Posted by: Slavko Perovic | August 29, 2008

DNEVNIK, 21. AVGUST 2008. godine

Godišnjice, ah kako vrijeme leti…

Sjećam se dana okupanog jutarnjim suncem, modrine mora, glaleba sa krikom u kljunu, prijateljskog ćaskanja na plaži. Iz te modrine pojavljuje se moj najstariji brat, nestvarno lijep, noseći Sunce na širokim, muškim ramenima. Brzo je tu, pored nas, njegova duga sjenka na trenutak pada preko veselog društvanceta okupljenog kao u mitska vremena, u krug, zanesenog veselom pričom, prekidane radosnim kikotom. Okrećemo se prema Ratku, zaklanjajuči lice dlanovima. On se brzo smješta među nas i, zarivajući ruke u sitni pijesak, glasno i uzbuđeno ponavlja: Rusi su ušli u Prag!

Tako sam, na Velikoj ulcinjskoj plaži, kao bezbrižni stanovnik velikog jugoslovenskog ferijalnog kampa nedaleko smještenog pod krošnjama stoljetnih stabala, saznao za upad zemalja Varšavskog ugovora u ondašnju Čehoslovačku, tačinje, za upad Rusa. U kampu je ljetovalo puno Čeha i Slovaka, tog jutra njihov je radosni odmor prekinut, a započeo je životni košmar. U grupama su, ridajući i bespomoćno se grleći i  tješeći, oslanjajući glave  na ramena,  lica uz lica,  obraze,  uranjajući u grčevite zagrljaje tapšajuči se po ramenima, milujući se, šapćući riječi utjehe jedni drugima na uho, čekali vijesti ispod visokog jarbola na kojem je lepršala jugoslovenska trobojka sa petokrakom, a već nešto malo ispod, cijepao je grlo vučući, moćni zvučnik kampovskog razglasa , najavljujući koračnicama u rana jutra da je vrijeme buđenju. U novim prilikama, vesele koračnice su postale zvučni, neukusni dekor neumoljivog ulaska nevjerice, straha i zabrinutosti u srca i duše mnogih stanovnika kampa. Ubrzo su preuzimane vijesti koje je radio počeo da emituje i na češkom jeziku.

Jugoslovenske vlasti osudile su rusku agresiju i ponudile brojnim čehoslovačkim turistima koji su se zatekli na odmoru u Jugoslaviji, da mogu ostati ondje , ako to žele, savjetovano im je da se ne vraćaju u domovinu.

Tito je bio glavna zvijezda, ponos, JNA je stavljena u stanje najviše borbene gotovosti.

Zapad se nije ni pomakao, američki predsjednik nije našao za shodno čak ni da prekine svoj odmor koji je provodio u Kemp Dejvidu, toliko mu je bilo stalo da bilo kakvim gestom ne uznemiri svog glavnog sagovornika iz Jalte s kojim je onamo napravljen tvrdi račun o podjeli interesnih sfera, pa se Čehoslovačka smatrala vlasništvom Moskve. Možda će, i to vrlo brzo, veliku priču o oslobađanju Evrope kao cilju, zamijeniti priča o korišćenju ratnih prilika kao jedinstvenu i iskorišćenu šansu za njenu trajnu podjelu, a ta bi priča mogla, u podtekstu pokazati , da su Istočna i Srednja Evropa, kao sredstvo plaćanja u naturi, prosto isporučene sovjetskoj strani za učinjene ratne zasluge, tom carstvu zla kako se govorilo, budući da je glavni teret slamanja Hitlera mudro prepušten Staljinu, a to se moralo platiti.

Evropa, razorena novim suludim ratom, dodatno potabanana prekomjernim savezničkim bombardovanjima, pogotovo kad se to tiče Njemačke, pojaviće se u skoroj budućnosti kao povoljan poslijeratni ambijent za ogromna, višestruko profitabilna finansijska ulaganja koja će, sdruge strane okeana , ubrzo uslijediti Maršalovim planom. Ona druga, porobljena Evropa, svake noći i svakog dana, sanjaće i maštati o ovoj prvoj. Iz tog sna, ali i iz iluzije koju je plasirao Tito, lažavog sna o mogućnosti reformisanja komunizma, izašao je Aleksandar Dubček , vođa praškog proljeća.

Taj Dubčekov reformistički san bio je iskren, sanjali su ga Česi i Slovaci zajedno, obični ljudi, radnici i inteligencija među kojom su bili najprepoznatljiviji pisci kao posjednici i nosioci najmoćnijeg alata svake moguće pozitivne promjene, kao posjednici odgovorne Riječi.

Na sve ovo mislim dok prelistavam monogarfiju Jozefa Koudelke, onda malo poznatog fotografa koji će, čim su drevnim praškim ulicama zabrektali motori i zaškripale gusjenice teških ruskih tenkova, istrčati na ulicu sa sa svojim foto-aparatom i početi da snima te tenkove, unifromisane , mašinkama naoružane ljude na njima, hvatajući sjenke zbunjenosti i u njihovim očima dok uplašeno gledaju ispod strogih šlemova, očima koje se na onaj djetinje blentavi, naivni način pitaju gdje sam ja ovo, koje gledaju one druge ljude ispred , goloruke, obične, odlučne, hrabre, muškarce i žene u miru sa samima sobom, spremne da umru, ljude koji slute da je kraj sna o Slobodi došao, da se on, taj san, kida, trga, nestaje u nepovrat upravo sad i upravo ovdje pred njihovim očima, ali oni tome snu ne daju, nikako ne daju da ode, hvatajući ga za okrajke, čupajući ga za restlove, razapinjući ga na jarbol, dižući ga visoko, visoko u vidu razbucane, krvlju poprskane čehoslovačke zastave. Mase su običnih ljudi pred ruskim tenkovima, tu gdje treba da budu danas, ovoga sudnjega dana, i oko toga nema dileme, jasno je kao dan da se ne može imati opravdanja kako bi se ostanlo kući, pod krevetom ili kod tašte ili se pravdati bolešću, ili reći da se ima prečeg posla, danas je Češkoj biti il ne biti, to je ljudski izbor, to nijesu onipošteni izbori sa glasačkim listićima i kutijama, za koje se, u konačnici, kao izraz slobode i dio svoga sna, zalažu ovi ljudi ovdje… Tako se na licu mjesta ad hoc stvaraju ideje kako te tenkove zaustaviti, kako one koji ih voze natjerati da ih okrenu i vrate ih odakle su došli, da idu s milim Bogom, da ih puste i ostave na miru.

Svaka Koudelkina fotografija ravna je uzvišenoj, nestvarnoj ljepoti onih atinskih frizova sa Akropolja koji, klesani u bijelom mramoru, opisuju borbu Ljudi i Kentaura. Na svakoj od njih, uzbuđena neravnopravnom bitkom, drhti želja za Slobodom koja se, ta Sloboda, nad njihovim glavama vije, koju niko ne vidi, ali svako zna da je ona i fizički tu, koja se poput Božjeg nektara luči i cijedi sad, ovog časa, iz tog bajkovitog saća ljudskog zajedništva, iz iskonske ljepote ove pobune, kojom blista, zauvijek uhvaćeno, lice češkog i slovačkog otpora na impresivnim Koudelkinim fotografijama. Nigdje i nikad nijesam vidio ljepših muškaraca i ljepših žena, ljudi sa aurom, ljudi koji sijaju kao zublje u noći.

Možda je na ovim fotografijama uhvaćen onaj trernutak kada se ljudi približavaju ili čak, makar na tren, preobražavaju u Bogove, onaj časak kojem je svjedočio i antički majstor, ali i Njegoš, zapisujući kao svjedočanstvo ovog iskustva one čudesne stihove kako su se duše prađedovske/ nad Cetinjem danas uzvijale/ igraju se na bijela jata…

Jan Palah će se samospaliti u januaru 1969 samo nekoliko dana kasnije i njegov kolega, student Jan Zajic, a takođe još jedan mladić , Evgen Plocek u češkoj Jihlavi, goreće kao buktinja. Potpuno će ostati nepoznato da se u novembru 1969 u Varšavi, samospalio Poljak Rycard Siviec zbog stida što su poljske trupe uzele učešća u okupaciji Čehoslovačke.

Svaki put kad pođem na Vaclavski Trg, tu, nešto malo ispod monumentalnog Mislbekovog spomenika Sv. Vaclavu naići ćete na dvije male mermerne ploče sa likovima Palaha i Zajica, iznad kojih je skromni, mali krst od jasenovog drveta, svaki put se, kažem, trudim da položim ružu…

Istog 20 avgusta, ali 1988, prvi put će poslije Tita ili Blaža, jedan čovjek, Kosta Bulatović, okupiti desetine hiljada Crnogoraca, i to po strašnoj jari, na onom podgoričkom Trgu Slobode kojeg danas Crnogorci, od milošte, zovu Mugošinim Trgom.

Narod koji je decenijama, mirno, ali i sa tupom radošću, poput riba u akvarijumu, grickao svoju komunističku sudbinu, odjednom se, nikako autentično, nikako sam od sebe, nikako nošen unutrašnjim porivom i osjećanjem Nepravde, nego dignut zvijezdom izglednog uspjeha revolucije Slobodana Miloševića, ulio toga dana u jezero vrelog asfalta podgoričkog trga, barjačeći i kojevitezajući, tražeći oružje, tražeći svoj junački priključak u pobjedonosnom Miloševićevom hodu, jer ne valja izostati, to nikako…

Komunističko rukovodstvo, uopšteno govoreći, pozabijalo se ko zna gdje, računajući da će neko drugi, umjesto njih, odlučiti o njihovim foteljama, pa sljedstveno tome i o sudbini Crne Gore. Vjerovali su da to neće biti Slobodan Milošević, ali njegova nacionalistička revolucija ispod koje se jasno nazirala gola, ružna ambicija za ličnom vlašću, zadala im je smrtni udarac. Došao je trentak u kojem su sva komunistička vođstva na jugoslovenskim prostorima „branila“ svoje nacije, u ovom ili onom vidu, ali kako braniti , u crnogorskom slučaju, temelj kad je upravo on, skoro poptuno razvaljen u onoj Jugoslaviji Karađorđevića, a u novoj, komunističkoj diktaturi , ćutke, ali suštinski , mrvljen u prah i pepeo. Kako da se brani Vučji do kad o njemu Crnogorci pojma nemaju, kako da se brani sopstvena prošlost kad se u školama crnogorskim i na Univerzitetu ne uči svoja nego druga istorija, kako se pozvati na Nikolu kad je on jedan „obični“ separatista i zelenaš nad kojim se diže komitska sjenka Krsta Popovića koji je slikan kao izdajnik i zločinac i likvidiran kao bandit koji ne zaslužuje čak ni onaj namješteni „narodni“ sud, kako se pozvati na Sv. Petra i Njegoša kad su oni vlasništvo druge Crkve, a sopstvena je u sjećanju izbrisana, kako se pozvati na Grahovac kad Crnogorci ne razlikuju vladiku od knjaza Danila, kako se pozvati na bilo što kad se ni stogodišnjica Veljega rata, onoga oslobodilačkoga, sa junacima iz Duge krvave, onoga kojim je stečeno međunarodno priznanje onog 13 jula 1878 na Berlinskom kongresu, pa se čak ni ta okrugla stogodišnjica, uopšte i nikako nije obilježila u komunističkoj Crnoj Gori, kako da se pomene hiljadu godina istorije, kad Crnogorci pojma nemaju o ranom hrišćanstvu, Benediktincima, Vojislavljevićima i Bodinu, kad na Prečistoj Krajinskoj pasu ovce, kad se ona strašna bitka kod Tuđemila izgubila u najdubljim rupama memljivih zabrana, a Pop Dukljanin u istorijsku fikciju i halucinaciju, kad se o Bogumilima u Crnoj Gori se ne zna ništa, Balšići su potpuno izblijeđeli, a Crnojeviće tek na tren vaskrsava petstogodišnjica Cetinja, “proslavljena” sa čitavom godinom zakašnjenja, ili, kako se pozvati na Mojkovac kad je, u tek jedva sačuvanoj svijesti , Mojokovac pobjeda, a ne, i pored pobjedonosnog vojničkog ishoda poraz i kraj u Beogradu brižljivo skrojenog uništenja crnogorske države, kako se braniti kad su komunističke škole predavale sve i svašta, ponajviše neupotrebljive gluposti (Crna Gora je imala i jedini marksistički fakultet u onoj Jugoslaviji, takvo je to šupkanje bilo) ali ne i učile o svojoj zemlji, onom parčetu kopna uvezanog rječnim tokovima, na kojem se, vjekovima, zajednički živjelo. Naprotiv, zabranjivala se svaka rasprava o sopstvenom narodu ili narodima, kako hoćete, osuđujući ih , te rasprave, a priori kao nacionalističke. Da ne pričam o atmosferi u komunističkoj Crnoj Gori u kojoj se, na primjer, pojavljivanje memoara Gavra Vukovića , legalnog ministra legalne vlade u priznatoj državi(!) ne nikako u podzemnom samizdatu nego objavljivanje Gavrovo sa pozicije gole vlasti, smatralo činom izuzetne hrabrosti, a da ne govorim o zastidnoj klimi u kojoj nije bilo moguće objaviti zbirke golih arhivskih dokumenata iz određenih čvorišnih perioda crnogorske prošlosti, bez bojazni da vam se komitet ne okači na leđa.

Desilo se, naoko neprimjetno, a onda je ta neprimjetnost postala inercija, jer gledaj-od –čega-seživi-jadan da je komunističkom 13 julu 1941 bio veliki cilj i interes zaboraviti kako se došlo do onoga 13 jula 1878 i izbrisati sve što se sve dešavalo nakon njega, sve tamo do 13 jula 1941, jer od tog datuma, komunistima je bilo sve kristalno jasno, bili su tu Tito, Blažo i udba kao što su danas Milo, Sveto i…

Nego, samo koji mjesec kasnije, crogorsko komunističko vođstvo glatko će predati Crnu Goru poptuno nepoznatim Slobodanovim omladinskim junošama. Narod je, pošteno rečeno, slavio, ali svaki narod ima trenutke svoje istorijske benavosti , pa to ne možemo zamjeriti ni Crnogorcima, važno je da to ne preraste u periode ili u istorijsku sudbinu, dakle, krvavo rušenje one Jugoslavije, za lični račun Slobodana Miloševića, uz narodno veselje, moglo je početi, sa junošama na čelu…

A što je bilo sa onim Srbima kosovskim, zbog koji h je Kosta, onda, digao Crnu Goru na noge, znamo. Ni jedan jedini crnogorski političar na primjer, koji je zasipao verbalnim rafalima mržnje svakog ko se usudio dignuti glas protiv glupe i opasne Slobodanove politike, nije ukrstio redenike na junačkim prsima i pošao u bitku na lice mjesta , u neku od onih brojnih „samoupravnih“ srpskih oblasti, čak ni na Dubrovnik, jer tamo se brani, vikali su, i Crna Gora i Jugoslavija. Nijedan nije poslao ni sina ni brata, ni ženu, ni šćer makar kao bolničarku, modernu Kosovku đevojku. Ovakve trenutke, popularnih u Crnoj Gori, vojničkih ispraćaja, kamere režimske crnogorske TV nijesu zabilježile, jer nije ih ni bilo. Ni očigledna prodaja Kninskih Srba, onih koje su Đukanović i Marović branili od mene i Liberala(sic!) nikoga nije natjerala na ostavku u Crnoj Gori, makar ovu modernu, blefiranu, a da podsjetim, DPS bijaše onda još jedinstven

Crna Gora toga dana , 20 avgusta 1988 nije imala svoga Koudelku, a da ga je kojim slučajem imala, sigurno bi se našao pred jedinstvenim prizorom i čudom kojeg je trebalo zabilježiti kao izraz, rijetku masovnu manifestaciju nečega što u ljudskom biću stoji nasuprot njegovoj Ljepoti. Kad god gledam Goju, njegove ciklus o ratu, ili se zagledam u detalje njegovih čuvenih „Los Caprichos“ , živo osjetim tu atmosferu…


Responses

  1. jos jedno vrlo poucno stivo na koje se usudjujem da dam skromni komentar. Licno mislim da se kojim slucajem 1988. i pojavio neki crnogorski Palah,Zajic on bi danas bio predmet strasne hvale i divljenja od strane Jefrema, Profitera i ostalih… a vjerovatno i tada bi se reklo kakko je on hrabar, odvazan a istorija bi isla istim tokom..njegova zrtva bi bila zabiljezena ali ne i ovjekovjecena,u to sam siguran! A i jos nesto…siguran sam da bi bio predmet posprde onih koji nisu culi ni za Grahovac…onih koji mijesaju vladiku i knjaza Danila…….jednostavno njegova zrtvaa bi bila uzaludna zbog samog mentalnog sklopa naroda sa ovih prostora…sve ono sto je ovaj narod pojeo i sto i dalje jede suvi je dokaz ove tvrdnnje…busali se mi i cojstvom i junastvom koliko god hocemo od toga ne ostade ni trunka! Liberalni Savez je crnogorski Palah,Zajic,i dobro je sto nijedan zivot nije dat za tu ideju jer ga ova gorda brda na zalost ne zasluzuju! Necu dalje da ulazim koliko je zivota procerdano zarad te ideje… licno ne zalim ni jedan jedini minut koji sam posvetio LSCG-u,doduse zbog godina nisam ni imao mnogo odricanja,pogotovo u odnosu ne neke koji su svoj zivot podarili i posvetili LSCG-u od 1990…ne zalim nijedan minut samo zbog svoje nerodjene djece i njihove nerodjene djece…ni zbog cega i ni zbog koga drugog!! Jednom ste rekli da kada bi Vas pitali da li je trebalo osnivati LSCG,odgovorili biste odricno….ali prihvatam isto vasu tezu da je osnovan i da je u njega ugradjena ogromna ljubav onih koji su ga osnovali …prije svih 10 kopalja,Vas licno…moj komentar! Moja nerodjena djeca ce znati istoriju Gore Crne i prije 1945. onako kako treba…mozda i ostalih 6,3% nerodjenih ce to znati, a za ovi ostali ce ostati na nivou Vojina Djukanovica…i neka ce!!!!

  2. potpisujem sve do jedne rijeci koje se ticu istorije crne gore!!

  3. Osnovnu i srednju skolu sam zavrsio, i fakultet pravni… nisam imao prilike da cujem ovako nesto. A upravo je ono za cime zudim…ono sto me interesuje..sto “progutam”.

    Htio bih uputiti jednu molbu… vjerovatno nesvakidasnju – je li moguce, s vremena na vrijeme, da covjek koji zna ovoliko stvari nama mladjima preporuci neku od knjiga u kojima bi mogli pronaci istinu o Slobodi ljudskoga duha koja nam se – mogu slobodno reci – krije od prvoga dana naseg skolovanja u Crnoj Gori.

    Pozdrav.

  4. Nadam se da ce je sam napisati, jedini on ima pravo na to.

  5. Pjesnik Marko Vešović odbio je danas nagradu “Risto Ratković” koju mu je žiri u Bijelom Polju dodijelio za knjigu pjesama “Rastanak s Arencanom“.

    Vešović se u pismu, u koje je agencija MINA imala uvid, zahvalio žiriju i sarajevskom pjesniku Milu Stojiću koji ga je predložio za nagradu, navodeći da je prisiljen da je odbije.

    „Na žalost, prisiljen sam da je odbijem, jer je ta nagrada svojedobno dodijeljena Radovanu Karadžiću, čim je opoganjena“, kazao je on.

    Vešović tvrdi da se u današnjoj Crnoj Gori, uporno i metodično, šuti se o svemu što događalo u ratu, pa i o Ratkovićevoj nagradi kojom je „okićen durmitorski Istrebljivač“.

    „Protiv te činjenice, potpisnik ovih redova ne može ništa, ali odbija da bude umiješan u bilo koji oblik crnogorskog besramlja“, naveo je on.

    Vešović smatra da bi, ukoliko bi primio nagradu, javno podržao „dogovorenu šutnju iza koje stoji najmanje 90 odsto crnogorskih pravoslavaca“.

    „Što me ne čudi. Jer u ratu su najmanje 90 odsto tih pravoslavaca zdušno podržavali ono što se danas mora zaboraviti“, kazao je on.

    Vešović je ponovio da je on „pet posto Crnogorac“, i da bi mu sve preko toga bilo višak koji mu ne bi dao da živi “kako bog zapovijeda”.

    „U tih pet posto spada i ono što sam naučio od majke: pamćenje ljudskih djela, i zlih i dobrih, najviša je, možda i jedina ljudska pravda na zemlji. Tu Crnu Goru neću pustiti da odumre u meni. Zato neću da išta zaboravim“, naveo je on.

    Vešović je kazao da je njegovo odbijanje nagrade „izraz prijezira prema Crnoj Gori koja svoju samobitnost temelji na zaboravu“.

    „A još Seneka je znao – gdje prestaje pamćenje, tu počinje barbarstvo. Crna Gora je danas barbarskija no u doba vladike Danila“, zaključio je on.

  6. Ovaj put su mu Sarajevski mocnici dadose vise para da ne primi ono sto mu htjedose dodjeliti njegovi prijatelji ( tj, oni koje je preferirao i za cije je interese pokusao ostetiti LSCG svojevremeno ) sverceri nafte kojom su pokretani tenkovi istog tog Karadzica.
    On namjerno glumi mrzitelja, to povecava cijenu.
    Marko je jako dobar trgovac, na Darinku😉

  7. Mirko primio – Marko odbio. Drago mi je da je Marko odbio “najcrnogorskijeg” Ratkovića. Sve što stoji u tom pismu moglo je “podstaknuti” i Mirka. Ali nije.

  8. P.S.

    Govorim o odnosu prema režimskim nagradama, naravno, da neko ne pomisli da je Mirko primio Ratkovićevu. Čisto da ne bude zabune za “neupućene”.🙂

  9. Re: Radnik iz Lime

    Ja bih ipak pozdravio ovo Vešovićevo odbijanje nagrade. Lijepo je čuti kad se neko drzne da nešto kaže… A on je rekao vrlo precizno. “Dali dželatu nagradu, i nakon toga – nikom ništa! Riječ je o onom Ništa koje bije iz gotovo svega što nudi Suverena.” M.V.

    Kad je Radovan dobio nagradu, iste su vratili Jevrem Brković i Sreten Perović. Međutim, Sreten je ove godine predsjednik žirija! Ima li kraja ovome?

  10. Mogu samo reci da jeste dobro sto nije primio nagradu, ali ja na Marka Vesovica jos od vremena razbijanja LSCG-a gledam samo kao na trgovca moralom koji pretenduje monopolom na istim. Sa kojim pravom?
    Za mene licno je on u Sarajevu samo maskota, neko ko je bio potreban nekim mocnim krugovima u Sarajevu kao protivteza bosanskog bjesnika crnogorskog porijekla koji je na njihovoj strani.
    Kod mene nema onog principa “bili malo trudan” ne mozes podrzavati rezim u CG koji je istom tom Karadzicu i dodijelio nagradu i dati znacajan doprinos rusenju LSCG i onda je vaskoliko procistiti pa najednom opet biti moralni gospodar….NE…makar kod mene…

  11. Posted by: Slavko
    —————————————–
    “Jan Palah će se samospaliti u januaru 1969 samo nekoliko dana kasnije i njegov kolega, student Jan Zajic, a takođe još jedan mladić , Evgen Plocek u češkoj Jihlavi, goreće kao buktinja. Potpuno će ostati nepoznato da se u novembru 1969 u Varšavi, samospalio Poljak Rycard Siviec zbog stida što su poljske trupe uzele učešća u okupaciji Čehoslovačke.”

    —————————————–

    tacno mi nikad nece bit jasni ti ljudi sto se zapale u znak protesta protiv necega…
    ja bi se eventualno zadrzao na tom nerazumijevanju, dok bi, ako bi prepostavili slicnu hipoteticku situaciju u crnoj gori, vecina crnogoraca prepostavljam dodala tim ljudima jos koji bidon ako zatreba…

    —————————————–
    “Vešović smatra da bi, ukoliko bi primio nagradu, javno podržao „dogovorenu šutnju iza koje stoji najmanje 90 odsto crnogorskih pravoslavaca“.

    „Što me ne čudi. Jer u ratu su najmanje 90 odsto tih pravoslavaca zdušno podržavali ono što se danas mora zaboraviti“, kazao je on.”
    —————————————–

    sve je ovo u redu sto je veshovic odbio nagradu al mi je potpuno jasno da ovo licitiranje s procentima i konfesijama koji cute ili ne cute i slicne floskule imaju samo za cilj dodvoravanje radikalnim bosanskim islamskim krugovima, sto je nekada cinio i dodvoravajuci se danasnjem crnogorskom rezimu, kojeg, ko zna iz kojih razloga ne uzima na zub u ovom obracanju, vrlo smisljeno, nego generalizuje krivicu i delocira je s pravih krivaca koje ne smije da pomene, djukanovica i marovica. ne smije ni da rece cija je sad trenutno ova suverena.
    nazalost jos jedna dimna zavjesa ljudskosti…

  12. Uh, Wawy, pogodio si sto bi Dalmatinci rekli pravou Sridusto se tice Vesovica, svaka cast. Nece nagradu, ali hoce usluge onih koji kontrolisashe i koji sad kontrolishu dodjelu iste. Trgovina, Trgovina, Trgovina…Marko Darinkin stari broker😀

  13. Pred prve visestrancke izbore u BiH organizovano je u Sarajevu pjesnicko vece Matije Beckovica. BH medijima (dnevnim novinama, TV, …) je bilo zabranjeno da najave to vece cak i kroz placeni oglas, Abdulah Sidran je odbio da ustupi prostorije Doma pisaca BiH, tako da se o datumu i mjestu odrzavanja manifestacije moglo saznati neformalno. Otprilike se u neformalnim krugovima onih koji su htjeli da se vece provali govorilo o eventualnim slusaocima, a pogotovo domacinu koji bi vece vodio, kao “cetnicima, velikosrbima” i sl…
    Pjesnicko vece je odzano u punoj maloj sali Skenderije, a “velikosrbin” koji se “drznuo” da bude domacin Beckovicu te veceri, i primi zig na svoja pjesnicka pleca, je bio Marko Darinkin. Mozda postoje dva sarajevska pjesnika Marka Darinkina?

  14. Samo je jedan, ratni profiter Marko Darinkin.

  15. Uopste ne sumnjam da je u prvom, ili drugom, redu slusalaca te pjesnicke veceri bio tada javnosti nepoznati Radovan, koji je uzivao u visprenom i nadahnutom vodjenju manifestacije od strane hrabrog Marka Darinkina.

  16. Radniče iz Lime,

    rekao si da je Vešović ovo uradio da bi se dopao “nekim” moćnim krugovima u Bosni i da kontrolori ove nagrade mogu da mu čine “usluge”. Koji moćni krugovi, i kakve usluge, i odakle ti to znaš? Nije lijepo da iznosiš stavove u kojima insinuiraš da znaš nešto više a da to nećeš da podjeliš sa ostalima.

  17. A tek ako su srpski plamenovi koji su izbijali iz zapaljenog Marka te veceri uticali na paljenje slusaoca Radovana iz prvog reda, koji je tek bio osnovao Ekolosku partiju. Da nije Marko Darinkin sprzio “ekoloska ubjedjenja” slusaoca iz prvog reda?

  18. Marko je pravilo postupio, bas kao tipicni Crnogorac. kad vec nije mogao biti vodja Srba, postao je primjer antisrbina. Kazem antisrbina jer njegova projektovana mrznja prevazilazi individualisticko tumacenje zlocina, on zeli da se prikaze kao neko ko u potpunosti mrzi sve sto je ikad vidjelo krst.
    Iznogudski do daske i jedno i drugo!
    Radovan kao jos jedan tipicni Crnogorac prihvatio je da se zrtvuje umjesto Marka Darinkinog.
    Cica mica i gotova prica o dvije strane jedne te iste medalje….saga o Sarajskim Crnogorcima….

  19. Lijepo je vidjet kako izjednacavate Rasha i Vesovica,
    Slavka i Mila etc etc…
    Da ne zna neko sto znaci skracenica ABN?

  20. RE: Intet Glemt

    . “Dali dželatu nagradu, i nakon toga – nikom ništa! Riječ je o onom Ništa koje bije iz gotovo svega što nudi Suverena.” M.V.

    apsolutno se slazem da je sa ovim sve rekao… i zbog cega bilo sta drugo komentarisati …jedino ako se ne radi o naknadnoj pameti ili grizi savjesti!! Ipak ove dvije recenice me malo podsjecaju na nezadovoljstvo (ne)dobijenim mrvicama sa ‘kraljevog’ stola… ili se on ne zadovoljava mrvicama ili ni njjih nije dobio..ja mislim da je ovo drugo…sve u svemu ,ona dva pisma nakon pregovora LSCG-a i koalicije ZZJ nakon aprilskih izbora 2001. ne trebaju mu se zaboraviti ,jer ta pisma su pokazala Marka Darinkinog u pravom smislu..

  21. I ako čitam redovno vaše tekstove, priznajem da mi je sve teže da ih čitam. Teže jer je kroz sve njih protkana priča o nečemu o čemu sanjaju svi ljudi, svi slobodoljubivi narodi, o slobodi. Teško iz jednog jedinog razloga, ne vjerovatnog nekim normalnim narodima i normalnim ljudima poput Jana Palaha, Jana Zajica, Evgena Ploceka i hrabrog nada sve moralnog Rycarda Sivieca, ne vjerovatnog njima da još uvjiek postoji narod u Evropi koji ne treba slobodu. Postavlja se pitanje zasto? Pitanje na koje nema odgovora. Jer šta će sloboda narodu, koji slavi diktatore, koji ih priziva ako ih nema, onada će ih uvesti iz susjestva kao sto je to bilo sa likom Slobodana Miloševića te 1988 godine. Šta će sloboda narodu koji bi vjerovatno nekog svog Jana Palaha proglasio za izdaicu, ustašu, turčina, stranog plačenika. Godinama gledam kako moji Petnjičani slave poraze, slave ropstva, odlaze u Evropu da bi zaradili nekako da prezive, jer ne mogu u Crnoj Gori koja grabi ka toj Evrepi, ko zna mozda se na taj način i nadju jednog dana sa Državom, tamo ili ovdje sve jedno. Samo što taj susret nebi ovjekovječio Koudelka, jer na njegovim fotografijama lnema judi koji ne sanjaju, ljudi koji nisu spremni da se bore i sa Kentautima za slobodu. Koudelkine fotografije nisu mirno more i plaze na kojima se govori ruski jezik i nije mrtva priroda. A ni ja nisam Jan Palah, mada i za to ima opravdanja treba kupiti po ovim cijenama benzina, ali bar kada se ne sanja neka se spava.

  22. “…ili se zagledam u detalje njegovih čuvenih „Los Caprichos“ , živo osjetim tu atmosferu…”
    Izvanredno, poetski i “pravo u sridu”.
    Likovi iz Gojinih “kaprica” su oduvijek postojali i samo cekaju pravo okruzenje da buknu i nadvladaju razum. Crna Gora u ovih zadnijh 20 godina im je velikodusno predala sve.

  23. RE:Vladimir Kosić
    Poštovani Vladimire Radnik iz Lime ništa ne insinuira, moje je čvrsto mišljenje. Uzevši u obzir momenat kada se sramno obrušio na Slavka Perovića i LSCG sasvim je dovoljan dokaz o Vešovićevoj trgovini. Svjedoci “onoga” vremena dobro pamte u kakvoj je nemilosti bio od strane istih onih u čiju je korist kasnije i u “pravom ” momentu popljuvao LSCG i Slavka. Vrlo efektno i glasno propraćen svim mogućim medijskim podrškama prije svega režimskim, sa pozicije počasnog člana LSCG a na zadovoljstvo istih ovih kojima sada odbija nagradu!
    On koji je u Crnu Goru “vraćen” među “žive”(naravno zahvaljujući svom anti Miloševićevskom i anti velikosrpskom angažmanu, te ostanku u Sarajevu sve vrijeme rata) zahvaljujući LSCG i promociji na kongresu LSCG u H.Novom, kao i u mnogim drugim prilikama prije i poslije toga. Lijepo se i ljudski MarkoVešovićevski mudro zahvalio na podršci tada datoj.Očito je sada da mu je i ovih ,kako sam veli 5% crnogorskog bilo dovoljno za to, te se automatski svrstao tim gestom tamo đe stvarno pripada. U moralnom smislu. Svrstao se na stranu dzelata po automatizmu koji je implicirao taj postupak. Ne bih rekao da tada nije znao ko je ko u Crnoj Gori. Nije trebala velika pamet da se vidi kuda crnogorski brod(kanta) plovi, te ko je kome dijelio književne ( i ne samo književne) nagrade i ko će ih dijeliti u buduće.
    Svakako da u moralnom smislu nema dvojnosti. Kategorija je kristalno jasna. Ili jesi ili nijesi(moralan).Gazeći, bolje reći odričući se onih koji su se svojim činjenjem dokazali kao apsolutno moralni po svim opšte prihvaćenim norma od antike do danas, pokazao je ko je, tada. Nadam se samo da na taj način nije ugrozio moralni dignitet svog toliko pominjamog uzora u vaspitanju.Čisto sumnjam da je bio učen da može biti malo “tamo”, pa poslije malo “amo”, pa poslije opet “tamo”!

    Normalno je da on ne može biti u istom rangu sa jado Karadzićem, ali zar on ne znavaše i ranije pod čijim je pokroviteljstvom tom bijedniku dodijeljena nagrada.I ne samo njemu.Zar je njemu trebalo toliko vremena da prepozna šta se kako i ko u Crnoj Gori šminka prepravlja i uređuje “istinu”.
    Đe je on bio zadnjih 4-5 godina da reaguje svojim istančanim senzibilitetom na nepravdu laži i podmetanja. Izgleda da je njegovih skromnih 5% crnogorstva bio dovoljan procenat da se upregne u najvažniji projekat stoljeća u crnogoraca – prvo država(kakva fina i lijepa) pa demokratija ( a što je to?), svojim reagovanjem i ništa manje značajnim ne reagovanjm. Imao je šansu makar kad je nagrada Mirku Kovaču u pitanju.
    Jes …al otćuta.
    Što se dje ne javi od Baletićeve bajne emisije o dubrovačkom ratištu pa na ovamo….
    „A još Seneka je znao – gdje prestaje pamćenje, tu počinje barbarstvo. Crna Gora je danas barbarskija no u doba vladike Danila“, zaključio je on.

    Kakva su ovo parcijalna zaključivanja (na preskoke),to jest pitanje, zar je u vrijeme kad je shvatio izdajničko djelovanje LSCG Grna Gora i režim bili nešto drugo do barbarijanstvo!?
    Lično imam pravo da postavim ovo pitanje najmanje iz jednog razloga. Kada smo mi neki palili svijeće za nastradale i one sto preživljavahu tada u Sarajevu ,ovi su se “periodični”(po M.Vešoviću) barbari ne samo rugali tom gestu veći i nazivali pravoslavne i ostale koji su palili ove svijeće pred skupštinom CG mudzahedinima.

    Na kraju da ne bi ostala nedoumica, naravno dobar je to gest što ga Marko učinje, ali je otprilike fudbalskim žargonom rečeno,to kao da gubite utakmicu 5:0 i onda u 90-om min. dajete gol i smanjite na “odličnih” 5:1
    Strijelac pogotka u 90-om Marko Vešović kasno se razigrao.Može da smanji rezultat ali je utakmica u CG već odavno u zaostavnom vremenu.
    No dobro je i to. Makar će se zapisati.

  24. Aplauz za Slavka, svaki tekst je bolji od boljeg…ali eto nijesu htjeli crnogorci da ih ovakav covjek vodi i bude sluga naroda..nego izabrase ove…koji pale, ubijaju, pljackaju i ruse nam i zatiru tragove i istoriju..

    Marko Vesovic se kasno sjetio da odbija… na njega me uvijek asociralo ono- bolje prvi u selu nego zadnji u gradu… prodavao se i sluskinjao sve i svakog od kako je prodao liberale za saku duvanskih dolara.. a bio je to nekad castan covjek i pravi ustanik! Malo mi je muka od svih tih artikala od ljudi!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  25. —————————————–
    Posted by: Slavko
    “…Na sve ovo mislim dok prelistavam monogarfiju Jozefa Koudelke, onda malo poznatog fotografa koji će, čim su drevnim praškim ulicama zabrektali motori i zaškripale gusjenice teških ruskih tenkova, istrčati na ulicu sa sa svojim foto-aparatom i početi da snima…”
    —————————————–

    stvarno su slike fantasticne. sve govore same za sebe… maloprije prosurfah o jozefu koudelki podstaknut ovim tekstom, i evo nekih njegovih fotografija, prag `68:

    1. http://www.friedenspaedagogik.de/var/corporate/storage/images/media/images/praggr/13953-1-ger-DE/praggr.jpg

    2. http://images.encarta.msn.com/xrefmedia/sharemed/targets/images/pho/t622/T622768A.jpg

    3. http://web.ku.edu/~eceurope/hist557/lect17_files/Prague1968.jpg

    4. http://www.long-sunday.net/long_sunday/images/tank_1.gif

    5. http://www.britsattheirbest.com/images/f_prague_pages.zdnet.com.gif

  26. Poenta vezana za Marka Vešovića u ovom slučaju za mene nije u tome je li on pjesnik, veletrgovac, pljuvač, odmetnik, veliki ili mali čovjek, istureni element ove ili one strane ili šta već. Poenta je da je taj čovjek učinio djelo koje Mirko Kovač nije (s)mogao (ili nije želio) učiniti. Tačka.

  27. @Brano Koćalo, mislim da nije poenta u tome.
    jer on kao sto si ima prilike da vidis u pismu zamjera djukanovicu na shutnji, a nikako ne trazi njegovu odgovornost, ne upire prstom u njega jer ne smije, nego shara rukom po narodu trazeci odgovornost.
    a jos zamjera sto se nagrada nije oduzela karadzicu pa bi je valjda on poslje takvu lustriranu prihvatio?!
    sve mu se svodi na to da porucuje djukanovicu da nije opra biografiju da valja i kako treba, da uopste nije zadovoljan tim deterdzenat procesom.

    a ne moze sve da se ne poveze sa prosloscu. prosurfuj malo i vidjeces da je i on ucestvova u onoj nevjerovantoj hajci na liberale kada su trebali napravit manjinsku vladu 2001 sa podrskom koalicije zzj i konacno skinut mafiju s vrata narodu. potpuno otvoreno je ushao pod milov skut tada, pod plashtom price o crnoj gori. ovo je samo logican nastavak te price, jednog politikanskog pajaca skrivenog iza uloge intelektualca.
    za mene ovo njegovo obrazlozenje odbijanja nagrade ima istu tezinu ka i mirkovo primanje nagrade…

  28. Duško,

    Ako ostavimo po stranu tvoju analogiju ja sam u tvom tesktu pročitao + za Vešovićev potez. Evo i od mene još jedan + za Vešovićev gest. Ne vidim zašto je “zakasnio”. Nagrada mu je uručena tek ove godine, nije to mogao da uradi prošle. Mislim da se za ovakav gest ne može zakasniti, Mirko je recimo zakasnio, već su mu je dali. Mada čini mi se kad bi je evo i sad vratio opet bi bio na vrijeme. Ali u mom prethodnom komentaru tačka polemike nije bio Vešović več način na koji neko želi da sudi nekome, bilo kome. I on to čini na taj način što, insinuira. U polemici sa Slavkom Perovićem ovogodišnji laureat Ratkovićevih večeri ako se dobro sjećam osudio je politički potez to jest družbu sa srpskim strankama. Sasvim dobro se sjećam dosta liberala unutar stranke je tada bilo diglo glas protiv toga političkog rješenja. Liberalni je izgubio dosta članova tada, i ti ćeš se sjetiti. Pa ajde, Duško, malo da razmišljamo tako što ćemo pokazati prstom stvari koje nas muče i o njima razgovarati, a ovo trenutno na blogu podsjeća na amosferu linča. Duško, mislim da je sramnije insinuirati. Neki krugovi, neke usluge, prodao, nemoralan, pa to je DPS nivo, nikako LS’a, makar onog što ga ja znam iz NK-a.

    Ne zamjeri! Uzdravlje

  29. Da je Marko bio na Mirkovo mjesto uradio bi isto sto i Mirko i tu za mene prestaje prica o Marku. Volio bih da nisam u pravu.

  30. Opet se pozivam na POTEZ koji je covjek ucinio, pismo i estetsko-moralne recenzije njegove licnosti sada zanemarujem. Bespredmetno je. Uostalom, zar je Mirko Kovac bio vrijedan predmeta nagovora da odbije? Vise ili manje? Gluposti, poente su bitne, akcija koja se ucini a ne isprazno moraliziranje. Covjek je odbio. Sada ispade da ni to ne valja. To je negativna percepcija.

  31. Re: Brano Koćalo

    Dobro pitanje… Ako odbijanje nagrade nema nikakvog smisla, onda nismo trebali apelovat ni na Mirka Kovača… Ako je već svejedno.

  32. i pjesnik jevrem brkovic je reagovao povodom odbijanja vesovica da primi nagradu:
    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=280146

    i on je izgleda ona skola koja odnedavno, valjda nekom opstom naredbom iz nekog db centra, umjesto vlast, dps, i milo djukanovic, govori i oznacava kao krivce narod, ili uopstenim pojmom crna gora.

    to smo nedavno mogli da cujemo u izjavi istoricara zivka andrijasevica kako je ‘crna gora mnogo bolje birala krajem 90-ih nego krajem 80-ih.’ govoreci o AB revoluciji. te uopstene fraze se drzi i brkovic i veshovic i andrijasevic, a sve u cilju dodatnog pranja biografija crnogorskih dzemperaskih uzdanica, sto brkovic i eksplicitno pominje u ovom tekstu.

    a inace, nevjerovatna je i kategorija koju pjesnik brkovic uvodi u tekstu:

    “trenutni nedostatak moralne kondicije!”

    definitivno preporucujem tekst za citanje i hvatanje neke vece trenutne drustvene slike, jer mi se cini kako je sve to povezano…

  33. Poštovani Vladimire,
    Tvoje reakcije na moj stav kao i na pisanje Radnika iz Lime su vrlo tendenciozne. Tvoje izvlačenje iz konteksta (afirmacija postupka M.Vešovića)svrstava te na poziciju koja mi je na osnovu tvojih dosadašnjih komentara iznenađujuća. Zašto izdvajati + u kontekstu svega ostalog napisanog kad je kristalno jasno na šta ovaj čovjek (Marko Vešović) liči. Po mojim svjetonazorima koji se temelje na moralnim postulatima koji su kao što pomenuh ranije, bazirani na onom što moral predstavlja još od doba Antičkih filozofa te na tim osnovama razvijanom do danas, nemoguće je staviti u isti rang sramotne gestove i ljudsko pregalaštvo zasnovano na čestitosti ,dosljednosti i istini.
    Po onome što ovđe reče dalo bi se zaključiti da je prihvatljivo da ubiješ čovjeka pa da mu se izviniš, jer nikad nije kasno pa čak i ako tim izvinjenjem ne možeš vratiti život ubijenom, nema veze, dovoljno je izvinjnje i idemo dalje. Meni nekako to ne leži, ali eto možda griješim.
    Vešović Marko za mene je pročitana priča još od poodavno. No istina nemamo svi moć da stvari prepoznamo na vrijeme i u pravom svjetlu. Ne zamjeram.
    Suštinski ne može mi smetati što ti stvari posmatraš malo drugačije od mene po ovom pitanju.
    Meni je Vladimire u tvojoj reakciji na moju namjeru da odslikam jednu istinu indikativnije to što ti tako mudro,analitički i staloženo, reklo bi se, pozivaš da se prisjetimo te situacije u LSCG, taman kao da je to što je učinio Marko Vešović Vladimire nešto vrlo afirmativno te da su tih “dosta članova ” napravili dobar potez “dignuvši glas” protiv “svog” LSCG. Ja razmišljm kao što sam i tada razmišljao i siguran sam da je to bio pravi potez. Lično sam svoj stav prenio tada žalosnom Žiku Mikoviću alijas Miku Živkoviću kao i Slavku Peroviću, Miru VIckoviću i Vesni Perović koji su se nalazili u prostorijama LSCG u momentu kada sam ja došao. (podržao sam odluku LSCG) Dakle ne vidim što je tu bilo mudro od strane g. Marka Vešovića te ovih što su “digli glas”. Oni bi ga svakako digli (glas) prije ili kasnije kada im se za tako lucidna promišljnja ukaže “prava ” prilika.
    Da sjećam se ….vrlo dobro, ali moje sjećanje ne korespondira sa tvojim Vladimire. No nije to ništa strašno jer tada nijesmo mogli ništa promijeniti u redosledu događaja koji su bili već dobro osmišljni u kuhinjam van LSCG
    Rekao bih radije da je tada bila atmosfera linča protiv LSCG odnosno vrha stranke.
    Ja sam Vladimire pokazivao prstom i tada i mnogo prije a i poslije u centar, a neki su i tada i poslije pogađali prstom neđe drugo. Moram priznati da satisfakcije nemam od nihovog “pogađanja” ali mi to daje za pravo da čvrsto vjerujem u svoje procjene. U ostalom složićeš se da su “dignuti glasovi” učinjli samo zlo LSCG ali ne i neko osobito dobro niti korist na drugoj strani.

    Meni je Vladimire iskreno žao ako ti zbilja osjećaš atmosferu linča na ovom blogu o ovoj temi. Još mi je teže što Radnika iz Lime tumačiš kao nekog što sramno insinuira i to sa pozicije slične nivou DPS. Budući da sam se složio sa njegovom konstatacijom o Marku Vešoviću doživio sam tvoju reakciju lično i iz tog ugla.
    Sam Radnik iz lime svojim me zapažanjima i analizama više podsjeća na nekog Latino Američkog vrlo edukovanog iskusnog i načitanog slobodara nego li na kakvog kloniranog DPSovca. Iz ugla te percepcije nadam se da ćeš shvatiti moju reakciju.

    Ostajem u nadi da ti meni nećeš zamjeriti kao što sam ja tebi zamjerio.

    Što se tiče nikšićkih Liberala u potpunosti se slažem i meni je bilo veliko zadovoljstvo srijetati se sa tim divnim ljudima i ženama.
    A što se tiče Marka Vešovića možda najbolje priliči ona “Naknadna pamet mačku o rep!”

  34. Prosječan DPS glasač u vrijeme glasanja podsjeća na one “agente-spavače”. On radi svoj posao, trpi posljedice vremena koje su loše za svakoga, smije se kad je veseo, mršti se kad je tužan. Ali, kad dođe taj dan, njega pozove neko trelefonom i saopšti mu šifru, i on kao glasač-zombi odmjesečari do glasačke kutije i zaokruži ono zašta je njegova, ne više svijest, nego podsvijest programirana. On sjutra po glasanju čudi se kako je DPS pobjedio i ko to sve glasa za tu stranku koja ni po njemu ne radi kako bi trebalo.

    Sa druge strane glasač LSCG-a bio je neko ko ima osjećaj da svi znaju da ide da glasa za tu stranku i on je išao kao što pravedni šerif ide na dvoboj tačno u podne, sa pomalo straha u srcu i sa ne malo hrabrosti! Glasač ove druge stranke je takođe bio predstavnik nade u mogućnost bolje Crne Gore, ma šta to pojedinačno značilo nekome, za razliku od ovoga prvog šupljeglavog zombija koji je po golom instiktu prilagođavanja karakterističnom za niže oblika postojanja na ovoj planeti htio samo da bude živ a za nadu mu je bila dovoljna kladionica.

    E pa sad uporedi ti osjećaj jednog i drugog sjutri dan. Ovaj prvi je samo htio da sjutri dan bude isti kao onaj juče, i po hiljaditi put ga dobio, a ovaj drugi NAŠ on za dvadeset godina niti jednom nije ugledao “novi dan sa hiljadu boja”, a svaki put je mislio da hoće, jer treba, može, mora, ima pravde, Evropa neće dati drukčije, jer ničija nije do zore gorjela i šta ti ja znam… Ja sam jednom zatekao ujutro jednog glasača koji je radio u fotokopirnicu kako plače. Da li je plakao i sledeće izbore? I one nakon sledećih? Pa Jov pravedni bi izgubio strpljenje, po bilo kom osnovu, po nekoj sitnici, kao što je recimo prilazak srpskim strankama.

    E pa Duško, možda si ti sa tvojim moralom od antičkih vremena, sa tvojim hispano američkim prijateljem i sa tvojom nevjerovatnom sposobnošću pogađanja, spreman da ovoga što ga je izdalo strpljenje nazoveš Žika Mika, elem ja volim tu da vidim i drugu stranu medalje.

    Odluka da se priđe Svi za Jug koaliciji bila je i moja odluka. Takvu mržnju sam osjećao prema DPS-u, jer smo izgubili glasača, da sam govorio e vala, ako tonemo neka i vama u bude štete. I bilo je. Mi u NK-a, srećom, rasporedom, jezičkom na vagi, imali smo to zadovljstvo da smjenimo DPS-a. I mogu ti reći da je vrhunski osjećaj!

    Vrhunski osjećaj po cijenu da Marko Vešović počne da mahnita, po cijenu da se probude frakcije unutar stranke, jer onoj sto puta iznevjerenoj NADI, onim gorkim suzama treba malo da pokrenu nezadovljstvo i pronašu krivca.

    Nijesam politikolog i ne želim da određujem da li je nešto dobar ili loš politički potez. Da je bio rizičan jeste, i imao je svoje posljedice. Ali, Duško i Radniče sa Lime, ne mogu i neću da se bavim starocrnogorskom disciplinom “pljuvanja u dalj” po ljudima kojima smetaju političke odluke neke stranke. Marko Vešović ubio Liberalni Savez! Pa se sad izvinjava! Duško, već sam ti rekao analogije su ti slaba tačka, izbjegavaj ih, (savjet ne naredba).

    E sad postavlja se pitanje KO JE UBIO LIBERALNI SAVEZ? Ako nije Marko Vešović? LSCG je, o paradoksa, ubio onaj glasač što sam ga na početku opisao, onaj što je uvijeren da čini podvig kad ide da glasa. Njegov podvig nikad nije nagrađen i izgubio je strpljenje. Predstavnici tog što su iszgubili strpljenje dotrčali su tada iz Podgorice, Duško i sa identičnom retorikom koju si ti i tvoj latinoamerikanac primjenili na ovom blogu, puno sigurnosti u nešto oko čega je nemoguće biti siguran i bacali optužbe i vikali ispred prostorija LSCG-a.

    Šta misliš protiv koga, Duško? Da ti pomogne? Nijesu protiv Vešovića.

    Ton kojim ste komentarisali posljednje dešavanje podsjetio me je na taj sumrak, jer kad su se vratili iz Podgorice, sunce je zalazilo, a mi smo ih čekali na terasi ispred prostorija LSCG-a.

    Ustalom, što ne priznati da je ta moralna knjiga spala na dva slova u Crnoj Gori i poljubit se u dlan. Pušti, dobar je i Vešović samo ga ne okreći put NAS.

  35. V Kosicu, oprostite sto se mjesam. Ne vidim da je g Radnik iz Lime uopste polemisao sa vama. Mozda to nije moja stvar, ali mi se cini da ste ga malo pretjerano isprozivali bez da je on Vas taka ili se mjesa u polemiku vasu sa postovanim Duskom S. inace covjekom koji je u toku najtezih godina po LSCG i Crnu Goru pokazao najvecu hrabrost onu koja se moze mjeriti sa hrabroscu nasih predaka iz slavnih bitaka. Dusko S je simbol casti i otpora, crnogorskog prkosa i to znaju svi podgoricani, ali bas svi.
    Ja mu se iako on mene ne poznaje licno, zahvaljujem u ime svih nas.

  36. Poštovani Vladimire,
    Ne razumijem iz kog razloga i kome je namijenjen prvi doi teksta vezan za profil glasača. Predpostavljam da se tim “na glas” podsjećaš ko je ko, što je dobro ali iz mog ugla čini se da ti logika nije jača strana. No to i nije neko iznenađenje jer većina ljudi u ovim našim krajevima funkcioniše na principu trenutnog zadovoljstva i procjene, sa odsustvom sposobnosti za analizu i pravilno ređanje stvari a propo događaja.
    Za moju sposobnost kako ti reče “pogađanja” moram ti reći da ne mislim da je neki poseban dar niti kakva spektakularna vrlina( ali bi za one druge što pogađaju na “druga mjesta” mogla biti blamaža) To je ono što je slobodomislećim ljudima prirodno stanje. U slučaju događaje koji su pratili LSCG ( pa i ove epizode sa Markom Vešovićem) stvari su jasne onoliko koliko neko želi da mu budu jasne.
    Nerado bih ovaj blog ružio bilo kakvim diskriminacijama među posjetiocima, to sam pokazao u nekim predhodnim temama svojim obraćanjem, ali nekako mi se nameće pitanje da li si možda promašio blog obzirom na iznijete stavove?! Tu se moram iskreno ograditi jer kao što reče meni je analogija slabija strana i ostavljam dozu rezerve za izrečeno. Obzirom na tvoju sad već evidentnu širinu i sposobnost prihvatanja dijametralno suprotnih stavova ,a kako ih svojim životom i djelom prikaza već toliko pominjani Marko Vešović, vjerujem da imaš tu vrlinu.
    Tok tvoje misli teško je ispratit i ako sam i samog Foknera dugo čitao i analizirao, ali po nešto uspijevam da povežem, mada mi se čini da je za tebe Uliks pripravnik.
    Makar toliko da te pitam zašto ti mene pitaš ko je ubio LSCG. Ja ti na to neću odgovoriti već ti ostavljam priliku da narednih godina dođeš do valjanog zaključka i da nam to preneseš na stranice ovog bloga koji će siguran sam toliko potrajati (Bože zdravlja autorovoga) što zbog kapaciteta,sjećanja i talenta onoga ko ga je i lansirao, g. Slavka Perovića, a što zbog nasušne želje nas ostalih koji to isčekujemo. To ti dođe nešto skoro transcedentalno između Slavka i nas ponekih ostalih, u koliko ja možda ne griješim s obzirom da mi analogija ne ide. Vjerujem i želim ti da ti sve ide od ruke i analogija i logika spisateljstvo i dakako retorika jer možda se nekom prilikom nađeš uz rame Marka Vešovića i lično mu se zahvališ za uzvišeni čin kojim je trasirao put svim budućim i pasalim laureatima kao i crnogorskim dvorskim intelektualcima koji treba da budu uzor dolazećim generacijama.
    Možda se ti nećeš baviti i ne želiš da se baviš “pljuvanjem u dalj” ali je nelogično da u tome praviš diskriminaciju. Kako to da kad Marko pljuvaše nije pljuvanje a iznošenje činjenice da je on pljuvao LSCG i Slavka Perovića jeste pljuvanje. Nešto ti tu ne ide Vladimire Vladimire….
    Ovi što ubiše LSCG a nijesu Marko Vešović neka se zabavljaju po malo na blogu Slavka Perovića.

    Predlažem da sa stranica ovog bloga pošaljemo apel Marku Vešoviću da sa ostalim Markijancima postave takođe blog i na jednom mjestu mobilišu istomišljenike. Time bi smo učinjeli dvostruku korist. Em bi unaprijedili već dobro postojeci demokratski milje u Crnoj Gori novim starim kvalitetom em bi pustili ovaj postojeći blog da slobodno diše.
    Konačno stvar je u tome da li i kome vjeruješ ili ne. Ja vjerujem u nono što je radio LSCG i Slavko Perović prije svih ( ne umanjujući pri tome zasluge ostalih). To vjerovanje je uz neku intuiciju i lični snenzibilet prema ideji i ličnosti zasnovan svakako na činjenju.
    Marku Vešoviću ne vjerujem jednostavno pa da se sad zapali na trgu tzv.Slobode kao Jan Palah, sa kerozinom namijenjenim avionima Montenegro air linesa direktora Đurišića.
    Stvari su mjerljive i prepoznatljive pa i ako apstrahujemo moralne postulate koje ti vidim u najmanju ruku ignorišeš a reklo bi se i pokušavaš izvrgnuti ruglu. Samo eto pitanje je na žalost kako ko vidi iste stvari.

    Puno te pozdravljam i izvinjavam se ako sam prešao neku granicu blogerske nekolegijalnosti.
    Što se mene tiče završavam priču na ovu temu jer u protivnom bilo bi to krajnje neproduktivno a i nekorektno uzurpirati pažnju ostalih od kojih su većina željni istine i priče autora bloga.

  37. Poštovani Joakime,
    Ja na žalost nijesam vidio na vrijeme vašu reakciju već sam okupiran pisanjem poštovanog g. Vladimira jednostavno previdio vaše obraćanje.
    Hvala vam najljepša na takvim riječima! No ja moram zbilja iskreno reći a nadam se da u to ne sumnjate -MNOGO JE TO ZA MOJU MALENKOST.

    Ako bih mogao reći za sebe koji sam samo bio dio tima istih ljudi i neka mini personifikacija mišljenja, ponašanja, stavova, ekspresije i želja u nekim momentima ispred ostalih, fizički, dakle ponavljam kao personifikacija, onda je i to malo za sve ono što smo zajedno hrabro časno i bez poteskta i zadrške davali od sebe. I Vi i ja a i more sinje ostalih.
    Eto i ova me prilika potsjetila je na to da smo tih godina noseći i one balone pune (ko se sjeća tog “opasnog” oružja, putujući za B.Polje) imali nadu da ćemo učinjeti dobro za ljude i za Crnu Goru koju smo tada voljeli više nego slobodno mogu reći Crnu Goru. Eto, reklo bi se kakva slučajnost ja sam tada demostrirajući “opasne” balone rekao kako ću se kao Jan Palah samouništiti da pokažem tim gestom ko su LIBERALI!
    Neki su bili i ostali.To je vrlo važno što su ostali. Jer i ovaj Slavkov blog ne služi da bi mi prevaspitavali one koji se ne žele dovesti do stanja racionalne svijesti već između ostalog da se stvari ne bi zaboravile, brkale i skrivale.
    Čvrsto vjerujem da će uz Slavkove postulate, teme, priče, istine i edukovanje i naše minijature imati smisla i dati pravu sliku onima koje bude interesovala istina onih i ovih dana.

  38. Hvala na pozdravima Duško,

    neću ni ja odogovarat na neka pitanja koja si postavio tim prije što ne želiš da nastaviš polemiku, a ni meni nije “neka”.

    dalji prostor bih iskoristio se time što bih se obratio gospodinu Vešoviću a propo njegovog odbijanja nagrade:

    G. Vešoviću, ne sviđa mi se kad si napao lidera moje stranke zbog nekih političkih odluka jer time si napao i mene, to je bila i moja odluka. Ne mogu ti zamjeriti što si napustio LSCG zbog bilo čega, mnogi su to uradili, svako je slobodan da radi šta hoće. Ali ti nije valjalo što si onako zapištao, mogao si to mirnije, bez halabuke. Evo ođe neki vele da si uzeo i para od DPS-a zbog toga, ja to ne znam, nijesam bio sa tobom kad si to uradio, ali ako jesi – sramota je to zbog para. Neki ođe vele još i da si odbio nagradu i zbog “nekih moćnih krugova” bosanskih, jer oni više para davaju – ne znam nikad nijesam bio ni bio u Bosni, ali i to ti zamjeram ako jesi.

    Eto, i ja da pljunem u dalj!

  39. Ljudi, budimo slobodni i u svojoj slobodi nadjimo one stvari koje nas spajaju bez obzira na razlicita shvatanja po mnogim osnovima kako bi smo jednog dana (nadam se skorog) mogli da efikasnije djelujemo.
    Osnivni cilj moj, a nadam se da ga znacajnoj mjeri djelim i sa ostalim ljudima koji posjecuju ovaj blog je ideja preporoda crnogorskog drustva u pozitivnom smislu i oslobadjanje od negativnog nasljedja iz dalje tako i posebno iz blize proslosti.

  40. Vladimir je iskren covjek, na ciju emociju je lako igrati. Mnogi iskreni i posteni ljudi reagovali su slicno dok god su bili izlozeni rezimskim medijima.

    A onda im neko dosapne cistu laz, kao onda Marku, da ga je Mali kabinet nazvao spijunom. Taj nivo doziranja lazi nama na Ct je dobro poznat. Bilo je mnogih koji su sami izmisljali da im je neko rekao kako su spijuni i time skocio na odavno pikirano mjesto u skut DPS-u. Bilo je i onih kojima gradjevinske firme nisu smjele stati, kao i onih kojima nisu smjela stati skladista, pa su sacekali naredni prelazni rok.

    Ko god je stao sam sa sobom i razmislio o dogadjajima koji su se desili, a uvijek je mogao doci u LS da se informise o tome, bilo mu je jasno sto se desilo. pogledajte samo danas likove kojima se onda vjerovalo zlatna bikna stankovic sa tv-a sukovici monitori inovi

    Velika je sreca da je LS imao najvise onih nalik Dusku Stojovicu koji nisu dali da se LS stavi u sluzbu onom kotorskom isprdjelom budelu i tako postane privatno vlasnistvo mafije.

    Ovako Vladimir Kosic proziva glasaca koji je ubio LS. To je i bio plan DPS-a. Ali LS nikad nije na izborima postao vanparlamentarna stranka, tako da se taj plan nije ostvario. ls je odbio da bude dio namjestene igre u cg parlamentu

    Na zalost svih mislim da i danas pola ljudi koji ovdje dolazi vjeruje da je medo opozicija, da je milic opozicija, a da je 170hiljada gradjana crne gore cetnika, kao sto je rekao Marko vesovic kad se iskljucio iz LS. to govori da mu u LS nikad nije ni bilo mjesto.

  41. Lovcene, sistem u CG ne cini samo rezim nego potpuno ravnopravno sa njim i “opozicija”. Medojevic i takozvana opoziciona ekipa su kontrolisani igrac zapada sa nivoom autonomije ravnom nekom NVO-u u Burkini Faso ili Centralno Africkoj Republici.
    Potpuno su dozirani i kontrolisani, sa svih strana i ako ikome ne odgovara da naskodi ovom sistemu to su upravo oni, oni su na svom opozcionarstvu izgradili finansijske imperije i obezbjedili egzistenciju najuzim rukovodecim krugovima. Ucijenjuju, otimaju, bahato se ponasaju cak i gore od celnih funkcionera DPS-a. Na kraju mislim da im je jedini cilj iskoristiti situaciju i sistem do kraja u licne svrhe.

  42. E pa, lovćene, ne mogu ti reći hvala na pohvali da sam iskren. Jer kakva je tu zasluga kad se nemože ni tačno odrediti da li evo taman ovdje na ovom blogu neko nakon što napiše svoj “iskren” komentar ne udaru u kikot. Vladimir je iskren čovjek! U odnosu na šta i na koga? Zar nijeste svi iskreni ovdje na ovom blogu? I onda slijedi nešto što ja ne razumijem: “na čiju emociju je lako igrati!” Meni nije jasno izuzev ako umjesto ovo iskren nije trebalo da stoji “lakovjeran” pa je sa njim moguće raditi šta je kome volja. Nagovoriti ga i na ovo i na ono.

    Nikome, lovćene, iz političkog života ja nijesam bio nešto specijalno potreban da me nagovara na bilo šta. Nijesam imao prilike da se pokažem lakovjeran. Kad je zamrznut rad LSCG-a, nijesam otišao u LP (duhovito neko reče Long Play) ali ih ne mrzim, lovćene! To su moje dojučerašnje partijske kolege. Ali nije samo to u pitanju. Skoro pročitao sam filozofski aforizam: “Jedini način da se sačuva dostojanstvo je odustati!” ali i još jedan iz istog pera: “Zašto mijenjati partiju kad ima još toliko toga da bi se razočarao.”
    A ovo, lovčene, nije lakovjernost, ovo je cinizam. Ja sam odustao ali ne tako što sam postao gorak kao svi vi! Ja više ne praskam po svima dopuštajući da Pera, Žika i Laza iz crnogorskog političkog života budu dio mog “resantimana”. Konačno, svijet je mnogo, mnogo širi od granica Crne Gore i ne samo geografski.
    Mislio sam, na ovom blogu, stanuje jedna “opuštenost” ljudi koji su svoje bitke bili do kraja ne upavši u kaljugu na čijem obodu su čitavo vrijeme stajali i da su sretni zbog toga, pa su premni da se sprovode humor jer mogu, jer im stoji, jer su slobodni da zbijaju šale sa svim (ne) vrijednostima. A šta sam našao, gomilu ogorčene braće što hipnotisano gledaju u tuđe kaljuge i pljuju čim se nešto namreška.
    Meni ne smeta što ste napali Vešovića ali mi smeta taj ton zlobne komšinice ogovaruše! Konačno vešovićevski ton par ekselans!

    I više neću nikoga da prozivam. Ako i ovo znači, “na ciju emociju je lako igrati”. Pa ajde da vidim zaigrajte na ovu emociju!

  43. vladimire

    mene je vazda najlakse bilo slagati ako nekome vjerujem i ako mi je dojucerasnji partijski drug. ali mi ne pada na pamet da se lizem sa njim na racun starih partijskih bitaka, ako je u kljucnom treutku odlucio da me proda. nema ti tu neke velike filozofije

  44. Ma ni mene vala da mrzim. Nijesam mrzan!

  45. RE:lovćen

    “Na zalost svih mislim da i danas pola ljudi koji ovdje dolazi vjeruje da je medo opozicija, da je milic opozicija, a da je 170hiljada gradjana crne gore cetnika, kao sto je rekao Marko vesovic kad se iskljucio iz LS. to govori da mu u LS nikad nije ni bilo mjesto.”

    lovćene, ne znam otkud takvi porivi da se ulazi u glavu “polovini ljudi na ovom blogu”, da se secira li satanizuje neko mišljenje čak i ako nema blage veze sa konkretnim argumentom. Uvijek me je “ježio” taj arogantni stav nekih “prozvanih, najtvrđih liberala” da nas plaše vješticama i babarogama u našim redovima. Jedini suvisli način da se braniš protiv ovakvih okorjelih stavova jeste ili da ignorišeš takve ljudske porive ili da naprosto insistiraš na KONKRETNOM, a ne nikako paušalnom stavu i zaključivanju. Time se naravno ne osjećam prozvanim ( dovoljno sam slobodan, imenom i prezimenom, da ne pripadam nikakvim “polovinama”), nego mi je prosto nespojiv takav tvoj stav sa nekom mojom predstavom LIBERALIZMA.

    Jako poštujem stav autora bloga da o onima koji su otišli iz LSCG ne govori ni riječi. Zašto pljuvati ili gađati u nekog sa kim si do juče pio vodu sa istog izvora? Zašto razočaranje u nekog moraš neminovno kanalisati bijesom? Siguran sam da je apsolutna većina posjetilaca ovog bloga odlično informisana o političkoj situaciji u ovoj zemljici nesretnici… tako da nema potreba da praviš amebe od učesnika u raspravi – jer za mene ovdje nema nikakvih tabora i polovina…..

  46. vladimire, brano

    vasa ljubav prema onima koji su po mome skromnome stavu izdajnici je vasa stvar. ne pada mi na pamet da je diram, posebno kad vidim da niste mrzani.

    meni se ne ulazi u nicije glave, a posebno ne tebi brano, odakle ti to. nije mi ni na kraj pameti bilo da bi bas ti, bas na ovo mogao skakati. od nikoga ne pravim amebu, a ako neko prepoznaje da to radim on ce vjerovatno reagovati.

    “Zašto pljuvati ili gađati u nekog sa kim si do juče pio vodu sa istog izvora?”

    niti ga pljujem niti ga gadjem – on je moj politicki neprijatelj

    “Zašto razočaranje u nekog moraš neminovno kanalisati bijesom?”

    totalno sam opusten, nema bijesa, nema ljutnje, potpuno uzivam, posebno veceras, a i jedan sjajan koncert se priblizava. a katunskoga prijateljstva mi je pun qrac. ako su vama u niksicu uspjeli da objasne da je izdaja nesto drugo meni nijesu. ja ne vidim nista pogrdno u tome. ta rijec postoji u recnicima na svim jezicima, u politickim borbama u ratovima. ja znam da taj teret nije lako nositi. ali to je i prirodno. ne pada mi na pamet da bilo kome pripomazem u nosenju toga tereta.

    a prica, to sto smo vas izdali nema veze, pa mi smo sa istog izvora pili vodu – kod mene ne prolazi. sto me ne ubi to me ojaca. siguran sam da bih se od te vode sledeci put otrovao.

    a tebi zelim da se ne otrujes, taman kao i sebi

  47. @lovcen

    “vasa ljubav prema onima koji su po mome skromnome stavu izdajnici je vasa stvar. ”

    nije ok da lijepis takve stvari, zar ne? Nije baš ni fer, jer nemaš nijedan argument za to, sem ako ne pokušavaš da uvrijediš, a vjerujem da ti to nije cilj. Ako si na moje logično pitanje zašto je građanin Kovač Mirko vrijedan poziva da odbije nagradu, a građanin Vešović Marko učini upravo to kao pozitivan gest – ali vrijedan po tvom i mišljenju nekih na blogu svakako nije – dakle ako si iz toga zaključio moju ljubav prema rečenom gospodinu, onda nemam riječi za to.

    U svakom, slučaju, da ne ostane u oblacima: što se tiče Vešovića, Kovača, Živkovića i inih bivših liberala, nikada im neću oprostiti za svu političku štetu koju su nanijeli LSCG kao jedinom suštinskom pokretu otpora ovom bahatom režimu. Prema tome, moj prezir prema svemu što su učinili. Da li treba da pljujem te ljude da bih to podvukao? Ne, prepuštam ih zaboravu, prepuštam ih njihovoj totalnoj NEBITNOSTI, prepuštam ih margini, jer su oni svojim činjenjem postali upravo to.

    A tebe lovćene puno pozdravljam, uz očekivanje da će se raprava na ovom blogu održati na kvalitativno visokom nivou.

  48. za vladimira

    pokojna baba mi je stalno pricala da se cuvam ljudi koji se ne stide. nije sramota pasti, sramota je ne dici se.

  49. RE: lovcen

    ova ‘vasa ljubav’ nema veze sa vesovicem. mozda ce ti biti jasnije ako stavim ‘vasa tolerancija’

    Ljudi moji, sta je suprotno od: tolerancija? Netolerancija, iskazana kroz pljuvanje? Nije li to primjerenije rjecniku Vojislava Seselja negoli jednom liberalu? Moje misljenje o tim ljudima je poznato. Ako g. Perovic krajnje kulturno i pod punim moralnim integritetom niti spominje te ljude, ne vidim zasto svoj stav o tim tipovima morate iskazivati bezocnim pljuvanjem! Dje je tu ono cojstvo i sojstvo, tako parolaski popularno u savremenih Crnogoraca?

    Necu da zalazim u pitanja nicijeg stila ili licne kulture, ali moje odstupanje od takve prakse pljuvanja i blacenja je trajno i drago mi je zbog toga. Ako nesto razlikuje liberala sa velikim L, to je upravo nivo, a ne junacki arsenal psovki koje mozemo sresti dje god oces drugo!

  50. za brana

    “junacki arsenal psovki” uporedjujes sa “junackom izdajom”, izvoli

    ne interesuje me vise polemika o tome

    a cojstvo i sojstvo – na muci se poznaju junaci


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: