Posted by: Slavko Perovic | July 31, 2008

DNEVNIK, 30. JUL 2008. godine

Naravno, ona velika zemlja od Triglava do Đevđelije, osim što je bila dirljivo lijepa, do osmjeha punog radosti , a prožetog suzama ushićenja, pa sve do kurioziteta, jedinstvene Božje milosti, da se većina njenih malih i još manjih naroda međusobno sporazumijevla govoreći slovenske, a opet narodne, svoje jezike, bila je i zemlja potencijalno ogoromnih mogućnosti, netaknuta i neprodana.

Zapad je u nju sipao i šakom i kapom, a jedan samoljubivi diktator, kojem se ne može odreći kuraž, odlučnost, razvijeni instikt samoodržanja, ali i nemilosrdnost i vlastoljubivost, što su, opet, osobine, neophodne za opstajanje i trajanje u džungli kominternovske i komunističke kadrovske „politike“ stalno zalivane krvlju i/ili kazamatima, postaće kažiprst ukrašen maršalskom uniformom, izazovno uperen u lice komunističkog ruskog medvjeda.

Taj upereni prst je, u propagandnom smislu, postao nepresušna inspiracija u stalnom podlokavanju bedema moskovske komunističke tvrđave, namjerno ne kažem ruske. Odavno sam uočio onaj rafinirani, opasni, zlonamjerni, podli propagandni sloj, kojim se je, sistemom tiha-voda-brijeg-roni, između Rusa kao naroda s jedne i komunizma kao prakse s druge strane, stavio znak jednakosti, predstavljajući ih kao sinonime, što je gola laž.

Niko razuman, na primjer, neće upotrijebiti analognu sinonimiku u relaciji Njemac – nacizam.

Opet je komunizam uzrok, a ne narod, što se trošilo u onoj zemlji na sve strane, ponovo šakom i kapom, uglavnom neodgovorno, zarivajući glavu u pijesak pred istinom da onaj višedecenijski pljusak dolara nije zarađen, da nije tvoj, da nije naš, da ti ne pripada, da neće trajati vječno, te da taj pljusak zemlju ne plodi, ne natapa, nego od nje pravi kaljugu u onom najopasnijem, moralnom i duhovnom smislu.

Investicije su uglavnom bile pogrešne, a neke, na prvi pogled, prosto sulude. Milijardama dolara koje su spiskane na podzemni vojni aerodrom Bihać, na primjer, čitava ona zemlja se onda mogla umrežiti vrhunskim autocestama, ali nije.

Neko je o tome odlučivao, opet, nije narod, nego klika, ona najuža. Klika se oslanjala na udbu , a udba je, prosto, po prirodi stvari, zbog onog prsta, bila prošarana zagraničjem.

Nedavno je jedan isluženi, nekad visoko pozicionirani udbaš u intervjuu rekao, više nego cinično hvaleći i danas efikasnost i organizovanost one udbe , kako su svi hausmajstori u onoj zemlji, dakle kućepazitelji, bili u njihovoj službi.

Kad je tako s kućepaziteljima, sa desetinamam i desetinama hiljada njih širom Jugoslavije, možete zamisliti druge strukture društva prošarane udbom, počev od akademika i akademija pa do…

Naravno, nije ovo umrežavanje naroda komunistički izum, ali je u Rusiji i drugim komunističkim zemljama doveden do „savršenstva“, dajući zastrašujuće rezultate.

Jugoslaviju su, koja nije imala atomsklu bombu što je u konkretnoj situaciji bila nesreća, one njene prošarane i posvađane obavještajne službe, u poželjnom trenutku, usmjerile prema ratu.

Taj nevjerovatan rat se nije slučajno odigrao upravo u mekom evropskom trbuhu, sijući nove i obnovljajući sve stare balkanske razmirice, koje će po zakonu inercije, dugo i predugo ostati, bez obzira našli se jednog dana ponovo okupljeni , ovoga puta u Evropi, ali sa strašnim hipotekama. Takođe, rat je „zatvoren“ tako da su vrata novih omraza ostala, da kažem, podlo odškrinuta, kad zatreba.

Već godinama prije rata, sporadično su se, kao stidljivo, pojavljivale analize i izvještaji stranih tajnih službi, koje su, analitički, s visoka i sa tačnošću koju je malo ko razumio, a još više prihvatao kao normalnu, ugonetale događaje koji će se desiti i koji su se desili.

Eto, već sad, imamo pripremeljene analitike vezane za budućnost Republike Srpske…

Želim reći, čista je laž da smo se mrzjeli, proizvedeno je, a da smo dali sve od sebe, jesmo…

U suprotnom, ne bi prošlo.

A što želim reći, nazire se i u istini da je, političkom voljom zagraničja , iste volje koje koliko do juče nije bilo, on danas u zatvoru, a da su brojni saučesnici, huškači i saveznici, oni koji su zgrnuli krvave pare na račun krvavo zgotovljenog baklanskog gulaša, danas pouzdani politički i „poslovni“ partneri zagraničja.

Prosto nedostaju riječi kojima ih Evropljani i njihovih službenici ne kresle, sve u živopisnim bojama demokratije, evroatlantskih, ovakvih i onakvih integracija, a svuda su, južno od Slovenije, dosadno isti ili slični kao jaje jajetu, proizvedeni kao ispod kalupa,  prepoznatljive robne marke, eno ih tačno gdje treba.

Zbog toga su, u biti, i one komunističke tajne policije, kao slučajno, ostale netaknute, a preuzete…

Ovo je jedna strana medalje.

A druga je mnogo jezivija i, moža, baca svjetlo na stalno prisutno pitanje: kako je moguće da se nije mogla prepoznati šansa za slobodu? Kako je nastao takav mentalitet u Crnoj Gori koji, u najboljem slučaju ne vidi slobodu, ili, u onom najgorem, odbija je kao nepotrebnu, smiješnu.

Da bi sve ostalo na svom mjesu, citiraću Česlava Miloša koji opisuje kako je 1950 kao diplomata komunističke Poljske iz Vašingtona premješten u Pariz, a stan mu je obezbjedila tamošnja poljska ambasada.

„Nije mi ni na pamet palo da kažem Izvinite, molim vas, ali više volim da sam sebi izaberem stan. Baš toliko nisam bio naivan. Ta kuća je pripadala ambasadi, tamo su smještani njeni radnici. Kućepaziteljica je vidjela kada i ko dolazi. Bila je to sirota žena (…) Naravno, radila je za poljsku U(pravu) B(ezbjednosti) ali sigurno i za francusku policiju.

….

Predmet mojih razmišljanja su takvi ljudi (kao ona, kućepaziteljica, napomena S.P.) Stotine hiljada takvih, milioni, zaista beskrajan broj malih, uplašenih ljudi, koji znaju da se treba dovijati kako bi se nekako preživjelo i, što se nekih tiče, nema sumnje da će za cijenu jednog obroka prodati bližnjeg. Uvijek ih je mnogo(…) ali totalitarni režimi vrtoglavo množe njihov broj.. I kad bi na neki magičan način mogla da se odredi prava, ne izmišljena, genealogija Poljske, ispostavilo bi se da ogroman procenat njih (možda većina?) ima pretke, djedove, roditelje, osobe koje ne zavređuju poštovanje, doušnike, ulagivače lakeje, jednostavno sluge policije i Uprave bezbjednosti, dvostruke agente itd. Kako ovdje djeluje prirodna selekcija, ako šanse za preživljavanje i ostavljanje potomstva imaju upravo poslušni i beskrupulozni, a propadaju čisti i privrženi načelima? A Rusija? Strašno je i pomisliti od koga se sastoji tamošnje stanovništvo, poslije toliko godina terora, kada su preživljavali oni koji su potkazivali susjeda, a ne oni koji nisu htjeli da potkazuju.“


Responses

  1. Ponovo su postavljena neka veoma važna pitanja. Meni je posebnu panju privikla ova rečenica:
    “A druga je mnogo jezivija i, moža, baca svjetlo na stalno prisutno pitanje: kako je moguće da se nije mogla prepoznati šansa za slobodu? Kako je nastao takav mentalitet u Crnoj Gori koji, u najboljem slučaju ne vidi slobodu, ili, u onom najgorem, odbija je kao nepotrebnu, smiješnu.”

    Veoma je teško odgovoriti na ovo pitanje u komentaru na blog. Zato je potrebno mnogo više prostora. A na tu temu se mogu i knjige napisati. Kao na jednom prethodnom Slavkovom blogu, moja primjedba je da se Slavko suviše koncentriše na komunizam, kao izvor svog zla. Naravno da je komunizam ogromno uticao na sadašnji mentalitet, ali se sve ne može time objasniti. U Crnoj Gori je vazda bilo špijuna i poltrona, mnogo prije komunizma. Prevrtljivost i “prilagodjavanje”, spremnost na “trgovinu” su vazda postojali. Ono što meni posebno smeta u današnjoj Crnoj Gori jeste strah da se slobodno iznese svoje misljenje, odnosno spremnost da se svoje misljenje prilagodjava u skladu s time ko je sagovornik. U tom dijelu mislim da je komunizam ostavio možda najjači pečat na sadašnji mentalitet. S tim što je to bilo tako, zato što je komunizam imao u Crnoj Gori pogodno tlo da ostavi takav trag. A to je zato što su u Crnoj Gori bili (i ostali) najtanji slojevi demokratskog društva. Zato je bilo besmisleno očekivati da će s padom komunizma odje zaživjeti demokratija. Demokratija ne pada s neba, niti se može presaditi. Demokratija je dugotrajni proces u čije temelje treba ugraditi mnogo krvi i znoja. Nažalost, Crnogorci su tradicionalno bili spremniji da više prosipaju krv, a manje znoj. Da izbjegnem optužbe za stereotipe, tu prvenstveno mislim na pasivnost naroda i očekavanje da neko drugi donese demokratiju, dok se polagano u kafani s društvom ispija “nikšićko” i vode političke rasprave, bez spremnosti da se aktivno doprinese da se doprinese demokratizaciji Crne Gore. Mislim na djela, a riječi, parola i zaklinjanja odje nikad nije manjkalo.

  2. E ovdje potpisujem skoro svaku rijec.

    “Odavno sam uočio onaj rafinirani, opasni, zlonamjerni, podli propagandni sloj, kojim se je, sistemom tiha-voda-brijeg-roni, između Rusa kao naroda s jedne i komunizma kao prakse s druge strane, stavio znak jednakosti, predstavljajući ih kao sinonime, što je gola laž.”

    Ovakvih podlih znakova jednakosti ima sve vise, i sve ih je lakse napraviti propagandom. Srbi=ratni zlocinci je naravno jedan od nama najblizih.

    “Želim reći, čista je laž da smo se mrzjeli, proizvedeno je, a da smo dali sve od sebe, jesmo…

    U suprotnom, ne bi prošlo.”

    Sustina.

    A sad bih htio da pitam za Ceslava Milosa. Ne znam njegovu pricu, poznajem ga donekle kao pisca, ali nisam znao da je SLUZIO kao diplomata one drzave Poljske. Pa posto se ovdje jako cesto citira, a eto u to vrijeme je morao zivjeti, morao je napraviti odredjeni kompromis iako je ZNAO SVE o toj i takvoj drzavi Poljskoj, da li i njega treba staviti u isti kos kao i sve ostale spijune, dousnike, agitatore, itd? Sta njega opravdava?

  3. Postovani Vladimire,
    Ukoliko se upoznamo sa zivotnim putem i djelom koje je ovaj vanserijski um iza sebe ostavio,dileme nema da je on bio i ostao na suprotnom polu od “SLUZENJA I SLUZBE”.Njegovo poznavanje stranih jezika tih ga je godina,poslije rata, kao i mnoge druge odvelo do diplomatije.Ta mu je epizoda ocito posluzila da u mnostvu drugih spoznaja izbrusi svoje stavove o sistemu o kome i Slavko govori i da ih kroz sjajne knjige prezentira citaocima.
    Na zalost kod nas nije imao ko da ga cita ili bolje reci malo je onih koji su ga citali i citaju, a jos manje onih koji su ga razumjeli bolje reci zeljeli da razumiju. Ruku na srce nije ga lako citati i pratiti njegovu visoko intelektualnu zasto ne reci filozofsku ravan, ali svakako vrijedi truda.

    Za mnoge od nas koji smo aktivno ucestvovali u crnogorskoj novokomponovanoj zbilji a na poziciji suprotnoj populistickom puku poslednjih 19 godina, suoceni od dogadjaja do dogadjaja, od izbora do izbora sa nelogicnostima u izboru mase, cesto se i sa godinama sve vise nametalo pitanje zasto je to tako,kako je moguce i ko su zapravo nasi (gradjani) Crnogorci? Odgovor na ovo za mene muno frustrirajuce tesko pitanje pronalazim u briljantnim opservacijama Slavka Perovica. Iz teksta u tekst , od teme do teme.
    U tom kontekstu Ceslav Milos je neiscrpno polje iz cijeg se opusa mogu nalaziti pravi odgovori. Put do spoznaje je dug ali na srecu dostupan.
    Njega definitivno nema potrebe nista da “opravdava ” jer i nema od cega. U najmanju ruku desifrovanje tog sistema na tako analitican, objektivan nacin pretocen u “slovo” ali i van toga djelo, amnestira Ceslava Milosa od bilo kakve odgovornosti u smislu u kome sete se zapitali.

  4. Izvinavam se zbog greske u pisanju kod “Odgovor na ovo za mene muno frustrirajuce tesko..” -Treba da stoji “mucno pitanje”.

  5. Slavko pokusava da nas osvijesti ali su mediji ostavili duboke tragove u balkanskim narodima, ispiran je mozak obicnoj slovenskoj dusi decenijama ali nikada kao u poslednjoj… Mrznja stanuje na Balkanu a to nismo htjeli MI nego ONI (ovi sto su KALILI CELIK).
    Stojovic je odrzao kratak cas ovdje o Ceslavu i u potpunosti se slazem sa njim, a grijeh je ovakvu velicinu dirati i sumnjati u njega ali eto to je nasa bolest…posledica komunizma- sumnja u sve i svakog!

  6. Postovani,
    Mislim da je na dolje postavljenoj adresi jedan jako dobar tekst koji se odnosi na Zivot i misao Ceslava Milos.Sigurno cete biti zadovoljni kada ga procitate.
    Hvala NIKSICANINU. Moja namjera je da svi koje interesuje mogu da saznaju pravi smisao vezano za ovog covjeka. Naravno najbolje bi bilo citati ta djela i intervjue sa njim.

    http://www.vreme.com/cms/view.php?id=388483

  7. Hajde da za trenutak zanemarimo istorijski aspekt komunizma, koji je – slažem se do kraja – Crnu Goru opustošio kao nijednu zemlju u ovom dijelu Balkana. Da, samo na trenutak, preskočimo i te mučne devedesete, ljude koji su to isto čedo udbe i komunizma, jedan otrovni pipak zla koji smo svi mi direktno osjetili na koži.

    Mene, kako reče piantao (a g. Perović se tome dijelom vratio u ovom tekstu), danas najviše interesuje to “zagraničje”, taj imaginarni prostor, u koji su ovdje, onih krvavih devedesetih, vjerovali jedino liberali. Principi pravde, istine, demokratije i slobode slali su se odavde sa svih onih mitinga ka tom zagraničnom prostoru, od malog dijela ovog naroda , koji je žudio svoju državu i slobodu. Ti principi otvoreno bijahu proganjani kao zapadnjački, vatikanski, otrovni i rušilački od iste ove oligarhije, koja je sve čega se dotakla porušila i otrovala. I – opstala na vlasti, sve jača i jača. Da stvar bude gora, režim je svojim otrovnim pipkom “potkačio” i pokušao da usisa i ono malo bunta i otpora, svježine, koji je predstvaljao LSCG. I, danas to vidimo, efikasno odradio posao, bar u onom dijelu da sebi obezbijedi brisani prostor za samovolju i potpunu obijest. Zašto se desio takav scenario?

    “Zagraničje”, očigledno zauzeto krvavom piromanijom na Balkanu, kao da nije čulo taj glas, taj vapaj ljudi odavde, “sa ćoška kasapnice”. Nego se posvetilo, u punoj pažnji GLAVNOJ SCENI i glavnim protakonistima. Da li se glas liberala zaista nije čuo u EU? Danas apsolutno ne vjerujem u to. Svakodnevno slušajući salve pohvala (i po koju paradoksalnu “primjedbu”) iz lica ljudi koji predstavljaju EU u CG, danas je jasno da je ovakva Crna Gora žrtva nekakvog višeg dila, nekog ko je rekao da je ovdje, za duži period, “job done”.

    Onog trenutka kad je tzv. međunarodna zajednica “šmeknula” DPS kao “garant otpora Miloševiću”, stropoštale su se prave “bombe”, medijske i “nezavisno-intelektualne”, prema Liberalnom savezu. Iako na trenutak nije izgledalo tako. U jednom trenutku se čak desila neka vrsta “naklonosti državnih medija prema LSCG” (onih maltene istih ljudi), za koju se nekako znalo da neće izaći na dobro. Odnekud, LSCG je zapljusnulo more nekakvih članova i individua, one vrste najvećih liberala među najvećima… Sjećam ih se sa mitinga, to su oni što su gromoglasno pozdravljali ideju suvereniteta, a bili ravnodušni na geslo “demokratija pa suverenost”. Oni što im je Milo bio “nužno zlo, za postizanje svete stvari”, a Srbi “krvavi neprijatelji na svetom putu”. Neka vrsta vulgarnog nacionalizma, koje nikada nije bilo ideja LSCG. Tako se namicalo promašivanje suštine i, nažalost, mučko ubijanje samog duha LSCG i iz unutrašnjih redova. Jer, naravno, danas se ne može pobjeći od činjenice da je i u crnogorskom i u srpskom korpusu na političkoj sceni u Crnoj Gori jedina zajednička konstanta – udba i podvala. Onaj ostatak van domašaja udbe služi za fingiranje parlamentarne demokratije…

  8. Re: Brano Kocalo

    Iako je sve sto si rekao sublimacija necega cemu se g. Radnik iz Lime i ja stalno vracamo u svojim raspravama, dodao bih jos ovu kratku i mrachnu opservaciju: “zagranicje” u koje smo vjerovali stavilo nas je u istu korpu sa ostalim “balkanskim divljacima” u trenutku kada su prve granate pale na Dubrovnik. To je momenat koji se nije smio dogoditi Crnoj Gori, ne samo iz moralnih nego i iz razloga naseg identiteta i predstavljanja… a predstavili smo se do kosti… nije bilo dovoljno sto smo pokazali da smo narod podlozan iracionalnoj manipulaciji kada su radnici koji su primali pristojne evropske plate izasli na ulicu da smijene “foteljashe”, nego smo pokazali i da smo u toj podloznosti sposobni da predjemo granicu zlocina. Bojim se da smo tada otpisani kao ozbiljni sagovornici… tome su se dodale poslijeratne godine kada smo razvijanje sopstvenog identiteta zamijenili negacijoj tudjeg (kada bi pitali prosjecnog DPS glasacha kako se osjeca a on kaze “ne kao Srbin” ;)), sve do trenutka u kome se stvorila ostra polarizacija na one koji su zavedeni (ili zablenuti) svojom mitologijom i one koji potpuno ispranih mozgova uzivaju u ozivljavanju najgoreg konzervativizma kroz turbo folklor i kralja-nikolu-na-umoru. Na toj tuznoj podjeli i danas se zasniva vlast DPS-a.
    A bojim se da ce ostati tako, makar dok se ovako servirani lazni izbori budu prihvatali zdravo za gotovo. O mentalitetu koji to prihvata necu ni slovo.

  9. piantao,

    jedini način da čovjek ostane pred sobom čist, jeste da se što prije oslobodi otrovnog duha plemena. Zna se da je pleme u Crnoj Gori nekom čast, nekom prokletstvo. Kad kažem pleme, ja tu mislim na plemensku svijest, koja podrazumijeva zakon odanosti čobanu i prezir prema bilo kakvom individualizmu. A turbo folklor društvo čiji smo mi nevoljni članovi nije naš svijet. Ovo je svijet guslara i gusara, koji će milenijumima biti neke otrovne BITKE MRŽNJE. Kao i sve do sada, kroz istoriju. Jedini način da se oslobodiš duha plemena jeste da mu, tom plemenu, sistematski sipaš istinu u lice.

  10. da Brano, ali tu imas jednu kontradikciju – ne mozes plemenu sipati nesto “u lice”, jer ono nema lice. To je kolektiv, roj ili Borg (nikad nisam volio Star Trek, ali se ne mogu sjetiti boljeg poredjenja ;)). To je stanje bezlicnog (i beznadeznog) postojanja, “slusanja drugih sto zbore” i ucestvovanja u kolektivnom “misljenju”. Narod koji toliko drzi do onoga sto izlazi “iz glave cijeloga naroda” je najbolja podloga za manipulaciju svake vrste, a ako tome jos dodas i inertnost i patrijarhat (sve same odlike “plemena”), dobijas lonac u kome se sve skuva cak i sa malim utroskom energije samo zato sto dobro dihtuje, sto NEMA IZLAZA.

    O kakvim integracijama ovako zadihtovano drustvo moze da govori?

    Sve Evropske drzave velicine Crne Gore (i manje) prave svoj identitet na stoprocentnoj otvorenosti za sve kulturne i ekonomske tokove, namjerno ih privlaceci i skrecuci prema sebi ako su geografski udaljeni. Sve one imaju po dva ili cak tri sluzbena jezika, od kojih se nijednim ne govori u desetercu.

    Ovdje se gusla na sav glas (nema razlike ako se gusla o evratlantskim ili intergalaktickim integracijama, to je GUSLANJE), pred strancima navlacimo neke maske i igramo glupe visokoparne predstave ispadajuci komicni redneck-ovi koji trube o obrazu i postenju da bi uhvatili koju paru vishe. Sopstvenu kulturu poznajemo vrlo povrsno ali je zato postavljamo u ravan sa velikim evropskim kulturama jer o njima NE ZNAMO NISTA. I onda se odusevljavamo pricom o “faktoru stabilnosti u regionu” itd. A tu su stabilne samo investicije crnogorskog i evropskog olosha koji je skapirao pravila igre tj. chobanskog zanata. I stabilna je ona skrama na povrsini mentalne i kulturne mocvare.

  11. ” miting gladnih 1989″, “rat za mir”, ” Jeste li za to da Crna Gora zajedno sa ostalim koji to zele ostane u SFRJ ili ne”, ” cigarete za penzije i plate” , ” off shore raj”, “ICN “, ” Vektra, Zeatrans”, “Vaucerizacija”, “SNAGA DRZAVE”, “DA ZIVIMO BOLJE”, ” Gazivodine potpisane guvernerske milijarde”, ” Strbci, Zirinovski, Vucurovic, ukradene konavljanske krave, hapsenje i deportacije izbjeglica talentovanom djecijem pjesniku Karadzicu dobitniku nagrade Rista Ratkovica”, ” Dodjela Njegoseve nagrade Beckovicu”,”Jezda, Ken Stanojevic, i cura fina Dafina” , ” nema ljeba u prodavnicu” , “plate od 3 Deutche Marke”, ” bombardovanje 1999, policijske uniforme” , ” Jugooceanija, Prekookeanska, Dubrovkinja alias Crnogorka”, ” transport roma preko jadrana”, ” Dusko Knezevic, diplomata, Beba Dzakovic borac za ravnopravnost polova, Bobo Radunovic ministar zdravlja, YU BA E. Efovic, 12 000 Policajaca, Andrangeta, Camora, Sacra Corona Unita, PLAVETNA BOJA, bacanje u kantu za smjece slika Druga Tita”, “efikasna diplomatija”, “buu…Arkan u Manastiru “, ” filip vujanovic, faktor”, “Stanka, branka, i prva banka”….

    Ovo gore dio je citata iz nove knjige “Novi Crnogorski Rijecnik” jednog naseg liberala koji vec dugo godina ziviu u Juznoj Africi.

    Pozdrav

    RL

  12. PS. I dopada mi se strasno kako je nazvao stanje drustvene svijesti u CG- “Totalitarna mentalna poljoprivreda”
    Mislim da je to to, bas ga je Ubo naziV.

  13. Radnik iz Lime:
    ” Jeste li za to da Crna Gora zajedno sa ostalim koji to zele ostane u SFRJ ili ne”

    pun tekst pitanja (pitanja? ;)) je glasio:
    “Da li ste za to da Crna Gora, kao suverena Republika, nastavi da zivi u zajednickoj drzavi – Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa drugim republikama koje to budu zeljele?”

    A mi tada nijesmo znali za Raimona… Tots els colors del verd, gora! gora!, diuen fort…uffff😦

  14. Crna Gora nikad nece imat Raimona svog…😦
    Kao sto si reko, od gusala ni milimetra,a gusle su dobre za reciklazu proizvoda totalitarne mentalne poljoprivrde “zvukom gusaljih struna, posha si u EP” i onda se EP iskoristi za humus i tako u nedogled…nema kraja Mentalnoj Poljoprivredi Totalitarnog Tipa…

  15. Strašno mi se dopada termin “totalitarna mentalna poljoprivreda”… zamišljam jednog Velikog Brata Poljoprivrednika sa širokim Grabuljama koji pažljivo miluje vlati koje rastu u raznim pravcima… a onda, kada su sve orijentisane na jednu Stranu, pali kosilicu i podešava na 2.5 cm, dužinu koja je po njegovom Mišljenju optimalna da bi vrt bio uređen. I onda šiša. I šiša. I nema veze da li ga vlat voli ili ne i da li mu je rođak ili kum, predak ili potomak. Sve moraju biti na 2.5 cm, nema izuzetaka. A plodovi će obilno roditi, da sinovi iju…

  16. oce li mi ko objasnit na koga/sto se odnosi termin ‘zagranicje’?
    najozbiljnije pojma nemam, mislim mogu da nagadjam oprilike, al neznam konkretno…

    moje misljenje u vezi ove stvari o kojoj se diskutuje je – da je lscg ima medije, ka sto nije, i da je ima potporu evrope i svijeta, i neki nachin da omoguci da izbori ne budu stelovani i namjestani, da bi dosa na vlast vrlo lako sa jednom normalnom prichom i programom koji ima.
    ne vjerujem da vecina naroda ne bi glasala za lscg, kad vide da im to donosi dobro.
    znaci, u potpuno fer uslovima, takva jedna ideja, i te stvari o kojima prica slavko perovic i ostali liberali svih ovih godina bi bili superiorni u odnosu na ostale.
    e sad, potpuno je druga stvar kako bi se mogli obezbjedit fer uslovi za izbore.

    trenutno – nikako.

    u buducnosti – eventualnom podrskom evrope, svijeta, il koga vec ko bi podrza demokratizaciju crne gore.

    u medjuvremenu, cisto da se ne dosadjujemo😀, mogli bi neke akte gradjanske neposlusnosti provodit, provocirat rezim i slicno…

    cutat ne smijemo.

  17. Radnik iz Lime,
    Kako da se domognemo te knjige. To zvuci izvrsno,ali sam gotovo siguran da bih imao da dodam barem jedan pasus ako ne i stranu dvije. Ta ce knjiga dozivjeti jos izdanja i mogla bi prosiriti sadrzaj sa ovim mnogobrojnim licnostima,izjavama,umotvorinama i cinjenjima, koje pamtimo i za koje imamo dokaze a u interpretaciji kovaca nase crnogorske srece..

  18. No kad smo vec kod toga. Miroslav Solevic, Pavle Milic zvani Bezazeknut, AB revolucionari,Drago Vucinic,Drago Sofranac, Dakicevci ;Zuta greda;”Jescemo i korijenje ako treba”- zvani Branko Kostic, LSCG “Povanpireno ustastvo”, Rat za mir; Radoman Bozovic nas veliki prijatelj, Mihalj Kertes nas partner iz savezne carine, Slavko Perovic i Spegelj spremaju pokolj Srba, Slavko Perovic ljubi sahovnicu, rekordnih 7 pretresa liberala od strane policije na relaciji Podgorica – Cetinje za jedno Badnje vece, Najbolji menadzer Marsenic, Mrzimo sah zbog sahovnice -Djukanovic, Godine pocinju Januarom,”Antonije Abramovic pedofil”, “Niko nikada nece razdvojiti Crnu Goru od Srbije” -Marovic,Djukanovic,Bulatovic; Izjava Beckovica na sred trga Titogradskog “Crnogorci su nastali poslije mog rodjenja a nestace prije moje smrti”-aplaudirahu tada sadasnji independisti ovim umnim rijecima; odbijanje u skupstinske vecine predloga LSCG da se u dnevni red uvede slucaj Strpci; Crvene lijepe boksitom prosarane ukusne prsute u selu Botun(kod aluminijskog kombinata)-izjava dps poslanika Rakcevica kao je sve to jestivo; Piralen u Moraci; Emilo, Buricka,Vasilije Knezevic; Labud Jovanovic tv reporter cg koji cera uhapsenog u Morinju da prizna da je ubio i zaklao nase borce; ……
    Postovani Radnice iz Lime , ajde da se ta knjiga ipak pripuni sa jos jedno 50-tak stranica iz nase blistave proslosti protkane sjajnim likovima koji su objelezili godine 88,89 pa zatim 90-e pa zgodne privatizaciono independisticko crnogorske naredne novog vijeka.
    Mozda i ja dodjem do Lime!

  19. Totalitarna Mentalna Poljoprivreda, IZVANREDNO!!!

  20. Ja ‘zagranicje’ dozivljavam kao medjunarodnu zajednicu, odnosno najdominantniju struju u medjunarodnoj zajednici koja vuce konce u regionu. Ako ‘zagranicje’ cita ovaj blog, ono se sasvim sigurno prepoznaje. Tako da mislim da je Slavko izabrao super nacin komunikacije i da precizno odmjerava koju poruku ‘zagranicju’ treba da posalje…

  21. CENTRALNA BANKA

    Šta je u stvari centralna banka? Centralna banka je ustanova koja proizvodi monetu jedne čitave nacije. Utemeljena na istorijskom presedanu, centralno-bankovnu praksu čine dvije specifične sile: kontrola kamatnih stopa i kontrola količine novca u opticaju, ili inflacija.
    Centralna banka se ne bavi samo snabdijevanjem novca vladinih ekonomija, ona im taj novac posudjuje, uz kamatu. A onda kroz povećavanje i smanjivanje količine novca u opticaju centralna banka reguliše vrijednost valute na tržištu.

    Veoma je važno da se razumije da struktura čitavog ovog sistema može da u doglednom vremenu ostvari samo jednu stvar – dug. Ne treba mnogo pameti da bi se prozrela prevara. Jer, svaki odštampani dolar od strane Centralne banke je u stvari pozajmica uz kamatu.

    To znači da svaki odštampani dolar predstavlja u stvari taj dolar plus odredjeni procenat duga na osnovu tog dolara a obzirom da Centralna banka ima monopol na proizvodnju valute čitave države i da je uz svaki posudjeni dolar prikačen dug koji uz njega ide, odakle onda dolazi novac koji treba da plati taj dug?

    Može da dodje jedino iz iste te Centralne banke. Što znači da Centralna banka mora stalno da povećava svoje novčane zalihe kako bi privremeno pokrila stvoreni zaostali dug
    usljed čega se, obzirom da je i taj svježi novac posudjen uz kamatu, stvara jos veći dug.
    Krajnji ishod ovog sistema je, neumitno, ropstvo.

    Utemeljivači SAD-a su bili veoma svesni ovoga. “Uvjeren sam da su bankovne institucije
    opasnije od naoružanih armija…Ukoliko američki narod ikada dozvoli privatnim bankama da kontrolišu pitanje valute…te banke će, zajedno sa korporacijama okupljenim
    oko njih, lišiti narod njegove svojine do te mjere dok im deca jednog dana ne postanu
    beskućnici na kontinentu kojeg su osvojili njihovi očevi.”

    “Ukoliko želite da ostanete robovi banaka i da plaćate cijenu svog sopstvenog ropstva,
    onda ih ostavite da i dalje na miru stvaraju novac i kontrolišu kredite.”

  22. Ne ovo je dio cenarija iz dokumentarnog filma “Zeitgeist” (Duh vremena). Film se moze pogledati na adresi http://video.google.com/videoplay?docid=-4282149206246673460&hl=en

  23. Gledali smo ga, neki i par puta… Nego sto se udaljismo od Slavkove teme…majstori ste za to..svak na svoju vodenicu…
    Gore ideje od jugoslovenstva nije bilo na ovim prostorima…iskompleksirani kralj Aleksandar stvori onoliku zemlju na silu i dan danas placamo, ispastamo i trpimo ove klimatericne idiote na vlasti sto se utrkuju u odijelima i ljubavnicama…pi.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  24. NIKSICANINe, to je vrlo povrsan iskaz koji pokazuje nepoznavanje istorije ostalih naroda koji su cinili bivsu nam SFRJ (i, zajedno sa neukusnim “moriture te salutant” ukazuje na moguceg dogmatika – sustina liberalizma je INDIVIDUALIZAM i nema tog Slavka – svaka cast na tekstovima, inspiraciji i svim godinama borbe – za koga bih dao svoj ili uzeo tudji zivot). NE mogu se zaobici svi oni slovenski, slavjanski i ilirski pokreti, juznoslovenski nacionalisti (kako to sada naivno zvuchi;)) i ISTINSKA ZELJA srodnih naroda da ravnopravno zive zajedno (Crnogorcima niko osim sopstvenog poltronskog mentaliteta nije smetao da poslije odlaska kralja Nikole proglase REPUBLIKU a onda vide hoce li u zajednicku juznoslovensku drzavu umjesto da se podmecu Karadjordjevicima na podgorickoj skupstini). To sto je srpska dinastija iskoristila i izmanipulisala te pokrete da bi apsolutisticki vladala glavni je uzrok za nacionalizme ’41-’45, sto postaje mentalna matrica za onako krvav raspad ’90-ih (kada je klanica otvorena odbijanjem potpuno REALNIH i LEGITIMNIH inicijativa Slovenije i Hrvatske za konfederalnim uredjenjem) – ako to preskaces, slutim da si mnogo blizi totalitarnoj mentalnoj poljoprivredi nego sto se izjasnjavas.

  25. Što se koji kurac glupirate? Slavko je mogao da postane legenda uz Mila Đukanovića. Ovako je bacio sav svoj rad i pregalastvo pod noge…Da nam nije bilo Mila, ne bi bilo ni samostalne Crne Gore. Mogao je Slavko laprdati sto godina, ne bi dobio više od 20% glasova za CG. Milo je naše zlato. neka vlada dok je živ…. Živjela Crna Gora!!!!

  26. @piantao
    “Crnogorcima niko osim sopstvenog poltronskog mentaliteta nije smetao da poslije odlaska kralja Nikole proglase REPUBLIKU a onda vide hoce li u zajednicku juznoslovensku drzavu umjesto da se podmecu Karadjordjevicima na podgorickoj skupstini”

    Ovo je tvoje subjektivno misljenje i jednostrano gledanje na jako kompleksnu i osjetljivu temu poput ove o podjelama u crnoj gori nakon kapitulacije u 1. svjetskom ratu, prelomne tacke koja nas danas skupo kosta. Moje pitanje je zasto bi jedan serdar Janko Vukotic bacio telefonsku slusalicu kralju Nikoli i rekao mu “Idi i dabogda se nase oci nikad vise ne vidjele”

  27. zato sto mu je dojadilo veljanje i prepotentni apsolutizam? mada, ja sam samo piantao, nikad nisam razgovarao sa serdar Jankom, jos manje mu bacio slusalicu🙂

  28. p.s.

    reci mi zasto nas ta “tacka” skupo kosta danas, skuplje nego u II svjetskom ratu? zbog UDB-e i svih gadova zeljnih vlasti koji stalno insistiraju na istoriji serviranoj kao “ili OVO ili ONO”, bez davanja mrvice prostora (veoma logicnom) TRECEM RJESENJU.

  29. Odličan moto za knjigu, hvala tovariš Peruano na prilogu Novijim crnogorskim posrtanjima!🙂 Za ovo si zaslužio švercovanu tekilu kad se napokon sretnemo u panameričkoj Nikaragvi….

    Tema za knjigu mogla bi da bude oivičena događajima tipa od: policajac iz kordona psovao majku ustašku dječacima koji su išli na miting liberala 1992…..(fast forward)….. ministar saobraćaja Andrija Lompar podnio ostavku povodom voza smrti… Novi ministar saobraćaja – Andrija Lompar (samo par mjeseci kasnije)…. itd itd…. Naslov bi mogao biti KAKO SU ZELENI BILI PAŠNJACI PLEMENA MOGA……

  30. Zato sto je to prelomna tacka u crnogorskoj istoriji kad su stvorene i prve podjele u narodu, na temeljima tih podjela se pozivaju danasnje generacije tako da i danas imamo vjesto nametnuto sortiranje bas na “ove” ili “one”, veliko istorijsko breme smo naslijedili, nijednoj vlasti nije odgovaralo da se preispitaju i otklone uzroci nesloge vec da ih jos vise dubljim naprave, manipulisu s njima, podmetnu ih narodu kao kost pascetu da se oko njih glodju. Sve na svijetu se ciklicno odvija, jer da nije ciklicno ne bi bilo savrseno, nikako pravolinijski u nedogled. Pocetak mora biti tamo gdje bude kraj.

  31. P.S.

    U filmskoj terminologiji ima nešto što se zove rir projekcija. Rir projekciju je, recimo, tokom 50ih i 60ih obilato koristio i ser Hitchcock, a sastoji se u tome da se, jednostavnim trikom duple ekspozicije, prikaže ono što je tehnički i tehnološki tada bilo nešto komplikovanije. Recimo, ljubitelji filma će se sjetiti tih filmova u kojima glumac kao vozi auto, a zapravo nepomično sjedi u autu, u studiju, nasnimljen zajedno sa pozadinom te tako simulira vožnju, kretanje!

    E pa, ova zemlja mi liči na visokobudžetni Bolivud film, koji prebogati producent snima SAMO ZA SVOJU DUŠU. Jedino što su metodi koji se koriste klasična, danas već odavno napuštena, rir projekcija – simulacija koja služi da zadivi, a zapravo banalno koristi naputeni trik. Na opšte zadovoljstvo publike.

  32. Piantao,
    hahahaha nacionalizam je poceo prije Prvog svjetskog rata a ne 41’…o stvaranju kraljevine SHS su se pitali samo kralj Aleksandar i jugoslovenski odbor sacinjen samo od hrvata koji su podrzali stvaranje Jugoslavije jer im se lakse bilo boriti za nezavisnost sa Beogradom nego sa Becom, sto se na kraju i desilo. Svi ostali su bili izmanipulisani kao i crnogorci- kada su Aleksandra pitali zasto Krfsku deklaraciju nije potpisao i neki crnogorac rekao je- kako nije a sta sam JA. Cisto manipulisanje covjeka kome je Nikola Petrovic na Cetinju usadio ideju o ujedinjenju… A Ruskog cara Nikolaja kada je srpski poslanik pitao sta misli o ulasku Srbije u Jugoslaviju odgovorio je- to je kao da sipate vodu u dobro vino…ta drzava je bila osudjena na propast…toliko o istoriji. A zivot za Crnu Goru bih dao odmah, za Cevo, za Niksic, za rusenje ovog rezima… Nemam potrebu za polemisanjem, posebno ne virtuelno, ovdje sam da dam podrsku covjeku koga postujem. Liberalizam je opsta sloboda vise nego individualizam…sloboda trzista, sloboda govora, sloboda u svemu! Vidim da drzis tapiju na pamet tako da sam ja dje god me ti svrstas samo nemoj sa ovima sto su na vlasti… Uzivaj saborce..

  33. Hvala, Brano mogu tekile popit vala i prija mi, bash hvala, jedva cekam.
    Prije nego popijemo, poklonit cemo se svetoj slici El Presidente-a i ostrim pogledom isparati nebo koje jedina granica njegove sveukupnosti😀

    Sto se tice Republikanstva i Crnogoraca….i naravno 1918 ….pozivam sve da u knjizi Serba Rastodera ” Skrivana strana istorije” pronadju proglas Vuka Stojovica velikog Bjelopavlickog junaka i prvog zabiljezenog crnogorskog indipendentistu REPUBLIKANCA ….e pa kad to procitate pozivam sve da procitaju pisma Nikole Petanovica- Sebastijanu Fabjanovicu …..onda ce vam biti jasno da je uvjek u istoriji bili SLOBODNIH Crnogoraca…to sto se niko nije znao i identifikovati i pozvati na njih….priokletstvo je svake ADVANCED manjine u istoriji …..stado je cudo, stado je skoro svemoguce….

  34. ma kakvu tapiju, daleko bilo. nema grke, razgovaramo. ponekad se i provociramo😉
    pozdrav.

  35. Dodajem i ja pitanje? Zar Česlav Miloš diplomata komunističke, ruske Poljske? Pa šta onda znači onaj pasus o Rusiji koji slijedi? Nije li to kao Krleža i ‘Banket u Blitvi’? Nekako se kod njih stvarni život i razmišljanja isključuju!
    Lični angažman u pogrešnom pravcu, a sve vide kao na dlanu? Još jedna podvala Bonhoferove ‘gluposti’? Hrani intelektualce sopstvenom sujetom? Ili možda postoji neko objašnjenje za koje ne znam jer ne znam gotovo ništa o njegovom životu? Nadam se!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: