od 30 hiljada ljudi napadne 700 branitelja, policajaca i lovaca i običnih građana?

  8. Intet Glemt,

    Mislim da nijesi dobro pročitao i razumio riječi od wawy, nijednom riječju nije branio neodbranjivo, jer svi normalni ljudi u Crnoj Gori ne mogu braniti ono što se dogodilo u Dubrovniku.Rekao je samo da se dobro zna ko je te ljude uputio u Dubrovnik.Cijeli svijet to zna, pa samim tim i tvoja domovina, ali ti koji su slali te ljude na vas sada lagano šetaju i izvinjavaju se za greške koje su napravili.

    U toj vojsci je bilo i poštenih ljudi koji su pomagali ostarelim ljudima u Konavlima.Znam reći ćeš zašto su dolazili, bilo je takvih, pa ne mali broj koje su silom natjerali da odu na ratište, jer je tu bilo prijetnji da će ostati bez posla i još mnogo takvih stvari.Neću ti pisati o tome.

    Činjenica je da je Dubrovnik jedna od najvećih sramota crnogorskog naroda, iako je veći dio tih ratnika bio srpskog porijekla, bar su tako snažno i sigurno pokazivali prstiće na televiziji, jer čoče oni su branili srpstvo i Jugoslaviju, tamo neđe, daleko, daleko.

    Prema tome poštovani gospodine nije uputnom a ni korektno trpati sve ljude (Crnogorce) u isti koš, pa čak i te koji su bili na Dubrovnik i ostale freeshopove po Ćilipima.
    Vjerujte mi na riječ, da se i danas mnogi stide( govorim o toj grupi koju su vođe natjerale u rat) o svog uopšte prisustva na hrvatskoj zemlji.

    Ovo što je gospodin Slavko napisao živa je istina i za to mogu reći samo SVAKA ČAST.Iskreno se nadam da se nijeste predali gospodine Peroviću i da još uvijek maštate o sprovođenju programa Liberalnog Saveza Crne Gore…

  9. Ne pada mi na pamet da branim Miska Perovica, on ima nacina za to. Takodje, zao mi je sto se ponovo mijesam i kvarim koncepciju, ali se buni moja logika. Naime, hel za Miska kaze

    “A nije mu bilo tesko ni da se ponizava u prepisci s Djukanovicem kad mu je ovaj sve lijepo pobrojio…”

    I namece se pitanje: ako Milu Djukanovicu ne vjerujemo nista sto je rekao u zadnjih 20 godina, otkad se uspentrao na vlast, zasto bismo mu vjerovali u ovom jednom slucaju? Zasto to ne bismo procitali samo kao Milovu verziju price, manipulatorsku izjavu kao sto su sve njegove politicke izjave? Cak iako je sve tacno sto je Milo rekao (sto mi ne znamo), ne vidim razlog da mu ovom prilikom povjerujemo.

    “I sve to od Mila dobio – I policajce I pare za Rim (a Misko sve ovo u objasnjenjima potvrdio)!”

    Ovoga se ja iz prepiske ne sjecam. Naprotiv, Misko je iznio svoju verziju, koja je bila donekle drugacija.

    Nazire li se ovdje mozda neka gradacija u antipatijama?

  10. Izuzetan i cesto potvrdjen kapacitet Mirka Kovaca trebao bi biti krunisan ovim cinom koji predlaze Slavko Perovic.To bi zaista bilo besmrtno pogotovo u ovakvoj intelektualno ucmaloj i zapustenoj Crnoj Gori. Bogom dani trenutak za covjeka da se izdigne iznad “Zarobljenih umova”.
    Mali narodi rijetko njedre velike licnosti.Koliko ih je Crna Gora imala u zadnjih 100 godina? 3 mozda 4 covjeka? Jedan je svakako Dsanilo Kis. Drugoga takodje znam.

    Tesko se moze ocekivati da ce Mirko napraviti takav gest. Cak mogu da tvrdim, sto bi se zargonom kladionice reklo, iz 1-1 da ce tu nagradu primiti kao da je iz ruke sv.Petra dobija.
    Poznato je u istoriji a i novijem dobu da su mnoga slavna imena sjedela uz najgore ljudske kreature koje su covjecanstvu poznate kao nevidjeni zlikovci.Da ih ovdje ne nabrajamo.Takodje od njih primali priznanja i uzivali u carstvu beneficija i popularnosti.Vecini stvaralaca,umjetnika nije bitna sustina i poruka vec publika koja postoji s “druge strane”. Jednostavno samo da postoji publika i da im aplaudira. To sigurno ne umanjuje kvalitat njihovog djela ali bez sumnje umanjuje kavalitet tih licnosti, barem u ocima ljudi koji svjetonazore temelje na osnovnim moralnim postulatima davno utemeljenim jos iz doba antickih filozofa, a vjerno cuvaju u modernom dobu.
    Mnogo je dobrih igraca ali samo najveci igraju najbolje kad najvise treba. U ovom ciklusu “takmicenja” te u ovogodisnjem finalu dodjele 13-ojulske nagrade Mirko ce ostati mali.
    U arenu crnogorske blasfemije ne ulaze oni koji mogu da zatalasaju ili ne daj Boze ruse stogod?!
    Zasto to Mirko nece ucinjeti, treba pitati njega. Zasto ne ostane u drustvu u kome se uzdigao,u vermenu u kome to nije bilo lako? Zasto ne uz Danila Kisa, Filipa Davida, Bogdana Bogdanovica, Predraga Matvejevica… Priliku ima i to pravu. Rukavicu bacenu od Slavka Perovica i mnogih ljudi koji razumiju ovaj trenutak i gaje nadu da ce se nesto ipak pokrenuti, pa nek se i ne pokrene ali da neko sjutra ima bazu na kojoj ce da gradi…

    Kada Mirko primi tu nagradu ona ce vrijedjeti taman toliko koliko vrijede oni koji je dodjeljuju i oni koji je primaju.
    A moglo bi biti drugacije da CG nije ispunila svj “bonus” velikih u zadnjh 100 godina.

  11. Balša,

    Ja sam crnogorac iz Crne Gore i duboko se stidim Dubrovnika i Konavala, takođe i ne mogu da nađem baš nikakvo opravdanje za bilo koga ko je tamo bio. Ajde da kažemo da su povjerovali da na granici stoji “30.000 ustaša spremnih da uđu u CG”, kako su naši mediji o tome govorili, i OK, naoružali se, krenuli da brane domovinu, kad ono… Nikoga! I što se junaci ne vratiše i pljunuše u lice pjanim generalima, nego odoše i sami za pršut i sir, bradati i zadrigli, da piju do besvijesti?

    Pa cijela CG je gledala tu sprdnju, o nekakvim mističnim ustašama, za koje znaš da su tu, ali koje ne možeš da vidiš, koji se provlače kroz podzemne kanale, čak i kad ih pobiješ na hiljade, leševa nema, bacaju ih u more, i to noću! Nose majice korejske proizvodnje, na kojima piše “kamikaza”, u kućama drže slike Anta Pavelića (baš ti fini starci sa Konavala, kojima su naši junaci tako čojski pomagali), u gradu pale gume, da bi isfolirali da su napadnuti, dok aerodrom gori, dok se vrši nužda u bazenu Tereze Kesovije, dok krave u krdima idu ka CG, sa imenima onih koji treba da ih prime… Za svo vrijeme dubrovačka gospoda nam odgovara tako što u centru grada svira orkestar! Kulturno protiv divljaka, kako drugo ostati svoj u takvom ludilu?

    I sad objasnite mi, kakvo je tu čojstvo? Kakva je čast napasti demilitarizovanu zonu sa 30 hiljada ljudi, sa teškom artiljerijom, tamo krasti i ubijati, maltretirati nedužne ljude, hapsiti, odvoditi u logor? Da se ne bi izgubio posao? Strašno, ljudi moji! Bijaste li i vi tamo? Biste li opet to uradili? Jer posao je posao, to se mora uvažit.

    Izlazim iz polemike na ovu temu i nadam se da vam neki šef neće sjutra reći da morate i moju kuću da zapalite, da ne bi ostali bez posla. Vidim da bi vam to bio sasvim dovoljan razlog.

  12. wawy

    Kad bolje razmislim, ja sam ovaj tvoj stav već jednom pročitao… I tada mi nije bio jasan, kad ga stavim zajedno sa nekim drugim stavovima… Kao da iz nekog čudnog razloga Dubrovnik uvijek pokušavaš da relativizuješ, dok si za druge stvari jako direktan i beskompromisan.

  13. Zaista, zar su svi i koji htjedoše i koji moraše popunjavati redove JNA bili zlotvori i zločinci. Isto kao što nisu svi u Jasenovcu imali isti zanos pri izvršavanju naređenja, tako ni svi ne bjehu istog raspoloženja u Dubrovniku.
    Ali sve njih je, svim neophodnim, snabdijevao Premijer. Tadašnji i današnji. I to je, jedino, što je izvjesno i lako dokazivo.

  14. Moram se ponovo uključiti. Reče neko “bilo je tamo poštenih ljudi”(pljačka Dubrovnika). Ja nijesam rekao da nije bilo. Ali malo. Veoma malo. Mogu ja shvatiti da je neko podlegao propagandi. Ali kad je došao na “ratište”, vidjeo je da nema nikakvih Kurda, mudžahedina i ostalih stranih plaćenika. Da nema praktično nikakvog organizovanog otpora. Takodje kad je vidjeo da se samo krade, pali, bombarduje, granatira, pijanči, maltretira, iživljava… Da je manjina bila većina, valjda bi se pobunila, bacila oružje ili pucala iz njega na svoje predpostavljene. Ne, velika većina je uživala u tome. Junaci. Junaci su Podgoričkim ulicama, non-stop šenlučili, smrdljivi ili odviše namirisani(najskupocijenijim parfemima iz free-shopova a mnogi nikad dezodorans ranije nijesu upotrijebili), pjanili se, bradati i raspojasani pokazivali svoju hrabrost na podgoričkom korzou. Čak su ti junaci bili donijeli Hrvatsku zastavu na korzou i tu je zapalili. Ratni trofej u ratu bez otpora. U kradji čak bojlera, kada, veša… Gadi mi se. Slažem se da su najodgovorniji oni koji su ih pozvali i poveli u rat. Ali i Crnogorci/Srbi/Muslimani koji su sve to radili tamo, nijesu mnogo bolji od svojih vodja.
    O “tri prsta” koje su uzdizali na ratište! To je bio naš trend, većinske Crne Gore na čelu sa tadašnjim i sadašnjim rukovodstvom.

    Gospodin Nedović mi je uzeo riječ iz usta. Najednom se vjeruje da je ono što je rekao Djukanović u prepisci sa Perovićem-istina? Ja ovom prvom apsolutno ništa ne vjerujem(iskustvo me naučilo) pa ne vidim razloga zašto bi mu vjerovao za optužbe na račun Miodraga Perovića. Svakako sam izmedju redova doznao nešto što nijesam znao iz te prepiske, ali bez namjere da branim ikog, pa ni Miodraga Perovića, Djukanoviću apsolutno ništa ne vjerujem. Uostalom znam koji su mu metodi obračuna sa onima koji u ovom ili onom trenutku nijesu sa njim tj.protiv su njega. A znate ih valjda i svi vi.

  15. To sto govorite je klasicna podmetacina. Hel nije rekla da je Milo u pravu. A Misko Perovic ni jedan Milov stav nije demantoavao. I to tako funkcionise, ako ne demantujes onda je istina. Ako je laz onda tuzis za klevetu i dokazuje se. I to je to. Upravo ovom pricom Milovu odgovornost relativizirate.

  16. lovcen,

    vjerujte mi da se moja logika potpuno izgubila u vasem postu. Jedino mi je jasno, i prihvatam, ovo u vezi lazi i klevete. Niko nije pricao o tome da li je Milo u pravu ili nije, vec se iz posta hel cini kako se njegovoj verziji price vjeruje, a ja ne vidim zasto bi. Ne kazem ni da treba vjerovati Miskovoj (koji nije eksplicitno demantovao, ali je iznio verziju koja se jeste razlikovala), ali zasto bismo vjerovali Milovoj? To je jedino moje pitanje. I pojma nemam zasto bi se ovim relativizovala Milova odgovornost.
    A to da podmecemo, i Zipp i ja, to znamo odavno. Zna se sta se smije kritikovati i dovesti u pitanje, a sta ne. Logiku, cetvoro ociju i usiju i sve moguce senzore, ekstra-perceptivne sposobnosti i telepatiju ukljuci kad citas i slusas ‘njihovo’, a opusti se slobodno, resetuj se i iskljuci kad se radi o ‘nasem’. Ljepota Bozija.

  17. Lovćen i ostali,
    Molio bih vas samo da pokušate da shvatite da ja ne želim nikom i ništa da podmećem. Iznosim svoj stav i zapažanja, koja ne moraju biti ispravna. I uopšte nijesu u formi “podmećanja”. Sve što pišem, pišem iz svoje glave, na osnovu sjećanja i iskustava. Nemam pored sebe nikakvu dokumentaciju, novine, arhive ili bilo što drugo. Mogu pogriješiti u nekom datumu, zamijeniti eventualno polažaje nekih ličnosti i slično, mada se pazim od toga. Stavove koje iznosim, iznosim ne da bih se nekom dopao ili nekom nešto podmetnuo. I prije svega da bih podsjetio, jer kod nas je sjećanje još jedna veoma neprofitabilna kategorija. Kao i moral, čast, poštenje i slične kategorije sa kojima se busamo u prsa. A kojih na žalost nemamo, a sumnjam da smo ih ikada i imali. Izgleda da su to samo bili “primjeri” čojstva i junaštva, to jest izuzeci. Kada se ovako prekraja istorija čiji sam bio svremenik, mogu zamisliti što se tek radilo u onoj davnijoj istoriji!
    I opet se usaglašavam sa g.Nedovićem. “Mi smo idealni, grešaka nemamo. Pokazati i najmnanji kriticizam ili malo drugačiji stav prema “našima” je izdaja. Takvima ovdje nema mjesta. Dozvoljeni su samo aplauzi”.

  18. Zanimljivo, zanimljivo..cime se bave, i za sta su se uhvatili Zipp i Nedovic, naravno, a ko bi drugi? Nista im od ostatka teksta nije bilo zanimljivo nego ona jedna recenica u kojoj mi naravno, podmecu (kao – oni tako shvatili), da ja vise vjerujem Milu nego Misku! Ma haj’te! I onda to njih dvojica, sinhronizovano analiziraju – blazirano i kobajagi ‘iz njihove tacke gledista, unaprijed ocekujuci blagonaklonost ‘zbog svog hrabro iznesenog individualnog, subjektivnog i SAMO I SAMO NJIHOVOG stava’. A ja mogu reci da je to vise nego jadno! Ako vas bas zanima (mislim na ostatak posjetilaca – ne Zippa i Nedovica) ja danas i Milu i Misku vjerujem u zapetu isto – sto ce reci ZERO! Ipak, znajuci profesorovu samoljubivost(ovdje se bavim njime, a ne Milom – pa valjda ne moram dokazivati revolucionarnu posvecenost Zippu i Nedovicu!-bruka) tesko je povjerovati da je sve laz, a on ne demantira nista od navedenog, cak isprica istu pricu u vezi policije i Rima, samo naravno pod svojim svjetlom ‘ugrozene zrtve’! Znaju Zipp i Nedovic sto ja ovdje pricam, zato i podmecu klipove na besmislena mjesta, da se zapletem o njih (i svi mi) i skrenem u sasvim neplaniranom smjeru, jer ih ovaj kojim sam krenula ocigledno suvise iritira, i interesantno, nimalo ne intrigira?! Oni se bave time je li Milo govorio istinu?! A preko puta Mila – Milov ‘intelektualac’?! A sto je vama ljudi? Je l’ se mi odje z…….amo, ili cemo otvorit ozbiljnu pricu?

  19. @intent gelent, aj razmisli jos jednom, pa ces vidjet da sam napisa da treba konkretizovat a ne relativizovat dubrovnik. i ako moze raspravu sa licnog – na stavove da prebacimo…

    @intent gelent, @balsa, @zipp, @mali radojica, slazem se sa vecinom ovoga sto ste rekli, i u vezi dubrovnika i konavala.

    smisao prvog komenta je moje misljenje da pravim razliku izmedju

    sve – nesto, i
    svi – neko,

    u vezi dubrovnika. velika razlika.
    cini mi se velika greska veliki broj dobrih i postenih ljudi koji su bili tamo iz ovih ili onih razloga trpat u isti buljuk sa neopjevanim fashistima, rushiocima i pljackashima, bili oni neposredni izvrsioci, il na vrh komandnog lanca.

    ne moramo se slagat, svako ima pravo na svoje misljenje, jel?
    jednostavno se ne slazem da je sve sto je uradjeno na konavlima zlocin i nepocinstvo i da su svi zlocinci…
    razumijem da je najlakse na stvari gledat crno-bijelo jer se tako pojednostavljuje, al ja eto ne volim gledat na stvari tako.

  20. Nedovicu,

    Ne cudi me da se izgubila tvoja logika.

    Ovo sto kazes: “Zna se sta se smije kritikovati i dovesti u pitanje, a sta ne”, meni govori o tebi da si prilicno nadmen i arogantan. Ne pada mi na pamet da branim Hell, zato sto se sama brani savrseno, ali mi govori da nemas muda da argumentom napadnes neki stav koji je iznesen u autorovom blogu. Argument za gluposti nije lako naci. Zato to sto sada pricamo o ovome, a ne recimo o Arhipelagu Gulag, govori da pokusavas relativizovati komunizam u Crnoj Gori.

    A sustina je da objavljivanje Arhipelaga predstavlja kraj sovjetske ere komunizma u onom ljenjinistickom smislu. Danas, se recimo snimaju komedije o totalitarizmu od Goodbye Lenin, Život je lijep te komedija Majn Firer. Ako danas recimo Slavoj Žižek s jedne strane zagovara povratak Lenjinu, a djela poput Crne knjige komunizma, s druge strane, prokazuju sve zločine komunizma, izgleda da je opet došlo do trenutka u kojem se ponovo preispituju temelji komunizma i totalitarizma.

    Dje ce ti bolji teren da to radis od Crne Gore. Imas Komunizam i Fasizam LIVE.

  21. Zipp i ostali,

    Moram i ja tebe usaglasiti sa Nedovicem. Osjecaj se usaglasenim u gornjem odgovoru. A to sto si pokusao da se nasprdas na “nadmecanja” jos te direktnije usaglasava sa Nedovicem. Da nemas mozda koju zamjerku i na moju upotrebu padeza? Cisto da znam…

  22. lovcen, hel,

    Još samo da kažete “pizda vam materina”, pa da zatvorite krug optužbi i uvreda.

    Meni je samo žao što se na ovako dobrom blogu ne može otvoriti kontruktivna rasprava, u onom duhu u kom piše autor, već se sve svodi na ovako nisko i sujetno nadmetanje… I to se onda nazove argumentovanom raspravom?! Sjajno!

  23. !!!!!!!!!!! Slavkov blog ne zasluzuje ovakvo vase ponasanje jadni moji crnogorci…treba da pokazemo da nismo k’o ONI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    ”Oni su sistem, instrukcija,
    dogma, korupcija,
    teror institucija,
    represija ubija!
    Mafija – murija,
    država – hajdučija,
    kadija – sudija,
    a mi smo revolucija! ”

    Oni su DPS, SDP, CKL, DAN-u, LP…. i mnogi drugi sitni kriminalci i veliki mafijasi koji su nam unistili zivote i zatiru nam trag i sjecanja.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  24. Intet,

    ne znam kakve ovo veze ima sa tobom. nisam te pomenuo ni jednom jedinom rijecju. i ne vidim da sam bilo cime nekoga uvrijedio. tvoj komentar mislim da jeste bio uvredljiv.

  25. lovcen,

    Samo sam htio skrenut pažnju da idete predaleko i da samim tim rasprava postaje nepotrebno napeta.

    Ali tačno, niste me pominjali, niti me bilo ko uvrijedio, niti sam ja imao namjeru bilo koga uvrijedit. Ako sam nešto pogriješio, izvinjavam se.

  26. RE: Lovćen
    Uopšte se ne nasprdavam. Još manje nedmećem. Što se tiče padeža i pravopisnih grešaka, ja nekome to da zamjerim! Ja ih pravim u tolikoj mjeri da me je ponekad muka od toga. Em sam polupismen, što bi se reklo, em sve što pišem, ovako u komentarima, pišem iz cuga, pa ih onda napravim još vioše nego inače.
    Kako mislim da Vi g. “Lovćen” i gospodja “Hel”, ne smatrate moje komentare iskrenim, već možda naručenim ili što ja znam kakvim ne, ubuduće ću izbjegavati polemiku sa vama.Mislim da ona ne vodi ničemu. Obostrano.

  27. Intet, Zipp

    Ja ne vidim da su nasi stavovi toliko udaljeni. Zbog toga i ja zelim Vama da se izvinem. Svi imamo uzasna iskustava iz nase domovine i nadam se da preko ovoga mozemo preci.

    U tom smislu,

    EVO RUKA!

  28. lovcen,

    Moj utisak je da se naši stavovi razlikuju u onoj mjeri u kojoj se moraju razlikovati slobodni ljudi – individualci. Najbitnije je da se slažemo na nivou principa, etike, da dijelimo istu viziju slobodne i napredne Crne Gore i spremnost da na tome radimo zajednički.

    Pozdrav!

  29. Ja stvarno ne znam sta da kazem – kako god obrnes, ja podmecem, a lovcen mi eto uskracuje i neke druge ‘karakteristike’. Vjerovatno i vas komentar, lovcen, govori samo o meni, to jest samo o tome koliko sam ja nadmen i arogantan.

    Ne znam hocete li i slijedece shvatiti onako kako sam ja zelio, ili na neki svoj nacin, ali ja svo vrijeme ovdje pokusavam da shvatim kome se moze vjerovati. U tom smislu, ne komentarisem stavove i komentare sa kojima se slazem (sem ako su izuzetni, kao sto pamtim recimo one Brana Kocala), a mislim da je potrebno da se skrene paznja na pojedine dijelove vasih postova (i naglasavam, dijelove, sto znaci da se sa vecinom iznesenog, pogotovo Slavkovog, slazem) gdje se malo ‘izgubi kompas’, gdje se vidi tendencija ka jednostranosti, ka zastranjivanju. Kako takve stvari smatram vrlo opasnima, bilo s koje strane da dolaze, mislim da je pametno na njih ukazati. To je sve. Zasto se to ne zeli procitati na taj nacin, dakle kao zdrava kritika, vec se dozivljava kao napad, podmetanje (hel, ovo odozgo je stvarno pateticno!), to ja mogu tumaciti samo tastinom, nicim drugim.

    Dakle lovcen, uopste nisam govorio o komunizmu ni o Solzenjicinu, niti ista pokusavao relativizovati (odakle vam samo to?), upustio sam se u jednu jednostavnu logicku analizu a propos novinskog duela Milo-Misko. To mi je zasmetalo, ostalo je sve na mjestu.

    I necu vam se vise pravdati, tumacite kako hocete. Ja ne bih bio ovdje, citao postove i komentare svaki dan, i pokusao da ucestvujem, da se ne slazem sa ogromnom vecinom ovdje recenog. Ali to ne znaci da moram zatvoriti oci i usi i na neke jasne nelogicnosti.

  30. Intet,
    Ko je ovdje psovao kome sta, I odakle ti ideja da na ovakav nacin popujes meni i Lovcenu? Vrlo neukusno, i arogantno, moram reci! A uz to i potpuno neosnovano! I kakvo je to licno nadmetanje s moje strane? Ja iznosim stavove o javnim licnostima i pojavama, ali uporno mi se javljaju Zipp i Nedovic s nekim licnim zamjerkama – i ja prosto na njih ponekad odreagujem – jer one pokazuju princip na koji se ovdje razmislja (ili bar dio ljudi tako razmislja) Zasto se ti ne upitas zasto upravo oni skrecu temu na moje licne stavove (‘o antipatijama izmedju redova’itd), ne znam, ali ja moram u odgovoru naglasiti zasto mislim da oni to cine – jer u tome prepoznajem odredjenu matricu, naglasavajuci da me njih dvojica kao individue ne interesuju! A opet, kao sto znas iza svega konkretnog stoje vrlo konkretni ljudi – prema tome smatram da su i ovakvi sukobi u neku ruku konstruktivni, bar u smislu svog induktivnog ili deduktivnog kapaciteta, iako naravno ne trebaju biti sustina ovakvog bloga – to se slazem. Ne slazem se jedino u tome sto ti sve ovo prebacujes meni koja sam nebrojeno puta upravo Zipa i Nedovica pozvala da se vratimo na principijelni nivo, dok su me oni prozivali da se predstavim i teoretisali o mojim motivima, emocijama, procjenama, itd!
    Anyway, ja cu opet pokusati da se vratim na pravo pitanje, i moje sustinsko, na koje niko od vas odje nema namjeru da odgovori: ‘Da li bi trebalo od Miska Perovica ocekivati da pozove Mirka Kovaca da odbije Trinaestojulsku? Ne bi li to trebao biti minimum njegove ‘demokratske svijesti’? I zasto je nemoguce da se to desi?

  31. hel,

    Ako niste primijetili već sam se izvinio za taj post. Napisao sam ga u afektu, potresen onim što vidim, a što mi se nikako ne sviđa. Način na koji je lovcen odreagovao jako cijenim.

    Tačno da pozivate da se skrene sa ličnog, ali upravo onim što pišete prozivate ljude, a posle kažete da vam nije bitno ko su i što su. I onda to sve stavite u kalup. Ja igrom slučaja Nedovića znam malo bolje i mogu posvjedočit da je vrlo malo crnogorskih kalupa i matrica po kojima on funkcioniše. Ali dosta o tome, nisam ovdje da branim bilo koga.

    Ali u pravu ste, i ovo može bit konstruktivno. Ja lično nikad ne bježim od rasprave, čak iako je postane malo teža. Samo dok su argumenti na mjestu.

    Što se tiče Vašeg poslednjeg pitanja, slažem se da bi trbalo očekivati neku reakciju od Miška Perovića, ali iskreno, ne očekujem je. Malo mi je teže da govorim o njemu, jer ga znam, od njega sam puno naučio i u profesionalnom smislu mu dugujem jako mnogo, gotovo svi moji matematički rezoni dolaze sa njegovih predavanja. Tako da se i moj stav prema njemu dosta bazira na tome, isto kao što i naše političke razmirice i rasprave (i suštinsko neslaganje oko ključnih pitanja) ostaju negdje u zgradi univerziteta.

  32. Auu, pa odje se svi vi licno poznajete, i to pocinje da vam sluzi kao ‘argument’???!!! Za sta? Za ‘neslaganje koje ostaje unutar zgrade univerziteta’? Meni je odje sve jasno! I ne bih dalje – uzaludno je i zamorno.

  33. Auu kako vi izvrćete sve što se napiše… I onda drugima spočitavate štoznamjašto.

    Ne, argument je bio da nekoga ne poznajete, a usuđujete se lijepiti etikete. I onda kažete da se vi ne spuštate na lični nivo. Ne, naravno, zato što vi ne polemišete sa osobama, nego sa matricom. Samo me zanima, kad biste recimo jednom shvatili da niste u pravu, da li bi se makar malo zastiđeli izrečenog?

    Ali nemojte se Vi zamarat, posebno nema svrhe jer je Vama sve jasno.

  34. Pa naravno, hel – Zipp je ustvari Misko Perovic (dobro se krije – cak i pravopisnim greskama), Intet Glemt je Andrej Nikolaidis, a ja sam Balsa Brkovic. Kao najzajebaniji medju nama, izmislio sam fiktivni lik Vladimira Nedovica i ni iz cega izgradio njegov dvadesetdevetogodisnji zivot, uz svesrdnu podrsku Organa Drzavne Bezbjednosti Crne Gore, a koga drugo.

    Vama je ocigledno sve odavno jasno i nemate nikakvih dilema. Nazalost, ja licno takvima licno uopste ne vjerujem.

  35. Univerzitet je baza i kuhinja svih kradja i lopovluka u Crnoj Gori, naravno cast malom broju izuzetaka koji jos odolijevaju kreditima, mitu i DPS sekti…

    A vi koji ste dokoni i ne pripadate ideji izvornog LSCG je bolje da kosite nedje i sadijevate..vise ce bit koristi od vas nego sto smetate odje sa licnim frustracijama. Ja imam 26 godina i smetaju mi vase zastarjele rasprave i nerascisceni racuni.
    Ave Slavko, morituri te salutant!

  36. Evo i ovaj poče sa proćerivanjem…

    Aj reci lijepo, koga ćeraš sa bloga. I manje se nerviraj.

  37. Intet kaze:
    ‘Ne, argument je bio da nekoga ne poznajete, a usuđujete se lijepiti etikete.’
    A sto sam ja drugo rekla? Upravo to – to je vas ‘argument’ – ne mozete se odvojit od licnog poznanstva, kao da vam je pomenuti tata, a ne javna licnost koja i sama ocekuje da se o njoj raspravlja! Ali, eto vi ga branite od ‘mene i mene slicnih’ i ‘mojih etiketa’. Samo vi nastavite sa svojim salonskim raspravama i samosazaljevanjem jer vas k’o bajagi ‘odje neko procerava’, a ja bih ako mogu nastavila pricu o ‘Prvome’ s nekim manje ’emotivno involviranim’! Zato Nedovicu i Intet – mozete slobodno s nekim drugim patetisati o svojim nametnutim titulama (iako vas niko nije nazvao udbasima- makar ne ja), a ja bih i dalje o pravoj temi, ali vidim da vama to ne pada na pamet! Opet nam pisete o sebi, i uporno ‘ocete da se svadjate sa mnom! Zaboravite!
    p.s.
    I te kako cu raspravljati o nekome koga ne poznajem (licno), inace koja je svrha svega ovoga i bilo kakve politicke price? Poznaje li ko odje Mila licno, a svi pricamo o njemu! To vam je kao kad oni licemjeri na TV kazu ‘Molim vas, nije korektno da ga spominjete- pa covjek nije prisutan’! Totalno ludilo!

  38. hel,

    001: Citirana rečenica se nalazi u pasusu koji ima četiri rečenice, a iz prve tri se odlično vidi o kome govorim i da to svakako nije Miško Perović. To je ono što se zove kontekst, a kad se nešto izvlači iz konteksta, i na tome gradi argumentacija, onda i to ima svoje ime.

    002: Ja se nikako ne nalazim prozvanim u ovome što piše Nikšićanin jer:
    002a: Nikako nisam dokon
    002b: I te kako pripadam izvornoj ideji LSCG, evo već 13 i po godina.

    Ipak, kad neko tako adresira post, ja ne mogu da ne reagujem, jer takav način obraćanja jedino mogu da shvatim kao sprdnju, isto kao i ovaj footer koji mu se nalazi na kraju svakog posta.

    003: Ja sam vrlo direktno odgovorio na vaše pitanje vezano za Miška Perovića, ali vas to očigledno više ne zanima. Zanima vas isključivo lični nivo i provokacije na tom istom nivou.

    004: Nikad nisam imao namjeru da se svađam sa bilo kim ovdje. Vidim da jedino Vi to radite. Ali, evo, demantujte me, pa nastavite sa pravom pričom, ja ću se vrlo rado uključiti.

    Pozdrav

  39. hel,

    upravo vasi postovi nose najveci emotivni naboj, i upravo ste vi ovdje dosli s podignutim gardom, iz koga slijedi direkt svakome (licno, nego kako?) ko se usudi da dovede u pitanje bilo sta s vase strane izreceno.

    Vec sam rekao da se sa vecinom onoga sto ste u prvom postu izrekli slazem. Ali sta je licno, molicu, bilo u mom pitanju zasto bismo vjerovali Milu Djukanovicu ako mu ne vjerujemo nista drugo? Odnosno mojoj opasci da NIJE ISTINA da je Misko Perovic sve potvrdio?

    Citiram relevantne dijelove oba teksta:

    Milo Djukanovic:

    “Valjda Vam je još u sjećanju da sam upravo ja, zajedno sa direktorom Agencije za nacionalnu bezbjednost, Duškom Markovićem, spasavao Vašu glavu onda kada su i naše bile ugrožene. Sjećate se, siguran sam, i Vaših suza i straha dok smo organizovali Vaše prebacivanje preko Dubrovnika za Rim. Odande ste, istina sa bezbjedne distance, učestvovali u jednoj važnoj i teškoj fazi nastanka slobodne i nezavisne Crne Gore. Toliko o miljenicima obavještajnih službi i borcima protiv ratnih režima, profesore Peroviću.”

    Miodrag Perovic:

    “G. Đukanović kaže da sam ga označio kao nekog ko mi prijeti kazamatom i šipkom i svoju nevinost dokazuje time što me je zadužio spasavajući mi glavu 1999. godine kad je vojska bila raspisala potjernicu za mnom, zbog mojih tekstova u “Monitoru”.
    S moje strane, stvari izgledaju drugačije od toga kako pripovijeda g. Đukanović. S gospodinom Markovićem, koji je i onda rukovodio Službom državne bezbjednosti, sreo sam se na njegovu inicijativu. Rekao mi je da sa mnom razgovara u ime predsjednika Crne Gore i zamolio me da napustim zemlju. Usprotivio sam se. Objašnjeno mi je da se ne radi samo o mojoj ličnoj bezbjednosti, već i o izbjegavanju zategnutosti između vojske, koja me tražila po svaku cijenu, i naše policije. Nakon što gospodin Marković nije prihvatio moj predlog da se sklonim na Cetinje, ili drugdje gdje mi je ponuđeno, povinovao sam se nevoljno da ne bih bio varnica nekog sukoba.
    Elementarno je netačno da sam ja od g. Đukanovića i od g. Markovića nešto tražio. Sad Đukanović državnik, pobjednik, istorijska ličnost brutalno zloupotrebljava službeni položaj da bi naudio mom dostojanstvu.”

    Ne ulazeci u to cija je verzija tacna, jos jednom tvrdim samo da nije istina ono sto ste vi izrekli (da je Milo sve pobrojao, a Misko sve potvrdio), kao i da ne vidim razloga da odjednom vjerujemo Milu Djukanovicu (a vas post mi govori da ste o ovome saznali isto kao ja, iz novina, te da prema tome nemate dodatnih informacija).

  40. Samo cu reci jedno – ZNAM da je uvijek sijaset ovakvih objasnjenja (ili bolje reci pravdanja) bilo i bice uvijek kada god se prica o nekome koje blizak vlasti (u ovom slucaju Misku Perovicu) i da se sve to pravda ‘objektivnoscu’, a TAKODJE ZNAM da ih nikad, bas NIKAD nije bilo kada bi se na tapetu nasao LS!
    Ja prosto smatram da je indikativno kada se to radi javno, pa zasto ne bih smatrala isto to indikativnim kada se radi i ovim putem?
    Postoji,doduse, i drugi scenario po kojem je mozda u pitanju nesposobnost za odredjivanje prioriteta – kada npr. Intet kaze kako M.Perovicu duguje -zbog matematike, pa to ostaje unutar zgrade univerziteta(?!). Naravno, pravo je Inteta da razmislja kako zeli, ali i moje da smatram to potpuno pogubnim metodom za ono za sto i sam tvrdi da zeli – potpunu revitalizaciju crnogorskog drustva – ako idemo od sebe – to prosto tako ne ide!
    A sto se tice Nedovicevog truda da odbrani M.Perovica (on ce reci – svoj stav), mogu reci da se tek u ovom citiranom tekstu vidi ko je i sto o sebi misli (odnosno sto su mu u DPSu rekli da je) Misko Perovic !Pa mi nijesmo ni svjesni da nas je upravo Misko perovic spasio (nevoljno se ponizavajuci) od otvorenog sukoba policije i vojske (‘kao paradigma nezavisne CG i njen najprepoznatljiviji borac i predstavnik!’) Bruka i ludilo! A usput, ja sam i dalje u pravu – sve je priznao, pokusavajuci da odglumi narodnog heroja – za kojeg, uzgred, 90% zemlje ne zna ni kako izgleda!
    I dalje necu o Misku – valjda su dovoljne one hiljade dionica koje sa svojim bratom posjeduje u raznim privatnim i državnim preduzecima koje nam kroje sudbinu, i to zamislite, bas ovakvu kakvu hoce Milo!

  41. ¨Pa u tome i leži tajanstvo vjekovnog trajanja raznovrsnih ‘pogleda na svijet’ što je kroz hiljade i hiljade godina svaki ‘pogled na svijet’ za sebe lično uvjeren da se ‘on jedan jedini podudara s istinom’! Iz te najosnovnije netrpeljivosti i dolazi do ljudožderskog, diluvijalnog, prahistorijskog, uzajamnog životinjskog upravo proždiranja tih ‘pogleda na svijet’. Jedni vjeruju, drugi spašavaju, treći ljube, četvrti su provjerili svoje znanje i propovijedaju pozitivne istine, peti, šesti, sedamdeset i sedmi, svi bubnjaju, svi sviraju, svi zvone zvonima, svi prisvajaju sebi prvenstvo, svi se pobijaju međusobno, svi se isto tako međusobno uništavaju.¨

    Miroslav Krleža, Na rubu pameti

  42. hel,

    Vaše je pravo da krivo razumijete rečeno (napisano), da izvlačite iz konteksta, da na tome gradite argumentaciju, da na osnovu toga napadate, ponekad i da vrijeđate, isto kao što je moje pravo da se više ne pecam na provokacije i da iskuliram to što dolazi od Vas.

    Pozdrav

  43. Intet, radi ostalih, i radi ‘argumentacije’ – Intet je rekao – citiram:
    ‘Što se tiče Vašeg poslednjeg pitanja, slažem se da bi trbalo očekivati neku reakciju od Miška Perovića, ali iskreno, ne očekujem je. Malo mi je teže da govorim o njemu, jer ga znam, od njega sam puno naučio i u profesionalnom smislu mu dugujem jako mnogo, gotovo svi moji matematički rezoni dolaze sa njegovih predavanja. Tako da se i moj stav prema njemu dosta bazira na tome, isto kao što i naše političke razmirice i rasprave (i suštinsko neslaganje oko ključnih pitanja) ostaju negdje u zgradi univerziteta.’

    I ko sad ovdje manipulise? Jesam li ja ovo izmislila, ili u ovim Intentovim rijecima postoji nesto sto ne pise, pa ih ja izvrcem? Meni one prosto puno govore, i jesu mi paradigma odredjenog ponasanja i vidjenja stvari u CG. S ovakvim nacinom vidjenja stvari u kojem licno nadilazi opste (poznanstvo vaznije od istine i potrebe da se ta istina i javno saopsti – u ovom slucaju van zgrade univerziteta!) za mene je u najmanju ruku porazno i apsolutno neobecavajuce! U tom smislu je ovaj Intetov pasaz vazan – nije bitno sto se u konkretnom slucaju radi o njemu i Misku.

    A sto se tice Nedovicevog ‘pasaza’ iz Krlezine knjige – inspirisao me je (iako je upotrijebljen kao klasicna zamjena teza i potpuno van konteksta) jedino kao podsjecanje na jos jednog velikog pisca (u mnogome iznad M.Kovaca) koji je sve vidio, sve razumio, napisao jedan ‘Banket u Blitvi’ – ali (vazda to ali), ostao i pristao da bude najprestizniji (i najcuvaniji) modni ukras upravo onog rezima kojeg je tako britko umio da secira! Uprkos visokom intelektu, obrazovanju i talentu – i on je licno prosto postavio iznad opsteg – sve uspijevajuci da svoju licnu karizmu i knjizevno djelo (naravno, iskljucivo zahvaljujuci Titu) dovede do neslucenih visina. A da li je porazno sto je jedan Krleza (sa svim svojim nespornim kvalitetima) zapravo pristao da bude k’o bajagi ‘individualni i nezavisni’ kriticar rezima, istovremeno mu obezbjedjujuci najfiniji demokratski dekor? Po meni jeste!

  44. Aleksandar Solzenjicin, Arhipelag Gulag:

    ‘Mi smo duzni da javno osudimo svaku pomisao da jedni ljudi mogu drugima ciniti nasilje. Precutkujuci porok, guseci ga u nasem tijelu da ne izadje napolje, mi ga
    s i j e m o, i on ce u buducnosti od toga samo hiljadu puta cesce izrasti. Time sto porok ne kaznjavamo, pa cak ni zlocince ne podvrgavamo moralnoj osudi, mi ne samo da stitimo njihovu nistavnu starost – mi pod nogoama novih pokoljenja podrivamo I same temelje pravde. Eto zbog cega rastu ona “ravnodusna” – a ne zbog
    “nedovoljnog vaspitnog rada”. Mladi se prozimaju idejom da se ovdje nitkovluk nikada ne kaznjava, vec da je uvijek izvor blagostanja.
    Kako ce biti tijesno, kako strasno zivjeti u takvoj zemlji!’


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: