Posted by: Slavko Perovic | September 20, 2008

DNEVNIK, 18. SEPTEMBAR 2008. godine

Zna se da je crnogorsko društvo kontrolisano, neslobodno, artikulisano i usmjeravano prema materijalnom interesu nekolicine. U crnogorskom se društvuništa ne dešava slučajno, počev od toga da li se ulicom trenutno „valja“ kokain ili heroin, ili se gradi hram Sv. Save, ili se probira novi ministar kulture, ili se Crkva „registruje“ u policijskoj stanici, ili se Lipci burdaju u more, ili se ruši Avala, ili niče Zavala, ili na ekranima posmatramo kako Mihailo crnogorski, dok se mantija vitla oko njega, preskače crnogorska gumna poput preponaša, ili nam politiku „analiziraju“, Jovićević ili Janjić, ili… pa sve tako preko izbora pa evo i do jezika.

Skoro da sam bio zaboravio kojim jezikom govorim, da me na to nije podsjetio prilog na pretužnoj crnogorskoj, vazda sluganskoj televiziji, u kojem se neka reporterka muški trudi da zadrži, makar malo odškrinuta, teška, prostakljena, eloksirana vrata kojima su, cijelom visinom, spuštene one otužne, bijele,plastične roletne, kako bi sakrile onoga što stoji iza njih. Ona se trudi, čak po cijenu da izgubi ruku, da nekako proturi mikrofon do ustiju onoga ko ta vrata gura, zamandaljuje s druge strane, ko je iza njih, ko se svađa sa njom manirom domaćice, sikćući. U narednoj sekundi saznajemo da je iza vrata, sakriven, ostao niko drugi nego Branko Banjević, vrli predsjednik Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika!

Provaljuje iz mene salva smijeha, prava erupcija dok mi se niz lice kotrljaju suze, skoro da onemoćah…

Nije da se Branko plaši kamere, tako mu je lijepo pristajala u onim danima slave kad je poletno, sa inim znamenitijem crnogorskim piscima, na trošak režima, ugodno obilazio dijasporu, naglo izronivši iz dugogodišnje nijemosti, propagirajući u horu sa kolegama kako je ovaj crnogorski režim bogomdan, a da su liberali…

Prisjećajući se kako su Česi od krhotina nanovo skupljali svoj skoro izgubljeni jezik, prisjećajući se pravog masakra koji je doživio provansalski, jezik velike trubadurske poezije koji se, srećom, polako vraća, prisjećajući se kako je za svega nekolike decenije vaskrsnuo katalonski, prisjećajući se, a primjera ima mnogo… treba reći da se Branko, zajedno sa savjetom koji pored njega čine i Rajka Glušica, Tatjana Bečanović, Zorica Radulović, Igor Lakić, Rajko Cerović, Zuvdija Hodžić, Mladen Lompar, Mirko Kovač, Milenko Perović, Čedo Vuković, Milorad Stojović i Adnan Čirgić, latio važnog i uzvišenog, istorijskog posla.

Sjenku na ovaj posao bacaju iznenadne podjele u svajetu, posebno činjenica da se Branko krije, Mirko Kovač ćuti kao zaliven, ne čujem čuvenog filozofa Milenka Perovića, Miško Perović još nije napisao uvodnik, Esad ne lamentira, ne znam gdje je veliki Zuvdija… Ako ovo nije bila prilika da Mirko zagrmi iz Rovinja, a Milenko iz novoga Sada, a Miško sa stranica Monitora, a… ne znam kad će oni imati priliku da javno progovore crnogorski. Makar na zajedničkoj konferenciji za štampu, ako ne na književnoj večeri. Ovaj „posao“ se završio tako što su Branko i Savjet, odnosno njegov većinski dio, zbog unutrašnjih iznenadnih podjela, pitanje jezika vratili Vladi, molim fino, sakrivši se iza, do duše ispravnog predloga, ali to može najaviti da predlog neće biti usvojen, a da će u novoj varijanti demokratski, ada kako, biti usvojeni oni famozni dubletikojima će se ona četiri glasa što su temeljna karakteristika crnogorskoga jezika, njegova kičma i živi, neuništivi, nezgasli znak ili spomenik crnogorskog trajanja kroz vjekove, ostati minorni, svedeni na incident u okeanu kodifikovane jezičke prakse koja se, u crnogorskom slučaju, zasnovala na Vukovoj predrasudi i olakoj improvizaciji u ime višeg cilja i više ideje jezičke reforme koja je, u tom smilsu, dovela do ogromnih teškoća, a djelimičnog rezultata.

Nego, odavno sam razumio da Branko, kao ni najveći broj onih koji se zalažu za jezik crnogorski, prosto njime ne govore, a niti pišu, što je pokojnog Nikčevića činilo često tužnim, iznevjerenim, ponekad očajnim. To društvo je uvijek u javnim nastupima prakticiralo istočno-hercegovačku štokavštinu, onu koju je Vuk uzeo za osnovu svoje jezičke reforme zaobilazeći tako crnogorski jezik, ostavljajući ga na suvom, bez fonema za ono meko Š, meko Ž i Z te zaobilaznim putem, jotovanjem, proćerujući ono Đ i Ć… O naglasku da i ne govorim.

Generacije i generacije Crnogorca učiće se i poučavati da su oni meki glasovi, a posebno naglasak crnogorski, seljački u odnosu na srpski jezik i naglasak, da su izraz zastidnog primitivizma, a nikako najdubljeg narodnog iskustva i skoro zgaslog narodnog pamćenja o svojoj pra-domovini. Ta pra-domovina se nalazila u Polablju, na onoj prostranoj teritoriji uz rijeku Labu koju su nekad držala brojna slovenska plemena dok ih odatle nijesu istisnula jača i brojnija, novopridošla germanska. Nekoliko tih slovenskih plemena zaputilo se na jug kontinenta, zaustavilo među modrim crnogorskim brdima osvrnuvši se oko sebe, i odlučilo da tu ostane, postepeno zasnivajući i veze sa starosjediocima.

Desilo se to neđe (negdje) između V i VI v. naše ere.

Veliki roman bi se mogao napisati o putu i sudbini onih mekih glasova i onog naglaska, bio bi to roman o nevjerovatnom otporu pokušajima brojnih asimilacija i okupacija, jer oni meki glasovi, uprkos svemu, uprkos vjekovima i miješanjima, asimilaciama i okupacijama opstaše.

Žamore i žubore do danas u svakoj crnogorskoj kući, smatrala se ona srpska ili crnogorska ili bošnjačka ili… Oni su nam potrebni kao nikad, ne nikako zbog ili protiv drugih i ne u odnosu na druge, nego zbog nas samih, zbog naše samopotvrde i zbog pamćenja koliko muke i stida sami semi nanijesmo, potirući svoje sopstvo. Nije više ironija što će o tome odlučivati ljudi kojima smo dragovoljno predali sudbine, dragovoljno pristali da budemo namamljeni i zavedeni za planinu pljačke, ljudi koji ništa osim pljačke ne razumiju, a jezik naš nasušni poimaju tek kao svakodnevni instrument laži i staru igračku za nove podjele.

Ironija je u tome što većina Crnogoraca još uvijek misli da mogu prevariti i ono ogledalo u koje se svakog jutra, poslije buđenja, pogledaju…


Responses

  1. Kako napreduje recnik?Strasno privlacan posao.Sada jeziku dajemo konacni oblik-oblik koji ce imati kad vise niko ne bude govorio drugacije.Kad zavrsimo,ljudi kao sto si ti morace da ga uce iz pocetka.Vjerovatno mislis da nam je najveci posao pronalazenje novih rijeci.Ni govora o tome!Mi unistavamo rijeci-na desetine,na stotine svakodnevno.Svodimo jezik na sam kostur.Svake godine sve manji broj rijeci,sve manji obim svijesti.Zar ne shvatas da je cilj novogovora bas u tome da smanji obim razmisljanja?Cak ce se izmijeniti i knjizevnost partije.Pa i parole.Kako odrzati parolu “Sloboda je ropstvo”kad cak ni pojam slobode nece postojati?Cijela klima misljenja ce biti drugacija.U danasnjem smislu te rijeci,misljenje,u stvari,nece ni postojati.Ne razmisljati znaci biti ideoloski ispravan-nemati potrebe za razmisljanjem.Biti nesvjestan znaci ideoloski ispravan.
    Zapita se,kao i mnogo puta prije toga,da nije on sam lud.BITI LUD MOZDA ZNACI SAMO BITI U MANJINI KOJA SE SASTOJI OD SAMO JEDNOG COVJEKA.

    Orvel.

  2. Što se govornog jezika tiče “najpravilniji” je onaj koji omogućuje ljudima da se razumiju. A pravila govornog jezika različita su ponekad od jedne ulice do druge i često svjedoče o veoma bizarnom stanju u kulturi. Jedan od primjera je svakako ovaj jezički osjećaj ljudi koji pripadaju istočno hercegovačkom dijalektu da starocrnogorska varijanta mekog s, ž i z jeste stilski izraz govora koji pripada ruralnom stanovništvu. Jasno je da takvo razmišljanje (misli i jezik su dvije strane iste medalje) dolazi zbog položaja starocrnogorskog van norme. Biti van norme znači biti potisnut na obod, pade na pamet OBOD cetinjska firma. A centar i obod često znaju da razmjene svoja mjesta te je pravo vrijeme na ovom mjestu da iznesen definiciju jezika koja mi je ostala u sjećanju koja korjenašima, krvnicima i tlocrtašima može biti samo duhovita ali za mene ima duhovitost šale koja otkriva normativnost, dogovornost ispod maske govora o suštini, temelju, istini itd. evo definicije: “Jezik je dijalekat koji je dobio istorijsku priliku.” Zašto tražiti nužnost u sasvim slučajnoj igri istorijskih prilika. Slučaj postoji da bi ljudi na zemlji imali osjećaj da nije sve unaprijed zacrtano, predodredjeno, odnosno da bi imali osjećaj slobode i izbora. Kako razumjeti činjenicu da dijalekat (o starocrnogrskom govorim) koji u svojoj dijahronijskoj ravni nosi prve pisane spomenike na ovim prostorima, prekretnički tehnički izum štamparije, najveće pjesničko djelo, prve ambasade, prve začetke države, nije dobio status korjena i norme nego zadobio status pučkog, pa i seljačkog govora? A sjetimo se da je jedan od prigovora Vukovoj paradigmi bio da je zasnovana na jeziku pastira, što i jeste i što ovaj nije ni krio nego branio.
    Oprostite što prizivam jednu privatnu situaciju ali je efektna da definiše razliku izmešu govornog jezika i norme. Moja baba je veoma stara žena, ima blizu sto godina i njen govori je konzervirao jezičku situaciju od prije prvog svjetskog rata. I ona, pošto ima sklerotične halucinacije, u cilju zastrašivanja nepostojećeg neprijatelja upotrebljava starocrnogrski, odnosno mijenja govor po cetinjski, što se kaže. Ona u starocrnogorskom još čuje odjek kojevitez, borbeni poklič, junaštvo starih vremena kao što ja čujem odjek Đekne i terazijskih seljaka, koji su svoju razliku koristili u očuvanju klaudijevske neotesane prigluposti tako zgodne u političkoj taktici pa u potonje vrijeme završili kao bufoni po tv serijama.

    Ja sam Nikšićanim, porijekom hercegovac, to je puk slučaj što je to tako, i ja imam pravo da biram da govorim kako ja hoću, budući umjetnik ja stvaram jezik. Pa opet kažem, vratite dostojanstvo tom centru crnogorskog identiteta, dajte mu istorisjku priliku, to nesretno cetinje zaslužuje to, pa zar se nije tamo prvi put čulo E viva Montenegro! zar tamo ne živi Crna Gore prije no po kasabi Nikšićkoj i Titogradskoj. Pa dijete rođeno u ono malo zgrada oko centra kad bude otišlo u školu pa gramatički pravilno napiše Đeca su se igrala u dvorištu ovo đ će imati ukus asfalta na školskom poligonu za basket.
    A ja, kod mene u knjizi će crnogorski intelektualac će i dalje na biralištu zaokružiti predsjednika a seljak pre… (izvinite nam u tastaturi pod opcijom language opcija MN iako ima belgijski engleski) te ovaj put neću napisati predsjednik na starocrnogorskom. Ali sve se to mijenjam a ja sam za promjene pa i kad je za mene kasno da se mijenjam.

  3. Danas je uhapseno 65, sezdesetpet, gradjana Niksica- djece,zena,staraca i momaka, hapsila ih je DPS-SDP policija dresirana u Titogradu a razlog je Miras i njegova banda i par lokalnih ratnih profitera… Proklinjem dan kad sam rodjen u ovoj drzavi ili bolje sto sam rodjen u ovom vijeku u Crnoj Gori!!! Crno bez idje bijela! Jezik nam niko ne moze uzet nas je kako god ga drugi zvali ali ove decenije zivota koje nam ote ova mafija i ove predstave u kojima strada crnogorski narod su mnogo i za Balkan.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  4. cini mi se kao jako dobra poenta u tekstu da je mozda jedina stvar koja povezuje danasnji narod u crnu goru sa onim nekim drugim a ipak istim narodom iz polablja prije hiljadu i po godina – ono śutra.

    i dok se maltene do juce to śutra zatiralo, sto kroz obrazovni sistem, sto kroz medije i govor koji se forsirao a kojim se nikad nije pricalo u crnu goru, danas vec mozemo prepostaviti da cemo moc da pricamo i oficijelno ka sto pricamo i inace ovako obicno. .

    a sve to uprkos onoj snaznoj novinarki koja je onako bezobzirno gurala ona sveta vrata dje je zasijedao savjet za crnogorski jezik.
    bas me zacudilo kako je banjevic onako snazno reagovao, reka bi cojek da je novinarka jaca. no sva je prilika da je banjevic ima kondicione pripreme uoci zasijedanja, znajuci kakvi sve zli ljudi, a pogotovo zene, vrebaju crnogorskom jeziku iza svakog coska ili iza vrata.

    tacno mogu da zamislim kako su tekla dogovaranja uvazenih clanova: dok su jedni raspravljali ocemo li ż ili zj, dotle su drugi pravili push pauzu, treci nesto zamezili, a banjevic je bio zaduzen da stoji navrata da ko ne udje… ka u skolskom wc-u kad je neko cuva strazu da ko ne udje da vidi dim od cigara…

    sprdnja.
    oko svega sto je bitno oni prave sprdnju.
    komediju. dramu. tragikomediju.

    i time jasno pokazuju da je sve za cem se navodno zalazu samo puka forma, i da je ta forma ustvari instrument koji im omogucava da mehanizam vladanja savrseno funkcionise.

  5. “Ironija je u tome što većina Crnogoraca još uvijek misli da mogu prevariti i ono ogledalo u koje se svakog jutra, poslije buđenja, pogledaju…”

    A Njegoš veliki i mudri davno reče riječi za sva vremena : “Gleda majmun sebe u zrcalo” a na ovom mjestu samo dodati množinu -Gledaju majmuni sebe u zrcalo

  6. Moj otac je, mnim, bio mlađi od tvojega, ali je iz istijeh razloga napuštio partiju još pedesetijeh godina! Ja sam pak na popis ’81. odbio izjasnit se nacionalno, ali po pitanju jezika bio sam jasan – crnogorski! Popisivač je odbio to upisat (navodno nije smio) i ja sam odbio dalje sudjelovat u tome falsifikatu. Ne znam kako je to svršilo, niti me je zanimalo…
    Danas primjećujem e se mnogi Crnogorci (oni nacionalni) i dalje stide jezika svojega, posprduju se što se zalažem za ozvaničenje crnogorskoga narodnoga jezika (makar onoga što je još od njega ostalo). Oni bi rađe postojeći “srpski jezik ijekavskog izgovora” (što je više nego tačan naziv!) samo preimentovali! A, doma zbore crnogorski bolje no ja!? Znači crnogorski je dobar za u kuću, kafanu, na ulicu, ali nipošto u knjige, novine, radio, televiziju, u skupštinu… !? Od toga nijesu imuni čak ni oni te im je posa kroz tu nesretnu Komisiju spasit naš jezik! I, ako ćemo pravo, ne razumijem kako ćemo se borit za naš jezik zboreć nekijem tuđijem?


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: