Posted by: Slavko Perovic | July 20, 2008

DNEVNIK, 18. JUL 2008. godine

Vidim da je Monitor objavio tekst o Trinaestojulskom ustanku na tragu mojega teksta kojeg sam napisao 14. jula, na onaj dan kada je 1789. godine pala Bastilja.

Crna Gora je ušla u treći milenijum,a da još nije okusila slobodnih izbora.

Nego, ovo je prvi tekst objavljen u Crnoj Gori, van lista Liberal, tribina Liberalnog saveza, javnih nastupa njegovih čelnika, brojnih tribina i emisija radija Free Montenegro, koji problematizuje odluku o dizanju ustanka i dovodi u sumnju elementarnu kvalifikovanost onih koji su takvu odluku donijeli, ali iznosi i sumnju u elementarnu obaviještenost onih koji su u ustanak krenuli, a bilo ih je, vele, trideset tri hiljade.

Ovakav tekst se kod Prvog profitera pojavljuje tek 2008, punih dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida, punih trideset i dvije godine nakon pojave Grobnice za Borisa Davidoviča (1976) i punih dvadeset osam godina nakon pojave kapitalnog Arhipelaga i isto toliko godina nakon Titove smrti, ali i brzo nakon potpunog muka koji je pratio dodjeljivanje trinaestojulske nagrade, što govori da se pogodilo u centar.

Pojavio se Arhipelag 1980, u izdanju beogradskog Rada, a u prevodu Vidaka Rajkovića, profesora francuskog, koji je svoj gorki hljeb prosvjetnog radnika zarađivao u cetinjskoj gimnaziji, pojavio se u godini Titove bolesti i smrti, u godini povećane vojne gotovosti i potpune mobilizacije teritorijalne odbrane motivisane ovim povodom, što je bjelodano ukazivalo na trulost nekad silne i snažne jugoslovenske komunističke građevine utemeljene na krvi rata i revolucije, državnoj svojini, diktaturi proleterijata, zabrani političkog organizovanja, lažnoj podjeli vlasti, zabrani slobode štampe i njenoj cenzuri, udbi, pojavio se u posljednjoj fazi očiglednog rastakanja jugoslovenske komunističke ideologije i prakse, smućkanoj ad hoc i „prodavane“ kao samoupravljanje, pojavio se Arhipelag u godini u kojoj će uniforme i obredna zaklinjanja Titu prekriliti horizont, zapuštiti i ona dva TV programa i svu postojeću dnevnu, nedjeljnu i periodičnu štampu, pojavio se u godini u kojoj se moglo nazreti da u debeloj hladovini starošću obaljenog komunisitčkog hrasta nije raslo ništa osim plijesan truleži, neizbježnog pratioca svake diktature, pojavio se u periodu zvanom i poslije Tita Tito, koji je hitao ka svom ušću zvanom Slobodane ljubičice bela ulivši se u okean krvi, zločina i raspada zvani Slobo slobodo!

Dakle, progovorio je Solženjicin na srpskom jeziku iste one 1988. kad je pao Zid, iste one godine kada će predratni krovopokrivač Honeker, u sred Berlina, samo nekolika dana prije sloma, doživjeti posljednje ovacije na kongresu svoje Komunističke partije Istočne Njemačke na kojem je, što je znakoviti kuriozitet kojeg je prekrio zaborav, jugoslovenske komuniste predstavljala delegacija CKJ na čelu sa Momirom Bilatovićem.

Dok je Momir letio nazad za Beograd, prvi krampovi zabijeni su u Zid, ali to nije impresioniralo ovog mladog crnogorskog komunistu ni njegove ondašnje prijatelje, željnih i žednih funkcija i vlasti po svaku cijenu.

Komunizam će u Srbiji, zahvaljujući Dobrici Ćosiću, uspjeti da nanovo prevari, da zamjeni teze otvarajući mahnitu raspravu o srpskom nacionu umjesto o komunizmu koji ga je ojadio, o broju i nacinalnoj pripadnosti žrtava rata, revolucije i komunističkog terora, umjesto o esenciji komunističkog sistema, zmijski će se, uz Ćosićevu brigu i pomoć, sklupčati srpski komunizam u srpski nacionalizam koji će, kao jednu od svojih ikona čak, uzeti komunistu Aleksandra Rankovića, jednog od glavnih organizatora onih poslijeratnih masovnih pogubljenja i stratišta, naravno i srpskih, te gotovo svega što se u onoj zemlji dešavalo od triglava do Đevđelije, u tom, za komunizam najvažnijem, operativnom smislu.

Od tog Ćosićevskog skrivanja komunizma u nacionalizam, njegovog udobnog i toplog ušuškavanja, srpski će komunizam, glumeći nacionalizam, u skladu sa svojim jeftinim, šovenskim dnevnopolitičkim potrebama, javno bludničiti čas sa petokrakom, čas sa kokardom, pa opet… na opšte oduševljenje puka.

Četnici i partizani, nekada ljuti protivnici, naći će se u zajedničkom poslu pokretanja novog ciklusa bratoubilačkog rata, usmjeravani, vođeni i kontrolisani istim onim komunističkim sistemom sa udbom kao centrom, netaknutim od 1945…

Zašto je Solženjicinovo prvorazredno svjedočanstvo doživjelo da ga prevede, i to samoinicijativno, profesor cetinjske gimnazije, razlog se ne može se naći u činjenici da su prevodioci u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu… tih godina bili previše zauzeti, nego u istini da je Arhipelag ono štivo koje je za vijek vjekova postavilo, umjesto tačke, krvavi znak uzvika, jeziv u svojoj eleganciji luciferove sjenke, znak krika, užasa i nevjerice nad rezultatima jednog istorijskog perioda koji bi mogao biti označen kao Period komunističke prakse i njene mentalne, sociološke, političke i ekonomske posljedice po narode kojima je nametnut, perioda koji je još predmet obožavanja u Crnoj Gori, a kojeg najviše voli ovakva vlast i njena inteligencija. U ovome njena treba vidjeti razlog više nego decenijskog, profiterskog, zakašnjenja Monitrovog teksta, ali i nanovo, kao pod lupom, sagledati njegovog stari manir zaobilaženja same suštine svih crnogorskih problema, istine da je komunistički sistem ostao netaknut i da se današnja vlast „bori“ na isti način za demokrtaiju, kao što su se komunisti borili za slobodu, dakle lažno, ali krvavo…

Solženjicin će do kraja, do najsitnijeg detalja, demontirati komunistički sistem, zderati njegovu lažnu obrazinu i otkriti njegovu zločinačku suštinu. Svaka komunistička praksa nužno je utemeljena na zločinu koji se vrši prema oponentima, što u prostoj komunističkoj jednačini služi kao opravdanje za podjarmljivanje sopstvenog naroda, jer se narodu ne da da zaspe, on mora imati stražare, partiju, on mora imati čuvare, vojsku i policiju on mora biti stalno budan i stalno živjeti u živim istinama propagande, jer su neprijatelji naroda i države svuda oko nas, na svakom ćošku, jer su oni, ponajprije, prikriveni u sopstvenoj familiji, što je prvi korak, a onda, najbliže, već u drugom koraku, kod prvog su komšije, pa sve šire i šire, pa sve dalje i dalje… i ta spirala završava u logorima, na stratištima, zatvorima i eliminacijama svake druge vrste.

Snaga elasticiteta ove spirale, njena (dugo)vječnost, krije se u kreiranom procesu uništavanja prirodnog ljudskog morala, osteoporoznog nagrizanja one granične linije između Dobra i Zla koja prolazi po sred ljudskog srca, sve dok ga Zlo ne prelije, istovremeno pružajući razumu, obamrlom od straha, opravdanje, kako je ono, Zlo, zapravo Dobro, što u završnici „prijateljski“ sugeriše kako nije pametno misliti, zastupati i/ili činiti Dobro, jer će ti sistem nanijeti Zlo, bićeš kažnjen, znači služi, pametno je…

Ovo je sama osnova stvaranja komunističkog antimorala, zasnovanog na stalnim, kreiranim sumnjičenjima, denuncijacijama, doušništvu, špijanju, sijanju svih vrsta straha, pretvaranja pojedinačne i narodne kičme u hordu, ponižavanju i uništavanju ljudskog dostojanstva kako u pojedincu tako i u narodu, saradnji pojedinaca sa službama, što prerasta u opštenarodnu dotiranu i nagrađivanu, režimski stimulisanu praksu… sve do tog stravičnog nivoa da je slavljeni Pavle Morozov, uzor miliona sovjetskih pionira koji je dosegao kultnu slavu u Sovjetskom Savezu, podignute su mu hiljade spomenika, snimljeni filmovi, napisani romani i pjesme, komponovana muzika… a „slavu“ je dosegao tako što je ošpijao svoje roditelje tajnoj ruskoj policiji KGB, a ova ih otpratila ravno na stratište, kao neprijatelje revolucije.

Naravno, nije Pavle kriv ovome, kroz njegovu dječju dušu, prelama se, đavolska suština zločinačkog sistema. Ošpijavanju su Pavla učili u školi, u pionirskim organizacijama, kao i milone i milione drugih, učitelji…

U Titovom slučaju, ovo rusko iskustvo je, nakon razlaza sa Staljinom, zbog neophodne finasijske i druge podrške Zapada, moralo, ali i moglo biti prosijano u glatko brašno samoupravljanja, jer se Tito na nož i uspješno obračunao sa opozicijom pod krinkom obračuna sa takozvanim ostacima saradnika okupatora i narodnih neprijatelja, kojih je, naravno, među njima bilo, ali koliko, o tome je trebao odlučiti sud, makar komunistički, a ne rafali u noći, opet komunistički.

Ni sekund ne treba sumnjati u to kako bi, da je istorijska pozicija bila obrnuta, ovi masakrirani isto tako masakrirali one Titove, da su postali pobjednici. Ova primjedba nije alibi za doživotnog predsjednika SFRJ, nego ključna rečenica, onaj temelj koji je nedostajao priči koju je Ćosić, onda, artikulisao u Srbiji, a Bećković joj davao privid narodne guslarske umjetnosti, po tome se vidjelo da je priča neiskrena i lažna i da će završiti onako kako je završila…

Odmah, u narednom koraku i pun samopouzdanja, Tito se obračunao sa ibeom. Promijenila se međunarodna situacija, Zapad je zbog svojih razloga podupro Titovu poruku Staljinu koja je glasila ovo je moj, a ne tvoj feud, nema to veze sa komunističkom skaskom o jugoslovenskom putu u komunizam, ni sa slobodom, ali ima sa Titovom kožom i, u drugom koraku, sa vlastodržaštvom.

Zašto je Staljin otrpio ovu uvredu, za sad je tajna, ali nije tajna da mu je ona poslužila kao opravdanje da se kroz montirane procese, krvavo obračuna sa opozicijom koju je imao u svom dijelu okupiranog bloka, gdje se popularnost komunista preko noći širila isključivo u granicama šara što su ih ostavljale gusjenice sovjetskih tenkova, prvenstveno u Poljskoj, Čehoslovačkoj, Mađarskoj…

Najvažnije, nakon onog stravičnog pokolja, započetog odmah devetoga maja četrdeset pete, i kasnijeg iskustva sa ibeom, Tito je shvatio da mu održavanje stepena najviše razine terora nije više potrebno, da će se lako kupovati, ljudi su, prosto trčali u kolaboraciju sa režimom i tako će to ostati do kraja, a u Crnoj Gori će se nastaviti prirodno do dana danjega…

Potomstvo i jednih i drugih, ibeovaca i četnika, za svaki slučaj, pacifikovano je režimskim otvaranjem vrata za prijem u komunističku partiju, jednu i jedinu, za školovanje, stipendiranje i perspektivu građenja partijske i druge karijere.

Ja se živo sjećam primjedbi, mršenih u bradu, kako, eto, četnička i ibeovska đeca napreduju, a đeca boraca ostaju po strani, što otkriva širinu, ali i zamisao udbinog manevra, jer su oni prvi, u svakom slučaju bili ranjiviji zbog porijekla i damoklovog mača dosijea nad glavom, o čemu će, nešto kasnije, biti riječi, pa se stoga računalo sa njihovom bezrezervnom poslušnošću, od onih drugih koji su bili ovjenčani slavom autentičnih boraca, s puškom u ruci, koji su vazda nešto zakerali. Ovako se, za svaki slučaj, jako vino razvodnjavalo u ugodnu, bezopasnu bevandu po sam vrh. Takođe kroz onu primjedbu o đeci, kao kroz lupu, vidi se kako udba ništa nije prepuštala slučaju i kako je, do naručene mjere, kreirala latentnu netrpeljivost između ova dva velika partijska sloja, lijeve i desne ruke režima.

Sa druge strane, ne više za svaki slučaj, nego zbog svake sigurnosti i davanja monstruozno podle legitimacije onom krvavom poslu masakriranja, ova operacija benefita koja je, propagandistički, zadobila oštrinu brižljivo stvarane slike o komunističkoj pravednosti i dobročinstvu, osiguravala se formiranjem policijskih dosijea za potomke narodnih neprijatelja, ali i stvaranjem takvih okolnosti, za njih kao suštinski nove žrtve, što je potomstvo izistinski bilo, u kojima se naturanje saradnje sa udbom moglo prodati od strane prodavca i kupiti od strane kupca, kao progresivni, napredan čin.

Tako se trgovalo sa kostima onih mrtvih i budućnošću živih kao platežnim sredstvom za „otkup“ stravične ucjene. Pred vama je, u svakom konkretnom slučaju bio izbor, sa jasnim posljedicama.

Rijetki su se opredijelili da ostanu na „pogrešnoj“ strani. Neka ova moja rečenica bude ruža na humci Borislava Pekića.

Uvjeren sam, da se onaj kratki Monitorov tekst, sa više nego decenijskim zakašnjenjem ne bi ni dan-danas pojavio, da nije bilo ovoga bloga. Kroz ovaj primjer može se sagledati kataklizmička šteta koja je učinjena Crnoj Gori zbog nepostojanja slobodne riječi u njoj, šteta koja je nastala navođenjem zaista talentovanih i vrijednih ljudi da se prodaju režimu u fazi pripreme one odlučujuće bitke sa njim, bitke koju smo fenomenalno otvorili i doveli do središnjice, a onda, kada nam je trebala pomoć, koplja su nam se sručila u leđa od strane onih koji su javno glumili da su sa nama i koji su nas, stojeći debelo po strani, stalno poučavali i korigovali, nalazili dlake u jajetu, od muva pravili slonove.

Znali smo da je izdaja brižljivo pripremana godinama. Njen razvoj smo pratili od samog njenog nastanka, sa krajnjim ciljem da se naša pozitivna i čista energija, iz našeg vedra, prelije u drugo. Nijesmo imali načina da to efikasno saopštimo, razotkrijemo, što smo stalno pokušavali, a u tome je bio ključ, nije postojala mogućnost stalnog, neposrednog kominiciranja sa ondašnjim biračima i članstvom, bez posrednika, kao što postoji danas. Tehnološki, nije moglo biti bloga.

Naravno, i da smo došli u šansu da djelotvorno odlučujemo kao vlast, ne znam gdje bi smo završili, ali ono što znam je da bi smo se borili do kraja. Sa dijelom biračkog tijela iza nas, postojala je velika šansa da uspješno postavimo temelj i sačuvamo vitalne nacionalne resurse, a u tome je i bila kvaka.

Nego, nadam se, da neće proći naredne godine pa da Monitor otvori raspravu o suštini komunizma, makar zbog etnologije, ako ni zbog čega drugog, komunizma koji je iz nacionalne, hitro prešao u fazu organizovanog kriminala, svuda u onim zemljama gdje je mogao da prošiša pored naroda i tako, kriminalom, bude nagrađen za definitivno otuđenje nacionalnih resursa u tuđe ruke, sve na radost klika i uskog kruga pljačkaša, preodjevenih od zagraničja u jevropejska odijela, kako bi operacija dobila savršen alibi.


Responses

  1. MONITOR, petak 17. jul 2008.

    PARALELE
    Naš dan

    Rijetkost je da se u istoriji jednog naroda i države dva najvažnija događaja datumski poklope, kao što se u crnogorskoj istoriji datumski poklapaju 13. jul 1878. i 13. jul 1941. godine. Pomislite samo da su se Francuzima desila dva tako važna događaja na 14. jul ili Amerikancima na 4. jul. Trinaesti jul iz 1878. godine bio je trijumf vjekovne težnje Crne Gore da je Velike sile priznaju kao nezavisnu državu, iako je, s druge strane, razočarao teritorijalne ambicije knjaza Nikole. No, dan je bio epohalan, jer je evropska aristokratija stavila potpis na odluku o nezavisnosti, zbog čega je ovaj datum prestižan i ugledan, svečan i otmen. Crna Gora je na salonski i elegantan način ušla u evropski sistem. S druge strane, 13. jul 1941. godine bio je pučka pobuna, dokaz da Crna Gora i kada nema državnost i političku elitu, ima kolektivnu svijest o slobodi, nezavisnosti i posebnosti. Trinaestojulski ustanak je bolje od ijednog kartografa ocrtao granice Crne Gore, jer su u ustanku učestvovali oni koji su osjećali pripadnost Crnoj Gori. Zbog toga je i Žan Pol Sartr pisao da je Trinaestojulski ustanak „veličanstven događaj evropske istorije XX vijeka“, a sredinom jula 1941. godine vijesti iz Crne Gore našle su se na naslovnim stranicama njujorških, londonskih i moskovskih novina, koje su antifašističkoj koaliciji govorile o prvoj masovnoj pobuni protiv fašističkih sila u porobljenoj Evropi. Svjesni značaja ovog događaja, crnogorski istoričari su napisali na hiljade afirmativnih stranica o ustanku, država je podigla mnoge spomenike koji podsjećaju na taj događaj, uvela Trinaestojulsku nagradu, i na kraju ovaj dan proglasila za Dan državnosti.

    No, ne treba zaboraviti i druge činjenice u vezi sa 13. julom 1941. godine. Sa taktičkog i zdravorazumskog stanovištva, ustanak je bio čista avantura. Podignuti ustanak u trenutku kada je čitava Evropa bila okupirana, i kada su fašističke sile ređale uspjehe na svim frontovima, a savezničkih vojnika nije bilo ni u krugu od 1.000 milja, mogli su samo ljudi koji nijesu imali elementarnu predstavu o političkim i vojnim prilikama u Evropi. Upravo takvi su 10. jula 1941. godine u Stijeni Piperskoj donijeli odluku o dizanju ustanka. To su bili Milovan Đilas, delegat CK KPJ za Crnu Goru, Božo Ljumović, politički sekretar PK KPJ za Crnu Goru, Blažo Jovanović, Radoje Dakić, Budo Tomović, Krsto Popivoda, Savo Brković, Vido Uskoković i Periša Vujošević. Đilas je imao 30 godina, tri godine robije u Sremskoj Mitrovici, i nekoliko pripovjedaka; Božo Ljumović je imao 45 godina i policijske progone; Blažo Jovanović 34 godine i osrednju advokatsku karijeru ispunjenu partijskim radom u ilegali; Radoje Dakić 30 godina, diplomu mašinbravarske škole, nekoliko hapšenja i proganjanja; Budo Tomović 27 godina i advokatski pripravnički staž; Krsto Popivoda 31 godinu, nesvršene studije prava i političku robiju iz Sremske Mitrovice; Savo Brković je bio student od 35 godina, a Periša Vujošević radnik od 32 godine sa bogatim policijskim dosijeom, krunisanim robijanjem u logoru u Smederevskoj Palanci. Naredbu da organizuju ustanak dobili su od Broza, Kardelja, Pijade i Rankovića.

    Kolika je bila njihova politička neobrazovanost govori činjenica da su odluku o dizanju ustanka donijeli samo na osnovu pretpostavke da će nakon napada SSSR – a na Njemačku 22. juna 1941. godine, Njemačka doživjeti slom za mjesec dana. Rezervni plan nije postojao, jer nijesu vjerovali u njega. Kasnije će im Rusi poručiti da budu manji staljinisti od Staljina i da će rat potrajati. Ali, pošto nijesu željeli da u Podgorici dočekaju Ruse bez ispaljenog metka na okupatora, donijeli su odluku da se 13. jula digne ustanak. Ta odluka nije donešena zbog toga što je 12. jula na Cetinju proglašena nazavisna Crna Gora, već zato što je 13. jul bio nedjelja, što se organizatorima učinilo kao optimalno vrijeme za akciju. To je bio faktor iznenađenja.

    Važno je i to u kakvoj atmosferi je donijeta odluka o ustanku. Italijani su 17. aprila okupirali Crnu Goru i uspostavili najblaži oblik okupacije u tadašnjoj Evropi. Dok je, na primjer Srbija bila pod vojnom upravom Njemačke, Italijani su u Crnoj Gori uspostavili civilinu upravu, a red u Crnoj Gori je održavala samo jedna divizija sa žandarmerijom. Italijani su ostavili domaće zakonodavstvo, zadržali sve službenike koji su bili lojalni, i slali svakog mjeseca 150 vagona hrane pomoći Crnoj Gori, koju su dobijale i izbjeglice iz Kosova, Vojvodine i NDH. Sve škole su nastavile sa radom, saobraćaj je bio slobodan, odmah po okupaciji je ukinut policijski čas, a iz zarobljeništva je pušteno preko 1.000 Crnogoraca, koji su zarobljeni u Aprilskom ratu. Kralj Vitorio Emanuel je siromašnima u Crnoj Gori poklonio 250.000 lira. Tolerantna okupacija je pogodovala komunistima, jer ih se preko 1.000 iz svih krajeva Jugoslavije vratilo u Crnu Goru, i nesmetano su radili na podizanju ustanka, pošto Italijani nijesu vjerovali da će im se Crnogorci suprotstaviti. Zbog toga je ustanak bio veliko iznenađenje, i tom činjenicom treba pravdati njegov uspjeh. Malobrojni i neorganizovani Italijani nijesu mogli da su odupru van gradova. Osjetivši italijansku nemoć, ustanicima se, u želji da opale metak na Italijane, pridružio veliki broj ljudi, ne razmišljajući o tome šta će biti sjutra.

    Većina od 32.000 ustanika je ustala protiv okupacije i protiv fašizma, iako je malo ko od njih znao šta je fašizam i zbog čega je loš. Tolerantna italijanska okupacija nije im dala priliku da osjete fašizam. To su osjetili nakon nedjelju dana, kada su Italijani poslali kaznenu ekspediciju od 130.000 ljudi, koja je ugušila ustanak, popalila sela, ubijala i poslala hiljade Crnogoraca u internaciju. Zavedena je vojna uprava, i Crna Gora se od zemlje sa najblažom pretvorila u zemlju sa veoma represivnom okupacijom. Osim slobodarskih, i ovo su rezultati 13. jula. No, iako su Italijani u početku bili tolerantni, to ne mijenja činjenicu da su bili okupatori, i da se država i sloboda ne mijenjaju za vagon žita i činovničku platu. Takođe, činjenica da je ustanak podignut u pogrešno vrijeme ne opravdava kolaboraciju sa okupatorom. Suština je u tome da se patriotizam može manifestovati na više načina. Okupirane su bile Danska, Belgija i Luksemburg, ali su njihove elite znale da sudbinu toga rata i svoje slobode ne rješavju oni, nego moćni, i da je prioritet sačuvati živote građana, ali su znali i da je kolaboracija pogrešan izbor. Oni su se branili građanskom neposlušnošću.

    Ovakva odgovorna politika je nedostajala i Crnoj Gori, kao i svijest da se na svakog protivnika ne može ići na juriš. Nedostajali su odgovorni političari koji bi razumjeli to vrijeme. Imali smo samo staljinističke avanturiste i zeleno – bijele kolaboracioniste, ogrezle u zločinima.

    Dragutin PAPOVIĆ

  2. Dobro bi bilo da novinari sto cesce nalaze inspiraciju upravo ovdje. I da nakon toga stisnu petlju jer im je to posao. U protekla 63 dana dodje se na ovo mjesto svakog dana po
    900 puta. Mnogo je to,ove jake rijeci prenose istinu, a istina mozda donese slobodu. I malo je, jer su ove istine uspavanoj ili umrtvljenoj vecini tesko prihvatljive pa ih treba pritiskati svakodnevno,uporno i kad ne reaguju pritisnuti ih jace. Komentari su dobri, i preporucujem da ne idu previse u stranu jer ova nasa tuzna,opasna i ozbiljna tema nazalost ne trpi previse liberalizma.

    Pozdrav

  3. Nikada Monitor nece poceti pricu o komunizmu,nikad Milo nece otvoreno o komunizmu iako je cetnicko unuce,nikad nece Mugosa o komunistima,nikad niko od vladajuce elite jer su oni komunisti… U Crnoj Gori nije pao berlinski zid,nikad nije dosla demokratija,nikad nece ni doci sa njima… Oni ce nas uvijek dijeliti,otimati nam,ubijati nas,lagati nas…sve dok se ne dignemo pa makar i nekog buduceg 13. Jula na demokratski ustanak na ulice..! E to bi bio dan slobode crnogorske.
    .
    Ave Slavko, morituri te salutant!

  4. Lijepo je vidjeti da je Monitor otvara ove teme – ali kad?!
    I ‘zasto?’ bi takodje bilo inspirativno pitanje, kada znamo sto je zapravo Monitor danas! Najbliza sam stavu da se to radi kako bi se i ovim putem prebacio jos jedan mali demokraturni pokrivac preko mora nepocinstava koja se dnevno roje, izmedju ostalog, i zbog proste cinjenice da je njegov vlasnik davno zaronio u ‘to more’ iz kojeg izranjana nema. Iako, priznajem, u covjeku uvijek zatitra nada – ali onda se sjeti svega! A prvo sto mi padne na pamet – ‘oce da pokusaju da ‘pokriju’ i ovaj zrak slobode tako sto ce uzimati i problematizovati teme sa ovoga bloga kako bi se prikazali slobodoumnima i nezavisnima! Mracno – zar ne? Ali, znajuci ih, ovaj motiv bi bio sasvim ocekivan!

  5. citam nedjeljni komentar koji jasno
    kaze
    tko ne misli ovako taj klevece i laze
    ljudi bez kalibra i bez ideje
    ufuravaju nam istine crno bijele
    investicije su probile plafon trose se krediti
    svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi
    a mi bi htjeli da budemo centar svijeta
    kineski sindrom za mnoga ljeta
    a ja
    ja nemam dara
    zabranjeno da se odgovara
    sljakeri danas zive kao bubreg u loju
    nitko ih ne dira dok stoicki drmaju
    lozu
    penzioneri sjede mirno kao ptice na
    grani
    raj za moju staru vrte se tobogani
    svako malo neko se pospe pepelom
    po glavi
    opreznost iznad svega budi pametan stari
    a kaj ti tu mozes ne budi lud
    oni budu tebe rista ravno na sud
    moja mala nije nikad bila u Dzambo
    dzetu
    ne pada joj na pamet ona drzi dijetu
    klinci zure u TV i to po cijeli dan
    oci su im cetvrtaste kao ekran
    ja se vracam kuci rano u pola sest
    na prvom uglu konfisciram jogurte
    udarac u glavu me brutalno dovlaci
    svijesti
    ako ne slusas kurvin sine neces ni
    jesti

  6. Noc u gradu salonskih stremljenja
    Noc je navukla djevicanski veo
    Osjecas li oktane u svojoj krvi
    Osjecas li kako tutnji pritisak u glavi
    E pa sto
    Cekas li na nesto snazno
    Doista vrijedno
    Cekas li na akciju koja pokrece stvari
    Razmisli dobro
    U svakom trenutku nagrnuce sa svih strana
    Pravovjerni
    Lesinari
    E pa sto
    Dovoljna je jedna rijec
    Odjebi
    Neman ima stotinu lica
    I dok pijes i hodas zagrljen u tami
    I dok te miluju hrapave ruke
    I dok lizes rasjecene usne
    E pa sto
    A onda bozje sirene zaustavljaju promet
    I semafori nastoje da svijetle sto manje
    Stranci
    Samo stranci koracaju ravno
    I zivot se smiruje kao mlijeko u casi
    E pa sto
    Dovoljna je jedna rijec

  7. za prozora nemirnog sna
    osjecam njihove sjene
    gledam kako kroz zidove plesu
    kurvini sinovi
    zatvori gubicu nije vrijedna zanata
    istresi gorcinu do kraja
    na strateskim mjestima njihovi ljudi
    kurvini sinovi
    lutke od krvi bez trunke ideje
    ubice na cesti
    losa noc bjezim iz grada
    oni dolaze
    kurvini sinovi
    otisao sam daleko do krajnjih granica
    more je uzimalo od neba
    na drugoj strani znaci oluje
    vidio sam kako plaze u tami
    hladna noc pred velike dogadjaje
    ne zelim vise da se sjecam
    znali su gdje ce me naci
    kurvini sinovi
    …………………………….

    P.S. Neodoljiva zelja da nocas citiram!

  8. posted by: Slavko
    “Ovakav tekst se kod Prvog profitera pojavljuje … brzo nakon potpunog muka koji je pratio dodjeljivanje trinaestojulske nagrade, što govori da se pogodilo u centar.”

    i meni se cini da je onaj apel postigao veliki uspjeh samim tim sto je vrhovni dirigent naredio inace grlatom horu da pjevaju ‘sotto voce’ ustvari potpunu tisinu. samim tim sto nije dopustio makar i fingiranje zainteresovanosti za tu inicijativu, znaci da se veliki diktator uplasio.

    i cini mi se da bi se moglo nastavit u tom smjeru, tj nekim akcijama gradjanske neposlusnosti, kojih inace u crnu goru nema, nastavit talasanje.

    eto npr, mogo bi se s ovog bloga poslat recimo poziv za bojkot ‘prve banke’ milove i acove, i na taj nacin direkno provocirat rezim. mislim da bi povremene ovakve akcije, pokrecane s ovog bloga konacno crnogorsku politicku i drustvenu zaborkrecinu makar malo razbistrile. a posto se i ovako nista znacajno ne desava na tom polju, valjda bi to bio onaj neophodni impuls narodu, inteligenciji, il kome vec, da se prene, da smogne snage za gradjansku neposlusnost ovoga tipa, kad vec ne postoje uslovi za neke proteste, mitinge i slicno.
    logistika za tako nesto, neku vrstu gradjanskog otpora ovoj diktaturi na vlasti, je omogucena samim postojanjem ovog bloga koji, kako rece

    LSCG forever:

    “U protekla 63 dana dodje se na ovo mjesto svakog dana po
    900 puta. Mnogo je to,ove jake rijeci prenose istinu, a istina mozda donese slobodu. I malo je, jer su ove istine uspavanoj ili umrtvljenoj vecini tesko prihvatljive pa ih treba pritiskati svakodnevno,uporno i kad ne reaguju pritisnuti ih jace. ”

    takodje, logistika za ove sitne aktove gradjanske neposlusnosti postoji i u prilicno objektivnom izvjestavanju elektronskih novina PCNEN.

    dakle, neki minimalni uslovi za ovakvu neku vrstu povremenih inicijativa, i te kako opravdanih u nasoj crnogorskoj zbilji, postoje.

    ovo za bojkot ‘prve banke’ mi je prvo palo na pamet jer je to najocitiji primjer crnogorske jadovstine, dje oni: otmu pare od naroda, tim parama od naroda kupe banku, i onda zaradjuju od naroda preko te iste banke! e svasta stvarno. neznam, ima vjerovatno i neki pametniji predlog…
    e sad, mozda je ovaj predlog samo izmisljanje tople vode, mozda je nerealan, infaltivan, il ne vrijedi pisljiva boba, al eto, postoji ovaj blog dje se moze iznijet neko svoje misljenje, pa bih volio da vidim kako i drugi razmisljaju o ovome.
    jer, onaj dan kad su poceli da padaju potpisi na apel mirku kovacu, imao sam osjecaj da je nesto pocelo, da se pokrenulo sa mrtve tacke crnogorske. i volio bi da se nastavi….

  9. @Brano Koćalo,
    svaka cast za pjesmu ‘kurvini sinovi’ i stulica! ide uz ono protiv cega se prica u blogu…🙂

  10. wawy,

    boycott is a magic word! naravno, ne ići u njihove kafiće, ne podizati u njihovim bankama (ko još tu ima šta da podigne od nas?), kao i sistematski proganjati njihove zvučno-estetske ukuse (otuda štulić). Ma dao bih im ja još i malo jazz-a, al to je neprevodivo u riječi, zaboljela bi ih moždana kora od johna coltrane-a ili esbjorn svenssona!

    to je jedini trenutno mogući način bunta, izbjegavati njihove pipke i kandže.

  11. Uzgred, ravnodušan sam na Mirka Kovača, odavno, odavno. Stoga mi nije uopšte bio jasan apel njemu, moram priznati. Inače, ko je on da mu se bilo što apeluje? VRATA OD UTROBE ili CKL? Za mene, od nedavno, samo ovo drugo.

    Uzaludno je to apelovanje, ako čovjek nema postojeće građe u samom sebi. Rekoh, uzaludnije je to “negoli dozivati pticu, zauvek sletelu”.

  12. Bojkot je velicanstvena ideja koja moze ujediniti nas malo iskrenih-6,3 % i mozda po kog razocaranom poslusnika vlasti, ja ovog ljeta bojkotujem “njihovo” primorje tj. plaze,hotele,kafane i restorane koje drze tamo ONI, bojkotujem i onaj tunel kroz koji prolaz placamo ko da smo njemci ili talijani…kakvo Potemkinovo selo od drzave i kakve seljacine na vlasti… E da znate dobri ljudi kakav je gradonacelnik Niksica, prvo bi se smijali pa bi vam ga bilo zao…dodje mi da bojkotujem sopstveni grad u kom sam rijetko i da ne setam njegovim ulicama kojima prolaze glasaci gradonacelnika ci je nadimak 10 % jasno vam je zasto.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  13. “Vidim da je Monitor objavio tekst o Trinaestojulskom ustanku na tragu mojega teksta kojeg sam napisao 14. jula, na onaj dan kada je 1789. godine pala Bastilja.”

    Slavko, ti si tekst Papovića, može biti, čitao poslije onog što si ti pisao na istu temu, ali ti je taj tekst objavljen u “Monitor” od 11. jula. Vjerovatno si previdio da ono što ti čitaš u Prag na internet, ne odgovara po datumu štampanom izdanju.

    Pametan si covjek, Slavko, svaka čast, ali ti je nekad jezik brži od pameti.

    Aj kad se javih, da nešto napišem i na temu. Nije glavni problem Crne Gore komunizam, komunizam je bio i u Sloveniju, pa evo dje su. Problem je Crne Gore što takve ideologije lako prijanjaju na naš narod. Još je, možda, veći problem da se lahko prelazi iz jedne ideologije u drugu, a da se okom ne trepne. Dje su sad ti silni komunisti u Crnu Goru? Nema djavoljeg, da ih lampom tražiš. Neki od tih bivših komunista su sada postali veliki vjernici, bilo u SPC ili CPC, neki su bili jedno vrijeme prešli na srpski nacionalizam, pa onda na crnogorski, pa u neoliberalizam. To više ne može niko ispratit dje je ko, dje je bio, a još manje dje će biti. Vazda se bira ideologija koja donosi korist i privilegije. To je jedina ideologija koju priznaju. Ne velim svi, ali dostina. Bolje reći većina. E to je problem Crne Gore, a ne komunizam. A zašto je to tako, to je jedno drugo pitanje i vjerujem da ti to znaš bolje no ja.

    Ajd živio mi, a žao mi što ti tek juče nadjoh ovi dnevnik. Možda se još koji put javim, ako ne smetam. A valjda se odje može slobodno iznosit mišljenje, pa iako nije po volji svima.

  14. OLOSI! OLOSI!
    Kliktalo se nekada sa jednog od mitinga LSCG! Te rijeci bjehu pogodak po sred sredine taman kao ono na sinjsku alku “u sridu”!

  15. Gospodine Perovicu,

    “zagrebati” u proslost je ozbiljna stvar. prilicno opasna, jer sa sobom nosi rizik raspaljivanja strasti. Zato je vazno naci pravi model otvaranja Pandorine kutije. Treba promovisatii neki normalni koncept.
    Mislim da treba poceti sa golim faktima, bez ideologije i strasti, i u jednoj knjizi objediniti zlocine koji su cinili i jedni i drugi.
    Naravno, ne govorim o poginulim u medjusobnim bitkama izmedju dvije strane, vec konkretne zlocine prema zarobljenicima, “italijanskim i inim spijunima”, civilnom stanovnistvu, onima koji se nisu htjeli prikljuciti “njima”, “dezerterima” ( koji nisu htjeli vise biti u “toj vojsci”, i slicno.
    U drugom koraku, treba decidno istraziti motive jednih i drugih u odnosu prema “okupatoru”. Rijec “okupator” sam stavio pod navodnicima jer postoje razni okupatori- normalni i nenormalni.
    Razlika izmedju italijanskog i NDH-ovskog okupatora je, na primjer, ocigledna!
    Sta bi se desilo da je Crna Gora poslije pada Italije bila podijeljena izmedju Albanije i NDH pod patronatom Njemacke, kao sto je, ako se ne varam, takva sudbina ( ukljucujuci ucesce Madjarske i Bugarske) trebala da zadesi Srbiju u ultimatumu koji su Njemci postavili Nedicu?
    Model ponasanja naroda na okupiranoj teritoriji diktira osvajac, ali i nekontrolisani narodni tribuni koji svojim autoritetom mogu prevrnuti situaciju, ma kakav ishod bio – dobar ili los.
    NPR. da su Italijani uveli sistem strijeljanja sto civila za jednog ubijenog vojnika u Crnoj Gori, kakav bi bio model ponasanja narodnih tribuna?
    Cini mi se da odgovor na jedno pitanje radja stotinu novih pitanja.
    Na drugoj strani, da li analiza istorijskih desavanja u blizoj ili daljoj proslosti moze prevrnuti situaciju u Crnoj Gori po pitanju njene demokratizacije?
    Svakako da treba polako otvarati stranice istorije analizirajuci ih, ali na najnizem stapenu inteziteta da se ne bi desile nuspojave,kao sto moze biti -rigidna politizacija.
    I na kraju, mislim da su antagonizmi toga vremena bili ne manje opasni od ovog sad. Srecom, okolnosti su sasvim druge. Iz jedne neispricane price ulazimo u drugu neispricanu pricu, da bi je nasledila treca…
    Moj odnos prema tim pokretima, partizanskom i cetnickom, je odnos krajnje distance. Davno proslo vrijeme. Dva gubitnicka pokreta. Jedan je gubitnik vojno, a drugi idejno. Od te dvije ideologije nije ostao kamen na kamenu, oburdali su se!
    Preostalim borcima NOB-a govore drze oni koji danas posjeduju vise bogatstva nego sto je vrijednost ukupne konfiskovane imovine gradjana Crne Gore od strane komunisticke vlasti. I oni im aplaudiraju, potpuno ubijedjeni da se socijalna revolucija nastavlja. Kakav tuzan kraj, gori od vojnog poraza.
    Zbilja, sta bi se desilo da je Crna Gora kao samostalna drzava, kraljevina, docekala Drugi svjetski rat? Sta bi komunisticki ustanici uradili kralju da im je pao saka, da li bi ga ubili? Sta bi bilo da je bilo? A sta bi bilo danas da se tako nesto desilo, koje bi zastave bile, kakve bi se pjesme pjevale, da li se to moze kompjuterski izmodelirati…u ludoj kuci.

  16. Partizansko – cetnicka serija je produzena sa novom serijom:
    “Za Goli otok Kapičić kaže da “niko ne može dokazati kako je, ko i zašto uništio onoliko ljudi na Golom otoku. Oni su bili kolateralna šteta.” Kapičić kaže kako je i Ranković tvrdio da je 30% golootočana to postalo – greškom. Ja sam naišao (Šesti kongres SKJ 1952-e godine) jednom na podatak da je Ranković govorio drugačije i da se radi o 47%, što je približno svaki drugi.”

    Zbog cega se desilo da pobjednici produze sa “poslom”?
    Evo, istraziti uzroke unistavanja ljudi samo u tom periodu bilo bi veliki korak naprijed u rasvjetljavanju razloga kontinuiteta divljastva. Ja bih licno iskljucio da je uzrok tome ljubomora i zavist. Pretpostavljam da postoji nesto trece, sto ide sa nemoralom “ruku pod ruku”.
    Broz je svojevremeno rekao:” Ne priznajem ovaj sud, vec…” i ostao ziv. Isto se desavalo i sa komunistima u carskoj Rusiji, koji su maksimalnom kaznom mogli biti poslati u Sibir, i ostati u zivotu. Njihovim protivnicima, poslije dolaska na vlast, njacesca kazna je bila – smrt. Kcerke poslednjeg ruskog cara su bile silovane, a potom ubijene.
    Cudovisna “vlast proletarijata”. Kakav strasni rak drustva se izrodio na najhumanijim parolama o slobodi.
    “Da li ce sloboda umeti da peva, kao sto su suznji pevali o njoj”?

  17. Inspirisan ovim divnim tekstovima pjesama, koji se pojavise u komentarima, evo jos jedne.Nadam se da neistomisljenik ideje LSCG-a o “nezavisnoj” , a posebno ovakvoj kakva je sad na djelu, nije i obavezno Vas neprijatelj.Biće nam potrebno razumijevanje sustine kad dodju “teski dani” , a doci ce.
    Blog je odlican i nadasve potreban Crnoj Gori.

    NAŠI DANI

    Razvilo se crno vreme opadanja,
    Nabujao šljam i razvrat i poroci,
    Podig’o se truli zadah propadanja,
    Umrli su svi heroji i proroci.
    Razvilo se crno vreme opadanja.

    Progledale sve jazbine i kanali,
    Na visoko podigli se sutereni,
    Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
    Postali su danas naši suvereni.
    Progledale sve jazbine i kanali.

    Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
    Ismejane sve vrline i poštenje,
    Poniženi svi grobovi i životi,
    Uprljano i opelo i krštenje.
    Pokradeni svi hramovi i ćivoti.

    Zakovana petvekovna zvona bune,
    Pobegao duh jedinstva i bog rata;
    Obesismo sve praznike i tribune,
    Gojimo se od grehova i od blata.
    Zakovana petvekovna zvona bune.

    Od pandura stvorili smo velikaše,
    Dostojanstva podeliše idioti,
    Lopovi nam izrađuju bogataše,
    Mračne duše nazvaše se patrioti.
    Od pandura stvorili smo velikaše.

    Svoju mudrost rastočismo na izbore,
    Svoju hrabrost na podvale i obede,
    Budućnosti zatrovasmo sve izvore,
    A poraze proglasismo za pobede.
    Svoju mudrost rastočismo na izbore.

    Mesto svetle istorije i grobova,
    Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
    Od nesrećne braće naše, od robova,
    Zatvorismo svoje oči i džepove.
    Mesto svetle istorije i grobova

    Ostala nam još prašina na hartiji,
    K’o jedina uspomena na džinove;
    Sad svu slavu pronađosmo u partiji,
    Pir poruge dohvatio sve sinove.
    Ostala nam još prašina na hartiji.

    Pod sramotom živi naše pokolenje,
    Ne čuju se ni protesti ni jauci;
    Pod sramotom živi naše javno mnenje,
    Naraštaji, koji sišu k’o pauci.
    Pod sramotom živi naše pokolenje.

    Pomrčina pritisnula naše dane,
    Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
    Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
    Kuda ćemo od svetlosti i od suda!
    Pomrčina pritisnula naše dane.

    Vladislav Petković Dis (1910)

  18. Vojine, da su ” Italijani uveli sistem strijeljanja sto civila za jednog ubijenog vojnika u Crnoj Gori, kakav bi bio model ponasanja narodnih tribuna?” Model ponašanja naradnih tribuna bi bio kao i onaj iz devedesetih, da se gine “do posljednjeg komšijinog sina”.

  19. —————————————–

    Posted by: NIKSICANIN
    “…dodje mi da bojkotujem sopstveni grad u kom sam rijetko i da ne setam njegovim ulicama kojima prolaze glasaci gradonacelnika ci je nadimak 10 %”

    —————————————–

    @NIKSICANIN, ma dodje meni da bojkotujem i komplet crnu goru, al jednostavno, kontam da – ONI nisu crna gora. oni su milo, aco, barovic, marovic, knezevic, rodbina kumovi, prijatelji, policijska i db logistika, rezimski intelektualci, rezimski umjetnici, ONI su sva NJIHOVA preduzeca u koja utapaju nezasluzeno, krvavo steceni novac. NASHE pare…

    i cini mi se da bi na ovaj nacin, nekim vidom gradjanskih protesta kakav god on bio il se zvao, mogle neke stvari da se iskristalisu, da se pokrenu, da dobijemo osjecaj da se bar na takav nacin borimo protiv rezima, da ne stojimo ka cutuci, da pokazemo sto kaze shobic, da imamo “kichmu, celicnu shinu”, a ne od plastelina…

    cini mi se da jos nismo na tom nivou svijesti o potrtebi gradjanske neposlusnosti da lupamo u serpe u 19:30, da se sprdamo s vlastima, karikiramo njihove glupe zivotinjske zivote, prozete voljom za moc, voljom za novac, i da ih tako ogolimo do njihove sustine, do besbesmisla.

    ali – mislim da bi fino i precizno izrecene slavkove rijeci, kakve su i bile one upucene mirku kovacu, kojima bi se mi pridruzili svojim nekim malim komentom, pocerale stvari, podigle narod iz ravnodusnice, iz letargije, jer, ovaj narod kolko mi se cini razmislja da NJIH nema teorije da sto makne s vlasti (bez da ih ne daj boze kap strefi od kakvoga strajka im u firmu), da su ONI VJECNI. e pa nisu, i to se moze dokazat s ovoga bloga.

    slavkove rijeci imaju ogromnu tezinu.
    mi svi pojedinacno mozemo se burokat protivu njih do 2050. godine, al to nikakvog efekta nema. jedino svi zajedno mozemo postic nesto…
    u tom smislu i dozivljavam ovaj blog, kao neki mali glas otpora NJIMA.
    u tom smislu i dozivljavam ovog slavka perovica s bloga iz 2008, ne kao mesiju, ne kao ‘izbavitelja’ nego ka cojeka koji moze i umije nesto da pokrene. cojeka koji nam sad, u ovom trenutku i te kako treba, koji je nasushno potreban ovome narodu…

    nego, prepostavljam da ni vlasti ne bi bilo svejedno kad bi s vremena na vrijeme, s ovog bloga polecela inicijativa: ajmo narode, sad svi koji su protiv vlasti, ne ulazimo u prvu banku, ne uzimajmo kredite od njih, jer to je NJIHOVO, jer to su ONI. ajmo narode bojkotujmo bbm, jer to je barovicevo, to su opet ONI. itd, itd.

    jer rezon je jednostavan: opljackali su NAS, tim novcem napravili imperije, i sad treba jos da IM pomognemo da ih proshire?!
    e ne vala…

  20. Goras,

    doći će teški dani? jel ti to znaš nešto što mi još ne znamo? Razjasni u čemu neistomišljenik, ako može?

  21. Uopšte, taj pojam (ne)istomišljenik, nikad mi nije bio do kraja jasan. A toliko se rabi, naročito kad se dođe do nekih suštinskih tema, o kojim po prirodi stvari čovjek MORA imati svoj stav. Ono kad ne postoje finese i “uglovi gledanja”. Nego golo polje po kom puca vidik, i sve se vidi ko želi da vidi.

    Misli su nepregledne, ne postoje iste. Možda je “istoidejnik” konkretniji termin. Ovaj prethodni termin uvijek pokušva odrediti ljudsko mišljenje “ravnolinijski”. Kao, svi vi tu pričate isto, ja se eto skoro oko svega slažem, ali ja nijesam istomišljenik itd itd….

    A priroda stvari je takva, da je na tržištu ideja ovih koje se pišu na ovom blogu najmanje u Crnoj Gori. Ali im očigledno cijena rapidno raste. I to upravo od “neistomišljenika”.

  22. Vladimire, otprilike tako.
    Akcije protiv “okupatora” bi bile podalje, sto dalje, od kuce tribuna.

  23. By: wawy
    …..ma dodje meni da bojkotujem i komplet crnu goru, al jednostavno, kontam da – ONI nisu crna gora. oni su milo, aco, barovic, marovic, knezevic, rodbina kumovi, prijatelji, policijska i db logistika, rezimski intelektualci, rezimski umjetnici, ONI su sva NJIHOVA preduzeca u koja utapaju nezasluzeno, krvavo steceni novac. NASHE pare…

    Sve je meni to jasno prijatelju nego je covjeku nekad dosta svega, ali Crnu Goru im ne mogu dati jer bi za nju dao zivot ali ne kao sto su ONI davali devedesetih…
    Svaku inicijativu sa ovog bloga podrzacu bezrezervno jer je Crna Gora jedna, Slavko je jedan, jer NAS je malo, jer je njih LOPOVA mnooooooooogo!

    PS. Rajko Dj. kupi Monitor i lezi kuci citaj ne dosadjuj nam odje i ne zaglupljuj zdravlja ti!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  24. Branko,
    polemika na internetu me ne interesuje,
    mislim da je kulminacija raznih podjela u cg na pomolu, vlast taktizira ali je neminovno dosla da kraja svojih potencijala. Razum je tu nemocan
    Toliko
    … a i ovi virusi …

  25. NIKŠIĆANIN:

    “Rajko Dj. kupi Monitor i lezi kuci citaj ne dosadjuj nam odje i ne zaglupljuj zdravlja ti!”

    Ova reakcija pokazuje da, barem kod dijela komemntatora odje, ne postoji prostor za drugačije mišljenje. Kada se nečije misljenje ne prihvata zato što nije identično sopstvenom, pri čemu se ne daju nikakvi razlozi za neprihvatanje drugačijeg mišljenja, onda je to znak nedostatka tolerancije za drugačije mišljenje. To nije odlika liberalnog načina mišljenja, već upravo onog koje Slavko analizira u ovom tekstu. Jednoumlja.

  26. Rajko,
    1. Tvrdis da u ludilu ovom crnogorskom nije korijen u komunizmu i navodis za primjer Sloveniju?!
    2. Kazes da je Slavko brzi jezik od pameti?!
    3. Moj predlog da se odmoris kvalifikujes kao jednoumlje?!

    E pa ovako posledica svega ovog danas u Crnoj Gori je komunizam jer je sa tim zlom dosla najveca dilema naseg naroda (koju mi liberali nikad nismo imali) ko smo mi?
    A da u Crnoj Gori nema komunista je glupost par ekselans, vode ovu drzavu komunisti, drze medije, oni su dzet set budvanski…sve je ovo komunisticka skola i djeca komunizma, pa pogledaj samo ovog Vukotica sto vodi Milov fakultet…i jos hiljade drugih…
    Slovenija je uvijek bila Habzburska monarhija tj Austrija tako da se na nju nista slovensko nije primalo!
    Slavku je brza pamet nego svima u Crnoj Gori za prave vrijednosti i ocuvanje ove drzave! Dok ONI imaju primitivne svercersko- profiterske mozgove i samo im je mozak u tome brzi od njegovog!
    Smatram te na osnovu tvog teksta za covjeka sa malo znanja i losim namjerama zato mislim da bi trebao da odmoris i sebe i nas!

    Necu vise polemisati sa tobom jer je ovaj Blog svjetlost liberalna, a kao pocetak nasih velikih bojkota- bojkotujem tebe! Adio.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  27. Zao mi je sto nemam vise vremena da posvetim ovoj genijalnoj stranici. Samo bih se slozio sa Branom Kocalom u vezi M. Kovaca. On je odavno samo i iskljucivo CKL. Pa custe li odgovor na pitanje o pozivu da ne primi nagradu: “Istinski me to ne zanima”. Njemu je vazniji stisak ruke R. Krivokapica Metle, nego sve sto je u zivotu napisao. Jos jedan istrosenik za zaborav.

  28. —————————————–
    Posted by: Brano Koćalo
    “to je jedini trenutno mogući način bunta, izbjegavati njihove pipke i kandže.”
    —————————————–
    Posted by: NIKŠIĆANIN
    “Svaku inicijativu sa ovog bloga podrzacu bezrezervno jer je Crna Gora jedna, Slavko je jedan, jer NAS je malo, jer je njih LOPOVA mnooooooooogo!”
    —————————————–

    u potpunosti se slazem.
    i mislim da je takva neka vrsta protesta sansa za sve one ljude koji su na svim izborima do sad glasali protiv dps-a, a glasovi su im pokradeni, da pokazu i na taj nacin kako ne zele da igraju dps-ovu crnogorsku igru.
    i tu nema lazi, nema prevare, niko im ne moze oduzet pravo da ne zele u tajkunske kafice, banke, da ne zele da gledaju satro slobodne a ustvari rezimske umjetnike, da slusaju tribine satro nezavisnih, a ustvari rezimskih intelektualaca, da gledaju npr satro posteno napravljenu, a ustvari pokradenim novcem napravljenu atlas televiziju…
    jednostavno, ne treba NAMA utapanje u NJIHOVU naizgled bljestavu imperiju, koju su sagradili na NASHOJ grbachi, ne treba NAM utapanje u NJIHOVU gnojnu barushtinu…
    jednostavno, nije tesko recim IM – ne! to pravo niko ne moze oduzet…

  29. NIKŠIĆANIN:
    “1. Tvrdis da u ludilu ovom crnogorskom nije korijen u komunizmu i navodis za primjer Sloveniju?!
    2. Kazes da je Slavko brzi jezik od pameti?!
    3. Moj predlog da se odmoris kvalifikujes kao jednoumlje?!”

    Najprije sam mislio da ne odgovaram NIKŠIĆANIN-u, jer mislim da nema svrhe natezati se takvim likovima. Osim toga, mislio sam da bi se ovakva diskusija pretvorila u trolovanje teme o kojoj je pisao odje Slavko. Kad sam malo bolje razmislio, došao sam do zaključka da se, u stvari, diskusija može okrenuti upravo u smjeru Slavkove teme. Rizikujući nove napade na sebe, odlučio sam da malo pojasnim neke svoje stavove, s vjerom da je ovo ipak mjesto dje ljudi mogu slobodno iznositi svoje mišljenje i da, nadam se, većina odje ima toleranciju prema drugačijem mišljenju.

    Kao prvo, ne dijelim u cjelosti Slavkovo mišljenje o tome da je “za sve kriv komunizam”, ili da je komunizam najkrivlji za sadašnje stanje demokratije u Crnu Goru. Uz napomenu da komunizam smatram, uz fašizam, najretrogradnijom i najštetnijom ideologijom koja je postojala u dvadesetom vijeku, ne bih, ipak, odgovornost za sve što je loše u Crnu Goru svalio na komunizam.

    NIKŠIĆANIN je, sigurno nenamjerno, napisao ono što sam ja u stvari htio reći i dao mi jak argument za moj stav kad je napisao:
    “Slovenija je uvijek bila Habzburska monarhija tj Austrija tako da se na nju nista slovensko nije primalo!”
    Tačno! I to je, u stvari, ključni problem Crne Gore: nedostatak demokratskog potencijala i demokratske svijesti u Crnu Goru. A za to se ne može optuživati samo komunizam. Komunizam se ne može optužiti da je uništio demokratiju u Crnoj Gori, jer se ne može uništiti ono što nikad nije postojalo. S druge strane, komunizam se može optužiti što je za pola vijeka odložio početak procesa demokratizacije, a i za mnoge druge stvari, čije se posljedice još uvijek jako osjećaju u Crnu Goru. Jer, da je komunizam isključivi razlog problema demokratije, onda demokratija ne bi postojala ni u Sloveniju. A da ne pominjemo, recimo, države Baltika, koje su mnogo duže bile pod komunizmom, i to možda najrigidnijom verzijom komunizma koja je ikad postojala – staljinizmom. Činjenica da su se te zemlje već vratile u ono što se često naziva “demokratski svijet” jeste jak argument da komunizam nije tako devastirajući uzrok problema, kako mu mnogi, pa i Slavko pripisuju. Uzroci problema su dublji i postojali su i prije nego su komunisti došli na vlast. No, to je jedna druga tema i možda napišem nešto detaljnije o tome, ako bi Slavko dotakao tu temu u nekom od narednih blogova.

    Tačno je da sam napisao da je ponekad Slavku brži jezik od pameti i priznajem da sam mogao odabrati neku ljepši izraz da kažem to što sam mislio. A ono što sam napisao da je Slavko previdio da se tekst u “Monitoru” pojavio prije ovog njegovog bloga je, pretpotstavljam, nešto oko čega se nema smisla sporiti, jer je to lako proverljivo za svakog ko to želi. Uostalom, radi se o malom previdu koji nije ni vrijedan davanja velikog prostora. Previdi i greške se svakom dešavaju, pa i kompjuterima, a ne živim ljudima. Ako mogu to da kažem, Slavka izuzetno cijenim, njegov doprinos demokratiji je nemjerljiv i veoma mi je žao što nije sa nama u Crnu Goru. No, Crna Gora se, gotovo po pravilu, najgore odnosi prema svojim najboljim sinovima, dok najbolje prolazi fukara. Volio bih da vjerujem da tako nije vazda bilo, a sad ne treba mnogo pameti pa da se to vidi. No, ma koliko cijenio Slavka, to ne znači da se uvijek slažem s njegovim stavovima. Stvar koja mi je odje zasmetala, ne kod Slavka, vec nekih ljudi, jeste upravo taj nekritički odnos prema svemu što Slavko kaže. Odnosno, napadi na one koji se usude da dovedu u pitanje neke Slavkove stavove. To me malo podsjetilo na ono: “Ko drukičije kaže kleveće i laže” i na jednoumlje i kult ličnosti koji je postojao u komunističkoj Jugoslaviji. Ako bi Tito, za primjer, rekao kako treba prskati lozu, to se prihvatalo kao neupitna istina jer, zaboga, to je Tito rekao! Od sveg lošeg što je postojalo za vrijeme komunizma, meni je nekako taj kult ličnosti bio najodvratniji. Zato bih i volio da vidim malo više kritičkog pristupa na Slavkovom blogu. S tom namjerom sam svojim pisanjem želio da tome doprinesem. Ako osjetim da odje ne postoji tolerancija za takav pristup i da nijesam dobrodošao na ovom blogu, tada mi niko neće trebati reći da više ne pišem. Sam ću se povući.

  30. ako koga interesuje kako dps i tajkuni svoje gnojne pipke uvlace svuda dje im padne napamet i dje im nije mjesto, evo npr, “GRAD TEATAR CITY BUDVA” se ne zove vishe tako nego, believe or not:

    “GRAD TEATAR CITY BUDVA – PRVA BANKA CRNE GORE”

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=276356

    uz naslov vijesti “sarmantni i optimisticni’…

    meni ni najmanje nije sarmantno sto aco djukanovic, ‘clan biblioteke’ od svoje 25.-e godine, daje novac u kulturu i sponzorishe projekte kakav je ovaj, i na taj nacin reklamira svoju prljavu imperiju koju je sagradio NASIM parama, zajedno sa bratom mu, i svetim svetom, naravno…

    i sad treba li IH ignorisat?!
    pa nego sto, ONI ulaze u sve pore drustva sa kapitalom, ovo je samo jedan primjer iz kulture, ali ONI – izjedoshe sve…

  31. Misljenja sam da je sve na ovom svijetu jedan evolutivni proces, i kad je ljudsko bice u pitanju to je evolutivno sazrijevanje svijesti, samospoznaja, sagledavanje samog sebe iz jednog ugla i otkrivanje istine pred samim sobom kao jedinim nepristrasnim svjedokom i uspinjanje po vertikali sopstvene svijesti. Biti suocen sam sa sobom. Crna Gora mora smoci snage da se suoci sama sa sobom, oci u oci. Niko nije birao vrijeme i prostor dje ce se rodit. Zrno je klicu zametnulo, tu smo danas dje jesmo. Da damo neki doprinos i podrsku nasoj maloj, sirotoj, izmorenoj ali hrabroj nam Crnoj Gori na ovom brdovitom i krvavitom Balkanu. Kuda zapravo ide nasa mala, sirota, izmorena ali hrabra nam Crna Gora…Da li buducnost Crne Gore zavisi od njene sadasnjosti? Da li mi zanjemo ono sto su posijale generacije prije nas? Da li ce generacije poslije nas da zanju ovo sto mi danas sijemo? A sto se to danas sije? Siju se ono sto prlja divno ime i oduzima svetu slobodu. Da li se ovo istorija ponavlja, mozda nam prijeti moderno visevjekovno ropstvo, gore nego ijedno u istoriji robovanja, brisanje svijesti o sopstvenom bicu i rodnoj nam grudi. U pamet se Crnogorci, neka nam ljubljenje lanaca.

  32. E jadnici , kako vam ga je mirko zavuko😉 poshtuje vas koliko kera lutalicu , vi ste gori od dps – a , glupaci !
    Vaš problem je što ne kapirate , da vi AMA BAŠ NIKOM nijeste autoritet sem medju vama što se tapkate po ramenu i samoobmanjujete , vi ste luzeri , al da ste budale tolike , mirko vam je pokazao , djelom naravno😉 brisi aleksicu kad te zapalo , ALI SAMO ODJE , uspio si u životu😉

  33. Sta ima čudno u tome što su riješili da imaju i malo kulture…skoro sve su pokrili….privredu, turističke ljepote, planine, more, medije, univerzitete, klinike, šume, saobraćajnice, sport,duše…..pa zašto ne i kulturu…kreiraju istoriju, javno mjenje, intelektualnu misao, nacionalni interes….oni jednostavno imaju svoj narod, svoju državu – pašaluk, ….film brate!!!

  34. Na žalost, prostor za djelovanje protiv ove pošasti koja vlada je sve reduciraniji. Najbrutalnije su uništene i generacije koje upravo ulaze u zrelo doba, koje ne pamte ništa. Niti su najčešće imale nekoga da im prenese to PAMĆENJE. A zna se da “ko ne pamti iznova proživljava”.

    Ako pogledate javnu scenu u Crnoj Gori (jer tajnih, alternativnih scena nema niti u naznakama), onda je vaš osjećaj potpuna samoća. Ideja da ova zemlje treba da bude prvo slobodna, pa tek onda sve drugo, masovno je napuštena. Pobjeglo se od nje kao od kuge. Prostor kao ovaj blog može, stoga, u aktuelnom trendu vremena, biti označen kao “brod ludaka”. Jer ovaj “stalkerski” ambijent u kojem živimo potpuno je ravnodušan na glasove koji se odavde čuju.

    Blisko mi je ovo o čemu je puno pisao wawy. Bojkot se nekako stvarno nameće, i to bojkot u najširem smislu. Nasumice vrteći tv kanale, sjetio sam se da tv u prosjeku mjesečno gledam sat ili 2. Od toga domaće kanale ne više od 15 minuta, bukvalno! E, to je bojkot. Biti potpuno “neinformisan”, nezainteresovan za ljepote koje ovdašnji mediji nude.

    Antipatriota sam, do kraja. Nemam nikakvih osjećaja prema naciji, sem gađenja. A prema istoriji pogotovo. Nemam oči za te stvari, i drago mi je što je tako. Shvatio sam, nakon svega, da smo svi mi koje je promašilo ovo vrijeme jedna potpuno sporedna nacija, narod apatrida…

  35. —————————————–
    Posted by: MI6
    “E jadnici , kako vam ga je mirko zavuko poshtuje vas koliko kera lutalicu , vi ste gori od dps – a , glupaci !
    Vaš problem je što ne kapirate , da vi AMA BAŠ NIKOM nijeste autoritet sem medju vama što se tapkate po ramenu i samoobmanjujete , vi ste luzeri , al da ste budale tolike , mirko vam je pokazao , djelom naravno brisi aleksicu kad te zapalo , ALI SAMO ODJE , uspio si u životu”
    —————————————–

    ha, pa eo ga nash dragi prijatelj iz db-a, sto se javljao sa komentima u nekom od proslih postova, poznah po rukopisu :)…
    pa dje si sto se cini? kako ste svi u db?
    nego, dragi MI6, moram ti ukazat na neke greske kojih vjrovatno nisi svjestan, sve u cilju da tvoje mjesto u toj svetoj crnogorskoj ustanovi bude na jos visoj ljestici… od ove najnize.

    dakle:

    -prvo, ne kaze se MI 6 kako si stavio da ti je nik, nego NAS 6, znaci nije velika greska, ali cisto da obavijestis i ostalu petoricu kolega iz db-a o ovim gramatickim pravilima…

    -zatim, ispred zareza se ne stavlja razmak ka sto stalno radis misleci da tako treba, nego samo poslje njega.

    -onda velis u jednoj recenici: “samoobmanjujete”.
    e, moras oprezno sa vishesloznim rijecima, tu se pogrijesi za cas. i sto ce onda sefovi da recu, a? a tolko ulazu u vashe opismenjavanje… te visheslozne rijechi su ti djao su sedam binjisha…🙂

    -velish: “vi ste luzeri”?!
    pa kako mi je milo sto su vam poceli tecajevi engleskog jezika u db, pa nemas pojma… dodushe, nisu vas jos poceli ucit i kako se pise, al i ovo je dosta za sad. inace, pishe se ‘loser’, al nema veze, bole te brige…

    -kazesh: “uspio si u životu”.
    ma, dragi MI6, nemoj tolko da brines, mislim da ces i ti uspjet, samo prati upustva o gramatici s ovog bloga svaki put kad se javis, i nemash frke…😉

  36. U jednom od prošlih komentara govorio sam o preciznosti jedne metafore koja služi kao zamjena za riječ moral. To je riječ »obraz«. Sada želim ispičati jednu priču koja treba da ilustruje, živopisno predstavi šta znači »baciti obraz pod guzicu«. Na engleskom ova sintagma se čak i rimuje, »put your face under your ass« ne znači tamo ništa drugo do možda akrobatsku vještinu kakvog cirkuskog fakira da to zaista i uradi javno, na očigled publike, koja na to obično aplaudira, pozdravljajući neobičnost takve vještine i ne shvatajući da je u jednoj maloj zemlji sa inicijalima MN ova vještina znači moralni pad. Ova priča, ova anegdota, našla je svoje uporište u stvarnosti u ono doba crnogorske istorije kada je vlast odlučila da ovu vještinu primjeni na pravni zakon, što je moral doveden u ovaj neobičan položaj, tj ispod donjeg dijela leđa, stvaljalo u milje opšteg pravila, izvan koga je pojedinac mogao doduše da drži obraz gdje mu je i mjesto ali uz odricanje materijalne sigurnosti. Priča:

    Vozač teških teretnih kamiona dobija ponudu od nekadašnjeg kolege da radi za njegovu firmu koja se bavi prevozom nafte na relaciji Priština-Hercegovina. Kako je ovo pravno vanzakonski akt, rizik se dobro plaćao. »Ali ja nemam cistijernu za prevoz nafte«, žalio se vozač na šta je kolega odmahnuo rukom i rekao da njegova firma ima svoje cistijerne. Vozač pristane, radilo se o dobroj sumi novca, jer je napravio sljedeći račun: nakon nekoliko »tura« moći će i sam da kupi cistijernu, čime će cijena prevoza skočiti, a upoznajući »proceduru« možda i sam da preuzme posao. Ode vozač u Prištinu, natoče mu, na nekoj tamonošnjoj pumpi, cistjernu »do čepa«, što se kaže, i na njegov oprezni zahtjev daju mu i potvrdu o prodanoj količini sa potpisom i pečatom, »crno na bijelo«, što bi se reklo. Ovaj sa naftom sve granice prođe »bez problema« (o tome treba pitati tadašnju zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, kako je to moguće), sretno stigne doma, i ode kod kolege da traži obećani novac. Kolega izvadi novac, preda, vozač kad prebroji vidi da je suma novca za tri četvrtine manja od dogovorene. »Zašto?«, pita vozač gledajući u oči kolegu, ovaj ga dočeka sa spremnim objašnjenjem. »Ma daj, dovezao si mi manje od pola cistjerne nafte, dobro ti je i toliko što sam ti dao.« Vozač isto tako spremno izvadi potvrdu izdatu na pumpi o količine prodate nafte. Kolega na potvrdu odmahne rukom. »Ih, sto puta si mogao neđe uz put da pretočiš polovinu.« Vozač se onda, tek onda, pozove na moral. »Dje ti je obraz kad možeš tako da tvrdiš.« Vozač je pri tom još i važio za siromašno gali poštenog prevoznika. »Uh, što me pitaš za obraz, kakav obraz, moj obraz je novčanik, a novčanik zna se đe se drži. U zadnji džep, pod guzicu! Ja sam moj obraz davno stavio pod guzicu. Nego uzmi ti te pare i ako oćeš nastavi da voziš, ako nećeš ima neko drugi ko oće! Ja sam ovaj posao tebe ponudio kao prijatelju!« Vozač stavljen pred IZBOR, izabere radost zarađivanja novca. Ode opet u Prištinu, i sa punom cistjernom, pri putu nazad, javi poznanicima u Bjelopavliće da stiže cistjerna nafte. »I staro i mlado« u Bjelopavliće okupi se oko cistjerne sa praznim kanisterima i plastičnim bocama. Kad odliju naftu iz cistjerne, vozač okrene telefonski broj svoga kolege, i kad mu se ovaj javi on mu kaže: »Evo, pokvario mi se kamion, molim te, pošalji nekoga da preuzme cistjernu.« Kolega kome je to dodatni trošak ga onda pita: »A može li se popraviti kamion.« Vozač mu spremno odgovori: »Ne, za petnaest dana se kvar ne može otkloniti.« Kolega pritisnut situacijom pošalje drugog vozača da preuzme cistjernu što ovaj i učini. Nakon nekoliko dana kolega zove svoga prijatelja vozača i pita ga: »Što učini ono bolan, zar nijesmo prijatelji.« Vozač mu odgovori: »Eto, zato što sam stavio obraz pod guzicu!«
    Dakle, DON’T AFRAID TO PUT YOU FACE UNDER YOU ASS!

    Živio obraz, naročito crnogorski!

  37. Gospodine Perovicu,

    htio bih da ukazem na tri stvari, ako mi dozvolite.

    (1) 1000% se slazem da rudimente komunistickog i udbaskog sistema koji i dan-danas prezivljava treba do kraja razmontirati i ogoliti, i vi to vrlo dobro radite. Takodje, rasprava o ovako fundamentalnim pitanjima za jedno drustvo bi svakako dobro dosla.

    ALI,

    (2) tako cestim pominjanjem Solzenjicina i njegovog Arhipelaga Gulag, koji opisuje staljinisticke logore, pa jos mijesajuci sve vjesto i pjesnicki sa aktuelnim pricama iz Crne Gore (ne samo u ovom tekstu), stice se utisak (koga ste sigurno svjesni) da vi ustvari poistovjecujete Staljinovo vrijeme u SSSR-u i ovo danas u Crnoj Gori. Stvarno mislim da je to pretjerano, odnosno da poredjenje nikako nije adekvatno. Povlacenje paralele izmedju tog SSSR-a i one Titove i Rankoviceve Jugoslavije s Golim Otokom bilo bi mnogo adekvatnije, no opet ne bas sasvim. Pa i Danilo Kis, koji je bio svjestan svega, pisao je o sovjetskim logorima, a ne o jugoslovenskim. Nije to bas bio isti NIVO. (Znam da ove moje rijeci ostavljaju prilican prostor za nedoumice, ali neka ih zasad ovako.)
    Takodje, slazem se donekle i sa g. Djikanovicem, koji ne prihvata da se komunizmom mogu objasniti sva zla na nasem prostoru. Vjerujem da se radi o kombinaciji faktora, a ne da je jedan fenomen zasluzan za apsolutno sve anomalije.

    (3) Medju Liberalima se cesto pominje rijec ‘izdaja’, kao i optuzbe na racun ljudi koji su nekad bili Liberali, a to vise nisu, jer su se navodno prodali, polakomili, statijaznamsta. Ne iskljucujem mogucnost da je u velikom broju slucajeva to bila istina, ali cini mi se da nema smisla uvijek time objasnjavati nesporazume, sukobe, razilazenja. Zar nije moguce da se i preko vasih ledja lomila ona klasicna prica o ljevici i desnici, po kojoj se desnicari pragmaticno lako o svemu dogovore, dok ljevicari u svaku pricu ulaze s idealima, koji su subjektivni, pa je nemoguce apsolutno podudaranje njihovih ideja?
    Cisto zato sto se ovim prvim principom daju krila iskljucivosti, netoleranciji, osvetoljubivosti cak.
    Ne osvrcem se ni na sta konkretno iz minulog rada LSCG, vec samo na upotrebu ovih rijeci u vasim tekstovima.

    P.S. Ideja o bojkotu je odlicna, i sam je sprovodim donekle kad sam u Crnoj Gori (donekle jer su manje-vise vlasnici svega). Neka takva akcija bi dobro dosla.

  38. Čini mi se da je taj brkati, crnogorski komunizam samonikla tvorevina, nastala na vjekovima, a ne nikako na talasu istorijskih zbivanja. Crnogorski komunizam je paradigma i suvi nastavak tradicionalnog poltronstva, neobrazovanosti, “drčnosti” i “perčinanja” dobrog dijela ovog naroda. Što se sve ukupno svodi na “golemu ljubav prema vladaru”, koje god boje on bio. Važno je, među ostalim, da je “naš”. Još ako je “plemenik”…

    Za razumijevanje te problematike preporučujem FILOZOFIJU PALANKE, Radomira Konstantinovića. To je knjiga koja vrhunski, precizno dešifruje sve ove jade na Balkanu (i šire), a ne samo crnogorske.

    Guslarska zaluđenost ne napušta nas ni danas, čak je vulgarno izrasla u homosapiensa montenegricusa koji lažno spaja “gusle tradiciju” i moderni evroatlantski biznis! Kao što se spajala kokarda i petokraka, nauštrb crnogorskog orla, svojevremeno…

    Bojkot svakako, bojkot je privilegija koju ne oduzima niko. Zato što su ljudi koji su u Crnoj Gori svjesni ovog nazovi života za mene – elitni ljudi. Slučajno ili ne, prepoznavao sam takve ljude po ona 2 prsta u obliku slova L. LIberty, and justice for all.

    U vrlo kratkom periodu, stvari su se zamutile, pa je to L na pojedincima djelovalo kao otužna bljuvotina u lice normalnoj Crnoj Gori. Al šta da se radi, sloboda nije ni zastava, a još manje članska knjižica…

  39. MENE JE SRAMOTA ŠTO SAM CRNOGORAC I SRAMOTA ME DA TO KAŽEM KAD ME NEKO PITA.
    PITAM SE JE LI TO NORMALNO?

  40. AleksR,

    sve dokle taj uvid u sopstvenu sramotu ne remeti tvoj socijalni život u tom smislu da se držiš usklađen sa društvenim normama propisanim ženevskom konvencijom na svjetskom nivou a ustavom, zakonima i podzakonima na državnom, konačno lični moral na ličnom to se tvoj uvid računa normalnim. Osjećati sramotu zbog pripadnosti nekoj naciji? Mogu da se prisjetim kad mi je bilo žao što sam iz Crne Gore, računao sam da bih sa svojim sposobnostima rođen u neko drugoj naciji na društvenoj ljestvici uspio mnogo više, ali danas to smatram taštinom. Nikad nijesam osjetio sramotu nekog ostarjelog španskom konkvistadora, ili sramotu sudije iz doba Francuske Revolicuje nakon što pošalje prijatelja saborca na trg da mu giljotinom odvoje glavu od ramena, ne nikad nijesam crvenio ni kad čujem da je neki crnogorac ukrao novčanik nekome. Nije me sramota zato što nijesam to uradio, i zbogtogašto se ljudi nedjele samo po naciji.

  41. Wawy:
    “eto npr, mogo bi se s ovog bloga poslat recimo poziv za bojkot ‘prve banke’ milove i acove, i na taj nacin direkno provocirat rezim. mislim da bi povremene ovakve akcije, pokrecane s ovog bloga konacno crnogorsku politicku i drustvenu zaborkrecinu makar malo razbistrile. a posto se i ovako nista znacajno ne desava na tom polju, valjda bi to bio onaj neophodni impuls narodu, inteligenciji, il kome vec, da se prene, da smogne snage za gradjansku neposlusnost ovoga tipa, kad vec ne postoje uslovi za neke proteste, mitinge i slicno.”

    Htio sam samo da ukazem na to da se ovakvi, nesumnjivo pozitivni, pozivi na gradjansku neposlusnost i otpor “ovome” sto je na vlasti zasnivaju na premisi da vecina naroda zaista zeli da promijeni ovakvu vlast i sistem vrijednosti ili bar na tome da vecina naroda nije svjesna koliko ih kradu, koliko manipulisu sa njima i koliko im upropastavaju drzavu i narod.
    Moje misljenje je, naprotiv, da je vecina naroda svjesna moralnih i ljudskih kvaliteta ljudi koji vode Crnu Goru, svjesna cinjenice da zivimo u drzavi u kojoj ono sto je najgore drzi vlast i bogatstvo, ali da ipak mozda i njima odgovara ovakav poredak. Cini mi se da i narodu odgovara sistem baziran na “vezama”, na nepotizmu i podanistvu. Jednostavno, prosjecan gradjanin Crne Gore je u potpunosti prihvatio da je mnogo lakse pronaci svoje mjesto u takvom sistemu nego se boriti za sistem demokratije i pravde u kojima mozda on licno nece imati neku konkretnu korist. Nekako mi se cini da je i Milo shvatio tu crtu u mentalitetu naroda Crne Gore i da je upravo to tajna njegove dugotrajne i nepoljuljane vladavine.
    Ovakve blogove, nevladine organizacije, te bilo koje druge oblike neposlusnosti i protesta protiv izopacenog sistema vrijednosti dozivljavam vise kao potrebu nas samih da izrazimo svoj bijes i tugu pa mozda i kao potrebu da pokazemo da mi ne pripadamo ovom nakaradnom sistemu , nego kao nesto sto zaista moze da nosi neku klicu promjene za Crnu Goru.
    Oprostite mi na pesimizmu, iskreno se nadam da se varam, i da ce moja djeca zivjeti u nekoj zaista boljoj Crnoj Gori kojom nece vladati Djukanovici, Bulatovici i svi njima slicni.
    Pozdrav

  42. i zaista je nevjervatno da imate ovakve komentatore , al neka ste ih pushtili , gradjanske ste orjentacije , ok , sad tek vidjeh , izvjesnu wawy kako “podučava” nekog da se ne kaze MI6 nego nas6 ;))))) pa da li je moguce da wawy nikada nije čula za britanskun obavjestajnu sluzbu koja se zove MI6 ??? E to je problem ELEMENTARNI u cg , nepismenost i neobrazovanje , vjerujte da je tako , a onda sve ostalo je posledica toga ,
    opet , nadam se da necete izbrisati ovaj komentar jer mozda je wawy neki vip komentator😉 nas6😉 jer u cg ti vip su najnepismeniji


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: