Posted by: Slavko Perovic | July 12, 2008

DNEVNIK, 12. JUL 2008. godine

…nego će se i danas svako zapitati kako to da je tih tridesetak kilometara između Dubrovnika i hercegovačkog zaleđa stvorilo toliki razmak u civilizacijskom i kulturnom smislu, toliki mentalni jaz da su to postali udaljeni svjetovi. Kada su brđani išli u pljačke Dubrovnika, oni su to doživljavali kao invaziju na drugu planetu.

Nasumice uzet citat iz današnjeg Mirkovog intervjua, Vijesti, Art dodatak. Ubuduće, uvijek ćete moći da suprotstavite Mirka prije nagrade, onom Mirku poslije nagrade, njih dvojica su od sjutra, u stalnoj polemici, bez kraja, koju će, u konačnom, dobiti onaj Mirko prije nagrade…

I danas se pitam, kako je moguće da jedan veliki pisac koji je razumom prebrodio onaj razmak u civilizacijskom i kulturnom smislu, onaj jaz između svjetova o kojem govori, ostavio ga iza sebe, prešao na drugu, sunčanu obalu, uopšte može prihvatiti “priznanje” od strane režima koji je bio huškač, organizator i saveznik one skorašnje crnogorsko-hercegovačke invazije na planetu zvanu Dubrovnik?

A što reći na činjenicu da je logo režima odbio svjedočenje pred Haškim tribunalom u suđenju svom političkom ocu i učitelju, zločincu Slobodanu Miloševiću, odbio je da svetim činom svjedočenja doprinese rasvjetljavanju misterije nastanka i izvršenja najvećeg poslijeratnog zločina koji se desio u Evropi, nakon onoga kojem se sudilo u Nirnbergu?

I kada o ovome razgovaramo, ostavimo politiku po strani, jer Mirko nije političar, nego pisac, i to kakav, a za pisca nema opravdanja, reče Kiš…

Postaje li Mirko, već pomalo umorno, povlađujući sveopštoj entropiji, a zarad slave, koje, eto, nikad nije dosta, i zarad sinekura, kojih je vazda malo, tek samo još jedan referentni deterdžent, nanoviji, upotrijebljen u pokušaju održavanja kontinuiteta procesa pranja i ispiranja jedne naopake, krvave politike i njenih rezultata, čemu je, opet referentna u svojoj branši, dolazeći iz zemlje iz koje nas Mirko danas pohodi, onda, označila početak Alka Vujica. Već tada je zagraničje zarad tvrđenja sopstvenih računa, a ne nikako sređivanja naših, balkanskih, pritisnulo dugme kojim je počeo taj proces, čija je najnovija zvijezda Ivica Dačić…

Nego, prošlost je više za skrnavljenje, nego za slavljenje, kaže Mirko.

Slažem se, ali zar ovom nagradom, on, Mirko, ne slavi na sva zvona, faktičke skrnavitelje naše nedavne, ali u prvom redu dubrovačke prošlosti, istorije koja se zastidna odviljala i odvila na naše oči, ubrzana, kao u nekom liciferijanskom akceleratoru, sve pljuvajući nas u lica u vrijeme rata, a još nepodnošljivije u vrijeme mira, ta istorija pred kojom su generacije srozane, ta vječno živa istorija naša, lična, koja je, onomad kod Mirka izazvala nevjericu, pa opravdani gnjev pa mučninu, pa otpor…

Gdje je taj otpor danas, kad je najpotrebniji, pitam Mirka?

Zar Mirko ne slavi ovom nagradom i naredni korak skrnavitelja, korak prevođenja Crne Gore iz komunističkog feuda, u farmu, onakvog modela o kojem je pisao Orvel?

E sad, nijesam siguran da svako može biti kovač svoje sreće ili sudbine, ali je Mirko svoju tako brižljivo, filigranski iskovao, da mu ovaj sramotni blam nije trebao.

Ali je čin odbijanja ovoga blama, Crnoj Gori bio i te kako potreban.

Lakše bi se disalo, u onim krasnim, modrim brdima, na čijim obroncima, pod blagodarnim suncem, pasu stada što se razbježe na najmanji šum, kao sve kakeći klikere brabonjaka od straha, brabonjka kao kratkotrajnog svjedoka još kraćeg, bravljeg života…

Zašto sam napisao Mirku ono otvoreno pismo?

Zato što su njegove napisane riječi tako snažne da su postale žive, on ih je oplodio, porodio, udahnuo im život, one se radjaju, odrastaju, žene, radjaju potomstvo, sahranjuju, one hodaju, trče, raduju se, smiju, plaču, tuguju, mrze, vole… na našu čitalačku radost…

Prije nekog dana, međutim, one, te riječi njegove, pohitale su da ga sustignu, ta moćna rijeka, te hiljade bića rođenih u besanim stvaralačkim noćima, jurnule su prema njemu da ga zaustave demonstrirajući da ih ne iznevjeri…

Ja sam im ih, u toj njihovoj namjeri, samo učinio javnim, dao sam im glas, vrisak sopstveni, budući da se sa njima slažem, jer im vjerujem, a Mirku više nikad i ništa


Responses

  1. U letargičnoj crnogorskoj svakodnevici, pojačanoj demonskim julskim suncem, nekako se ne da očekivati ma i najmanji dašak svježine. Ne svakako od nekog ko, po ne znam koju cijenu, može uopšte pomisliti da učestvuje u reciklaž papiru zvanom CKL. Neobaviješteni intelektualci su, ponavljam, oksimoron.

    Da se zna, pomenuti ostaje veliki pisac. Rane Luke Meštrevića i Vrata od utrobe ostaće veliko štivo, kao i prije. Djela ne gore, duh u njima ostaje sam da ih štiti. Ljudi, nasuprot, ubrzano znaju da trule. Iznutra.

    Nijesam očekivao, međutim, niti vidio puno smisla, pozivati rečenog na nešto što on, apropo pomenutog reciklaž papira -nema! Taj poziv je, stoga, bio uzaludniji negoli “dozivati pticu, zauvek sletelu.” Taj poziv je, uz sve, nažalost očigledno jedino smislen ovom sitnom, minornom postotku Crnogoraca, koji još uvijek liberalno misli i osjeća nedostatak Slobode.

    Jeziv je osjećaj Samoće koju čovjek ima živeći u Crnoj Gori a ne želeći biti usisan ovim opakim i opasnim besmislom….

  2. ‘Banjani u dusi’ su cudo – izgleda da je neminovno da prorade u nekom momentu! Pitajte Novaka Kilibardu!

  3. RE: Hel

    Uz opasku: svi Crnogorci su čudo! Džamadani, džeferdari i prsa junačka! I šaka keša, da se nađe za nedajbože! Hel, tvoj divni nick je odličan asocijator za ovu zemlju u potonjih 20ak godina – da ne idemo dalje, razumjeli smo se….

    Nadam se da u ostatku čuči bar poneki Tin Ujević. Koji se tamo davno prije vijek skoro, od slavenofanatika proglasio Ircem! I završio te nacio-priče, za sva vremena…

    Pozdrav Slobodi, gdje god da je

  4. ‘Banjani’ su bili samo metafora, cisto kao asocijacija – jer su i Kovac i Kilibarda od tamo, a, slazemo se, naravno ne zbog njihovog specifikuma!

  5. Prosto moram jos jednom postirati, par crtica – tako prosto i istinito – kao ona linija zla i dobra posred ljudskog srca:

    Aleksandar Solzenjicin, Arhipelag Gulag:

    ‘Fizika poznaje velicine I pojave s pragom. One ne nastaju prije nego sto se preskoci izvjesni prag, za koji zna priroda I koji ona odredjuje. Zaludu na litijum projektujes zutu svjetlost, iz njega se elektroni nece osloboditi; predji samo ovlas plavom – oni ce biti otrgnuti (prag fotoelektrickog efekta je preskocen!). Ohladite kiseonik na minus sto I vise, stavljajte ga pod pritisak koliko zelite – gas ostaje, ne da se. Ali, cim predje granicu od sto osamdeset stepeni ispod nule, on potece: sada je on tecnost.

    I zlocinstvo je, izgleda, velicina s pragom. Da, cijelog svog zivota covjek oklijeva, koprca se izmedju dobra I zla, klizi, pada, puzeci se penje, kaje se, nanovo srlja u sljepilo, ali – sve dok nije preskocio prag zlocinstva, uvijek ima mogucnost da se povrati, uvijek ostaje u granicama nade. A desi li se da najednom predje taj prag, ucestaloscu svojih zlih dijela, stepenom njihovog zla, karakterom apsolutne vlasti kojom raspolaze – on se iskljucuje iz covjecanstva. Bez povratka, mozda.

    * * *

    Od nezapamcenih vremena, predstava ljudi o pravdi ima dvije strane: vrlina pobjedjuje, porok se kaznjava.
    Mi smo imali tu srecu da pozivimo dovoljno dugo da upoznamo I vrijeme kada vrlini, uprkos svemu, ne jure po tragu nahuskani psi, pa iako ona I ne pobjedjuje. Premlacena, bolesljiva, u dronjcima, vrlina danas moze uci I skloniti se u nekom cosku – pod uslovom da ni jedne ne zucne.
    Ali zato, o poroku niko ne smije rijec prosloviti. Da, s vrlinom smo se sprdali – ali poroka bilo nije! I ako neko, na svoje zlo, samo zausti: “Dobro, a oni koji… “, sa svih strana zagrakcu na njega s prijekorima, prijateljski u pocetku: “Cekajte, druze, sta vam je? Cemu stare rane pozlijedjivati!” (Cak I poslije pojave ‘Ivana Denisovica’ plavi penzioneri bas su zbog ovoga prigovarali: zasto povrijedjivati rane onima koji su bili u logorima? Kao vele, njih treba cuvati!) A zatim dolazi batina: “Pst! Nedoklani! Za zlo smo vas toliko iznarehabilitovali!”
    * * *
    Ono sto se zbiva izmedju Odre I Rajne – nas to muci. A to sto se zbiva u predgradju Moskve I u okolini Socija, iza zelenih drvoreda, a to sto ubice nasih djedova I nasih oceva gledamo kako se vozikaju nasim ulicama, gdje im se moramo uklanjati s puta – to nije nista, to se nas ne tice, to bi bilo “prevrtanje po proslosti”.
    * * *
    Medjutim, ako bismo, vodeci racuna o proporcijama, pretvorili u Ruse onih 86 hiljada Njemaca iz Zapadne Njemacke (osudjenih nacistickih zlocinaca), za nasu zemlju bi to bilo cetvrt miliona!
    A mi, ni nakon cetvrt vijeka, nismo ni jednog nasli, ni jednog pozvali pred sud, mi se plasimo da ne povrijedimo njihove rane. I Molotov, zivi simbol svih tih ljudi, zivi u ulici Granovskog, broj 3: samouvjeren, ogranicen, sav ogrezao u nasoj krvi, odbijajuci sve do sada da ista shvati. On kao neki plemic prelazi trotoar da bi se zavalio u kakvoj prostranoj limuzini.
    * * *
    Tokom procesa (nakon rata) u Njemackoj, tu I tamo bi se desila cudna pojava: okrivljeni se objema rukama uhvati za glavu, prestane da se brani I od suda vise nista ne trazi. Izjavljuje da kad ga podsjete I vrate na trag niza njegovih zlocina, prema sebi osjeca samo gadjenje I nema vise zelje za zivotom.

    To I jeste ono najvise sto sud moze da postigne: da se porok toliko osudi da sam zlocinac od njega ustukne. Zemlja koja je sa sudskog podijuma osamdeset sest hiljada puta osudila porok (I neopozivo mu presudila u knjizevnosti I kod omladine) cisti se od njega: malo-pomalo, godinu za godinom, stepenicu za stepenicom.
    A mi, sta mi da radimo?…Jednoga dana ce nasi potomci ovu generaciju vidjeti kao neku krpicu: mi smo najprije dozvolili da nas na milione kolju, da bismo na kraju njezno I usrdno tetosili ubice u njihovoj komfornoj starosti.
    Sta, dakle, ciniti, ako je njima stara ruska tradicija pokajanja neshvatljiva I cini im se smijesnom! Sta ciniti ako je njihov zivotinjski strah da otrpe makar I stoti dio onoga sto su drugima cinili jaci od svakoga nagona za pravdom. Ako su se oni gramzivo uhvatili za gomilu zlata skupljenog na krvi pobijenih?
    Istina, oni koji su, recimo trideset sedme, obrtali rucicu mlina za meso vise nisu mladi, njima je izmedju pedeset I osamdeset, oni su svoje najbolje godine proveli u izobilju, bogatstvu I komforu, pa svaka pravicna kazna dolazi odvise kasno, ne moze se vise izvrsiti. U redu! Budimo velikodusni, nemojmo ih zalivati slanom vodom, ne posipajmo ih stjenicama, ne zauzdavajmo ih u “lastavicu”, ne nagonimo ih da nedjelju dana stoje bez sna, ne prebijajmo ih udarcima cizama i gumenih palica, ne utezimo im lobanju u gvozdeni obruc, ne nabijajmo ih u celijama jednog preko drugog kao kofere, ne cinimo im nista od onoga sto su oni cinili nama. Ali, radi nase zemlje, radi djece nase, duznost nam je da ih s v e g o n i m o i da s v i m a s u d i m o! Manje njima, vise njihovim zlocinima. Dai h do toga dovedemo da svaki glasno kaze:
    – Istina je, bio sam dzelat, bio sam ubica.
    Neka ova recenica bude kazana s a m o od strane cetvrt miliona (prema srazmjeri, da ne ostanemo duzni Zapadnoj Njemackoj), mozda ce I to biti dovoljno?
    Ne moze se ipak, u XX vijeku, decenijama uporno ne praviti razlika izmedju svireposti koje treba da se nadju pred sudom I “starog” koje “ne valja prevrtati”.

    Mi smo duzni da j a v n o osudimo svaku p o m i s a o da jedni ljudi mogu drugima ciniti nasilje. Precutkujuci porok, guseci ga u nasem tijelu da ne izadje napolje, mi ga
    s i j e m o, i on ce u buducnosti od toga samo hiljadu puta cesce izrasti. Time sto porok ne kaznjavamo, pa cak ni zlocince ne podvrgavamo moralnoj osudi, mi ne samo da stitimo njihovu nistavnu starost – mi pod nogoama novih pokoljenja podrivamo I same temelje pravde. Eto zbog cega rastu ona “ravnodusna” – a ne zbog
    “nedovoljnog vaspitnog rada”. Mladi se prozimaju idejom da se ovdje nitkovluk nikada ne kaznjava, vec da je uvijek izvor blagostanja.
    Kako ce biti tijesno, kako strasno zivjeti u takvoj zemlji!’

  6. Posto prvi put nadjoh ovu kako reče neko od blogera”rupu u koju možemo da se izlelečemo” to bih za sada Šjatu samo pozdravio iz Crna Gora D.O.O. preduzeća i pozdravio ideju otvaranja ovog bloga. Dobro je da postoji nesto sto će bar ponekad namreskati barustinu kako nebi upali u kolektivni autizam…evo čuh da smo konacno uboli prave turiste i okrenuli se “elitnom” turizmu….sto je dobro zbog elite…Ponekad pomislim da živimo u zemlji kompletno prilagođenoj za snimanje filma…zapitam se da li je sve scena sa 600 000 statista ili smo možda neki eksperiment koliko dugo čovjek može da živi pod hipnozom. Danas pročitah da preduzeće sa 8.1 milion eura profita uvodi stečaj pa pokušavam da pronađem ekonomsku misao koja može opisati tako jaku privredu gdje su ovakvi profiti za stečaj….Dobro je…Pošto žurim ovo su samo neke impresije iz zemlje kojoj ne treba Evropa ….Što bi išli mi tamo neka oni dođu ovamo ako im što treba!!!

  7. Pošto sam, kako to obično biva nedeljom popodne kod mene, preživio jak napad depresije što je valjda samo zagonetniji izraz za stari dobri očaj, onaj očaj kad između mene i Postojanja nema više ničega osim Dosade staloženo raspoređene po horizontu svih budućih nada, te Mirko i njegova nagrada izblijeđeše kao sinoćnja svijeća usred današnjeg dana, ja ne nalazeći ljekovitijeg rješenja uzeh da pravim šale na račun dugovječnosti jedne depresije koja evo dvadeset godina muči jednu čitav jedan narod a tu depresiju ću kratko nazvati DPS. “Sve je prolazno samo DPS je vječan!” pade na pament rečenica i više ne znam kojim psihološkim mehaniznom pomože mi u mojom ličnoj nedeljnoj depresijici.

  8. Znate li sto je strasno? Ne samo Mirko Kovac, kao, vidjelo se i od CKLa, jedan od mnogih… Strasno je – da u javnom zivotu Crne Gore nema bas NIKOGA, ALI APSOLUTNO NIKOGA ko se slaze sa ovim sto mi govorimo ili bar s onim sto je tako ocigledna ISTINA!
    To je zastrasujuce – ne samo – ni jedan knjizevnik, slikar, pjesnik, umjetnik – nego nijedan poslanik, odbornik, cata, sportista, pjevac, glumac – o novinarima da i ne govorimo – oni su glavni ugaoni kamen ove strave – ali niko za cije se ime zna, ili su mu mediji dostupni na bilo koji nacin – nidje ni glasa! Da li je moguce da su svi ti ljudi kontrolisani, pitace se neko? Vecina ce reci – nemoguce! A ja kazem – sto posto! Kontrolisani, najmanje prijetnjom, a najvise manipulacijom najnizim ljudskim instiktima i samoljubivoscu – koje su svi redom apsolutno svjesni. Kad shvatimo to – i kroz npr. cinjenicu da glasanje Slavka Perovica na referendumu nije objavio ni najmanji malecni medij, iz npr. Rozaja, a kamoli drzavni (nijednom novinaru, zamislite, nije bilo interesantno da isprati glasanje autora ideje o nezavisnoj na dan referenduma! – ma hajte molim vas!-, ali se uspjela u beogradskim Novostima objavit laz da nije glasao!), to ce biti pocetak! Znacemo stvarnu ozbiljnost situacije, koja ne da je alarmantna, nego je pala ispod apsolutne nule – sto znaci da odje kretanja NEMA. E, kad jednom znamo stvarno situaciju – mozemo se protiv nje nekako borit, jer ako se borimo na pogresnim osnovama – propast je zagarantovana, ovako bar znamo pocetnu tacku! Mirko je tek ogledni primjer dubine pada, i dokaz da atrofija na svim poljima ubrzano napreduje. Mozda se ona objektivno i ne moze zaustaviti (‘malo rukah’), ali nje moraju biti svjesne generacije koje dolaze. Inace ce, (ako za to uopste budu zainteresovane – a nadam se da hoce!), one biti vec unaprijed izgubljenu bitku!

  9. Za hel,

    Sonja Radosevic,
    http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=31069

    Zipp,
    http://www.pcnen.com/detail.php?module=16&news_id=153&blog_id=31

  10. RE: bob rock

    zapitam se da li je sve scena sa 600 000 statista

    Zapanjio bi se kad bi znao koliko ima glumaca, sa jasno definisanom ulogom i dobro naučenim tekstom.

    Sjetih se Đinđićeve analize komunističkog poretka, iz nekih 80tih godina, u kom postoje komunisti i građani, kao dvije klase, pri čemu građani imaju slobodu da ne budu komunisti, ali su im prava bitno manja. Recimo, imaju slobodu da misle drugačije, ali nemaju pravo da o tome govore… O privilegijama da i ne govorim. Vrlo je zanimljivo imati slobodu, a nemati prava. Sloboda znači da možemo da odemo, ako nam se ne sviđa. Ipak i to je bolje nego pod Čaušeskuom ili Staljinom, kad nije bilo ni te slobode, tj. kad se za prelazak iz jednog mjesta u drugo morala tražiti specijalna dozvola. S druge strane, odlazak ni malo nije prijatan. Predstavlja neku vrstu dobrovoljnog izgnanstva – izbjeglištva iz sopstvene zemlje. Neko mi reče prije par nedjelja, negdje kod Rotterdama, “budala živi tamo gdje se rodila, a pametni tamo đe mu je bolje”… Ispravno rasuđivanje, pod uslovom da se prihvati stanje kome ne možemo ništa, a znamo da je samo jedan život. Ipak, ja bih živio tamo đe sam odrastao, kad makar ne bih znao kako je vani…

    Dakle, komunisti (u našem slučaju članovi i simpatizeri vladajuće koalicije), su vladajuća klasa. Drugim riječima politička klasa, dok svi ostali imaju mogućnost da budu nepolitička bića, da se bave svojim poslom, a da se ne miješaju u odlučivanje. Miješanjem rizikuju da budu shvaćni kao neprijatelji države… Poslednje samo dokazuje koliko je patriotizam jeftina kategorija. O nacionalizmu da i ne govorim.

    Ne-komunisti, takođe, uvijek imaju otvorena vrata da se priključe klasi, tj. da postanu dio projekta. Neko bi mogao pomisliti da to i nije neki problem, kao ono “ako ne možeš da ih pobijediš, pridruži im se”, gledaj svoja posla i sl. Ipak, slučaj naših intelektualaca i kulturnih radnika koji su ušli u “pakt o nenapadanju” (izraz koji sam čuo dva puta u životu – na času istorije, u slučaju Hitler – Staljin, i drugi put od Miška Perovića… znate već) pokazuje da to i nije baš bez posljedica, na mentalnom i duhovnom planu. Velika je vjerovatnoća i da je to put bez povratka. Mirko Kovač nam je ipak najsvježiji primjer.

    Najinteresantnija klasa mi je ipak ona koju možemo (jako površno, i pogrešno) doživjeti kao međuklasu – a to su oni koji se deklarišu kao apolitični. Interesantni su zbog toga što za sebe misle da su iznad svega, ne sluteći da su najniža karika u ovom surovom lancu ishrane (baš se tim životinjskim kategorijama najbolje opisuje ovo što kod nas zovu “neoliberalizam”). Lažući sebe, ili ipak iz potpune nesvijesti spram sebe i svojih duhovnih i mentalnih i fizičkih potreba, dobar dio naših građana sebe dobrovoljno svrstava u apstinente, samim tim pokazujući da im i nije tako loše. A ako im nije loše, onda im je vjerovatno dobro. A “ako vam je dobro, onda ništa”.

    Pozdrav iz Beograda… Jedan veliki, veliki.
    A dan je lep i sunce je…
    NA ZALASKU

    Autogeni Trening na Metropolisu… Baš prijatno iznenađenje.

  11. dragi slavko , nijesi trebao da kontaktiras mirka . ti da sugerises nesto takvoj literarnoj gromadi kakva je mirko ?🙂 Naravno da si bio u pravu , al ne znam kako za svo ovo vrijeme nijesi upoznao mirka . Slažem se sa onom teorijom o banjanskom genu , evo i vida ognjenović se slaže .. Za one koji ne znaju i ona je iz Banjana

  12. Da ne zaboravim , neovisne ajkule su od jučer prvaci evrope u vaterpolu , e sad je muka ..
    bit će fešte i lumperaja i pravljenje atmosfere da su u bazenu plivali milo svetozar i miško vuković , mada čisto sumnjam da dvojica od ova tri znaju da plivaju , sem sa šlaufom . Ne bi znao ni svetozar da ga geografija nije opredijelila . neovisne ajkule , Sjata , koje si ti začeo a niko te se danas sjetit neće
    možda je navalica na Dubrovnik bila vizionarstvo , naučiti crnogorce loptanju u vodi Gošk bijaše šampion !? Naučile crvene ajkule . Crvene od krvi isisane od sužnjeva koji će danas na koljena gospodaru kad se vrne iz Pariza . Ako bude kasnio dugovrati , kasnit će i let iz Malage .

  13. Zaboravih onog malog nenezića , ministra .. i on je nosio kapicu u bazenu , al praznom , jer on SIGURNO ne zna da pliva .
    Ali pliva , i to prsno ( kokošije) u dps vodama , boljeg mu plivanja ne treba dok je živ . Eto toliko Sjata i drž se tamo u bijeli svijet i neka te tamo , što ćeš odje ? Nema odje Sjata inteligencije ,
    dje se djedoše dva brkovića i jedan nikolaidis da te podrže ? Dje se djedoše toliki neovisni
    ” novinari ” ?
    Nema toga Sjata niti ga je u Cg IKAD I BILO !!!

  14. Glemt, ne postoje apolitični. Ta jako popularna kasta u Crnoj Gori itekako ima političku osnovu, potpuno je iznikla iz politike. Najčešće one iz 90ih, pa ih je tektonski poremećaj u glavama naučio da se valjaju prezvati u apolitične, ne bi li se što lakše “uvremenili” s aktuelnim dps trendovijma. Nekako dođe kao tranzicija.

    Ukratko, mi smo voljeli Crnu Goru PRERANO, bez pokrića. Oni apolitični, zajedno sa ovima koji je tada nijesu voljeli – zavoljeli su je U PRAVI ČAS, sa pokrićem. Ovi treći, sa drugim barjakom, igraju u istom tom kolu. I tako ukrug.

    Možeš mislit kako je super pjevati Crnoj Gori i mahat barjacima kad ti vlast natoči pune rezervoare….

    Ali postoji i jedna malena, sasvim nova kasta, možda sasvim zanemarljivo mala, nazovimo je NE DAM NA SEBE I UREĐUJEM SAMO SOPSTVENO DVORIŠTE. E, u tu se kastu ja rado učlanjujem. Trebaju samo oksigenske boce, čist vazduh za izlazak vani i uredno i redovno čišćenje vrta. Odatle se počinje.

  15. Odlično je ovo bilo za barjačenje punih rezervoara , pa još i kad se potroši trk na pumpu za još jednu zavatku , plaća vlada , o ljepote !
    Voli jadni a priglupi narod kad je džabe . Ali ne zna , jadna a priglupa raja , da je kako govoraše pokojni Miro Vickovic , laka mu zemlja , u svakoj mišolovci sir džabe . To je naravno živa istina , al šta znaju miši i što znaju gadi ? Ništa no da služe ka što su im preci služili . To je “tekovina” .
    I mislio sam na ministra boskovica , a ne nenezića , mada obojica su rodjena na moru
    ( jedan u neku provaliju kod bijelog polja a drugi u neku rupu pokraj Gornje Bijele ) sve ce to ionako nekad bit more , ko Panonsko .

  16. Brano,

    Slažem se. Upravo tako i ja vidim “aqpolitične”, zato ih i smatram posebno interesantnim slojem. Oni su ključ ovog sistema i njegovo osnovno pogonsko gorivo.

    I u ostalom se slažemo. Čovjek ipak mora da vodi računa o sebi i svojoj porodici, da radi na sebi i svakodnevno uči. To jeste početak stvaranja jednog novog sloja, koji mi nikad nismo imali, a koji se, evo 500 godina, u Evropi zove građanstvo.

  17. E kako bi lijepo bilo građaninom se zvati….Da barem 24 časa živišgrađanina, apolitičan, profesionalac, porodičan čovjek…Da neodem s vremena na vrijeme vani ne bih znao kako izgleda kada građanin ne može da nabroji više od dvije javne ličnosti iz politike..e tog meraka….Ali naš dvor nije samo politika…oni su svuda oko nas…oko nas su na svaku stranu njihovi uspjesi na polju demokratije,uspjesi na polju politike, uspjesi na polju integracija vaskoliko evropejsko transatlansko interkontinentalno i intergalaktičkih, oko nas su njihovi uspjesi na polju mostogradnji, arhitektonskih zdanja, oko nas su njihove zgrade, poslovni sega mega centri, oko nas su njihovi uspjesi na polju hotelijerstva-njihovi hoteli, oko nas su njihovi uspjesi na polju ugostiteljstva-najuspjesniji restorani i lokali, oko nas su njihovi uspjesi na polju kulture ( novi naziv za grad teatar..), oko nas su njihovi uspjesi na polju muzike – njihovih par festivala, oko nas su njihovi uspjesi na polju medicine-nove privatne bolnice, oko nas su njihovi intergalaksioni uspjesi postignuti na polju promocije svoje zemlje ( najveća svjetska imena pjevaju na Jazu..) oko nas su neoborivi uspjesi na polju ekonomije-onu zaostalu i nikom interesantnu privredu su preveli u svoju uspjesnu fabriku snova ili pak građevinsko zemljište….i kako sve te uspjehe zaobići na putu od “kuće do škole”…pitam se ja…sve je to jedan brand, jedna sekta, jedna vjera u koju nas mali ali uspravni narod bezrezervno vjeruje….”Gospodaru, gospodaru u kontrol panel, u kontrol panel”!!!!

  18. eo cisto malo uglavnom c/p sa mim foruma:
    _________________________________

    kako je moguce da se AMA BAS NIJEDAN intelektualac, il “intelektualac”, u crnu goru neufati misa da klikne na ono postavi koment, pa da baci BUKVALNO BILO KAKVU OCJENU, iznese svoj neki stav, sud, bilo sto?
    naznam, po meni je oih par dana strahoviti lakmus papir dje se nalazimo. i cini mi se da je slavko ovo majstorski izveo.
    evo, iskreno, vec sam kontao ko bi sve moga tamo na spisak od inteligencije te velike nase da se nadje, da postavi komentar, pozitivan, negativan, ma da je smajlija bacio, pa bi razumio, al totalni muk – meni izgleda samo kao licni i personalni odgovor djukanovica perovicu, u smislu da mu tim porucuje, kao: “vidis da imam sve njih u saci, vidis koja je to moc kad niko na blog ne smije doc da se potpise…”.

    zamisli nijednog komentara u javnosti od strane ‘inteligentnija’, za medije, nista…cutanje.
    u pitanju su intelektualci, oni bi trebalo ka u svakom drustvu da vode naprijed, a ovi su na mig vrhovnoga bozanstva – umukli, svi do jednoga. ma bar neki komentarcic da je iko dao, osim one gospodje iz ferala, ovi ostali ni slova.
    __________________________________

    nego, kad intelektualci cute, onda se to zove diktatura, a kad fingiraju opozicionarstvo, il kao neke akcije gradjanske neposlusnosti, bukvalno daju alibi rezimu za diktaturu, i samo je malo maskiraju.
    sad znamo ko su nam ovi “entelegentni” sto ih slusamo po vas dan kako kritikuju vlast; sad tacno znamo dje smo i sto mozemo.

    cak, sve mi se cini da je djukanovic moga da dopusti fingiranje nekog komentara na blogu ili za medije, od strane intelektualaca, sto se do sad desavalo u mnogo slucajeva, ali, ovo mi bas izgleda simptomaticno –

    >>ako im cak nije dopustio ni fingiranje zainteresovanosti u obliku komentara za citavu pricu oko mirka kovaca, da li to znaci da je majlo definitvno bio uplasen ovom inicijativom? ne inicijativom kao takvom, vec sto bi ona mogla da proizvede, neke daljnje akcije i komentare, da li to znaci da se trenutni premijer UPLASIO od slavka perovica? da se uplasio od jednog od rijetkih ljudi koje ne drzi u shaci?<<

  19. Svi nam je jasno da u Crnoj Gori nema vise akademskog jezgra da se okrene i pobuni protiv ove vlasti! Nema vise Mirka Kovaca sa nama kao ni Marka Vesovica ni Ljubise Stankovica…ni mnogih drugih,samo neka su zivi i zdravi.
    Evo gledam dok ovo pisem ovu DPS proslavu odlicnih vaterpolista za koje san iz petnih zila dok ne vidjeh Ranka fukaru Krivokapica na tribinama i onda mi se smuci na zivot i podsjeti me na nase jade od zivota! Gledam Filipa i Mugosu kako cupkaju uz E Viva Montenegro! Sram ih bilo-kakvu su viku i hajku na nas dizali 90 ih zbog ovog uzvika… Hipnotisana masa klice sa dignuta 2 prsta, a na izbore zna se za Brana i Aca! Bravo vaterpolisti! Sram vas bilo kvazi crnogorci! E da i “Perper” se prodao…fuj!
    Ave Slavko,morituri te salutant!

  20. wawy , mislim da si loše procijenio poruku djukanovica peroviću . Nije djukanoviceva poruka bila da on ima sve u šaci , nego da mu perović apsolutno nije zanimljiv , što je jezivo . djukanović koji je ratni huškač ignoriše slavka koji je branio Dubrovnik !!!???
    Bijaše ova jadna proslava , prodao se i perper kako primijeti ovaj niksicanin , prodali su se mnogi , pa što ne bi i perper ? Slavko trebao si da biras drustvo ispao si mnogo naivan na žalost svih poštenih ljudi koji su vjerovali u gradjansku crnu goru , kojoj sada kliču mediokriteti ulizice i secikese .
    Udarna vijest na rezimskoj montena tv , je bila , citiram ” da u cg ima i ljudi koji se ne raduju uspjehu svoje drzave pokazace sledeci primjer.. ” a onda se pushta izjava nekog nesretnika ( jer ce ostat bez posla koliko je danas😉 koji kaze
    ” snimi mene , snimi mene ” ( kamermanu viče iz kola ) kamerman ga snima i dok očekuje da ovaj obaspe salve komplimenata na racun cg sporta , dotični viče , citiram
    ” poserem se na crnu goru i na sve crnogorce .. eto .. ” HRABRO !
    Ja sam navijao za hrvate protiv ovakve crne gore , a za Srbe pogotovo u finalu , al nije mi žao što je c gora postala prvak , iako mislim da je to bio prezent za dan državnosti , vidjećete da na Olimpijadi neće biti ni medju 4 prve , al to nije tema , pozdrav i pohvale za blog


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: