Posted by: Slavko Perovic | August 10, 2008

DNEVNIK, 7. AVGUST 2008. godine

Dok gledam fotografiju koja je ovjekovječila trenutak u kojem bivši najmlađi šef KGB i sadašnji stvarni ruski car Vladimir Putin polaže cvijeće na odar Aleksandar Solženjicina, vraćaju mi se misli na rusku komunističku praksu, na skoro trideset miliona pobijenih u ruskim logorima, na suvu istinu da su u njima mahom završavali najbolji ruski sinovi i šćeri, oni koji su odgajani na najboljim ruskim tradicijama, oni koji su bili spremni da, makar sebi u bradu, prosikću neku riječ otpora komunističkom zlu koje se obrušilo na njihovu nesretnu zemlju, zla koje se gojilo hraneći se bukvalnim kusanjem, proždiranjem ljudskih bića, omamnjivalo se puštajući krv istom onom narodu zbog čijeg se navodnog dobra pojavilo, usmjeravajući te rijeke krvi na neumorno okretanje mlinskog točka zločina koji je mrvio ljudske kosti i satirao duše ubijajući, tek naoko potpuno besmislenim terorom, ma i najmanju nadu u mogućnost bilo kakvog drugog oblika fizičkog preživljavanja osim u poželjnoj i traženoj formi bezlične, mnogomilionske mase, osamarene do posrtanja prenatovarenim, preteškim sepetima gvozdenih službenih direktiva i parola, opet taljenih na golim lažima u koje odavno više nijesu vjerovali ni oni koji su ih smišljali, ni oni koji su ih kao prihvatali na onim dosadnim, ritualnim kongresima, koji su se završavali sve dužim i dužim aplauzima i skandiranjima i tako, kao kolektivno podsvjesno, poručivali, da se na tim skupovima mora deklamovati naučeno, ali nikako ne smije govoriti. U tom smilsu čitava ruska nacija decenijama i decenijama uopšte nije govorila.

Najveća zemlja svijeta postala je žrtva očigledne, brutalne, crveno obojene laži koja ju je na silu, obijesno, savijajući joj kičmu, sve do ramena ugnjurila u živo blato čak i mogućeg biološkog nestajanja, a onda se, ta laž, osjećajući da i ramena tonu, tupo prenula kao poslije najtežeg pijanstva, pa se poput nespretnog, otežalog reptila, nekako jedva uspuzala sa ramena ruskih na samu glavu, oslonivši se jednim stopalom na sklisko tjeme, kao na pusto ostrvce, dok je drugom, zapanjeno i užasnuto gledajući oko sebe, u nevjerici pipala žitko, krvavo blato, okean blata uokolo, prestrašeno pokušavajući da dodirom kandže nasluti nekakav oslonac, neko novo ostrvce, ne bi li preživjelo.

To je tačka u kojoj vidim Gorbačovljevu glasnost kojoj je Zapad tako licemjerno aplaudirao, vjerujući da je njegov veliki trenutak bacanja na koljena i pobjede nad dojučerašnjim ideološkim neprijateljem konačno došao sa Jeljcinom i njegovim oligarsima, mirno čitaj ruskim tajkunima ili pljačkašima, pobjede koja je otvarala, sve pod krinkom demokratije i slobodnog tržišta, mogućnosti neslućene pljačke, neslućeno bogatih prirodnih, privrednih i drugih resursa dojučerašnjeg ideološkog neprijatelja, ali…

Taj čovjek koji polaže cvijeće, onaj buket crvenih ruža, najmlađi je izdanak tehnologije onog strašnog KGB reptila protiv kojeg je, kao David u priči biblijskoj, bojovao Solženjicin, izdanak koji je oslonac preživljavanja mutiranog aparata našao u buđenju ruskog nacionalizma, novom savezništvu na starim osnovama sa Ruskom pravoslavnom crkvom, stavaljanju oligarha, njihovih poslovnih, političkih i drugih ambicija pod kontrolu, obnavljanju ruske vojne i privredne moći, povratku uticaja Rusije kao feniksa na sve uzavreliju međunarodnu vojnu i političku scenu koja je, koliko do juče, za jedinu preostalu globalnu velesilu ličila na rutinsku i dosadnu partiju šaha sa inferiornim protivnikom, partiju koja je američku politiku, kroz djelatnost Buša mlađeg, očigledno i bukvalno srozala na najnižu tačku u celokupnoj američkoj istoriji, od čega na žalost podrhtava, kao nikad do sad, i čitava Planeta…

Solženjicin je mistično i duboko vjerovao da je Rusija čvorišna tačka cjelokupne svjetske istorije. Mnogo toga što je Putin uradio u najkrupnijim, iznenađujuće uspješnim zamasima svoje spoljne politike, priželjkivao je i Soilženjicin, ali ne nikako drugačije nego kao temelj za siguran ruski Dom u kojem bi se generacije upućivale da se „kreativne snage čovječanstva usmjere prema otkriću postepenog djelotvornog ograničavanja loših strana ljudske prirode (kurziv moj), prema razvijanju moralne svijesti svakog pojedinca. Niko se, međutim, ne može angažovati u tom pravcu i napredovati, ako mu duša nije čista i pokajnička…“

Rusi se još nijesu pokajali, a za utjehu ne služi što ni mnogi drugi nijesu učinili isto, a morali su…

Siguran sam da Solženjicin nije priželjkivao ni Grozni, ni Politkovsku ni još mnogo toga sramotnog i ružnog što se dešava u ruskoj stvarnosti, a najmanje da Rusija postane jeftina kič – kopija zapadnog konzumerizma i hedonizma što je, opet, najjeftiniji nuđeni i olako prihvatani obrazac za bivše komunstičke zemlje.

Poručio je Solženjicin u svom zadnjem TV intervjuu 1997-e da je Rusija, u moralnom smislu, isuviše daleko od onoga što on priželjkuje, ali i da se to ne može doseći kroz parlamentarizam…

Može izgledati čudno, ali se veliki dio odgovora na izazove budućnosti, ne nikako Rusije i samo nje, krije u onom polaganju buketa: da li je to puki izraz KGB tehnologije kako bi se zbog političke (zlo)upotrebe osvojila željena i politički lukrativna pozicija službenog i jedinog vjerodostojnog egzegete Solženjicinovog djela, što je toliko puta do sada u Rusiji viđeno, ili je to javni znak hvatanja kopče sa najdubljim slojevima Solženjicinove humanističke poruke proizašle iz najboljih i najfinijih zlatnih vezova ruske hrišćanske i intelektualne tradicije…


Responses

  1. Mi smo jedna mikro Rusija. Mi smo onaj mali nedovoljno zreli eksperimentalni uzorak.

  2. nijesmo mi uzorak ni za šta osim za povuć vodu poslije, ali trenutak kada čovjek koji je preuzeo i podmazao već pomalo zarđalu KGB mašineriju polaže cvijeće na ploču koja pokriva jedan od najvećih glasova koji su se digli protiv te mašinerije… liči pomalo na trenutak u kome smo dobili državu a izgubili slobodu a u kome se na Cetinju g. Đukanović zahvaljuje cetinjskim liberalima. Nije da ne liči.

  3. Tako je i kao sto rece jos jedan od rijetkih slobodnih Crnogoraca, na zalost takav nacin dobijanja drzave je cijena cinjenice da je onih novih 35-40% suverenista u periodu 1997-2002 postalo “Crnogorcima” zahvaljajuci – ne licnoj emancipaciji, vec pragmatizmu velikog Vodje.
    Emancipacija masa je proizvod Vodjinog Pragmatizma dok je nivo svijesti ili svjesnosti istovjetan.

  4. barem da su se oni emancipovali, pa neka se osjecaju i kao Srbi, Jugosloveni ili Chileanci, stogod…nego od te emancipacije imamo samo to da se na mitinzima dps-a podizu dva prsta, zlatari ne stizu da naprave toliko grbova-za-oko-vrata, a kad kazes da nesto ne valja onda im “podrivas drzavu”. Samo da su mi zdravo, i takvi “emancipatori” i tako “emancipovani”…

  5. Da li neko moze da mi objasni zbog cega se Saharov i Solzenjicin nijesu slagali?

  6. Putin je produkt KGB-a to je tuzna cinjenica ali je dobro sto Rusija ponovo vraca bipolarnost na medjunarodnu scenu, a nadam se brzo i multipolarnom svijetu… Solzenjicin je poslednji borac protiv strahovlade u Rusiji i manitog komunizma a Saharov akademik koji je pod uticajem svoje sujete i svojih americkih prijatelja Bzezinskog i Hantingtona zapoceo tu glupu prepisku sa Solzenjicinom koji ga je skoro ignorisao..
    A mi, mi smo oaza za spijunazu i kupovinu informacija… kada Milo kaze da zeli elitni turizam i najbolje hotele u stvari misli da od crne gore napravi mjesto kao u poslednjem 007, stjeciste kockara, spijuna i pestokupljevine bjelosvjetske da njegova braca, kumovi i drogirani biznismeni mogu da kockaju i glume elitu…kompleksi, kompleksi..osjecaju se u vazduhu sirom nase kvazi drzave!
    Ave Slavko, morituri te salutant!

  7. RE: Ilija Bakic

    Zbog toga sto je Saharov dozivljavao Solzenjicina kao nacionalistu cesto naglasavajuci njegove stavove da je “ruski narod najveca zrtva”, “da genetski izumire”, “da ga svi eksploatisu”. Saharov je bio i ateista. Pred kraj zivota Solzenjicin je prilicno ublazio svoje stavove u smislu nacionalizma, a tada ih ljudi obicno zaostravaju. On je, medjutim, sve manje bio nacionalista. Njegov zadnjo ideolosko-politicki clanak o tome kako da se izgradi Rusija, ukljucuje i Ukrajinu i Bjelorusiju, on tu vise govori o Rusiji kao slovenskoj zemlji nego sto se bavi ruskim nacionalizmom.

  8. Hvala na informacijama.
    Nemam zelju da poredim bilo koga sa Solzenjicinom, ali me interesuje stav svih posjetilaca Slavkovog bloga o Milovanu Djilasu i njegovom disidenstvu.

  9. Rusi se još nijesu pokajali, a za utjehu ne služi što ni mnogi drugi nijesu učinili isto, a morali su…
    Siguran sam da Solžennjicin nije priželjkivao ni Grozni, ni Politkovsku ni još mnogo toga sramotnog i ružnog što se dešava u ruskoj stvarnosti, a namanje da Rusija postane jeftina kič- kopija zapadnog konzumerizma i hedonizma što je, opet, najjeftiniji nuđeni i olako prihvatani obrazac za bivše komunstičke zemlje .

    RE: Vjerovatno Solzenjicin nije prizeljkivao da poslije raspada SSSR uslijedi apsolutni raspad ekonomije, privatizacija drzavnih kompanija kroz oruzane obracune bandi za kontrolom resursa, cetiri miiona napustene djece na ulicama ruskih gradova, preko deset miliona narkomana, ali se sve to desilo sudbinski. A sudbinsko je sve ono sto se desava mimo kontorole i mogucnosti uticaja naroda. Takvo stanje je zelio sistem odvojen od naroda, koji je raspolagao sa silom.
    Ruski narod je ocekivao od Zapada pruzenu ruku prijateljstva za povlacenje stasne i silne armije iz Evrope, i davanje slobode mnogim drzavama, a zauzvrat je dobio nista, cak ni sazaljenje.
    Iz tog ocaja se i rodio VVP.
    Rusija kao “jeftina kič- kopija zapadnog konzumerizma i hedonizma”, sto je sasvim tacno, je nametnuta sistemom.
    Pa vjerovatno moramo razumjeti da su drzavna administracija i narod dva pojma.
    Ruski narod nije izabrao Staljina, vec je Staljin likvidirao okruzenje i izabrao Sebe. Mozda je istina u tome da je Trocki izabrao Staljina, sopstvenim kukaviclukom. Cini mi se da sam u jednoj americkoj seriji- filmu o Staljinu cuo sledece Staljinove rijeci uoci obracuna sa okruzenjem , ne znaju ti Jevreji ko je gruzinski macak. A znamo da je njegov najblizi i najmocniji saradnik Lavrentije Berija bio takodje Gruzin. Nije iskljuceno da je u vrhu rukovodstva svjetskog proletarijata vrvio nezapamceni nacionalizam, ali to je knjiga koje se nece smjeti nikada otvoriti.
    Znamo zasto.

  10. Slucaj Rusija pada mi na pamet glede ovdasnjih “biznismena” i “privrednika”, uglavnom je to ta matrica. Mada ima i onih sto mi lice na prljave tipove iz legendarnog stripa MISTER NO. Znate one sa juznoamerickim brcicima i bradicama, model 1955-ta, sa vragolastim osmijehom prevare na licu…

    Anyway, Rusija je danas SELJACKI KAPITALIZAM, u kome razni Abramovici i ini, obavljaju “plemenite poslove” za drzavu koju su prethodno brutalno opljackali. Djeluje poznato, zar ne?

  11. RE: Brano Koćalo

    Jako poznato – ali nije isto. Razlika je u Berezovskom, Hodorkovskom i još po nekima.

  12. RE: Aleksandar

    Naravno, činjenica da je Rusija ogroman sistem ne dopušta generalizovanja. Nije sve tako crno-bijelo, kao što, nažalost, kod nas često jeste…

  13. Rusi treba da se vrate u doba Andreja Rubljova i da pokušaju ponovo.
    Naravno to je praktično nemoguće ali teorijski da kad je u pitanju moralna ravan i pregalaštvo koje daje nadu.Imaju mnogo uzora i početnih stanica.
    A đe bi se Crnogorci mogli vratiti da je kakve vremenske mašine ili kolektivne želje za kakav novi početak? U koje doba, sa kojih temelja bi opet pokušali?

  14. “…A đe bi se Crnogorci mogli vratiti da je kakve vremenske mašine ili kolektivne želje za kakav novi početak? U koje doba, sa kojih temelja bi opet pokušali?”

    Sjajno pitanje,tj. zakljucak. Nazalost period od Ivana Crnojevica na ovamo se u civilizacijskom smislu moze nazivati iskljucivo degradacijom. Renesansu smo zamijenili plemenskim drustvenim uredjenjem.
    Sem vjekovne teznje za ocuvanjem sopstvenog indetiteta kroz otpor sploljnom agresoru, crnogorci niju imali zelju(ili vremena) da nauce nesto vise. Nikad zapravo nije ni postojala zelja za unaprijedjenje samog gradjanina, gradjanskih prava i gradjanskog drustva, tako da ne mozemo da se pozivamo na nasa sjecanja.

    Koliko prost narod moze da nauci iz iskustva drugih naroda, a da pri tom u sopstvenoj svijesti nema revolucionarne, pa zatim i gradjanske gene pitanje je. U tom pogledu mi cemo francuskoj komuni gledati u ledja bar jos nekih 200 godina. Toliko smo i trenutno bliski Evropi.

    Nazalost “nada” u Crnoj Gori nemo relane osnove…

  15. Sigurno bi se moglo naći veličanstvenih djela pojedinaca po nekad i kolektiva ali globalno gledajući civilizacijska rupa stvorena na ovom području čiji je najgori produkt neslobodan pojedinac a odan neprincipijelan podanik, koji se “kvalitetno” razvijao i “sazrijevao” kroz razne epohe, je zastršujućih razmjera.

    Mnogi od nas koji su u svom razvoju, obrazovanju i sazrijevanju, ostali vjerni elementarnim načelima moralnih postulata a u socijalnom smislu željeli koheziju sa ostalima na principu logike i opet morala, našli su se u apsolutnoj manjini pritisnuti “stokom”.
    U tom kontekstu poslije “svega” normalan je osjećaj da ne postoji kvalitet i realna osnova pa možda ni “nada”(kako reče Draško) da se ovdje nešto može pomjeriti u dogledno vrijeme. Najbolji pokazatelj za to su istine i razmišljnja sa stranica ovog vanserijskog bloga koji svojim sadržajem duboko prevazilazi svoju formu. Sve ovdje rečene stvari a sasvim je izvjesno i more onih koje tek treba da se pojave govore da je posrnulo crnogorsko društvo davno prešlo liniju ništavila.Što je najgore i dalje se tone.

    Uz sva realna kretanja koja prate civilizaciski(ako se ovdje taj termin može iskoristiti) razvoj društava u čuvenoj tranziciji, ipak u osnovi stoji čovjek. U našem slučaju on se zove Crnogorac. Onoga momenta kada se taj “Crnogorac” bude nazvao pravim imenom i prezimenom, dakao i ono što je činio i učinio bude nazvalo pravim imenom te razdvojilo i prepoznalo kao dobro ili loše i to od strane većine u društvu tada će se probuditi nada. Kada se pojavi svijest i odgovornost za učinjeno postaviće se baza za napredak. Da bi se to desilo ljudi moraju da čine napore a prije svega intelektualne kako bi se nešto dogodilo da valja.
    Entropija koja je zahvatila ovo društvo personifikovana je u ljudima sa imenom i prezimenom. Podjednako su “zaslužni” oni i oni koji im daju podršku. Na ovim starnicama se stvari dešifruju.To je prvi korak prema naprijed. Ali kada će i ko učinjeti sledeće korake na dugom putu prema slobodi i svijesti veliko je pitanje.

    Do tada će naši građani krasti šahtove,prolaziti kroz crvena svjetla i preticati na pune linije, ćutati na ubistva i “rezanje” Boke, ići u ratove za mir, mahati barjacima čas ovim čas onim,aplaudirati lopovima a rugatise siromašnim, busati se neznanjem a pocjenjivati znanje, ćutati na zločine a pozdravljati otimačine, ……

  16. Mene u ovom slučaju interesuje tok, zakoni, uzroci i posljedice svih ovih užasa kroz koje je prošao veliki ruski narod. Pokusavajući da izađe iz bijede feudalne ruske carevine u dvadesetom vijeku i prvog svjetskog rata ruski narod je usao u krvavi komunistički raj.

    Idealizovane aksiome na kojima leži komunistička ideologija dovele su do neophodnosti uvođenja najmračnijih aparata sile da bi ona u praksi “funkcionisala”. S druge strane politička elita nastala iz vojne elite građanskog rata zvanog “revolucija” nije imala kapacitete za drugačije vođenje državnih poslova. Naravno ostaviti narodu pravo da bira svoju vlast bilo je nepotrebno rizično. Oni su znali sta narodu treba i to su mu redovno davali. Prefinjeni oblici paranoje i okrutnosti postali su kodeks ponasanja i dokaz pronicljivosti i odlučnosti.

    U drugom svjetskom ratu, najveću ulogu u uništenju nacizma imala je ta i takva komunistička Rusija ili SSSR kako više volite. Nacizam se nije zaustavio pred nekom demokratskom državom . Zaustavio ga je i porazio narod koji je već iskusio možda i veće užase.

    Dobra strana je sto mračne ideologije ne samo drugima nego i sebi direktno ili indirektno kopaju grob. Nacisti su proćerali jednog Anštajna koji je između ostalog čovječanstvu donio svjetlost saznanja da svaki predmet osim mase u sebi krije mnogo (c na kvadrat puta) veću energiju. Proćerali su nacisti i druge pa je profesor Hajzenberg ostao sam i u zabludi da je masa uranijuma 235 potrebna za bombu 12 tona. Nacisti su posjedovali materijal ali ne i znanje. Oni koji su otišli znali su da je kritična masa ovog uranijuma loptica prečnika 17 cm i mase 52 kg i užasno velike energije.

    Danas su ruske trupe u Staljinovom rodnom gradu Goriju u Gruziji. Nije Gori u “njihovoj” Južnoj Osetiji ali se ne pitaju zašto su tu. Opet nevjerovatna slučajnost da kroz Gori prolazi naftovod na zapad. Bivši oficir KGB i sadašnji premijer demonstrira snagu svoje države nepotrebnim prolivanjem krvi svog i susjednog naroda.

    Kada su u pitanju manje države kao ova naša “banana autoktatija” stvari su nekad slične a nekad drugačije. Vladajuće političke i finansiske familije su vidi slučajnosti sve neki kumovi, rođaci i prijatelji. Čovjek može , za svoj groš, neometano da se bavi naukom, sportom, umjetnošću … ali ako pokuša politikom ili biznisom e tu se zna red. Ođe je novac=ideologija a neprincipijelan , kameleonski, pristup u politici smatra se evolutivnim razvojem. Država je dobila nezavisnost i priliku da izgradi svoje institucije sa petnest godina kašnjenja . To je proglašeno i slavi se kao veliki uspjeh. Kada neko u šezdesetoj nauči da piše to je naravno zavidan uspjeh u vremenu Marka Miljanova ali ne i danas. Loše vođenje države dovelo nas je u neokolonijalni i prosjački položaj ali takva situacija nije vidljiva političko-finansiskoj eliti koja živi lagodno držeći u svojim rukama resurse koji pripadaju svima.
    Koliko li će još proteći godina da dovoljan broj stanovnika Crne Gore bude hrabar i civilizovan da misli svojom glavom? Sigurno je da netrebaju daleko da traže u svojoj prošlosti. Dovoljno bi bilo slijediti “Primjere čojstva i junaštva” gore pomenutog vojvode Marka.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: