Posted by: Slavko Perovic | September 14, 2008

DNEVNIK, 12. SEPTEMBAR 2008. godine

Ovih dana sam sporadično pratio nova sporenja oko crnogorskog jezika. Vlast je otvorila i podgrijala još jednu podjelu, zasvirala na još jednu rupu na crnogorskim diplama. To dosadno, ružno, hrapavo šištanje ovog  „instrumenta“ podjela, pisak mu je već odavno inficiran, razguban od oblizivanja mnogih jezika, trenutna je DPS „melodija“ po kojoj se već igra. Naravno, priča o crnogorskom jeziku u izvedbi ove vlasti koja je ovaploćenje one babe vještice iz Gorskog vijenca što zavađa ondašnje slijepe Crnogorce, za razliku od ovih današnjih koji se prave da ne vide, ista je kao i priča o crkvi, o državnosti, o 13. julu one 1878. ili 1941, o nesretnom Cetinju kao prijestonici, o… bilo čemu, to je uvjek jedna te ista, dosadna, ogavna priča o upravljanju proizvedenim podjelama.

Neraskidivo bratstvo i jedinstvo u Crnoj Gori postoji danas samo u onoj grandioznoj pljački, grabuču, posvemašnjem urnisanju Crne Gore u svakom pogledu, njenom stalnom zavaljivanju, one Crne Gore za koju je, smije li se reći paradoksalno, obnova njene državnosti, označila, početak njenog definitivnog kraja u esencijalnom smislu, a koliko će taj kraj trajati, ostaje da se vidi. Ali, što više može biti toliko neobično u Crnoj Gori, u nesaglasju sa bilo čim pa da se može nazvati paradoksalnim u tom, poput balavo izgrizenog ćika, popušenom crnogorskom slučaju?

Sve je u Crnoj Gori podređeno i postavljeno u odnosu na taj kraj kao nekonačni grabuč nekolicine, on je, grabuč, magnetna igla koja usmjerava maleno crnogorsko društvo, egzistenciju svakog stanovnika onih modrih, nenadmašnih brda, bio političar, pop, policajac, akademik, „biznismen“ ili onaj jadnik koji jedva vezuje kraj s krajem, onaj čiju familiju nagriza sponzorstvo i narkomanija, kriminal i predoziranje, bio on toga svjestan ili ne. Moje iskustvo mi govori da je ogromna većina Crnogoraca svjesna ovih činjenica, ali i da ih maestralnom, nepojmljivo nerazumnom, neodgovornom lakoćom racionalizuje, a da je „otpor“ ovome više manifestacionog kraktera, dakle neophodna, svakodnevna doza svojevrsne auto-psihoterapije, jer nije lako živjeti kao dobrovoljni rob i tom ropstvu pjevati pjeseme, ili je sračunat da se preko njega dospije u poziciju bližu onom grabuču bez obzira što se zna da taj grabuč predstavlja skoro sigurnu, završnu etapu rijetkog fenomena očiglednog suicida čitavog jednog društva. Crnogorci počinju da liče na one kitove koji se iz čista mira zalete na pješčana žala da bi se na njima nasukali i umrli. DPS je sigurno jedno takvo žalo, a Crnogorce i kitove, ipak, ne bih upoređivao. Prosto, ako državu ne ispunjava društvo, ona postaje prazna kanta, lama sa zastavom i himnom, ili, u najboljem slučaju, poželjna destinacija za polusvijet koji živi u iluziji da je identičan onom svijetu i njegovim „vrijednostima“ viđenim u najnovijoj filmskoj storiji o agentu 007. Oh, Gospode…

Ovaj uvod je bio neophodan kao pitoreskna pozadina priče o jeziku koja me je podsjetila na nekoliko stvari.

Dobro se sjećam 1973. godine u kojoj je moj pokojni otac Vukašin, kao član ondašnjeg Udruženja književnika Crne Gore, prvi, javno, za govornicom toga Udruženja, rekao kako govori crnogorskim jezikom. Rekao i ostao na Udruženju sam-samcat, niko ga javno nije podržao, naprotiv – a-što-će-ti-to-pametan-si-čoek!

Možete zamisliti kako su izgledale sjutrašnje novine u kojima je moj otac dobio tretman mrskog razbijača bratstva i jedinstva, onoga koji potkopava temelje jedinstvu Saveza komunista! Komunisti Crne Gore (pridjev crnogorski uopšte se nije koristio) smatraju povodom nacionalisitičkih pojava u Udruženju književnika da… i tako. Pripremalo se i Vukašinovo isključenje iz SK, na porodicu se gledalo nekako poprijeko, neki su ljudi, naravno udbaši, postajali bahati.

Ja sam bio gimnazijalac, aktivan, ali ne i član partije. Upravo u tom trenutku hajke koja se sručila na mog oca, treba li reći, bez mogućnosti bilo kakvog odgovora, pozvan sam na razgovor u kojem mi je ponuđeno članstvo u SK, što je bio podli Danajski dar. Sigurno se mislilo da ja tu ponudu, u tom trenutku ne smijem odbiti, računalo se, možda, da će me i Vukašin posavjetovati da je prihvatim viđi-ovo-od-čega-se živi, željelo se da kao uzorni član partije prisustvujem masakriranju sopstvenog oca, da disciplinovano posmatram kad se na njega zaleti onaj partijski šljam, ona udbaška kuka i motika, a ko zna, možda će mali nešto i progovoriti, pametan je.

Naravno, odbio sam, ostali su bez teksta

Ne sjećam se da li su oca Književnici isključili, ili se isključio sam, nemam pri ruci dokumentaciju. Odlučio se da podnese ostavku i na članstvo u partiji kako bi preduprijedio već pripremljeni linč. Moja starija braća, Ratko i Budo dali su mu punu podršku, majka se složila. Nije bilo lako to suočenje sa rastankom od komunističke ideje kojoj je iskreno poklonio život, pokreta zbog kojeg je stradala čitava familija. Prije rata zbog objavljivanja članaka, priča i poezije socijalne tematike u ondašnjim jugoslovenskim listovima lijeve orijentacije. U ratu će dvojica braće poginuti u bitkama kao borci, dok će se u jednom trenutku sva familija naći deportovana u italijanskom logoru Klos. U drugom će italijanski sud na Cetinju suditi mojoj majci kao saradnici NOP. Uzbuđen, na sivoj „biserici“ koju će, svojevremno, kupiti na otplatu, omiljenoj mu mašini na kojoj je pisao svoje romane i pjesme, velikim će, lijepim rukama, prstima koji su unatoč težini letjeli po tastaturi, otkucati tekst ostavke. Završivši, uz reski zvuk valjka koji oslobađa papir, okrenuće se prema nama koji ga bez riječi posmatramo. Očiju punih suza, nekim potmulo svečanim tonom, jedan svijet se u njemu burdao, pročitaće tekst i reći: „Komunisti bez vlasti su nadljudi, nijesam boljih ljudi sreo od predratnih komunista, većina ih je izginula. Kad dođu na vlast, komunisti postaju šljam, bore se samo za još više vlasti i privilegija. Ova će zemlja propasti. Žalim sebe i moju porodicu, za koga smo se borili, žalim moju braću za koga su pali…“

Tako je crnogorski jezik imao vrlo konkretnog uticaja i posljedica na život moje porodice, onaj jezik kojim su, od rođenja pa do smrti govorili svi Crnogorci, počev od prvog komšije, ali se nije smio nazvati crnogorskim, jer se tako, smatrali su crnogorski  komunisti, razara bratstvo i jedinstvo, bode ravno u onu čuvenu zjenicu oka… što su bile onda, a pogotovu danas, čiste gluposti…

Mnogo godina kasnije, čim se namjestila situacija, u parlamentu ću ravno u kamere saopštiti da je moj jezik crnogorski. Vrativši se nakon sjednice kući, na Cetinje, nestrpljivo me je dočekao otac.

Zagrljaj, hvala ti sine, a ja njemu hvala tebi na svemu, oče! Dugo smo tresli ramena jedan drugom, srećni…

Prvi sam, u javnosti, počeo da koristim ono meko „Š“, da upotrebljavam „Đ“. Posebno je to imalo odjeka na raznim beogradskim televizijama na kojima sam gostovao, s obzirom da su crnogorske, o državnoj da i ne govorim, uglavnom bile zatvorene za liberale sve do 1997, a od tada „otvorene“ samo u dozama koje je mjerila vlast, osim televizije na kojoj je radio Miško Đukić.

Liberal je ubrzo počeo da koristi crnogorsku abecedu, oko čega sam se dogovorio sa Rotkovićem. Monitor, na primjer, to nikada neće uraditi. Tim jezikom neće progovoriti  ni većina onih koji se za njegovo imenovanje zalažu.

Jednoga dana, sav očajan, u moju kancelariju ući će Vojislav Nikčević i reći da Matica crnogorska neće, od junačkoga straha, da štampa pravopis crnogorskoga jezika. Odgovorio sam kako nema smisla da se Liberani savez pojavi kao izdavač, ali da mogu odmah obezbijediti novac za štampu. Predložio sam da izdavač bude Udruženje nezavisnih književnika Crne Gore. Tako je ugledao svjetlost dana prvi, mali Pravopis crnogorskog književnog jezika.

Čim je osnovan Free Montenegro, oglasio se na crnogorskom. Promociji vraćanja crnogorskog jezika kroz govore u parlamentu, dati će svoj veliki doprinos kompletan poslanički klub LSCG, posebno Miro Vicković, Radoš Rotković, Dejan Vučinić, Ljubo Stjepčević, Ranko Đonović, Čarli Ilić, Džemal Perović…


Responses

  1. DPS – kuzina sa sporetom od samozv. intelektualaca i svojom SuDoPerom zvanicno paricava na crnogorskom a u upotrebi su srpski, bosnjacki, hrvatski.

  2. Samo bih dodao da je i ovo jos jedan od nacina da se obesmisli na sav glas sustinski znacaj onoga sto je inicijalna ideja predstavljala. U cuvenom DPS maniru.

  3. Ipak se priča, piše, govori o našem jeziku. Optimista sam, znam da je sporo, ali kreće se.

  4. Fusnota o stvaranju masa

    neki ljudi su mlai i nista
    vise, a
    Neki ljudi su stari i nista
    vise,
    a neki ljudi ni stari ni mladi
    i samo to.

    I da muve nose odjecu
    i sve zgrade izgore u
    zlatnoj vatri
    Da se nebo zaljulja kao trbuh
    striptizete
    i sve atomske bombre
    zaplacu,
    NEKI BI LJUDI BILI MLADI I NISTA
    VISE, a
    NEKI LJUDI STARI I NISTA
    VISE,
    a ostali bi bili isti
    ostali bi bili isti
    ONO NEKOLIKO DRUKCIJIH
    dovoljnpo brzo UKLANJA POLICIJA
    ili njihove majke, braca, ostali; i
    oni sami

    Sve sto ostaje ONO JE STO VIDIS.

    Tesko je….

    Ova pjesma Charlsa Bukovskog koju naucih na pamet jos kao tinejdzer, himna je nesrecnih DRUKCIJIH i najbolje definise ono sto imamo sad, nakon svega u CG i svoj Diaspori njenoj.

  5. Pomenuste Mira Vickovića pa se odmah sjetih onog, moram reći nesoja od Živkovića, kako je izmontirao onaj slučaj sa balvanima i atentatom na njega i isto tako montiranim sudjenjem sa Djukanovićem… Sjetih se kako je nesrećni Miro onako bolestan zajedno sa ostalima išao da mu da podršku… Pa se sjetim Trestenova, pa se sjetim masona i onoga mu druga, isto nesoja Jovovića, Pa se sjetim, mikrofona u ruci… Pa se sjetim kako je zadao poslednji udarac partiji na čiji je lider bio… pa se sjetim posljedica svega toga… Pa se sjetim Vesne kako je samo u pravu bila kada je dala najjasniju i najprecizniju definiciju crnogoraca… Ako bi se samo prisjećao ostalih… najcrnogorskijeg Jevrema, pa Vlahovića, Zokija našeg, pa Purka, Rotkovića, Krsta…
    Šibali su Vas vjetrovi gospodine Peroviću…

  6. čitam prije neki dan kako se u okviru uobicajenog forsiranja bipolarnoga i bačanja koske narodu od strane dps-a izvjesna gospođa iz tog famoznog savjeta zalaže za to da kao jedna od varijanti u crnogorskom jeziku bude i npr ‘gdje’ i ‘sjutra’ uporedo sa ‘đe’ i ‘śutra’. ok, njeno mišljenje. a argumentacija za to joj je to što su se određeni intelektualci u svojim akademskim krugovima za ove 50 godina navikli da pričaju standardizovanim srpskohrvatskim-srpskim, pa bi im sad teško palo da se drukčije izražavaju, bez obzira što 99% naroda priča drukčije.
    i sad komplet normiranje crnogorskog jezika bi trebalo podvest pod njenu želju i još par mudrih akademaca, a ne onako kako priča narod. nevjerovatno..
    a da, još se gospođa založila za to da se cetinjski govor uzme kao osnova nekog, ako sam dobro svatio a mislim da jesam, svečanog govora koji bi se upotrebljavao u rijetkim svečanim prilikama, valjda kad dolaze oli ren i solana u pośetu..
    kakva je to sprdnja… ka da ne mogu uzet sve ono kako se priča u crnu goru, napravit od toga standardizovan jezik i to je to. bez ikakvih kerefeka. prosto i jednostavno.
    al kao i sve kod ove vlasti, i ova priča o standardizovanju jezika mora izgleda da prođe sa formiranjem dva ili više tabora, i navijačkim grupama.
    što je više navijača i navijačkih grupa kojima je bačena koska, to oni lakše mogu da nastave sa svojom mafijaškom diktaturom.

  7. Eto je doslo napokon i to vrijeme da nam kazu i pokazu kojim mi to jezikom govorimo, ucili su nas do sad za koju drzavu treba da glasamo, koju zastavu da okacimo na nasa veselja, koju himnu da pjevamo, kojem bogu da se molimo, za koji fudbalski tim da navijamo, i to sve nama CETINJANIMA….pa i ja kazem DOKLE???? Ko ce mene da ispravi nepravdu zbog pravlino crnogorskog citanja gorskog vijenca, kada sam dobio nepopravljivu jedinicu u srednjoj pomorskoj skoli od aktuelnog clana dps a kasnije i mIlovog ogranka? Ko ce odgovarati za moje batine od strane narodne milicije zbog tek izaslih plavih naljepnica sa dva prsta i crnom gorom ovjencanom zvjezdicama???
    I dok oni ponosno pune stampu o tamo nekom crnogorskom jeziku u Cetinju cujem da je Cetinjsko kulturno ljeto kostalo ni manje ni vise nego 200000 eura ili slovima dvjesta hiljada eura,
    i to bas ovo ljeto kada su opet pocele price o tome kako je bivsa vlast pokrala sve, i opet se prica o lancima robnih kucca u Pragu, a zivkovicevi izdajnici se u stampi nazivaju CRNOGORSKIM LIBERALIMA !? Na Facebooku mi dolazi poruka:
    “Dragi Liberali,
    Po drugi put za sest mjeseci administratori Facebook-a nam ukidaju profil UJEDINJENI LIBERALI PODGORICE. Na profilu smo imali preko 700 prijatelja za kratko vrijeme tako da nas ne bi cudilo da je direktiva o ukidanju stigla iz CG. Nekome i dalje ne odgovaraju Liberali.Ali kod nas nema predaje !
    Sacuvali smo veci broj imena nasih prijatelja ali smo s njima izgubili kontakt. Zato smo opet otvorili profil pod nazivom PG LIBERALI.
    Primjetili smo da kada mi pozivamo nove prijatelje tada se i desi blokada…zbog navedenog MOLIMO VAS, da VI nama uputite poziv za prijatelja i da pozovete i vase prijatelje na profil PG LIBERALI.
    PG LIBERALI to smo svi mi slobodni gradjani Podgorice i CG !
    Pokusavaju da nas razbiju i preko FB !
    Nece uspjeti !
    Zajedno smo jaci !
    Zajedno nas je vise !
    SVI NA profil PG LIBERALI !
    NEGO STO !! ”
    Strah i dalje postoji a mozda opravdano…
    Na Tvcg gledamo u samo jedan dnevnik:
    -medojevic pregovara sa srpskim strankama, Sdp prijeti dps-u, a na docek Vaterpolista u PG uz crnogorske zastave masa vice eviva montenegro a Mugosha place…xexexe s-f film jel’da?

  8. Poštujem vas Slavko jer ste častan čovek,a to je danas retka vrednost.Samo se razlikujemo što ja taj jezik kojim govore svi Crnogorci a kojim i ja govorim zovem Srpski.

  9. Poenta svega onoga sto je LSCG uvjek propovjedao je da smo veliki toliko koliko smo spremni da prihvatimo razlicitosti, bez obzira kako ko zvao jezik kojim govori.

  10. Ime srpski jezik mi ne smeta ni zeru, mnogo mi vise smeta Ranko PRODUZNI KABL DPS-a koji se ponovo glupim svojim igrama sprda u lice crnogorcima…fuj.. A ova smotana i potkupljiva opozicija lise nekih pojedinaca ne zasluzuje ime opozicija. Jedan je bio LSCG i njegovi casne vodje i glasaci.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  11. .

  12. I bas kao u ”1984”,srijecemo se tamo gdje nema mraka.Gospodine Perovicu,jako je prijatno citati vase dnevnike,brojka od 85.000 govori puno,ali jedno je citati a sasvim drugo ”SKUPITI”hrabrosti i napisati svoj komentar.Jako je lijepo potapsati drugog po ramenu i reci da je nesto odlicno rekao ili napisao,jer znate nijesmo svi tako ”pametni”.
    Ja,medjutim smatram da je sustina u obicnoj ljudskoj hrabrosti,i da svaki gradjanin iskljucivo zbog sebe i svoje porodice,mora dati komentar,svog zivota prije svega.
    Na kraju,kao i na pocetku ORVEL;
    DOK NE POSTANU SVJESNI,NECE SE NIKAD POBUNITI,A DOK SE NE POBUNE,NECE MOCI DA POSTANU SVJESNI.

  13. ja jedino tebe Vesna ovđe ne shvatih…
    Pozdrav za mog lidera…:)
    Uključujem se i čitam, prvo sam te malo kritikovala u grupi S.P., al svakako to je morao da izađe ovaj bijes skupljen svih ovih godina-što si otišao…
    Ne bih se ni sad ovđe upisala da nije Vesninog komentara:), jer ja oduvijek pričam TEČNIM CRNOGORSKIM jezikom, pa kad tad će ga i nazvati tako…što ću:)
    E VIVA 🙂

  14. misko,
    ovi “pg liberali” na facebook – u su liberali taman kao i oni “liberali” na mitinzima od referendumske kampanje.

    Ču Pg liberali, svasta:p

  15. Maja,odlicno sam razumjela ovaj tecni crnogorski,samo nastavi pisati komentare bez obzira koja je tema.A prica o jeziku bas kao o crkvi,samo kad je neka rasprodaja drzavne imovine u toku,nista novo.Pozdrav.

  16. maja,
    nadam se da si procitala moje komentare na njihovom wall-u, ljudi iz svih krajeva bivse Jugoslavije im salju poruke dozivljavajuci ih pravim LIberalima, zato sam svima slao privatne poruke sa Slavkovim i Sasinim linkovima. LJudi mi pisu i zahvaljuju na datim linkovima jer kako kazu da je samo i jedino Slavko Perovic bio i ostao lider LIBERALA…
    Pozdrav

  17. ja ću od sada biti maja sa 2a, jer nas ima dvije:)
    ja sam ona maja što je pisala Vesni, a ne ova za Liberale pg.što je pisala..
    E sad, stvarno ne shvatam ko su Pg.Liberali, Vi me pogubiste!!
    Odakle ja da znam ko je ko??
    Al evo mi Miško pomenu Živkovića-pa se naježih…uhhhh
    Vesna,
    da nisi ti ova Pg.Liberka, jer ja nešto ne kopčam tebe?? :))))

  18. Maja sa nekoliko a,najmanje je vazno kopcas li ti mene ili ne,ovdje smo prije svega da relaksiramo dusu,makar je to sa mnom slucaj,a ja sam nesrecnu crnogorsku zbilju ukapirala jos davnih 90 tih i vjerij mi nijesam srecna zbog toga,bas naprotiv.Ako jedan narod nakon svih ratova,inflacija,pljacki,ubistava,ponizenja po svim osnovama,nije smogao snage napraviti pravi izbor a moram istaci nije mu trebala puska vec olovka,sto reci o toj nesrecnoj vecini.Fino je Slavko govorio;NAMA JE OVA ZELJA DOMOVINA A NJIMA IMOVINA.

  19. eto…ipak je bitno da te skopčam:))

    ja imam 28 god., i mislim da još ima nade da za života VIDIM rezultate MOJE borbe, a bila sam samo tinejdžerka od 14god., kad sam ušla u LSCG u radnički univerzitet…dosta dugo-po meni, JA svim srcem vjerujem u Slavka P., VJEROVALA sam MU i da će mo postati INDEPENDENT, pa eto…doživjela sam to – na prevaru ili ne, ali eto..to je bio moj najveći san dugo godina…

    i NIKAD, shvatila sam NIKAD ovaj narod neće izabrati druge, dok Milu ne dosadi po sam ode, a ovo oko njega se nakrade dovoljno, izaberu neku avetinju u kojoj narod neće viđet gangstera( jer se Crnogorci “pale” ) na te NEDODIRLJIVE PERSONE…
    i onda štitim ovo malo želudca na kojem nije izrastao čir:), i čekam…bez nervoza…

    a volim da uđem ovđe, i vidim sliku ovog slavka(muž me optužio da sam zaljubljena u njega) :))
    – ne kapira čovjek
    da meni sva ova slova na ovom blogu govore da nisam luda i da imam razloga da vjerujem i da se nadam jer ..još nas ima🙂
    samo s vjerom :))

  20. Majaa,ima nas,ali nazalost nikad dovoljno.Sjecam se,lokalni izbori-Cetinje 2005,nikad bolje odradjena kampanja,Slavko dan noc prisutan,vodi se racuna o svakom detalju,organizacija nikad bolja…a rezultat,to su Crnogorci.
    Zato sam ja napisala,tapsu te po ramenu,hvale,obecavaju da citave porodice glasaju za liberale…i na kraju i sami prodaju licnu kartu,”heriji,junaci’.
    SJECANJA NIKAD NE UMIRU,NA MOJU SRECU A NA NJIHOVU ZALOST.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: