Posted by: Slavko Perovic | August 3, 2008

DNEVNIK, 4. AVGUST 2008. godine

Nema dana kad nijesam, naravno, između ostalog, i sa Crnom Gorom, i kad u sebi ne naričem za njenom kobnom sudbinom. Taj lelek se s polja ne vidi i ne čuje, on je moj, unutašnji, dubok i za druge nevidljiv i nečujan. Prosto, uspio sam da zaštitim druge od tog leleka u sebi, da ga svežem u čvor, a tačno od vremena onih šest-zarez-tri-posto ne dam mu više ni da me razara iznutra. Lijek je, naoko, jednostavan: prosto znam da sam učinio sve što je bilo u mojoj moći u pokušaju da crnogorska sudbina bude drugačija. Ta moć, mjerena hiljadama pristalica i nastala na jedini pravi i najljepši način, tek samo na osnovu vjere u našu Riječ, nije bile mala, ali se je pokazala kao nedovoljna.

Crnogorci su, odnekud, uvjereni, da sve pada s neba, poput kiše ili zraka sunca, pa čak i ove fenomene prizemno posmatraju kao puku datost, a ne kao čudo, te da ništa drugo, osim sospstvenog, ma i najsitinijeg interesa, nije vrijedno pažnje, a kamoli napora. Ta duboka predrasuda koja ima još dublje korijene, glavni je uzrok njihove tužne današnje sudbine. O tu predrasudu, kao o crnu hrid što izranja u olujnoj noći crnogorske kolektivne podsvjesti, uz nebo prošarano bljeskovima nekog praiskonskog, neopravdanog i samoispredenog skukavičenog straha, razbio se brod crnogorskih liberala. Tačno, vlast jeste kriva, snosi ogromnu odgovornost, ali još veću odgovornost ima svaki pojedinac koji je svojim aktom, svojim činom, sitnim računom, doprinio i omogućio da ova vlast postane i opstane kao mora njegove svakodnevice, obijesni jahač njegovog života i sudbine.

Ovo je trenutak da se kaže kako ne mogu biti siguran da li bi liberali uspjeli, sve i da su došli u priliku pokušaja ostvarenja one plemenite namjere da sudbina crnogorska bude drugačija. Ono što je sigurno, to je da bi liberali na tome istrajavali. Uvijek ću žaliti što im je ukradena mogućnost nastavljanja kreacije koja se zvala LSCG. Jer, svi koji su iskreno prešli njegov prag nosiće uvijek u srcu spoznaju da je on bio nešto mnogo, mnogo veće od stranke, da je bio nešto veliko, drago i drugo, utmeljeno, pored ostalog, i u onom tankom, a danas tek jedva vidljivom sloju, onog najboljeg sedimenta u stratigrafiji crnogorskog nasljeđa. Taj osjećaj nosiće u sebi, doživotno, kako oni liberali koji su postali u crnogorskom društvu apsolutna, zanemarljiva manjina, a još više, kao žar na savjesti, oni koji su ga napustili, posebno oni koji su LSCG upotrijebili kao monetu u trgovačkoj razmjeni sa režimom.

Ideje koje smo ponudili onog januarskog dana devedesete, osnivanjem LSCG u agresivno neprijateljskom okruženju, bile su toliko snažne i istinite, da su ih, kao jedinu mogućnost političkog preživljavanja pruzeli, nikako prihvatili, i naši politički neprijatelji. To neprijteljstvo oni će bukvalno dokazivati svakog u Boga dana, često radeći nam o glavi i služeći se svakakvim sredstvima. Ta sredstva čiji su artefakti razbacani posvuda, ostaju kao nepodmitljivi svjedoci o stanju njihovih nesretnih, neizgrađenih, rugobnih, besavjesnih duša, odavno tapaciranih stotinama i stotinama miliona, kao, ipak, nemogućom supstitucijom za ljudsko.

U Crnoj su Gori, naočigled svih, naše ideje perverzno falsifikovane i zloupotrebljene uz gromoglasne nerazumne, plaćene i naručene aplauze. Često sam razmišljao zašto je to tako dolazeći do sličnih zaključaka o fenomenu gluposti do kojih je došao jedan veliki Njemac, Ditrih Bonhofer. A za glupost, ovu njenu vrstu koju tretiramo, treba uvijek imati u vidu da ona nikad ne predstavlja nedostatak inteligencije, koliko nedostatak razuma .

Evo Bonhofera:

„Glupost je opasniji neprijatelj dobra od zla. Protiv zla se možemo buniti, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i spriječiti silom, zlo uvijek u sebi nosi i klicu sopstvenog iništenja zato što kod ljudi izazivava makar neprijatnost. Protiv gluposti smo nemoćni. Tu ne možemo ništa postići ni protestima ni silom; argumenit ne vrijede; u činjenice koje gvore protiv prethodno oformljenih mišljenja, jednostavno niko ne vjeruje- u takvim slučajevima je glupak čak i kritičan-a ako ih ne možemo predvidjeti, možemo ih zanemariti kao beznačajne pojedinačne slučajeve. Osim toga, glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razgoropadi i napada. Stoga moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovjekom. Nikada više ne treba da pokušavamo da glupaka ubijedimo argumentima, to je besmisleno i opasno.

Ako hoćemo da gluposti dođemo glave, moramo pokušati da shvatimo njenu suštinu. Sigurno je da nije riječ prije svega o intelektualnoj, već o ljudskoj mani. Ima ljudi intelektualno veoma dobro opremljenih koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve, osim glupi. To na svoje iznenađenje otkrivamo u određenim situacijama. Utisak da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama čine glupima, tj. da sami dopuštaju da budu zaglupljeni. I možemo vidjeti da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu rjeđe posjeduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.

Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je poseban rezultat načina na koji izvjesne istorijske okolnosti utiču na čovjeka, psihološki fenomen koji prati neke spoljašnje uslove. Ako to razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak, spoljašnji razvoj sile političkog ili vjerskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Da, to gotovo zvuči kao neki sociopsihološki zakon. Moć jednog zavisi od gluposti drugih (kurziv moj S.P.) Nikada, međutim, neke ljudske sposobnosti, na primjer intelektualne – ne bivaju umanjene niti nestaju, već preovlađujući utisak koji razvoj moći ostavlja na određene ljude oduzima njihovu samostalnost, a oni – manje ili više nesvjesno – odustaju (kurziv moj S.P.) od samostalnosti u situacijama sa kojima se srijeću.

Činjenica da je glupak često i tvrdoglav ne smije nas zavesti na pogrešan put da povjerujemo da je samostalan. Već u razgovoru s njim primjećujemo da nemamo posla s njim lično, već sa sloganima, parolama itd. koji su ga poptuno zarobili. On je zaposjednut, zaslijepljen, zloupotrijebljen i zlostavljan u čitavom svom biću. Od njega je načinjen instrument bez volje i tako je u stanju da čini sve moguće zlo, a istovremeno nije u stanju da ga spozna kao zlo. Ovdje leži opasnost od demonske zlopupotrebe, koja čovjeka može uništiti zauvijek.“

Prepoznajemo li puno toga?

A ko je Ditrih Bonhofer?

Ditrih Bonhofer (Dietrich Bonhoeffer) bio je sin profesora psihijatrije i neurologije sa Berlinskog univerziteta. Studije teologije će završiti na čuvenom teološkom fakultetu u Tibingenu, gdje će doktorirati, a onda se zarediti za sveštenika u Luteranskoj (protestantskoj) njemačkoj crkvi. Nakon što je ova crkva došla pod kontrolu nacističkog režima, Bonhofer će, sa još dvije hiljade sveštenika Luteranske crkve – o kako zamišljam ovu kaplju otpora, svjesne žrtve i samožrtvovanja u onom nacističkom okeanu, u onoj velikoj zemlji i još većem narodu, prvo poplekanom pa onda sapetom tajnim policijama, strahom, ubistvima, u zemlji krcatoj terorom i logorima – eto u takvoj će zemlji, Bonhofer, sa istomišljenicima ili sličnomišljenicima, osnovati novu tzv. Konfesionalnu crkvu, sa ciljem pružanja otpora nacističkim idejama i teroru.

Iako nevelika, ova će crkva biti ključni nosilac hrišćanskog otpora idejama nacional-socijalizma u Njemačkoj i rasnih, antijevrejskih zakona. Sa početkom rata Bonhofer će se pridružiti pokretu otpora kao i tajnoj grupi visokih nemačkih oficira na čelu sa grofom Štaufenbergom koji će pripremati atentat protiv Hitlera. Poslije neuspješnog atentata jula 1944 Bonhofer je optužen, zajedno sa ostalim učesnicima atentata, nakon čega je robovao u nekoliko logora i zatvora. Osmog aprila 1945, nakon što je završio svoje bogosluženje, dva vojnika su ušla u zatvorsku kapelu i naredila mu da spremi svoje stvari. U tom trenutku rekao je zatvoreniku do sebe: “Ovo je kraj-ali za mene ovo je početak života“.

Pogubljen je sledećeg dana u logoru Flosenburg samo nedelju dana pre nego što će Savezničke trupe ući u njega…


Responses

  1. SAMI smo ljudi….u SAMOJ zemlji, van granica svakoga smisla. Korijen boli za ovom NEPROMJENLJIVOSCU, lezi upravo u BESKRAJNOJ SAMOCI, koju svaki covjek koji slobodno misli neumitno OSJECA. Nije tu Crna Gora izuzetak, nikako. Nepravda je cesto univerzalna. Ali u zemlji u kojoj je PLEMENSKO izdignuto do nivoa bozanskog, ljudi koji “skidaju skramu pro[losti i tradicije” nemaju sta da traze. A gdje je plemensko, KOLEKTIVNA GLUPOST je sveta religija. Zato boli svaki okostali zivot koji zivis izvan tog obijesnog i glupog copora – zbog surovog osjecaja samoce…

  2. zasto trazis karizmu punjena ptico
    mogucnost prosvijecenosti
    razdvaja te u beskraj od zudnje za misijom
    miris zemlje
    koncentricni krugovi gluposti i neznanja
    kao prstenje
    ono dalje ne razumijem
    izgleda mi da je mrtva straza
    rekoh sebi
    moj boze koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve
    koliko poredanih misli iza kojih ne stoji nista osim
    mrznje
    svjete
    vlasti
    i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred nase noge
    i kako je do neprepoznavanja dovedena sustina prevare
    i rijeka nije bila rijeka u samom pocetku
    i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja
    sto se dogadja kad mrtvi fazani lete iznad nasih glava
    kad
    mrtvi fazani lete a ni jedan ne pade
    sto se dogadja kad ocajanje zahvati ljude
    kad
    ocajanje neumitno prelazi u kajanje
    gledajuci iz daljine konture na sceni
    padaju mi na pamet vodene boje
    umazane ruke
    brzo se peru

  3. izgledalo je da kombinacija plemena i komunizma ima najstetnije posljedice po ovo drustvo…a sada mozemo da razvuchemo gorak osmijeh jer PLEMENSKI KAPITALIZAM sa svojom nikad-zapocetom-i-stoga-nikad-zavrsenom tranzicijom tjera da se sa nostalgijom sjecamo onoga prvog. Kako razviti kriticki stav prema bilo cemu ako su prioriteti kako zaraditi i kako potrositi… kultura, koja je mogla biti prostor za postavljanje pitanja i dekonstrukciju naslijedjenih i/ili nametnutih vrijednost postala je barica za brckanje nogu ljudi ciji pogled ne seze dalje od Beograda, Rima ili, eventualno, Pariza.

    Koliko je danas ljudi u Crnoj Gori koji sami, strucno i savjesno, obavljaju svoj posao? Cetrdeset procenata zaposlenih prima platu iz drzavnog budzeta. Veliki broj ostalih rade za male plate. Oni koji rade za vece ili velike plate uglavnom su oportuni ili se odmah izjasne kao “apoliticni” kada se u drustvu povede pricha o tome kakvi su nam drustvo i drzava. Dakle, koliko ima ljudi koji ne zavise od drzave ni u kom pogledu, ne moraju da strahuju za svoj posao ili egzistenciju svoje porodice a da pritom nemaju nikakve veze sa ohlosom na vlasti? Bojim se da je to broj prema kojem su onih 6.3% nedostizan san.

    Ljudi, jednostavno, ne znaju svoj posao. Ljudi se otimaju za “drzavne” poslove, znajuci da ni tih 300-400 eura koje ce primiti NIJESU zaradili (ne zaboravljajuci neke chasne izuzetke). Tako se stize do ucjenjivanja, prebrojavanja pred izbore, “sigurnih glasova”…
    A sto reci o obrazovnom sistemu koji proizvodi polupismene cetvrtfabrikate? Ili o Univerzitetu (da ne spominjem ostale “univerzitete”, neukusno je) koji stancuje mlade “strucnjake”, “intelektualce” ciji sistem vrijednosti ni za dlako nije odmakao od pocetka devedesetih…profesori sa gomilom zlatnog nakita…doktori nauka u nabudzenim automobilima …magistri sa “toplomjerkama” pod pazuhom…akademici sa brojanicama… Ima pravo autor bloga kada kaze da zali za sudbinom Crne Gore. I ima pravo Brano kada kaze da smo usamljeni. Ali nijesmo potpuno unisteni. Nijesmo potpuno kupljeni.

  4. “Ta moć, mjerena hiljadama pristalica i nastala na jedini pravi i najljepši način, tek samo na osnovu vjere u našu Riječ, nije bile mala, ali se je pokazala kao nedovoljna.”

    Jedna na izgled beznačajna crtica a koja odslikava jako mnogo vezano za ovdašnju (be)svijest koju zelim ovdje da predstavim dogodila se negdje u oči onih 6,3% kada smo obilazeći strpljivo i planski pojedine mjesne zajednice i potencijalne glasače, stigli i do Barutane. U kući naseg domaćina,koji nije bio ni do tad a po svoj prilici ni poslije glasač LSCG, povela se polemika u kojoj je naš domaćin, inače rođeni brat tada našeg člana koji nas je tu i doveo ( a kasnije člana čuvene Gradjanske partije), pitao zašto mi nešto ne obećamo konkretno ljudima iz njihovog sela. Tada sam rekao da mi ne možemo da obećavamo nešto iza čega ne možemo da stanemo te da svaka naša riječ ima pravu težinu jer odgovara istini. Uslijedio je odgovor ” NEMA VEZE. SAMO VI OBEĆAJTE PA MAKAR I SLAGALI.TAKO ĆE TE BOLJE PROĆ.” Kakav Crnogorac !? Kakav lik!? Nezaboravno iskustvo!
    Siguran sam da tom čovjeku nije nedostajalo inteligencije.

    Na zadnjim lokalnim izborima u Nikšiću na kojima je LSCG učestvovao uradjena je odlična kampanja. Nikšićka ekipa odradila je odličan posao.Iskreno kao i uvijek.Strpljivo i temeljito. Odgovorno i efektno… Dolazili su birači i tražili da im se daju pare.Otvoreno su tražili. LSCG to niti je imao, a i da je imao ne bi dao. Na tim izborima glas se davao izmedju ostalog i za dobijene gumene čizme. Zna se ko ih je dijelio i za koga su išli ti glasovi. GUMENE ČIZME!
    A ovim ljudima nije nedostajalo inteligencije, siguran sam.
    I ovdje jasno dolazimo do ” A za glupost, ovu njenu vrstu koju tretiramo, treba uvijek imati u vidu da ona nikad ne predstavlja nedostatak inteligencije, koliko nedostatak razuma.”

    “Moć jednog zavisi od gluposti drugih” Ova se misao može sasvim sigurno naći u vrhu liste traženih odgovora i objašnjenja za noviju crnogorsku zbilju sazdanu od strašnih promašaja, anticivilizaciskih tokova do konačo antidemokratskih smjerova i individualnog kukavičluka i neslobode pojedinca.

    Ditrih Bonhofer-Kakvo otkrovenje!!

  5. Tražio sam, nijesam uspio naći… Da li mi možete reći izvor teksta Ditriha Bonhofera? Izdanje i ediciju, jako me zainteresovalo…

    ————————————–

    PLEMENSKI KAPITALIZAM ili PLEMENSKA KLEPTOKRATIJA ili PLEMENSKA POLTRONERIJA, sve su to rođene sestre, čiji je zajednički imenitelj sitnošićardžijski INTERES. PLEME karakteriše ISKLJUČIVOST, ali samo u pogledu neupitne odanosti ideji plemena, a to je jedinstvo, kolektiv koji ne dopušta ODVAJANJE od plemenske svijesti. Odvajanje od plemena je neoprostiv grijeh. Pleme zahtijeva vođu, koji je po prirodi stvari JAK muškarac (jak po principu kakav pleme voli – bahato beskompromisan, “narodski” čovjek). A pri tektonskom sudaru PLEMENA i tzv. modenog doba, na balkanski način, nastala je ova i ovakva zemlja…

  6. “Crnogorci su, odnekud, uvjereni, da sve pada s neba, poput kiše ili zraka sunca, pa čak i ove fenomene prizemno posmatraju kao puku datost, a ne kao čudo, te da ništa drugo, osim sospstvenog, ma i najsitinijeg interesa, nije vrijedno pažnje, a kamoli napora. Ta duboka predrasuda koja ima još dublje korijene, glavni je uzrok njihove tužne današnje sudbine.”

    Oko toga da li je ovo “glavni uzrok” može se razgovarati, ali je svakako jedan od ključnih. U svakom slučaju, ta opsjednutost sopstvenim interesima i spremnost da se zbog sopstvenih interesa sve baci pod noge, uključujući i principe koji se retorički zastupaju, znači da se do principa, u stvari, ne drži, osim ako su u skladu sa sopstvenim interesima. A to je, u stvari, znak nemorala. Poseban problem je što ogromna većina ne drži do nečeg što se može smatrati kao zajednički interes i opšte dobro, kao da takvo nešto ne postoji i da je lični interes jedino bitan (iako bi se moglo raztgovarati i o tome sto su to “zajedniči interes” i “opšte dobro”). Kada se tome doda jako izražena sujeta kod većine Crnogoraca, da je važnije da se sebi pripišu zasluge za neki uspjeh, nego sami uspjeh, te nezasita lakomost, kada je riječ i o materijalnoj strani i toj, da kažemo “duhovnoj”, koja se tiče raznoraznih “priznanja” kojima se hrani crnogorski ego, onda je “čorba gotova”.

    Neka vam je prijatno, Crnogorci! Što ste zakuvali, to i kusate.

  7. Amebe:

    Još za vrijeme evolutivnog vrhunca Ameba, mnogo prije nego su brojne vrste počele da prerastaju u druge organizme i evoluiraju postojale su SAZ ( specifične amebne zajednice). Sve amebe bile su zasebni organizmi u okviru različitih SAZova. Neki SAZ-ovi su bili stariji, a neki mlađi, neki veći, a neki manji. Postojali su i SAZovi sa jednim ili više ustrojstava, a bilo je slučajeva gdje je SAZom upravljao i poneki Zeleni bičar tj. Paramecijum umjesto Ameba.
    Na žalost iako danas postoje fosilni tagovi njihovo postojanje u sociološkom smislu osim kao malog komada lanca evolucije je bilo i ostaće potpuno nebitno.
    Suština nebitnosti je da su i pored izraženog kapaciteta u dostizanju visokog stepena individualnosti između ostalog i sposobnosti da mjenjaju sopstveni oblik po potrebama sredine ili načina života, gotovo da nema tragova PIUS –a ( Posebno Isticanje Unutar SAZ-ova). Koliko god da ih se stvaralo i koliko god se namnožavale iz generacije u generaciju, način ophođenja prema SAZu ostajao bi isti kod gotovo apsolutne većine svih bez obriza na stepen evolucije ka drugim organizmima.
    To je žalosna evolutivna činjenica koju nikome nije lako priznati.
    Danas mnogi naučnici koje uvrštavamo u ljude tj. Visokoevolutivna bića koja se bave izučavanjem istorije i prirode ponašanja Ameba, posmatranjem eksperimantalnih uzoraka nekadašnjih SAZ-ova in vitro koje raznim eksperimentalnim metodama stavljaju u različite situacije i izazove se svakodnevno uvjeravaju u društvene sklonosti naših dalekih predaka.
    Ubrizgavaju im sklonosti ka bojama. Nekima ubrizgaju sklonost ka crvenoj a drugima ka crnoj boji i na taj način ih podjele u dvije zakrvljene grupacije koje se bore gotovo do istrebljenja ili im pak to postane life motiv.
    Veoma rijetki su primjeri kada neka od Ameba dobrovoljno shvati da je sviđanje određene boje nametnuta stvar, iako imaju sve sposobnosti za tako nešto. Jednostavno mnogo je lakše biti uz veći dio kakva god bila njegova sudbina nego sjedati na miru u beznačajnom uglu.
    Posebno su interesantne tzv. Amebne revolucije koje sljede najčešće iza amebnih proglasa, memoranduma ili poziva. U tim slučajevima ovi naši predci djeluju potpuno zasljepljeno pročitanim tekstom, prestanu poznavati i imati bilo kakvih osjećaja prema bilo čemu što nije u skladu sa ciljevima deklarisanog. Zanimljivost kod Ameba je takođe i želja ne samo da se bude u masi nego i blizu centralnog izvora pokretanja tzv. CIP u kojem ima znatno više hrane, toplije je i lakše se kreće kroz SAZ.

    ZAKLJUČAK:

    Neki od današnjih ljudi koji žive u nekim od država današnjeg svijeta imaju značajan broj navika svojih pra predaka.

  8. Uvijek ću žaliti što im je ukradena mogućnost nastavljanja kreacije koja se zvala LSCG. Jer, svi koji su iskreno prešli njegov prag nosiće uvijek u srcu spoznaju da je on bio nešto mnogo, mnogo veće od stranke, da je bio nešto veliko, drago i drugo, utmeljeno, pored ostalog, i u onom tankom, a danas tek jedva vidljivom sloju, onog najboljeg sedimenta u stratigrafiji crnogorskog nasljeđa.

  9. By: Rajko Djikanović
    “Neka vam je prijatno, Crnogorci! Što ste zakuvali, to i kusate.”

    nemojte zamjeriti na ovakvom čitanju, ali ovo je donekle imalo prizvuk zluradosti u iskazu. Nijesu svi Crnogorci za DPS (mada je, istina, većina glasala za njih). Niti je svima uzor poštenja Filip, niti poslovne umješnosti Milo, niti pameti Sveto, niti kulturnog ostvarenja Marija Perović ili Vojo Stanić (iako bi se, opet, većina složila). I nije nam svima jedini izvor informacija RTCG i “Pobjeda” (mada su takvi najbrojniji)… htjedoh reći, ovakvo otpisivanje manjine (makar ona bila apsolutna) u kojoj se prepoznajem fašizoidno je i ignorantno, upravo na liniji DPS-a ili neke od njenih srpskih pandana (DS/DSS/SRS – pick your choice).
    A opet kažem, nemojte zamjeriti ako sam pogrešno protumačio…

  10. po inerciji zaboravih uz DPS dodati i SDP/SL/NS/PZP itd., a uz “Pobjedu” – “Dan”/”Vijesti”/”Monitor”/čak i kukavnu “Republiku”.

    to što (više) nemamo svoju partiju, svoje novine i svoje mjesto u društvu ne znači da smo nestali. Veća je razlika između “Clarín” i “La Nación” nego što će u Crnoj Gori sljedećih 20 godina biti između “provladinih” i “nezavisnih” medija. Ali ima nas koji tu razliku znamo.

  11. mislim da je prica liberala u narodu bila i jeste sire prihvacena nego sto se obicno misli. a tesko da izborni rezultati mogu bit realan pokazatelj jer su uglavnom stelovani. Kao jedini neuspjeh liberala vidim to sto nije napravljena neka opoziciona tv kojom bi se mogli obratit sirem krugu ljudi i suprostavit se satanizovanju lscg, kao i to sto nisu omoguceni fer izbori…ali, svi znamo da je to u ovakvim uslovima nase softdiktature bilo nemoguce, tako da bi ucinak liberala ipak ocijenio kao maksimalan.
    i ne bi se slozio da je veci broj ljudi predodredjen za dps, jer dosta njih je i izmanipulisano preko tv-a.
    u svemu ovome cini mi se kljucna stvar su , osim obezbjedjivanja fer uslova za izbore – mediji. jednostavno, citavo vrijeme fali ta karika izmedju liberala i naroda.
    neznam zasto se ne bi prislo recimo realizovanju ideje kao sto je ioternet tv, koja je jako jeftina i tehnicki prosta.
    i da, ne slazem se sa past tens tonom posta. nema nikakvih razloga da lscg ne nastavi s radom. nije kraj dok sudija ne otsvira kraj…

  12. piantao:

    “nemojte zamjeriti na ovakvom čitanju, ali ovo je donekle imalo prizvuk zluradosti u iskazu. ”

    Zluradost? Teško. Prije rezignacija i razočaranje što su Crnogorci ovakvi kakve sam ih opisao. Lako ih je kupiti nekom sitnom privilegijom, “položajem”, kreditom, stanom … dodajte sami. Naravno, ne svi, ali većina – da! Upravo zato što je većina takva, a rekao bih da se radi o ubjedljivoj većini, Crna Gora je ovakva kakva jeste. I ne slažem se sa Slavkom da je uzrok u ljudskoj gluposti, već mislim da je prije uzrok pokvarenost ljudi, lakomost i nemoral.

  13. Ne razumijem konstantno kukanje nad sudbinom CG,i vjecito osvrtanje na proslost,a tu mislim na postojanje LSCG. Trebam li da se predam, samo zato sto LSCG vise ne postoji? Ili mozda trebam da se okrenem buducnosti i da razmisljam o tome sta i kako dalje? Kako li je Njemacki narod izgledao Ditrihu B. tih godina? Glup?
    Kad vec nemamo opciju LSCG na izborima,izvolite,dajte svoj doprinos time sto cete glasati za ostala ponudjena rjesenja, kakva god ona bila. Bolje je i lose rjesenje, nego nikakvo rjesenje. Samim odabirom bilo koga sa liste, smanjuje se manevarski prostor ovih DEMONA. I to je sustina.

  14. Akademski gradjani Crne Gore su se mnogo vise prodali nego obicna sirotinja koja je isla linijom manjeg otpora i kojoj nije do mijenjanja svijeta… ti intelektualci su se u onoj inflaciji kupovali lakse negi hleb..a sad su samo nastavili da unapredjuju svoj kapital..u medjuvremenu su se odrekli Boga jer im onda vise niko ne stoji na putu.. U Crnoj Gori nikad nije bilo vise ateista nego danas ali ne zbog filozofsko stava, sumnje ili licnog stava vec iz potrebe da se operu od svega loseg i zlog sto su uradili u protekloj deceniji.
    Generalno mislim da su crnogorci nemoralan narod spreman na sve i svasta i zato je ovaj autokrata na vlasti…nikada necu zaboraviti onu recenicu nakon onih izbora Vesne Perovic da su- crnogorci moralni patuljc…- ima tu mnooooooogo istine.
    Pa cuven je izvjestaj italijanske komande iz 42′ o tome da se na Cetinju ne mogu odbraniti od spijuna i dousnika koji zele da im se uhapse komsije! ..takav smo narod to je moje ubjedjenje jos iz devedesetih kada sam gledao kao dijete kako moje komsije preko noci mijenjaju partijsko opredjeljenje pa cak i nacionalnalnost!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  15. RE: Brano Kocalo

    Filozofija zla – Laš Svensen (LARS FR. H. SVENDSEN)

  16. Uz porast gluposti i informativnog i informacionog siromaštva, nakako neminovno ide i porast “efekta novca”. Tu ovaj put ne mislim o modelu “kupovine izbornog glasa”, nego o kreiranju društvenog ambijenta jednog društva koje pluta na orahovoj ljusci gluposti. Tada, recimo, novac ponudi KLADIONICU, kao bjekstvo od agonije siromaštva. Ili novac ponudi DISKOTEKU (FOLKOTEKU), kao odgovor na recesiju zabave. Ili npr. najskuplji MOBILNI TELEFON, sredstvo komunikacije u ambijentu nepostojanja istinskog KOMUNICIRANJA. Ili novac ponudi SPORT, pod parolom imitacije zdravog života… I tako redom, novac, prljav, krvav, ali OGROMAN I MOĆAN, “kreira” idilu jedne tzv. svakodnevice. Novac na kraju pokupuje sve “potrepštine” koje puku (plemenu) trebaju u elementarnom smislu. I samim tim stvori užasnu inflaciju nepotkupljivog osjećaja slobode i kulturnog prepoznavanja…. Riječju, stvori goli kič.

    Na rubu scene, dok posmatraš ovaj sajam taštine i obijesti, naprosto shvatiš da je sva ta zabava na sceni, pod svim tim komfetama i balonima, za tebe samo jedan horror vacui, užas praznine u koju si upao. Niotkuda, kao iz nekog filma Ed Wooda…

  17. wawy,

    jeste kraj utakmice, 3 : 0 za NJIH. Ne vidim zašto bi se igrao revanš, sudije su potpisale fer igru. A i publika je pomalo “grogi” od silne zabave… MINORITY REPORT: malo nas je, sami smo i nema više “zaludnjih igara”…

  18. Re: Brano Koćalo

    To 3:0 mi više liči na službeni rezultat… Utakmica, zapravo, nije ni odigrana, ali ONI su ipak dobili. Nekako je red da dobiju, stvorili su državu, udahnuli smisao našim životima… Baš taj smisao koji opisuješ u pretposlednjem postu.

    Samo znaj da je to IN. A UDG će biti među 16 evropskih univerziteta za 20 godina. Zar nismo na konju?

  19. Re: Intet Glemt

    Naravno, rezultat je služben, utakmica je prekidana bezbroj puta jer je pastva neprestano blejala i gađala nas kamenicama, dakle jedino NAS, a nikada NJIH. Pastvi se posrećilo, jer ona i nije navijala za određenu boju, nego za DOMINACIJU KOLEKTIVA i PSIHOZU MOĆI…

    Povrh svega, “zagraničje” se šeretski nasmiješilo na te “urbane prevarante u dolce gabbana odori”. I potpisalo tih 3 : 0. Šta ćeš, izdala nas je “out” iskrenost…

  20. Nevjerovatno, ali nedavno sam i ja negdje procitala upravo ovaj odlomak Bonhoferovih razmisljanja o gluposti – nijesam znala ko je on, cak sam bila zaboravila i njegovo ime. Procitala sam to negdje usput, i sjecam se da mi se procitano ucinilo tako logicnim i toliko jednostavnim za shvatiti da sam pomislila kako su zapravo lukavo mislioci i filozofi, od Rima pa na ovamo, sasvim planski – globalno, gurani na marginu drustvenih uticaja i dogadjanja – kao svojevrsni elitisticki ekscentrici kojima je dozvoljeno da ‘mlate’ sto god im padne na pamet sve dok ne pocnu da se organizuju, i sve dok im sopstvena razmisljanja sluze iskljucivo za hranjenje sopstvenog ega. Prethodno ovome, antika je gajila filozofe-politicare, sve dok negdje Rim nije shvatio da su ti filozofi ‘previse popularni, te da im se previse vjeruje’, pa su ovu humanisticko-moralisticku drustvenu praksu rimski carevi poceli da suzbijaju iz cisto ‘pragmaticnih razloga’, ukoliko ti filozofi nijesu bili na fonu njihovih planova, ili ukoliko bi prijetili da budu popularniji i od cara samog.
    Ono sto, zapravo, zelim da kazem je sljedece: udaljavanje filozofije i sociologije od prostoga puka (koja je istom, sustinski, sasvim razumljiva) kroz etiketu ‘nedokucivosti, kompleksnosti, uzvisenosti’, odnosno izdvajanje ovih covjeku imanentnih nauka u korpus ‘rezervisanih samo za odabrane’ istovremeno je kroz narcisoidnost samih naucnika, kao i odbojnost puka prema pomenutoj etiketi – dovelo do toga da najelementarniji moralno-psiholoski fenomeni ili profili – isti oni sa kojima se sudaramo svakoga dana – ostaju neprepoznati, ili sto je jos gore – neregistrovani, od strane vecine toga puka. Iako, naravno, o svemu tome postoje tone i tone knjiga – one nikada nece postati bestseleri, niti ce same po sebi, na celu sa autorom izazvati reakciju, ili revoluciju – one mogu biti tek zloupotrijebljene od strane nekog ‘vodje’, a do tada ce lezati u zapecku svoje ‘nerazumljivosti i nedokucivosti’ – i to upravo zato sto su sasvim razumljive i ljudima bliske – glupost tako prepoznaje opasnost koja po nju lezi u istini – i od nje se instiktivno brani – cesto hraneci njene autore njihovim sopstvenim egocentrizmom. Zato su Bonhoferi rijetki, zato se rijetko pojavljuje i nesto kao sto je LS – postoji opsti precutni plan mocnih o njihovom nepojavljivanju, a i kada se pojave, ubacuje se provjereni klip – sujeta (‘Moj omiljeni porok’ – kaze Đavo u ‘Đavoljem advokatu’), a kada ni to ne upali – oni ostaju – cudo! A trebali bi biti model ljudskog ponasanja!

  21. @brano, zasto je malo pola crne gore koje je protiv vlasti? zar tu nema mjesta za liberale? ako su nas Rrr…-ovci jahali 20 godina, treba li da ih pustimo jos 20? naravno da ne.
    je li iko pozvaniji da stavi tacku na ovu sprdnju od vlasti od slavka i liberala? Ne.
    A kako ih smjenit, stvarno nemam pojma. Al ono sto znam zasigurno je da su smjenjivi.
    Neznam u cemu vidis zaludnost otporu ovoj mafiji?
    Jest tesko borit se s vlascu iz godine u godinu, al je jos teze cutat. I gutat.

  22. wawy, a ne da nema pola Crne Gore koja je protiv vlasti, nego evo svi mogu komotno stat u ovu “virtualnu bočicu” zvanu blog! Nećeš valjda onaj izanđali, istrošeni personal iz skupštine nazvat “pola Crne Gore”?? Ono srpsko-crnogorsko-ojhademokratsko-spavačko-guslarsko-ajde-da-mlatimo-u-prazno predstavništvo naroda?

    wawy, da bi bilo kakva, konkretna borba protiv režima imala efekta, moraš imati ono, tako dobro i poznato osjećanje nezadovoljstva u vazduhu, onaj zapaljivi zrak koji te diže i TJERA, UJEDINJUJE u otporu! Ovo što imamo danas za mene je potpuno nova situacija, jedno apsurdno polje koje ne možeš nazvat ni nezadovoljstvom niti eoforijom. Ja ga prosto nazivam KALJUGOM. A iz kaljuge kola ne izlaze lako. Imaš DPS koji je lakoćom hobotnice obavio ovu državu i ubrizgao joj, bojim se, trajno smrtonosan otrov. Ovo što ja živim i osjećam u Crnoj Gori za mene je jedan ANTISVIJET, iz kojeg dijelom izbavljenje tražim i DISCIPLINOM PISANJA i na ovom blogu ili naprosto komunikacijom sa ljudima koje doživljavam bliskim mom OSJEĆANJU SVIJETA.

    Desetine istinitih postova koje čitamo na ovom blogu doživljavam kao “artefakte o nepristajanju”. Svakako malo za ideal slobode, ali drugoga puta se ne nazire…

    Još nešto, po prvi put masovno sretamo ljude koji neskriveno IZLIVAJU LJUBAV prema DPS-u i njihovom djelu i činjenju. Ranije se to nekako krilo, kao da im je bilo muka od te “ljubavi”, pa nijesi mogao detektorom naći DPS-ovca koji će s ponosom reć: ja sam za ovu vlast! Situacija se promijenila, na žalost drastičnije nego ikad. Što samo govori u prilog Bonhoferovoj tezi iz autorovog posta…

  23. Brano, mozda nisam bio dovoljno jasan il precizan: zar je malo 200 hiljada ljudi koji su glasali protiv vlasti? Oprilike, uracunavajuci stelovanje izbora.
    U crnu goru je zvanicno pola naroda siromasno. To je sve velika bujica nezadovoljnih ljudi koji oce da vlast pane. Naravno da lscg itekako treba crnoj gori…
    Slazem se da se u vazduhu ne osjeca miris bunta, otpora i gadjenja prema vlasti, al bice i toga dati, a nakon toga obicno slijedi miris slobode.

  24. Wawy
    hahahahaha sjajno!

  25. Juce je u Moskvi na groblju u okviru drevnog Donskog manastira sahranjen najpoznatiji ruski pisac Aleksandar Solzenjicin, dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost, disident, humanista, intelektualac i jedna velika moralna gromada. Licno smatram da su Aleksandar Solzenjicin, Mahatma Gandi, Nelson Mendela i Alekos Panagulis cetiri najveca moralna gorostasa dvadesetog vijeka, i da su svojom borbom, istrajnoscu, odlucnoscu bili primjer svima koji smatraju da je Etika najvaznija u politici, zivotu i u borbi za slobodu svog naroda. Nikada nijesu odustali od svojih stavova, i odbili su sve privilegije i pocasti koje su im nudjene samo da su se javno odrekli svoje borbe. Sva cetvorica su javno i glasno rekli u oci Zlu, da je Zlo!
    Juce je i u Beogradu sluzen parastos u Sabornoj crkvi povodom Solzenjicinove smrti u prisustvu velikog broja javnih licnosti i postovalaca velikog ruskog pisca. Medju okupljenima u prelijepoj crkvi bio je i Dobrica Cosic. Na parastosu jednom od najvecih moralnih svetskih gorostasa, dosao je covjek koji je moralna nula na Balkanu. Nevjerovatno je koliko su ljudi danas bez morala i obzira. Solzenjicinu, koji se svega odrekao osim svojim moralnih nacela i svoje borbe, na parastos u Beogradu, dolazi covjek koji je svako Zlo na Balkanu docekivao apaluzima, odusevljenjem i pozdravljao udvorickim rijecima. Dobrica Cosic je covjek koji je bio miljenik svakog rezima, i covjek koji je od svakog rezima koristio velike beneficije, i covjek koji je postao sinonim za jednu novu vrstu ljudi, koju bih ja nazvao post-krizni disident. Cosic je aplauzima docekao Josipa Broza, komunizam, Milosevica, Osmu sjednicu, januarski prevrat u Crnoj Gori, Momira Bulatovica i Svetozara Marovica, Radovana Karadzica, Milana Babica, Nikolu Koljevica, Biljanu Plavsic, Novaka Kilibardu, 5.oktobar, Zorana Djindjica i Vojislava Kostunicu i nijedno Zlo na Balkanu nije moglo proci bez njegovog velikog doprinosa tom Zlu. U svakoj borbi protiv Zla, Cosic se stavljao na stranu Zla, cuvajuci svoje beneficije, a da bi po slamanju tog istog Zla, govorio da je dobro sto je Zlo pobijedjeno i da je on uvijek smatrao da je Zlo bilo Zlo. I svako svoje post-krizno disidenstvo je debelo unovcio.
    Upravo je Cosic uveo u politici na Balkanu pokvarenost i bezobrazluk. To je covjek koji je Udbu uveo medju jugoslovenske pisce poslije drugog svetskog rata, i covjek koji regrutovao saradnike DB. On je duhovni otac Jevrema Brkovica i ja i dan-danas ne znam ko je pokvareniji od njih dvojice. Ucitelj ili Ucenik?
    Ne mogu da iskazem svoj prezir prema takvom covjeku koji je imao ljudskosti da dodje na parastos jednom covjeku koji je bio sve suprotno od njega.

  26. Ilija, siguran sam da je Jevrem gluplji a Cosic pokvareniji… Taj stari lisac je i duhovni otac Dragoljuba Micunovica a ovaj je tvorac DS, stvorio je i podrzavao Mila a uvijek sam se pitao zasto ga ne napada…sve je to cist komunizam u raznim balkanskim oblicima.. Cesto gledam pored Save Cosica i Tijanica kiji setaju satima i jedan i drugi opstaju kao i DPS…..

    Ave Slavko morituri te salutant!

  27. Re: NIKSICANIN

    Mićunović ipak nije iz te garde.

  28. A sve se razumije u Crnoj Gori… i uvijek se razumjelo…
    Nekada mi se cinilo (kao sto neki od onih s kojima sam polemisala i dalje misle), da ljudi ne vide, da nijesu krivi što su primitivni, da su uvijek živjeli u siromaštvu duha i materijalnoj bijedi, da im vlast servira njima prijemčive stavove i poglede, da im se treba objasniti… Dok nijesam mnoge stvari vidjela iznutra, vjerovala sam, s dobronamjernom naivnošću, u neku neupucenost i nezlonamjerno ‘pametovanje’. Vjerovala sam i nadala se da se granica gluposti može preskočiti makar pozivanjem na elementarni humanizam, na ono najdublje u čovjeku – na njegovu želju da pomogne, da otkloni bol, da bez interesa zaštiti nekoga i, prevarila sam se!
    Da li je Bonhoferova granica ‘gluposti’ nepremostiv bedem -sada, poznajući ljude, znam da jeste! Prema tome, jedina mogucnost za preživljavanje humanizma, istine i pravde jeste ograničavanje prostora gluposti i njena kontrola od strane elite koja promoviše elementarne ljudske vrijednosti – s glupošću (u širem smislu) nema objašnjavanja, argumentovanja i ubjeđivanja – ona je kao pošast koja razara sve pred sobom. Zato s nekim ljudima prosto ne treba ulaziti u polemike – to je uzaludno – ne zbog njihove nemogućnosti da pojme argumentaciju, već zbog uzaludnosti same akcije koja se utapa u blatu samozadovoljstva krda (kojem je tor od neke instance obezbijeđen) kojeg svako talasanje udaljava od sopstvene samoživosti i remeti njihov besciljni život zasnovan na ritualnom repliciranju tuđih života i misli, bez ikakve želje za duhovnom ili fizičkom inicijativom.
    Ipak, iako se određeni ljudi ponašaju kao životinje (dakle reaguju instiktivno i isključivo egocentrično), to ne znači da su im bogomdani intelekt i mogućnost poimanja uskraćeni – ne – oni ih obilato koriste, ali isključivo za ostvarivanje svojih ‘životinjskih’ ciljeva.
    Vrativši se na zemlju crnogorsku, a vrijeme sadašnje, u tom smislu se može posmatrati i prestanak političkog rada LSa (kojeg je vlast sa svojom elitom žigosala, a narod izdao – kažem izdao jer se na neki način ne radi o stranci, već o izdaji samog sebe i vjere u dobro) – nije stvar u tome da se nije ‘dovoljno objasnilo’ i da ‘mnogi nijesu shvatili’ – to su bila tek opravdanja za saučesništvo u spoljašnjem pritisku i konačnom gašenju najsjajnijeg pokreta u našoj istoriji – A objašnjenje leži isključivo u ‘životinjskim’ ciljevima, o ‘nerazumijevanju’ ne može biti ni riječi!
    Znam da će sada mnogi reći da moji stavovi vrve ‘isključivošću’, ali zamislite samo da npr. jedan Čerčil nije bio ‘isključiv’ i da nije pogledao zlu u oči i zlom ga nazvao? Pristajem na svaku etiketu, ali sasvim sigurno znam da polemika sa zlom i glupošću svakako vodi u nepovratan vrtlog relativizovanja čitavog univerzuma – što možda jeste i aktuelni globalistički, po meni pogubni, sociološko-filozofsko-korporativni trend, ali ja u svojoj maloj ‘luči mikrokozmi’ na njega ne pristajem i boriću se protiv svake vrste relativizacije umočene u lične interese, kao protiv najpodmuklije podvale, gdje god i kad god mogu! Odakle u Cg tolika potreba za relativizacijom (u slučaju vlasti je ona razumljiva) – ne znam! – Da li je potreba za njom proistekla iz genetskog ili društvenog nasljeđa – ne znam – ali su narodi čiji pojedinci ne vide svoju ličnu ulogu u sopstvenim životima, a istovremeno pate od kompleksa više vrijednosti – još dugo osuđeni da plutaju u sivilu promašenosti, a sve uljuljkani u lažnu udobnost vječitog relativizovanja!

  29. @hel,
    aj prepostavimo da si u pravu, i da je narod sam po sebi takav da je bio protiv liberala a za vlast. Kako onda objasnjavas potrebu vlasti da u kontinuitetu pokusavaju diskreditovat lscg i slavka 15 god kod naroda preko tv-a, kafane i carsije? Sto im cashe to ako u narod ne postoji plodno tlo za ideje liberala? Mislim da je pitanje logicno.,

  30. Ne ide vlast s tim, wawy, da vidi ‘oće li proć,da li ima plodnog tla, pa onda da udara. Oni udaraju odmah, instiktivno, protiv stranog tijela!
    Činjenica je, s druge strane, da je jedino u Cg nastao jedan takav pokret, i nigdje drugo u okruženju, i to zaista daje određeni kredit ovome narodu, ali ga je s druge strane narod napustio i to ne isključivo zbog pritiska vlasti – koji, slažem se, jeste bio enorman, pogotovo kada se uzmu u obzir brojčanost i teritorija. Ipak, smatram da se moglo izdržati – znam da sam ja mogla – ne shvatam zašto drugi nijesu! Nije bilo otvorenog terora, nijesu masovno izbacivali s posla – samo su ćakulali i pljuvali – i to je, nažalost, bilo dovoljno! U tom smislu sam razočarana narodom – nije im trebalo puno da se napusti nekada tako sveti cilj! Ako sam ja mogla, ako si ti mogao, a što nije on ili ona? I ja imam đecu, i ja neđe radim, i svi moji su ođe. A mogla sam izdržat, a nijesam nikakav heroj – štrecam od svakog nasilja-ali instinktivno reagujem protiv njega.A kako onda objasnit da se nije moglo ni na izbore masovno? Tu za mene nema opravdanja u strahu od vlasti.
    Nije ovaj narod sam po sebi za DPS, a protiv liberala, oni su jednostavo konceptualno bliže tom viđenju života, ili životarenja, jer da su vidjeli i željeli slobodu – bili bi je dobili – već su imali oruđe za to u LSu – nijesu ga htjeli – jer da jesu – ne bi ga bili puštili.
    Zato po meni nije problem u tome da svi sebi priznamo da je većini bliži komunističko-DPSovski-pušti-bježi-ja-se-ne-bavim-politikom-a-i-onaj-slavko-je-trebo-ovako-onako koncept, problem je u tome da otkrijemo zašto je to tako, i kako se protiv toga borit!

  31. @hel, mislim da je ipak sustina u manipulaciji.
    Ne sporim negativne strane u narodu, ima ih kolko oces, al jednostavno u dps i db sjede neki ljudi kojima bi gebels pozavidio na umijecu manipulisanja. To je po meni jedan od glavnih problema (sjajna knjiga na ovu temu-sf roman ‘grad svjetlosti’ ursule legvin).
    P.s. Evo da se nadovezem na ovu temu primjerom iz tvog proslog posta, dje si cini mi se ti podlegla manipulaciji.
    Naime, cherchil je u naci rezimu prije prepoznao prijetnju po uk nego zlo, zato sto je dokumentovano bio isti ka nacisti. Ostao je za istoriju zabiljezen njegov predlog da se sa nekim africkim plemenima obracuna otrovnim gasom, cime bi se, kako veli, moglo na hiljade tih pripadnika primitivnih plemena za vrlo kratko vrijeme unishtit…
    Pa ti vidji sto propaganda moze-od dobroga loshe da napravi i obratno…

  32. Da je ziv Orvel bi po crnogorskoj danasnjici napravio logican nastavak “1984”. Pitam se da li se junak te knjige osjecao vise neslobodnim nego ja danas.

    Veliko postovanje prema Slavku, i nista manja podrska za dnevnik koji imamo cast da citamo.

    P.S.

    Da li neko ima snimljen video sapis suceljavanja Slavka i Miodraga Perovica na RTCG?

  33. Posted by: Drasko Krivokapic
    —————————————–
    “Da je ziv Orvel bi po crnogorskoj danasnjici napravio logican nastavak “1984″. Pitam se da li se junak te knjige osjecao vise neslobodnim nego ja danas.”
    —————————————–

    pa eto, mozda odgovor sada mozes naci i na

    http://orwelldiaries.wordpress.com/

    jer od juce je krenuo orvelov blog, tj. na ovoj adresi objavljuju dan za danom njegov dnevnik koji je vodio u kontinuitetu 4 godine…
    nema sumnje, vec po prvim postovima da je zanimljivo jako…

  34. Svaka Cast za sveeeeee…

  35. lscg o njemu treba istorija da pise i o pravim i doslednim liberalima koji su stvaraili pravu a ne neku virtuelnu crnu goru i koji su sa ponosom i bez licnih interesa nosili tu ideju!!!!
    istorija ce da pise sto me najvise i boli prodanim dusama i spijunima koji si izdali liberalni savez i o njihovim idejnim vodjama koji su gradili kucu bez temelja koji su stvorili drzavu da bi je prodali i radili oni u njoj so oni oce! e moji liberali o njima ce istorija crnogorska da pise, o milu svetu i fijipu koji prodadose sve so se moglo prodati i o njihovim uvlakacima, spijunima i sramnom clanstvu dps-a koje boli k…. za crnu goru i crnogorce samo svoju guzicu sramnu da zasite! eto istorija crne gore ako uopste bude postojala ako i njeno ime ne prodaju sto ne bi cudilo jer sve im se moze ! pokazali smo se ko smo i sto smo sve one price o cojstvu i junastvu padose u vodu, no o tome su pricali najvise oni koji na kraju postadose spijuni,sram ih bilo!!! ali ipak mislim da i pored svih tih spijuna i pored sve propagande i borbe protiv nas mislim da smo opstali vjerujem da liberalno srce i dalje postoji da liberalna dusa i dalje plamti!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: