Posted by: Slavko Perovic | September 28, 2008

DNEVNIK, 28. SEPTEMBAR 2008. godine

Jutros viđeh da me je u svom intervjuu datom sarajevskim “Danima” tretirao Mirko Kovač. Zanimljivo je da je to učinio neiritiran novinarskim pitanjem, evo tog dijela, da uživanje podijelimo zajedno:

DANI: Nedavno ste u Crnoj Gori primili najveću i najznačajniju državnu nagradu, a prije nekoliko dana Marko Vešović je odbio primiti jednu, također značajnu, književnu nagradu – Ratkovićevu nagradu. Marko i Vi ste uvijek bili s iste strane morala, a dvije različite odluke. Kako to da je došlo do različitih odgovora i reakcija na nagradu? Sigurno ste pročitali da je Marko Ratkovićevu nagradu odbio zato što je 1993. godine dodijeljena Radovanu Karadžiću.

KOVAČ: Potpuno podržavam Marka Vešovića, ali mislim da su to dvije posve različite stvari. Vjerovatno je trebalo naći načina i poništiti nagradu Karadžiću. To je neko morao da učini. Možda će to učiniti sadašnji ministar kulture. Meni su ’71. dodijelili Glišićevu nagradu za najbolju zbirku pripovijedaka, a ’73. oduzeli, nakon što je knjiga politički osuđena. Komunisti su to učinili bez mnogo pardona. Ratkovićevu nagradu, za koju Marko tačno kaže da je “opoganjena”, odbiće svaki pjesnik koji drži do sebe, tako da je ona ukinuta. Jedino ukoliko je budu dodjeljivali mračnjacima, ona će ostati. Što se tiče nagrade 13. jul, moram reći i moram to naglasiti da sam je primio iz ruku najboljih u Crnoj Gori. To je specifična situacija, to nigdje nema osim u Crnoj Gori da je opozicija gora od vlasti. Ne samo da je gora od vlasti nego je nešto najgore što se zamisliti može. Šefovi opozicije u Crnoj Gori trče u Beograd na mitinge podrške Karadžiću. Drugo, najmanje ima prava da od mene traži da ne primim nagradu Slavko Perović. Upropastio je crnogorsku opoziciju. Transformirao je Liberalni savez. Ušao je u pakt s prevrtljivim Kilibardom, s kojim se ni u crkvu ne ide. Čitava mu je politika bila bolesna fiksacija na Đukanovića. Počeo je mrziti vlastiti narod jer ne glasa za njega. I on je sada htio da se “šlepa” uz mene, da skrene pažnju na sebe, jer vjerovatno želi da se vrati u politiku. Ali njemu povratka nema. Nikad – to ja potpisujem. Slavka poznajem, imao sam s njim srdačne odnose, cijenim ono što je uradio u jednom vremenu i spašavao obraz Crnogorcima. Ali, eto, na žalost, nije umio nastaviti onako kako je počeo. Sad je nepostojeća ličnost u politici. Marginalac. Neka vrsta Dabe. Ja sam uvijek i svuda za svaku opoziciju, osim crnogorske. Jer, ona je dno dna.

Možda je pravi trenutak da se podsjetimo kako je počelo, evo:

8. jula 2008.

VRLO KRATKO, OTVORENO PISMO MIRKU KOVAČU

Poštovani Mirko,

Vidim da se spremaš da primiš trinaestojulsku nagradu. Ovim kratkim pismom želim da te zamolim da se još jednom preispitaš, a svaki dan u punih, evo će skoro dvadeset godina vlasti nepromjenjivog crnogorskog režima, može poslužiti kao obrazloženje da se nagrada odbije.

Ja, ovoga puta, ni tebi, ni javnosti, neću govoriti o prirodi crnogorskog režima. Znam da sve o njemu znaš, i znam da sve o njemu zna svaka ptica na grani u zadihtovanom crnogorskom društvu. Znam da sve znaš ne samo kroz saradnju koju si imao sa Crnogorskim književnim listom, već i zahvaljujući i Tvome pisanju u splitskom Feralu. Znam da sve znaš, jer su prirode režima slične, skoro istovjetne, onog kojeg si u Feralu tretirao i ovog ovdje, da sliče ka jaje jajetu i znam da znaš da je ovo crnogorsko jaje, mućak.

Ne dozvoli da ruka koja ti nagradu daje, baci trajnu sjenku na tvoje vrijedno djelo i tekstove koje si objavljivao u Feralu.

Kao nekolika dovoljna razloga za odbijanje nagrade, možemo se, zajedno, u ovom trenutku podsjetiti Dubrovnika, Bukovice, Štrbaca, deportacije novskih Bošnjaka, Duška Jovanovića…

Ovakav Tvoj čin će svima koji su u Crnoj Gori željni Slobode, napojiti dušu, ohrabriti srca, razmahnuti krila nadi i još mnogo toga.

Zbog toga ću, ovo moje obraćanje Tebi, ostaviti otvorenim, slobodnim da ga može potpisati svaka žena ili čovjek iz Crne Gore ili van nje, koji smatraju da ga je trebalo napisati i uputiti Tebi.

Ipak, želim naglasiti, da ovo pismo, u tom smislu, upućujem crnogorskoj inteligenciji, posebno onoj univerzitetskoj, na otvoreni potpis.

Uz najbolje želje,

SLAVKO PEROVIĆ

Onda je Mirko odgovorio 10. jula ovako, Vijesti:

Istinski me to ne zanima

MIRKO KOVAČ ODBIO DA KOMENTARIŠE POZIV SLAVKA PEROVIĆA DA NE PRIMI TRINAESTOJULSKU NAGRADU

Podgorica – Književnik i ovogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade Mirko Kovač kazao je juče da neće da komentariše poziv bivšeg lidera Liberalnog saveza Crne Gore Slavka Perovića da ne primi to državno priznanje.

– Istinski me to ne zanima. Nemam šta reći. Nijesam čitao, samo sam čuo. To je sve – kazao je Kovač “Vijestima”.

Ponovo sam Mirku napisao:

JOŠ KRAĆE, OTVORENO PISMO MIRKU KOVAČU…

Dragi Mirko,

Oprosti što sam te uznemirio. Pomislih, onda kad te je onaj šešeljevac, devedesetdruge, pogodio onim fotoaparatom u čelo, bješe to u Beogradu, a ti si emigrirao nakon toga u Hrvatsku, pa te tamo zapitaše: kako si se u tom trenutku osjećao, dok ti se fotoaparat razbijao o čelo?

Odgovorio si, kao Albanac!

Pomislih, kad te je ovaj režim gađao Trinaestojulskom nagradom, da ćeš na neminovno slično pitanje, kako se osjećaš danas, povodom nagrade, spremno odgovoriti, odbijajući je: kao jedan od onih deportovanih hercegnovskih Bošnjaka…

Adios!

SLAVKO PEROVIĆ

Ovo pismo već, ni jedan štampani medij u Crnoj Gori nije objavio. Kvarilo je slavljeničku atmosferu. Na moje iznenađenje, objavio ga je PCNEN. Mirko je, nakon nagrade primljene od strane Ranka Krivokapića, davao intervjue na svakom koraku, ali ni jedan jedini novinar disciplinovanog i vaspitanog crnogorskog novinarstva, nije mu postavio pitanje oko pisma. I Mirko i novinari, pravili su se da ga nije ni bilo. Sličnog pitanja nije bilo ni na književnoj večeri koju je vodio Balša Brković.

Slatki, mali, tajac…

Kada je PCNEN elektronska novina 11. jula objavila izvanredan tekst novinarke Sonje Radošević „Gorki talog iskustva” povodom Mirkove nagrade, za mene je stvar bila završena, prosto pomislih, sve je rečeno, ali, izgleda, nije.

Zašto se Mirko ostrvio na mene u Bosni, a zašto je kao zaliven ćutao u Crnoj Gori, nije teško domisliti. U Crnoj Gori svaka se riječ slična njegovoj, a tiče se mene lično ili liberala, čuje onako kako zazvuči, prosto zaječi kao šuplja laž koja samo istinito svjedoči o onome ko je plasira.

U Bosni može biti drugačije, tamošnja javnost je odavno preparirana, baš kao i  drugih zemlalja regiona, u prvom redu Hrvatska,  kako je crnogorski režim “oličenje”  visokih demokratskih standarda izraslih iz antimiloševićevske borbe, što je u potpunoj koliziji sa očiglednom istinom, uprkos Mirku i drugovima koji ovakvu  “ariju”  horski, godinama pjevaju na radost i narudžbu nekih vanjskih politika koje žele, zbog svojih računa, da se ova olaka arija, svako malo pjeva.

Zašto je Mirko Kovač, do sada neupadljivi član ovog hora,  odlučio da postane njegov prvi tenor, ostaje da se vidi…


Responses

  1. Vec sam jednom davao komentar o Mirku Kovacu na ovom blogu, kad je Vas poziv da ne primi nagradu bio aktuelan. I dokaza se upravo to da je Kovac ona tipicna vrsta crnogorskog demagoga i licemjera. Crnogorska opozicija je dno dna, pa ja moram da se rukujem sa vlastodrscima i od njih primam darove. Ovakve istrosenike jednostavno treba ignorisati i bojkotovati. Baviti se njima je kao da resavate teske kanalizacione probleme. Ja mu zelim duge i dobre odnose sa Rankom krivokapicem.

  2. Zao mi je Mirka, on je samo jedan iz brojne ergele Trojanskih konja koji su bili uz Lscg…pa sjetimo se Zivkovica i ostalih. Ave Slavko, morituri te salutant!

  3. jos jedan kvazi dukljanin, mislim da je sve savrseno opisala sonja radosevic, tj. pozicionirala ga bas tamo dje i jest.
    novi dekor starog sistema.

  4. juce je ovdje bilo 23 komentara, danas samo tri… ???

  5. Poštovani,

    Nespretnošću sam, odjednom, juče izbrisao 23 komentara. Na žalost, ne mogu ih vratiti. Izvinjavam se i istovremeno Vas molim da ih, ukoliko to možete, ponovo postavite. Zahvaljujem na razumijevanju.

    Slavko Perović

  6. “Čitava ova ekipa i njen Prvi antiratni profiter znali su da se hvale, providno do smijeha, kako je Đukanović došao na njihovu stranu, oni su ga preveslali na suverenost, pa je njihova ideja pobijedila, pa su oni zbog toga sretni i zadovoljni, jer su Mila edukovali, jer da nije bilo njih Milo bi i dalje ostao zatucan i glup.. Đukanović im je dozvolio tu više nego jadnu slamčicu u pokušaju njihovog lažnog predstavljanja i još lažnije uloge, tu slamčicu šatro moralnog spasa.”

    Ovo sam izdvojio sa bloga iz maja ove godine, teskt se zove Marko Žarko Mališa

    Ovaj do tančina goreopisani alibi procrnogrske ekipe, ako se dobro sjećam, poput dima je prohujao u ono doba puno magle prije referenduma da bi nakon izjašnjavanja sve ponovo postalo čisto kao ljetnje nebo nad morem kod Budve. Moram da ponovim Sioranove riječi iako je to strog filozof koji čitaoca upozorava da ga ne citira po sjećanju što ja upravo činim: “Zašto napuštati partiju kad još ima toliko toga da bi se razočaralo.”

  7. Sjetimo se rečenice;Svi smo mi Valter. U Crnoj Gori smo svi mi nesrećni MIrko(liše jednog malog procenta).Još jedna potvrda da je Slavko ispravno postupio što je napustio “primjer zemlje u regionu”,tj. Montenegro.Ja kao njegov iskreni sledbenik želim mu svu sreću, i da se nikada vise ne vrati na ove prostore bez kao turista.Crna Gora nikada nije zasluživala niti Slavka ,nitiLSCG,već MIla i Mirka.

  8. Moram dodati da, kao i svi ostali, nijesam iznenadjena Kovacevim stavovima, ali sam zaista zaprepastena ‘stilom’!
    Vokabular ka’ u zadnjeg nepismenog fizikalca, a analiza stanja u CG – kao u 10-godisnjeg djeteta! I to su nam mislioci i knjizevnici, sociolozi i filozofi – on ce da ulazi u dubine i sustine bivstvovanja i postojanja – bruka i jad! Kad pomisli covjek kakvi su, zapravo, to ulicari – bar im je takav sentiment – kad pokazu pravo lice (sjetimo se Vesovicevih bljuvotina u Monitoru upucenih Slavku), kakve su to, zapravo, ljudske mizerije i ego-trip sitnicari – a sto bi trebalo da budu! (nikada necu zaboraviti kad se Vesovic hvalio na TV kako nije svoju zenu i cerku – koju je cekao 12 g. – poslao avionom u slobodu iz Sarajeva, nego ih je zadrzao u Sarajevu, kako bi, naravno, njegova zrtva bila sto veca – kakvi ego-manijaci!), a kako se dugo, uspjesno i uporno skrivaju iza svojih pisanija – sve dok im neko iz vlasti ne podidje – u njihovom sitnicavom kosmosu! Bruka! A najgore mi je sto su i mnoge od nas zavarali – mora se priznati da su nista roba, ali sjajni glumci, nesvjesni svoje sustinske promasenosti upravo u onome sto citav zivot plediraju da budu!

  9. @hel, potpuno imam isto misljenje o mirku i marku. i tu me nista kod njih ne zaprepascuje. cini mi se da ljudi grijese kad kod njih prave neke dubinske analize njihovih rijeci i postupaka i slicno, poneseni njihovim knjizevnim djelima. mislim da tu treba bit sasvim povrsan i realno uvidjeti da su najobicnije budale.

  10. O crnog Mirka, o crne sudbine! Ako razočaranost crnogorskom opozicijom treba predstavljati na taj način da se želi ući u analni otvor crnogorske pozicije, onda…evo VAZELINA Mirko!

    Mada iskreno govoreći, mislim da ni nedostižno Mirkovo NE nagradi ne bi ni na tren poljulalo bezgraničnu ljubav i STRAH… između naroda i DPSa.

  11. Pola Crne Gore ne bi culo ni za Mirka ni za Marka da nije bilo LSCG-a. Lijepo su afirmisani, da bi lijepo vratili…
    Sto bi rekli; NIKO TE NE MOZE NAGRDIT KA NAGRDJENI.

  12. Gadi mi se na sve što drugačije proglašava neprijateljem.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: