Posted by: Slavko Perovic | July 6, 2008

DNEVNIK, 30. JUN 2008. godine

Kad su jednom zapitali Jozefa Pisudskog, poljskog maršala, jednog od glavnih junaka u povijesti obnove poljske nezavisnosti, koji je za svoje ideale počeo da se bori još u Carskoj Rusiji koja je držala pod okupacijom dobar dio njegove domovine, zašto se odlučio na put revolucionara, odgovorio je, nijesam mogao da živim u nužniku!

Jutros opet mislim na Mirka Kovača, na njegovu trinaestojulsku nagradu, mislim na sve one okolnosti koje su neraskidivo povezale: ime laureata, njegovo vrijedno djelo, naziv nagrade, karakter, suštinu, logiku i namjeru njenog davaoca da se neumorno prihvati stavljanja, tek još jednog, ko zna već kojeg po redu, “najnovijeg” namaza svježe, drečave farbe, na strulom, crvotočnom zidu crnogorskog poljskog nužnika, i tako doda još jednu epizodu u in vivo režiranom, neopisivom kič-serijalu, koji, odvodeći nas u zločin, tek onako, usput, traje neprekidno, godinama, od onog januara kojim su nam godine počele teći one tragične i daleke 1989.

Ovaj premaz, rutinski za davaoca nagrade, premaz koji, po ko zna koji put, očigledno, dokazuje ono očigledno u Crnoj Gori, nagradi neće značiti ništa ali će trajno ofarbati Mirka Kovača.

Čini se, nije mu stalo…

Razmišljam o paradoksima.

Ispada, da je jedan ogrubjeli vojnik i revolucionar, Pilsudski, takođe bio pjesnik, kao i Mirko Kovač, jer reći nijesam mogao da živim u nužniku kao obrazloženje svoje revolucionarne djelatnosti, ispjevani je haiku, među najljepšima koje sam pročitao, himna Slobodi.

Stati, svojim životom i djelom iza stiha, znači, ne lagati, u prvom redu, sebe sama, a u samoj potci, ono najvažnije, znači imati dušu.

Ovo je za Mirka.

A režim radi, ne patiše.

Zbog iste svrhe i namjere, kao i u Mirkovom slučaju, režim će, vele, Madoni platiti petnaest miliona eura…

Mirku će, srećnom, udijeliti nagradu.

Možda Mirko nije svjestan ovih ko-relacija, možda je najpodesnija osoba koja bi mu ih mogla javno rasvijetliti onaj Prvi profiter sa svojim profesorskim i intelektualnim timom koji se gromko čuo kako u zemlji, tako i u zagraničju.

Kampanja koju je vodio Prvi oko pokušaja miniranja dodjeljivanja one budvanske nagrade za humanizam, mislim, nema riječi crnogorskog u kojoj nijesu položena, kao u gnijezdu, njihova zmijska jaja, djelimično je urodila plodom, detonacije su bile prilično jake.

Ako se taj tim crnogorskih intelektualaca ponovo pokrene i napiše otvoreno pismo Kovaču, onaj jaki tim koji je znao podviknuti jednom Širaku glede mogućeg kočenja crnogorske nezavisnosti, ili se, makar nekolicina iz njegovog sastava, znala uvijek javno založiti za demokratizaciju unutar Liberalnog saveza, jer bijah diktator, i javno pokazati na krivi put liberala i malog kabineta, jer hodismo krivim putem, mogao bi Kovača navesti da uvidi kako se, ovdje, u njegovom slučaju, a slučaj jeste, ne radi o nagrađivanju njegovog značajnog djela, nego o Kovačevoj trajnoj zloupotrebi i žrtvovanju, poput brava, u ovom paganskom, toliko puta viđenom, ritualnom režimskom obredu, posvećenom potvrđivanju kulta posjedovanja arogantne, apsolutne moći.

Takođe, ako bi nakon takvog upozorenja, Kovač nagradu primio, bio bi pravi trenutak da se svi oni, vazda uredno potpisivani: profesori, intelektualci, novinari, doktori, anarhisti, a za ovu priliku zašto ne i studenti, pa čak i oni sa judidžija, samo se treba malo poraditi sa mladima, okupe sa transparentima na protestu protiv Kovača i protiv davaoca nagrade, naravno, kad bude udjeljivana ispred vile Gorica, ili gdje već, na čelu sa Prvim, ali i rame uz rame sa Brankom Banjevićem, Sretenom Perovićem, Blagotom Erakovićem, Vukićem Pulevićem, Zoranom Ljumovićem, Slobodanom Franovićem, Mladenom Lomparom, Milom Pavlovićem, Brankom Baletićem, Stevom Vučinićem, Gojkom Kastratovićem, Blažom Sredanovićem, Radošem Rotkovićem… Za tu prilku bi, sigurno, iz Sarajeva došao i Marko Vešović, a zašto tu, na kraju, ne bi bio i vladika crnogorski Mihailo, Princ Petrović bi mogao iz Pariza da pošalje makar telegram podrške, takođe, i Stanko Cerović bi, možda, i doputovao, a Srđan Kusovac bi o svemu tome mogao da izvjesti na Slobodnoj Evropi

Zašto ne bi tu, ispred Gorice, jednog od kultnih simbola komunisitičke, antidemokratske Crne Gore, govorili čelnici, makar neki, od onih skoro pet hiljada nevladinih organizacija u Crnoj Gori, zašto ne bi došli predstavnici opozicije, pa da se nakon toga održi zajednička konferencija za štampu u Podgorici, ali i u nekom od najbližih međunarodnih press-centara iz okruženja, jer u Podgorici to nema više nikakvog smisla, sve je, kao i uvijek, liše liberala, bilo i ostalo zadihtovano

Do duše, o tom skupu bi sigurno pisao Monitor, i Vijesti, reportaže bi mogle napraviti Montena TV i novoosnovana TV Vijesti, nije da se ne može.

Pa i režimska TVCG bi nešto objavila.

Sa Prvim u prvom planu, kao međunarodno najpoznatijim među crnogorskim intelektualcima, sa njim koji drži vrijedne i značajne veze sa zagraničjem, sa njim kao dokazanim organizatorom, taj, samo jedan dan protesta, morao bi imati velikog efekta!

Za prvi korak, bio bi to znak da se počela razumijevati strašna ljepota one veličanstvene rečenice maršala Pilsudskog – neću da živim u nužniku!

Država je tu, a za demokratiju se treba boriti svake sekunde u životu.

Počnete maraton, a kraja nema, svakodnevni antinužnik trening.

Ova prilika koju nudi udjeljivanje nagrade Mirku Kovaču, ako je nedajbože prihvati, ogromna je, za pamćenje je i može imati važnost temeljnog kamena, a ispuniti će samo taj, jedan jedini dan u onoj vječitoj borbi o kojoj govorih, dan za pamćenje

Nije skupo, zar ne, tek samo jedan dan produktivnog angažovanja

A sada , poštovani čitaoče, ad literam, evo samo jednog, slučajno odabranog, od nekoliko pisama koja su onda upućivana međunarodnoj zajednici, objavljenog 13.11.2001. Svi dolje potpisani su se zakleli, u međuvremenu su, neki, pokoj im duši, umrli, u demokratiju kao krajnji cilj njihove svete borbe koja vodi preko prioritetnog sticanja državne nezavisnosti, prvo država pa sve ostalo, kako su poručivali, jer nije važno ko će je donijeti, važno je da je tu, govorili su.

Država” je tu… traži se demokratija, jer je država bez demokratije, obični nužnik, tačno onakav, kakvim ga je opisao maršal Pilsudski.

NEPRAVEDNO JE OD CRNE GORE TRAŽITI USLOVE ZA REFERENDUM DRUGAČIJE OD OSTALIH ZEMALJA

Grupa od stotinjak crnogorskih nezavisnih intelektualaca uputila je vladama zemalja Evropske unije i SAD apel, u kojem trazi da Crnoj Gori vrate ono sto su joj oduzeli – civilizacijsko i istorijsko pravo na opstanak i medunarodni subjektivitet, isticuci da je nepravedno i nelegitimno traziti od Crne Gore referendumske uslove koji bi bili drugaciji od onih u dugim zemljama, prenose “Vijesti”. Apel crnogorskih intelektualaca prenosimo integralno:

- Visoki evropski izaslanik nedavno je dosao da kaze Crnogorcima da Evropa ne podnosi male drzave i da trazi da se Crna Gora pripoji Srbiji potcinjavajuci se Kostunicinom kleronacionalistickom konceptu svesrpstva. Uprkos tome sto je Crna Gora, uz rizik da bude unistena, bila saveznik civilizovane Evrope protiv beogradskog diktatora, evropski vladari porucuju da ce da se uhvate za ruke sa onim snagama u Crnoj Gori koje su i danas odane savezu sa Milosevicem, koje su podrzavale antievropejstvo, etnicko ciscenje, zlocine protiv covjecnosti, a 11. septembra do kasno u noc slavile rusenje zgrade Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku. Za ruke koje su vrsile nezapamcene zlocine nad djecom, zenama i nemocnim starcima samo zato sto su druge vjere. Da ce da podrze one koje je finansirao Milosevic, a sada Kostunica, sa zadatkom da Crnu Goru drze u lancima proslovjekovnih ideja, dok Srbija bude pokusavala da se s lukrativnim ciljem priblizi Evropi, cuvajuci svoj imperijalni projekat Velike Srbije.

Evropske vlade ne pitaju zasto Beograd nije spreman da prihvati crnogorski predlog da Crna Gora i Srbija prave najtjesnju mogucu saradnju nezavisnih drzava na principima ravnopravnosti i uzajamnog interesa, vec bez dileme i mirne savjesti traze da Crna Gora pristane na utapanje u Srbiju i pretvaranje Crnogoraca u nacionalnu manjinu u srpskoj srednjovjekovnoj drzavi. Kazu da Karadziceva Republika Srpska stvorena genocidom i ratnim zlocinima ima pravo da zivi, a Crna Gora nastala na hiljadugodisnjoj istoriji odanoj idealu slobode i bratstva medu ljudima, nema pravo na opstajanje.

Kakva dosljednost na samitu civilizovane Evrope! Sve je kao i prije osam decenija. Crna Gora je u Prvom svjetskom ratu vojevala na strani pobjednika da bi na kraju toga rata njeni saveznici, a posebno Francuska, napravili zakulisne nagodbe sa Srbijom, i drzali njenog prognanog kralja u kucnom pritvoru u Parizu dok je na mirovnoj konferenciji u tom istom Parizu za pregovarackim stolom crnogorska stolica bila prazna. Evropski samit je i tada ozakonio nasilni anslus Kraljevine Crne Gore Kraljevini Srbiji i Evropu ucinio saucesnikom u zlocinu nad vjekovima slobodnim narodom i njegovom starom i medunarodno priznatom drzavom. Evropa je pomogla srpskom vladaru da ugasi dnevni list koji je izlazio na Cetinju 50 godina, da zakljuca Nacionalni teatar koji je radio vise od cetiri decenije, da Crnogorsku pravoslavnu crkvu pripoji srpskoj, da skole pozatvara, da prinudi sve darovite Crnogorcie da narednih pola stoljeca napustaju Crnu Goru. Uz hiljade ubijenih i mucenih Crnogoraca i hiljade popaljenih kuca , a sve u prisustvu francuskih, italijanskih, engleskih i americkih “mirovnih” snaga.

Mi dolje potpisani nezavisni crnogorski intelektualci, trazimo od Evropske unije i SAD da Crnoj Gori vrate ono sto su joj oduzeli: civilizacijsko i istorijsko pravo na opstanak i medunarodni subjektivitet, koji joj garantuju Povelja OUN i oba medunarodna pakta o ljudskim pravima, a potvrduju stavovi Badinterove komisije i Karingtonovog mirovnog plana iz 1991. godine. Nakon gotovo jednog stoljeca, tokom kojeg je Beograd u Crnoj Gori sistematski gradio mrezu za kolonijalnu upravu i razvoj kolonijalne svijesti, i jos jednog anslusa iz 1989 godine, nepravedno je i nelegitimno traziti referendumske uslove koji bi bili drugaciji od onih u drugim zemljama Evrope i Amerike. Ako vecinska Crna Gora izabere nezavisnost radi izgradnje demokratije i ocuvanja sklada njenih etnickih i kulturnih raznolikosti toliko netipicnih na Balkanu, na demokratskom svijetu je da, shodno normama koje je sam uspostavio, respektuje njen izbor da dostojanstveno pripada zajednici slobodnih evropskih naroda i drzava.

Apel su potpisali: prof. dr Miodrag Perovic, prof. dr Ilija Vujosevic, prof. dr Svetozar Jovicevic, prof. dr Milan Popovic Vojo Stanic, Mirko Kovac, Jevrem Brkovic, Radmila Vojvodic, prof. dr Ljubisa Stankovic, prof. dr Vukic Pulevic, prof. dr Branko Pavicevic, prof. dr Branko Radojicic, prof. dr Rajko Vujicic, prof. dr Predrag Obradovic, prof. dr Mihailo Kulis, prof. dr Nebojsa Vucinic, prof. dr Serbo Rastoder, prof. dr Perko Vukotic, prof. dr Slobodan Backovic, prof. dr Dusan Petranovic, prof. dr Vladimir Komnenic, prof. dr Branko Radulovic, prof. dr Momcilo Martinovic prof. dr Srdan Stankovic, prof. dr Janko Jankovic, prof. dr Sreten Skuletic, prof. dr Mladen Ulicevic, prof. dr Milan Martinovic, prof. dr Milenko Perovic, prof. dr Vesna Kilibarda, prof. dr Vuk Minic, prof. dr Radoje Pajovic, prof. dr Bozidar Sekularac, prof. dr Milorad Buric, prof. dr Vojislav Nikcevic, prof. dr Jozo Pralas, prof. dr Bozidar Nikolic, prof. dr Sonja Bjeletic, prof. dr Miljan Pjescic, prof. dr Petar Zivkovic, prof. dr Branislav Radonjic, prof. dr Mitar Misovic, prof. dr Labud Vukcevic, prof. dr Grujica Radunovic, prof. dr Radenko Pejovic, prof. dr Stevan Popovic, prof. dr Novak Kilibarda, prof. Rajko Todorovic Todor, prof. dr Radomir Vukasojevic, prof. dr Radovan Radonjic, prof. dr Branislav Kovacevic, prof. dr Vujica Lazovic, Branko Banjevic, Marko Spadijer, Anka Buric, prof. Branislav Sekulic, Dragan Karadzic, Natasa Ðurovic, Balsa Brkovic, Cedo Vulevic, Boris Kraljevic, prof. Aleksandar Cilikov, prof. Pavle Pejovic, prof. Mile Grozdanic, prof. Jakov Ðuricic, prof. dr Antun Sbutega, doc. dr Radomir Lakovic, doc. dr Niksa Tadic, doc. dr Ratimir Saveljic, doc. dr Andrija Lompar, doc. dr Rade Ratkovic, dr Natalija Perovic, dr Vasilije Jovovic, dr Pavle Jovicevic, dr Radoslav Rotkovic, Sreten Perovic, Milorad Popovic, Miodrag Vlahovic Nebojsa Medojevic, Mladen Lompar, Sreten Asanovic, Snezana Nikcevic Sreten Vujovic, Novica Samardzic, Bosko Odalovic, Stevo Vucinic, Cedomir Draskovic, Nevenka Bajkovic, Nikola Popovic, Malisa Marovic Peda Babovic, Rajko Cerovic, Gojko Kastratovic, Miodrag Vukmanovic i Janko Vujisic.

About these ads

Responses

  1. Zivo me zanima koliko je od gospode iz redova potpisnika Apela u svojoj mladosti imalo saradnicke knjizice Drzavne Bezbjednosti Srbije, Crne Gore, SRJ, SFRJ, FNRJ?
    I koliko je njih svoje prof. dr. mr. steklo time sto je spijuniralo svoje prijatelje, rodjake, komsije, djevojke, momke, zetove, cimere i cimerke?
    Koliko je od ove pobrojane gospode, toboznjih nezavisnih intelektualaca izaslo na prostest u Podgorici kada je ubijen Dusko Jovanovic?
    Da li bi makar tri potpisnika ovoga Apela da zavapi i osudi strijeljanja novinara?
    Sva ova gospoda potpisnici su losi ljudi. Oni su jadni intelektualci a Crna Gora je jadna zemlja!

  2. Ilija, što znaš, recimo, o profesoru Milanu Martinoviću, pa da bi rekao da je loš čovjek?

  3. Ispravan rezon, Intet Glemt. Koliko od ovih ljudi sa spiska NIJE imalo nikakve knjizice niti radilo za bilo kakvu sluzbu? Koliko ih NISU losi ljudi samo zbog ovakvih pisama?

    Uz potpuno slaganje sa apelom Mirku Kovacu u skorija 2 teksta, apsolutno svi koji se nadju na ovakvim i slicnim spiskovima ne bi se smjeli stavljati u isti kalup i a priori osudjivati!
    Neki su mozda prevejani, u redu. Ali neki mogu imati i sasvim ispravne namjere, ili ne biti svjesni konteksta u koji ce se ovo pismo stavljati, nacina na kojim ce se njime eventualno manipulisati (pa eto, i ovdje, na neki nacin).

    Mnogi od njih zive i u inostranstvu, pa ne mogu bas uvijek izaci na podgoricku ulicu da bi dokazali svoju ispravnost skepticima.

    Polakote Crnogorci!

  4. Ponovo se slažem sa Itet Glemt- om, da ne treba generalizovati. U svakom žitu ima kukolja, ali i veoma časnih i poštenih ljudi.Mislim da nije dobro ni donositi sud o ljudima na osnovu priča, ogovaranja ili drugih vidova komunikacije.Lijepo bi bilo na osnovu ličnih iskustava govoriti o ljudima ili na osnovu njihovog rada i postupaka.
    Tako Idzo jabuko, raspitaj se malo o ljudima koje stavljaš u isti koš, pa onda piši. No to smo mi, nekome neko nije simpatičan, pa ponešto čuje o njemu i onda piše u povjerenju…

    Ma bogomi smo mi daleko od prave civilizcije…

  5. I ja sam protiv generalizacije. Srecom postoje fajlovi i ahriva, lako ce se jednog dana utvrditi ko sdu tacno bili UDBASI.

  6. Za sve vas,

    Momci da se ne bi vise prepucavali mislim da je najbolje da svi zajedno kolko nas je, a nije nas malo, cini mi se da je preko 40 hiljada posjetilaca, krenemo u akciju.

    Znaci ispred sebe imamo cistu situaciju za pravu akciju koja moze da bude prvi pokazatelj da se u Crnoj Gori misli, da se u Crnoj Gori moze, i da je u tom smislu i pomoc dijaspore moguca.

    Znaci Intet poznaje Miska Perovica, Nedovic poznaje Inteta itd, poznajemo i dosta ljudi koji dolaze ovdje, saljemo im mejlove, dopisujemo se, prepisujemo, volimo nasu zemlju, i zato mislim da treba djelovati, promptno, da je pravi momenat, i da onaj najbolji dio Crne Gore takvu akciju ocekuje.

    Vi vidite da je ovo jedino mjesto dje se na ovaj nacin razmislja. Ovo je jedino mjesto dje sam makar ja vidio ovako konstruktivnu pricu, sa ovako konstruktivnim predlogom. Posto su pozicije svih nas prilicno bliske, pozivam vas da krenemo u akciju. Kad kazem akciju, to znaci da se od strane svih nas uradi koliko se moze.

    Da se toga dana kad bude dodjela te nagrade organizuju svi, da ispred njih bude Misko Perovic, jer je to pravi momenat da covjek ako ima ikakvog demokratskog potencijala u njemu, a svi znamo da je on svjesan sto bi to znacilo, pokupi sve ove intelektualce, svi se ponovo ispotpisuju na novo otvoreno pismo. Pismo kojim ce se Mirko Kovac sacuvati od “nagrade”, pismo kojim ce se poslati poruka medjunarodnoj i domacoj javnosti o tome da ovako vise nece moci. A da se posto se to pismo izdistribuira, tog dana na tom skupu na kom treba da bude dodijeljena nagrada Misko Perovic pojavi sa transparentima protiv ovakvog sistema. Sto se mene licno tice jedva bih cekao da se pojavim na tim protestima, a sa sobom cu dovesti bar deset kola ljutih Cetinjana koji bi uvijek reagovali na ovakve poruke i iskorake, najiskrenije i najpozitivnije sto se moze.

    Nedovic bi mogao pozvati svojih Kotorana, Zipp svojih prijatelja i to bi bila slika pred kojom niko ne bi mogao da zatvori oci.

    E sad ono bez cega ovo ne bi imalo pravu snagu to je sljedece. Treba kontaktirati advokata porodica deportovanih muslimana. Te porodice bi takodje trebale da se potpisu ispod apela, i zbog tih porodica Mirko Kovac bi mirne duse MORAO da kaze da ga ta nagrada ne zanima, a da ga posebno ne zanima dobijanje te nagrade od ljudi koji su ovim ljudima poslali najrodjenije – Karadzicu pod noz.

    Ovime bi i svim intelektualcima sa spiska pozicija bila mnogo jasnija, a o poziciji Miska Perovica da i ne govorimo. On bi konacno imao priliku da se makar malo iskupi, i makar nama, sa ovog bloga, posalje poruku da je spreman da pruzi ruku, kao sto sam ja pruzio ruku iskreno (iako moja i Miskova ruka nemaju istu tezinu). Mozete li da zamislite kako bi se prolomilo regionalno nebo. Zamislite naslovnu stranu Vijesti, MIRKO KOVAC NECE NAGRADU “HUMANISTIMA” , ili Politike, MIRKO KOVAC ODBIO 13-to JULSKU NAGRADU. Pa onda sarajevsko Oslobodjenje, MIRKO KOVAC UZ PORODICE DEPORTOVANIH BACIO POD NOGE NAGRADU KOJU MU URUCUJU DZELATI, pa onda uvodnik u Monitoru M.Perovica, ZADNJI JE CAS DA SE CRNA GORA OKRENE SEBI I ZBACI LANCE MAFIJE, itd itd. Garantovano bi u svim regionalnim ambasadama hitno organizovani sastanci sa samo jednom tackom dnevnog reda koja bi glasila – CRNA GORA SE DIZE. Nisam siguran da li bi i Montgomeri pisao kolumnu o tome.

    Znaci – dajte da se krene…

  7. lovcen,

    odlicna inicijativa, odnosno konkretan predlog.

    No mislite li da je moguce da iza nje stane Slavko? Smatram da bi tada imala mnogo vecu tezinu, pogotovo ako bi u pismo stavio nesto od ovih ubojitih rijeci iz posljednjih tekstova.

    Intet Glemt doduse poznaje Miska samo sa predavanja – nismo mi ta ekipa, mi smo malji deca, u svakom pogledu.
    A ja sam za, s tim sto sam fizicki ogranicen boravkom u inostranstvu. Ali poziv mogu poslati na mnogo e-mail adresa, i eventualno postaviti na PCNEN blog.

  8. “Kampanja koju je vodio Prvi oko pokušaja miniranja dodjeljivanja one budvanske nagrade za humanizam, mislim, nema riječi crnogorskog u kojoj nijesu položena, kao u gnijezdu, njihova zmijska jaja, djelimično je urodila plodom, detonacije su bile prilično jake”.

    Kampanju nije vodio samo “prvi” kako ga vi nazivate, već još mnogo anonimnih ili manje poznatih pojedinica, možda mnogo prije njega. Akcije je najprije krenula iz Bosne od g. Bekire Husenčić, predsjednice Udruženja žrtava rata. Po mom ličnom mišljenju, jedna od tri akcije za ovih 20 godina koji su pokazale da nijesmo skroz-naskroz defektno društvo (a skro da jesmo), i jedna od tri kampanje gdje je pobjedio gradjanski stav- civilno društvo, kako li se to već zove. Reakcija dobitnioka nagrade na “ceromoniji” dodjele je pokazala sav gnijev, bezočnost i pogodjenost laureata tj. humanista. Od tada počinje otvoren rat vlasti i intelektualaca, uglavnom povezanih sa “Vijesti”-ma” i “Monitor”-om. Od tada se naglo mijenja i uredjivačka politika navedenih medija, dolazi do raskida sa WAZ-om, pravi se sačekuša Željku Ivanoviću, Direktori Državnih preduzeće više ponosno, ispod miške ne nose “Monitor” i “Vijesti”…
    Što se mene lično tiče, podržao bih svaku akciju sličnu gore najavljenoj, kao i uvijek. Onoliko koliko je u mojoj moći. A ona je mala, lična. Nijesam povezan sa bilo kojim krugovima.
    Da nema ličnih sujeta, nadgornjavanja, nepraštanja, obostranih uvreda, ovakva akcija bi bila moguća. Ovako se plašim da nije. Svako se ušančio u svoj tabor, svako nadmeno misli za sebe da je samo on u pravu, da…
    Osim nas nekolicine koji se povremeno javljamo, većine koja pročita blog se ne javlja. Sve ovo što se ovdje piše, siguran sam čita ne mali broj ljudi čiji je to službeni zadatak. I mislim da se već djeluje na miniranju pomenute ideje. Siguran sam da već idu razna lobiranja, priče i ostale stvari prema laureatu g. M.Kovaču. Siguran sam da je i on pročitao ovaj blog. I tako bih volio da ovdje ili negdje drugdje, javno iznese svoj stav.
    Na kraju krajeva, koliko ja znam, g.S. Perović ima autoriteta da uputi javni, lični poziv g.Kovaču o predlogu za njegovo odbijanje nagrade, sa obrazloženjem. Kako smo mi balkanci, jako sujetni ljudi(jer ne vrijedimo boba), možda ovakav poziv, preko bloga, ne godi g. Kovaču ako se ne uputi lično. Možda treba napraviti taj napor.

    P.S. za Lovćena
    Nije problem nikakav izmedju mene i Vas. Sve je riješeno :)). Ja bih npr. volio da na ovom blogu ima više kontrastavova, diskusija, predloga, različitih mišljenja. Umaraju me komentari tipa “svaka ti čast, nema preko tebe” i kraj komentara.

  9. Ima ih raznih medju navedenim intelektualcima ali mozda trojica imaju snage da se suprotstave rezimu danas.
    A sto se tice Mihaila i njegove crkve njega bih izuzeo iz svega postenog u Crnoj Gori i princa- od njih nema leba!

    Inicijativa svaka je uzaludna dok se Slavko ne vrati, jedino nas on moze okupiti ponovo!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  10. Za sve,

    Ljudi, ja osjecam neprijatnost kad citam ovo sto pisete, jer ovu ideju o Mirku i nagradi nismo smislili mi, nego Slavko. On u tome vidi znacaj. Svojim pisanjem vise nego ocigledno sam staje iza iste kampanje. On je cak Mirku ruku pruzao do sad ko zna kolko puta. mislim da ima po sajtu liberala tih pisama. I ono sto je najvaznije, to je, da svi mi vidimo isti taj kvalitet ideje.

    jos nesto, ove intelektualce ne kontrolise ni slavko ni liberalni savez. Ali Misko perovic na njih moze uticati, on moze pokrenuti kampanju, on moze pozvati. on ih cak i na sudjenje zeljku ivanovicu poziva i dovodi, iste ove. ne radi to slavko nego misko. Tako da je na njemu da nesto uradi. Ja mislim da je slavko ovim cinom cak i ruku pruzio i uradio sve sto je mogao, a sad je na nama koji ovdje dolazimo da uradimo onoliko koliko mozemo.

    Ja nikad necu reci da sam mali i da ne mogu, no upravo onako ka sto Slavko kaze kad je Obama pravio kampanju. I necu da bjezim od toga. Tako da na deset auta iz Cetinja, u kojima ce biti najmanje po 4 covjeka (a bogami i koja lijepa djevojka) mozete da racunate, pa da ce kam goreti po podgorici. Znaci svako onoliko koliko moze. ja ne umijem pisat pisma, ali umijem da dovedem 50 ljudi na taj skup.

    Zip kaze da je bio ukljucen u kampanje oko njegovih sunarodnika. Sto ih ne pozove i napise im pismo blog ili sto znam ja sto. Neka uradi makar nesto, i neka to podijeli sa nama ovdje, da vidimo to pisanje, pismo ili prepisku. Intetu je misko perovic bio profesor koji ga je puno naucio. fino, neka sjedne, neka ga uvazi kao profesora i neka ga pozove kao politicara na ciji poziv svi ovi intelektualci reaguju i neka to i on podijeli sa nama ovdje. najvise mi se svidjela reakcija Nedovica, evo on nam je rekao da moze da napise na svom blogu isto ovo i da pozove. vjerovatno ce uraditi i sto moze oko svojih prijatelja iz crne gore i to je dovoljno. mozda neko zna nekoga ko moze da pozove i Blaza Sredanovica, on bi mogao da nam pomogne oko dijaspore, pa da glas o nekoj novoj drugacijoj crnoj gori, pukne na sve strane svijeta.

    evo nadjoh na lscg.org pismo slavka mirku kovacu

    Slavko Perović, otvoreno pismo književniku Mirku Kovaču – Bili smo i ostali najveća meta onome ko kukavički stoji iza CKL-a

    Dragi Mirko,

    (Cetinje, http://www.lscg.org, 3. Januar 2006. godine) – Upravo su me prijatelji obavijestili da je u Crnogorskom književnom listu objavljen tek još jedan novi u nizu od nekoliko desetina prljavih tekstova koji su podlim jezikom strasne mržnje godinama tretirali mene lično i stranku čiji sam osnivač, Liberalni savez Crne Gore. I ne samo mene i ne samo liberale, mada smo bili i ostali najveća meta onome ko kukavički stoji iza CKL, baveći se podmetanjem kukavičjih jaja u tuđa gnijezda.

    Ništa neobično za crnogorske prilike u kojoj je čitava medijska, ali i kulutrna scena postavljena tako da što bolje služi ovdašnjem zastupniku jednog razornog pogleda na svijet i njegove fenomene. Ta scena se najvećma može prepoznati kao plašt zaštite čistog, iskonskog, nepatvorenog Zla koje patološki uživa u vlastodržaštvu istovremeno prezirući sve koji mu služe. To Zlo je godinama bilo upleteno u naslon Miloševićevog vlastodržačkog tronošca, a onda je, ratnoprofiterski ugojeno, sve krvavo podrigujći, odgmizalo u novu košuljicu koju danas, umjesto nekadašnjih velikosrpskih ocila, uresuju lažno suverenističke, demokratske i evropske šare.

    Gmaz je promišljeno, planski i sa rijetkom sistematičnošću isisao svaki začetak, svako jajašce same mogučnosti demokratskog i evropskog u Crnoj Gori znajući da demokratska država i organizovani kriminal, otvoreno društvo i organozovani kriminal, ekonomski prosperitet i organizovani kriminal, sloboda pojedinca te sloboda naroda i organizovani kriminal, kultura i organizovani kriminal ne mogu zajedno već jedno drugo dokidaju.

    Na žalost ne treba više troštiti riječi: ko je koga dokinuo u Crnoj Gori? Narodi koji nakon komunizma nijesu ustali, nego su se iz komunističkog prevalili u brlog organizovanog kriminala, promijenili su samo oblik ropstva. To je početna i završna tačka omiljenog alibi-sofizma ovdašnjih intelektuaklaca: da li prvo država pa demokratija, ili obratno? Liberali su tvrdili da demokrtaija i država u crnogorskom specifikumu moraju zajedno i istovremeno; da se država može i smije graditi samo demokratskim sredstvima; da država danas može biti samo demokratska ili nije država nego vlasništvo klike; da sredstva moraju biti u saglasnosti sa ciljem ako je taj cilj demokratska država. U suprotnom rezultat po Crnu Goru može biti porazan, tačno onakav kakav danas jeste.

    Gomile novokomponovanog kičerskog patriotizma, zastidno javno staljinsko krečenje najnovije prošlosti i napor da se učešće u zločinu jezivog bratoubilačkog rata i njegov hladno proračunati ratnoprofiterski rezultat predstave kao vrhunaravna politička i ljudska mudrost, a ne čisti zločin, svjedoči o snazi istine koju je nosio Liberalni savez, a koja se želi ovim smradnim gomilama laži zatrpati. Ovakav čudesan manevar ne bi bio moguć da tom manevru organizovani kriminal nije sa nevjerovatnom lakoćom pridružio punu logistiku i izvodjenje u licu ovdašnje intelektualne, prvenstveno novinarske i književničke elite, one koja je vodjena golom računovodstvenom logikom, istom onom koja se nedavno i po ko zna koji put otvoreno, al i ljudski nepodnošljivo manifestvovala na nedavnim cetinjskim izborima gdje je, na režimskoj glasačkoj berzi, prosječna cijena ljudskog glasa našla ekvivalent u čereku suvog mesa iz jedne ovdašnje lokalne, demokratske, evropske i evroatlantske sušare!

    Nekome čerek, a nekome sabrana djela,parče slave na loklanoj TV i još neka sitna apanaža i eto nas tu gdje danas jesmo. Tačan i porazan rezultat jedne jedine računske radnje ovdašnje intelektualne elite je današnja Crna Gora! Crna Gora danas je računovodstvena suma kojom su odredjene sudbine čitavih budućih, još nerodjenih generacija.

    Lenjin je, otvarajući užasni višedecenijski proces fizičke likvidacije borbene i nepokorne ruske inteligencije vo vjeki vjekov promijenio smjer Rusije. Potrebno je zbog fiksiranja fotografije reći kako je crnogorski režim uspio da promijeni smjer Crnoj Gori – onoj koja je nastala devedestih; onoj koja je otvorila sve tabu-teme crnogorskog društva, njegove sadašnjosti i prošlosti; onoj koja je htjela demontiranje komunizma i četništva; onoj koja je poručivala da djeca komunista i četnika imaju danas pametnija posla nego da nanovo vode izgubljene i krvavo promašene bitke svojih otaca; onoj koja je ukazivala da je netaknuti komunistički sistem mutirao u organizovani kriminal kojemu nacionalne i druge odrednice služe samo za ukrivanje neviđene pljačke paralelno sa izgradnjom njenog štita: kvaziotvorenog, kvazidemokratskog i kvazievropskog društva, ne zbog doborovoljnog zauzimanja naložničkog položaja crnogorske intelektualne elite. U Crnoj Gori nije bilo Solovki, njena progonstva bila su lažna.

    Režimski projekat dobio je plebiscitarnu opisanu čerek-podršku. CKL je jedna od književničkih čerek-mačuga ovdašnjeg džamadan-kriminala. Od njega je finansiran, treniran i uredno napujdavan.

    Dragi Mirko,

    Vjerujem da ti ove činjenice nijesu bile poznate, pa ti ih ovim putem saopštavam. Prijateljski ti savjetujem da je krajnje vrijeme da preispitaš daljnje figuriranje tvojeg imena u redakciji ovog kvaziknjiževničkog glasila, pa čak i pod odrednicom urednika za Hrvatsku, kako bi tvoji vjerni čitaoci i dalje vjerovali u iskrenost blistavih stranica koje si napisao, posebno onih koje si posvetio unesrećenim društvima kao što je danas crnogorsko.

    S poštovanjem,

    SLAVKO PEROVIĆ

    Cetinje, http://www.lscg.org, 3. Januar 2006. godine

  11. „Volim, dakle, rekoh li, u Parizu, to što se kafane i knjižare dodiruju ramenom, kao da se podupiru (susret duhova i susret ljudi); ne volim strukturalistička književna kvazinaučna mudrovanja, taj plemenit i uzaludan napor da se misao svede na ajnštajnovsku formulu (jer znam ruske formaliste, znam Šklovskog, i znam da se delo može raščiniti na proste činioce kao sat, i da se može ponovo sastaviti da kuca kao ljudsko srce); ne volim sveopštu politizaciju francuske kulture, njenu ‘angažovanost’, njeno sartrovanje, njeno trovanje čistih pesničkih vrela; volim kako Pariz reaguje na aktuelna zbivanja; živo, strasno, pristrasno; ne volim nombrilizam, parisko, francusko manihejstvo, gde se sve svodi na uprošćenu, besmislenu formulu levo i desno, kao na dan poslednjeg suda, gde pariska inteligencija, davši sebi prerogative Boga i sudije, baca grešnike na jednu a pravednike na drugu stranu, bez suđenja i bez opoziva; volim pokretnu biblioteku metroa, tu sporednu Nacionalnu biblioteku na točkovima; ne volim da slušam parisku inteligenciju koja se do zamora služi jednim te istim referencama: Marks, Mao, Frojd, Sartr, a nikad, ili skoro nikad, Montenj, Bodler, Flober, Kami…; volim toleranciju Pariza, gde ima mesta za svaku tendenciju, ideju, političku i književnu, taj široki spektar oprečnih mišljenja koja žive pod istim krovom kako kakva velika, bučna i zavađena porodica; ne volim kratko pamćenje pariske inteligencije, koja je odbacila sumnju, taj najdragoceniji intelektualni kompas, i godinama strasno grešila protiv istine, protiv očiglednosti i protiv slobode; volim njenu brigu za slobodu, jer i kad je grešila protiv istine i to je činila iz brige za slobodu; ne volim njenu neinformisanost, njenu nečuvenu lakovernost, njenu naivnu ‘veru u progres’, njen staljinizam kojeg se s mukom oslobađa; volim njenu spremnost da se pokaje, da prizna svoje dojučerašnje zablude i svoje dojučerašnje grehe [...].“ (Danilo Kiš – Homo poeticus).

    Sada se pitamo šta li je posao intelektualca ako nije da ZNA, pa onda i da KAŽE? Kiš i Sartr polemisali su u jednom pariskom dnevniku oko socijalizma i Staljinovih gulaga, pa Sartr Kišu, vatreno, tada ustvrdio da on tada kad je podržavao sovjetski socijalizam nije znao za gulag, a Kiš mu je, briljantno, odgovorio: Pa gospodine Sartr, šta je onda vaš posao? Čime se vi bavite, ako nijeste znali? Šta je posao intelektualca?

    Prema tome, okej, ima finih, dobrih, poštenih, svi nek se lupaju u prsa junačka što se mene tiče. Ali: šta su ti ljudi, ti isti fini i pošteni, šta su konkreno uradili da se, bar donekle, opere ovaj crnogorski brlog???

  12. sto se tice obicnog naroda, mislim da ne svata znacaj ovoga teksta i ovakve inicijative. cini mi se da vecina naroda ne razlikuje pisca mirka kovaca od pjevaca mise kovaca, niti trinaestojuolsku nagradu od nagrade za najboljeg na festivalu pljevaljskih tamburasha…a tu bi i sebe ubrojio…
    odje nije rijec kolko svatam o narodu prvenstveno, vec o nasoj inteligenciji.

    odlicna ideja za POBUNU PAMETNIH!

    svi oni itekako znaju i ko je mirko kovac, i sto znaci da da bas njemu ovi jadovi udijele nagradu, i sto znaci i kakav ljudski cin prestavlja pismo protesta kojim bi se pozvao da je ne primi.
    siguran sam da bi takvo pismo urodilo plodom, i da ne bi bilo ikakve potrebe da se protestvuje zbog eventualnog primanja. potrebno je samo napisat to pismo, i stavit prvi potpis, i proslijedit ga dalje, ljudima navedenim u tekstu, kao i drugima koji bi trebali bit prvi u mijenjanju sistema.
    i time bi POBUNA PAMETNIH pocela!

    time bi se stvorio neophodan ambijent za izlazak iz neofeudalizma. time bi svi oni, svojim potpisom na tu peticiju, apel, il sto li vec pokazali kako ne pristaju da budu zupcanik milovog perpetuum mobila vladanja, vec pokretacka snaga, SNAGA -velikim slovima, crnogorskog drustva.

    zato bih zelio da vidim na stranicama ovog bloga zvanican apel mirku kovacu za neprimanje nagrade iz ruku monstruma. i prvi potpis slavka perovica, moze i zadnji, svejedno, nebitno. i da apel, poziv, molba, krene dalje. cim prije, tim bolje.

    i time bi POBUNA PAMETNIH crne gore i zvanicno pocela….

  13. RE: Intet Glemt

    Kad je Milan Martinovic osudio vrijedjanje ekavice Vesne Perovic od strane CKL i Jevrema Brkovica po nalogu i diktatu Miska Perovica?
    Kad je Milan Martinovic osudio one sramne grafite po Podgorice protiv Vesne Perovic?
    Kad je Milan Martinovic osudio ubistvo Duska Jovanovica?
    Da li je kao intelektualac otpisao Milu Djukanovicu i osudio njegovu hajku protiv Duska Jovanovica i javno ga upitao zasto kao predsjednic crnogorske Vlade nije ucinio nista da zastiti glavnog i odgovornog jednog dnevnog lista.
    Mogao bih da pitam jos po dosta o odnosu prof.dr. prema Liberalnom Savezu ali necu…….

    RE: Vladimir Nedovic i Balsa

    Sta sam pitao Intet Glemta za Martinovica to pitam i vas- Dajte trojicu sa spiska koji su osudili vrijedjanje Vesne Perovic tadasnje predsjednice Skupstine Crne Gore, dajte torijicu koji su digli glas do neba kad je Dusko strijeljan na podgorickom asfaltu, dajte trojicu koji su zastitili Duska Jovanovica kad je bio tuzen od Djukanovica i po njegovom nalogu uhapsen u Kragujevcu?

    Kad imas titulu prof. dr. , tvoj zadatak nije da cutis nego da narodu otvaras oci, da po cijeli dan i noc palis svijecu i osvetljavas put svom slijepom plemenu, a ne da sa ekrana hvalis vodju i njegovu pljacku plemena pod plastom uzvisenog cilja, dok on i njegovi perjanici ne znaju sta ce sa novcem, a pleme gladno, zedno, nemocno i
    sludjeno.

    RE: Lovcen

    Po ovom tvom predlogu Djuro ( Misko Perovic) treba da oprosti Liberalnom Savezu sto ga je tukao. Da posteni i casni liberali, ono sto je ostalo vjerno do kraja treba da podnesu molbu Misku Perovicu molbu da se stavi na celu protesta da Mirko Kovac primi trinaestojulku.

    Ja sam zapanjen pozivom da liberali daju logisticku, organizacionu podrsku za Mirka i Miska.
    Koliko je uvodnika napisao Misko Perovic protiv LS i Slavka?

  14. Ilija,

    Po drugi put se dešava da daješ tako teške ocjene zbog toga što neko nije reagovao na nešto na način koji si ti očekivao… Pitao sam te za Martinovića, jer sam siguran da nemaš pojma o kome se radi. Vjerovatno i o mnogim drugim potpisnicima ne znaš ništa, a isto si tako lijepo rekao da su loši ljudi. Bez veze…

    E sad, što se tiče reakcije, svakako da si u pravu. Sa samo jednom primjedbom, da Crna Gora nije Švedska, da ne postoji kritika javnosti, da se zaista sve može postići zastrašivanjem i prebijanjem. To se najbolje pokazalo kod ubistva Jovanovića i reakcije javnosti na taj čin. Možemo reći da je svako ko ima iole autoriteta trebao da napiše nekakvo pismo reakcije, a možemo i većinu tih reakcija da shvatimo kao pozu. Recimo, da sam ja profesor univerziteta, ne bih pojedinačno reagovao na taj čin, već onako kako sam reagovao kao građanin, dolazeći na šetnju, bez skretanja pažnje na sebe. Otkud znaš da i profesor Martinović nije to uradio?

    Opet, problem je u tome što je pritisak javnosti u tom slučajno toliko nepodnošljivo mali i što dokazuje koliku svijest imaju Crnogorci o nečemu što se dešava van njihove kuće, a što sjutra može da se desi i njima. Već sam o tome govorio i mogao bih do sjutra, počev od ličnih primjera, preko svojih prijatelja, pa tako dalje. I sam sam odrastao u konstantnom zastrašivanju i pritisku, samo zbog toga što sam izgledao malo drugačije od uobičajenog podgoričanina. Da ne pominjem da su neki od nas, oni malo drčniji, hapšeni, maltretirani, prebijani od strane policije. Bez i jednog dokaza o bilo kakvom krivičnom djelu!

    I sad taj lični primjer (koji je samo jedan među hiljadama) prenesi malo šire, na sve vas koji ste napadani kao novinari, na sve manjinske zajednice kojima se osporavalo pravo na život, osim u trenucima kad od njih treba tražiti glas, na sve tzv. marginalizovane grupe koje je naše društvo potpuno odbacilo, na ve one u potrebi o kojima niko ne brine, na sve tračeve koji se šire o bilo kome ko se suprotstavio vlasti… Opšta slika, građanska prije svega, pa samim tim i politička, je jeziva, stanje je potpuno nenormalno i nama je neophodan odgovor na to stanje.

    Ovaj blog sam od početka vidio kao početak jednog velikog (obnovljenog) procesa, kao priliku da se prepoznamo i povežemo, iz nasušne potrebe da uradimo nešto, da ne bi živjeli više u nužniku. Ali ovo što gledam i čitam ovih dana me potpuno obeshrabruje. Iskreno, muka mi je. Da ne znam da će me Slavko ohrabriti već prvim sledećim tekstom, prestao bih da dolazim na blog. Ovako, samo zbog toga što od autora očekujem puno (i očekivanja mi bivaju ispunjena), dolazim po 20 puta na dan. Nikako ne iz dokonosti, jer nikad u životu nisam dokon, već zbog značaja koji sa sobom nosi ova rasprava. A ako se mi koji smo, kao što kažeš, uz LSCG ostali do kraja, ovako ponašamo jedni prema drugima, što onda možemo očekivati od ostalih?

    Ja se nadam da ipak imamo snage i volje da se izdignemo iznad rasprava ovakve vrste.

  15. “Koncem devet stotina i osamnaeste, kad ste vi uredjivali ‘Vagu’ (tjednik za kulturna i politicka pitanja), ja sam vam jos u uniformi austrijskog oficira bio donio svoj clanak: ‘Dajte nam hiljadu ljudi’, a vi ste mi taj moj prvi publicisticki pokusaj odbili s motivacijom da je ‘napisan sjajno, da bi bio za vasu ‘Vagu’ prvorazredna akvizicija, ali, i tako dalje…’ Vidite, onaj vas ‘ali i tako dalje’ stoji medju nama vec punih osamnaest godina i u tom se pogledu izmedju nas nije nista izmijenilo: meni se dogodilo da sam jedan takav filistarski ‘ali i tako dalje’ preskocio, i po cemu biste vi s jednog takvog svog i sveopceg ‘ali i tako dalje’ stanovista danas imali pravo da mi prijetite ludjackom kosuljom u interesu ‘evropskog’ nekakvog sami ne znate cega: morala, interesa, boga, obitelji, familijarnog i ideoloskog riceta, i tako dalje, ali…
    Na licu doktora Wernera, sef-redaktora uglednog liberalnog dnevnika, slobodnog mislioca i ozloglasenog bezboznika, pojavio se dobrocudan smijesak, sto je imalo da znaci da je odlozio krinku te se na tren pokazao doista pod svojim pravim licem…Doktoru Werneru je, izgleda, neobicno prijalo razgovarati o danima kada je samome sebi izgledao impozantan kao kakav velicanstveni svjetionik u historijskoj tmini.

    Iz tog trulog dvorisnog brloga poceo je doktor Werner pred kraj svjetskog rata da raspreda mrezu svojih ideja, svojih pogleda, nazora, prijedloga, programa, iz one smrdljive male stamparije svakog petka je njegova ‘Vaga’ sirila svoja krila nad nasim blatom, iluzije su leprsale nad tim malim zelenim ‘Vagama’ u sesnaestini, s jedne strane: srebrni i dragi zvuk zvona sto raznosi po nasim jarugama slike najzanosnijih nada o slobodi, o jednakosti, o bratstvu, a s druge: mala unosna trafika kojoj posao iz dana u dan raste, ducan sve bolje radi, pretplate se javljaju u sve vecem broju, razvija se sve vidljivije upliv na takozvano javno mnijenje, predavanja, razgovori, brbljanja o zadrugama, o zadrugarstvu, o osnivanju potrosackih saveza, o sindikatima, o pokretima, o strankama, o masama, o sveopcem pravu glasa, o izborima, o mandatu, o uspjehu mandata nad mandatima: o lisnici!

    U tom nasem blatu kroz koje protjecu vode masne i guste kao krvava juha, gdje se sve davi u svojim vlastitim izmetinama, sve nase ideje prilagodise se sitoj malogradjanskoj stvarnosti: peceni piceki, prasetina na raznju…

    Podupirali ste svojim dnevnikom jedanaest raznovrsnih vlada, imate svoju limuzinu, svoju vilu, svoje dugove, kredite, fondove, nove kredite, uredjujete najugledniji dnevnik, sto ga danas financira simbol Domacinski, i uzrujavate se zbog toga sto se nekakav paranoik usudio da tom vasem financijeru izjavi da je bandit! Sve zapravo polusan mozga i savjesti, jalovo opijanje i dosadan blud!”

    (Miroslav Krleza, Na rubu pameti)

    Izvinjavam se sto sam bio ovako opsiran, jednostavno je previse adekvatno i primjenljivo.

    Ilija, potpuno si u pravu, ali ne slazem se da su intelektualci zbog toga sto si ti naveo losi ljudi, ili da nedizanje glasa automatski znaci da su radili za sluzbu.

  16. Bilo za koju,ponudjenu opciju da se odluci,to ce dovoljno kazati,o Mirku Kovacu,kao intelektualcu I piscu,a prvenstveno kao COVJEKU!

  17. Sva priča i nastojanja bijahu uzaludna. Danas Mirko primi tu nagradu “vas” srećan i zadovoljan!
    Mnogi od vas bi sad mogli staviti prst na čelo i razmisliti niste li i sami bili nesnosno dugo uz skute ovih što sad ne znaju, bolje reći ni ne smiju “da sjašu” iako bi se rado bavili nečim drugo – biznisom makar! Put bi ih vodio pravo u Spuž. Doduše proširen i medernizovan, od skora.
    Zbog maksimalističkih zahtijeva čak ste bili u prilici da ovaj sluđeni narod oslobodite i s te pozicije ga uvjerite koliko je bio u zabludi!?!
    A dobronamjernost i Evrope i svekolikog Zapada mjerena je već nekoliko puta u novijoj istoriji. U II svjetskom ratu fašisti su tek pucali po ovdašnjima, a tzv. “saveznici” bacali bombe iz aviona i urnisali ih. Nedavno su, u eksperimentalne svrhe, ponovo to radili 1999-e. Samo naivni neće pronaći vezu između stravične smrtnosti u zadnje vrijeme i “Milosrdnog anđela”.
    Ti “saveznici” ovamo dolaze da nas kobajagi nečemu poduče, a u stvari da se najedu i napiju džabe i s namjerom da dnevnice vrate kući. “Nepristrasni” kakvi su uvijek uspiju da nas još više posvađaju i podijele. U njih i njihove iskrene namjere vjerovati…
    A moguće da je Kovač samo shvatio da je bolje pridružiti im se, ako ih nije moguće pobijediti. Makar i zarad puste guzice!

  18. Need to contact Dr. Vasilije Jovovic. His family in the United States is looking for him.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 64 other followers

%d bloggers like this: