Posted by: Slavko Perovic | October 4, 2008

DNEVNIK, 4. OKTOBAR 2008. godine

Nije mi toliko ova mala polemika sa Mirkom vratila neka sjećanja, koliko intervju sa Markom Vešovićem povodom odbijanja Ratkovića. Na primjer, Mirko kaže kako smo bili u srdačnim odnosima, što sugeriše da smo bili često „na vezi”. Ja iz grotla užasa, zajedno sa liberalima glavom na panju svakog uboga časa, a kamoli dana, godinama i godinama u stalnoj tuči sa crnogorskim režimom (može li se ova mora od vlasti crnogorske uopšte opisati bilo kojom poznatom riječju) u bitci višestruko neravnopravnoj, u kojoj nam puca sa svake strane, i kao na vezi sa Mirkom skrašenim u mirnom, prekrasnom, inspirativnom Rovinju. Nijesmo, naravno, bili ni u kakvoj relaciji, a u svojim brojnim intervjuima i tekstovima, skoro da nas nije ni pominjao,  za njega nijesmo bili  dovoljno kurentni.

Sa Mirkom ću se sresti prvi put sredinom devedestih, kada sam njemu i Kišu bio domaćin ispred Književne opštine Cetinje povodom književne večeri posvećene pojavljivanju Kišovih sabranih djela, a drugi put u Opatiji, skoro petnaestak godina kasnije. Pričali smo u kući našeg zajedničkog domaćina Milutina Drljevića i njegove sjajne supruge o politici, Crnoj Gori, o Kovačevom tek izašlom romanu Kristalne rešetke kojeg sam već bio pročitao, a on mi je, prijatno iznenađen tom činjenicom, jedan primjerak poklonio.

Od samog osnivanja stranke zauzeo sam stav kojeg sam se držao do kraja, a koji se sastojao u sljedećem: U uslovima bliskim paklu, sam od sebe, bez prisile, slobodnom voljom, dao sam ogroman doprinos osnivanju i djelovanju jedne stranke (istina, u svakom pogledu ona je bila nesamjerljivo više od onoga što ovaj pojam obično konotira) koja se odmah našla na svaštočinjskom, u Njegoševskom smislu te riječi, nečovječnom nišanu i udaru, do gadosti ružnog režima. Sebi sam rekao da ću ovaj „posao” njenog političkog lidera obavljati po cijenu sopstvenog, stalno ugroženog  života, sve do trenutka kad se široko bude razumjelo da je esencijalna poruka Liberalnog saveza prenešena narodu. Takođe, da od vlasti neću bježati, ali je neću ni uzeti ni učestvovati u njoj pod uslovom da postanem krpa, kreatura, nečija lutka na koncu, zločinac i najvažnije, da izgubim ili, poput starog, iznošenog kaputa, okačim svoje sopstvo, svoju ljudskost,  na vješalicu.  

Ovakva pozicija mi je dala slobodu i otvorila neviđen manevarski prostor koji sam kreativno koristio, u miru sa samim sobom, u skladu sa sopstvenim principima, nikoga ne kritikujući napada radi, nego da bi se stvari mijenjale, slijedeći istinu da se u politici ne smije biti ništa drugo, osim čovjek sa moralom, principima i uvjerenjima, da politika ne smije biti izgovor za nepočinstva, naprotiv. Odbijao sam uobičajenu misao i pogibeljnu praksu ne  nikako samo crnogorsku da je on, političar, u „običnom” životu nešto drugo, dobar komšija, prijatelj i kavaljer, ili je učinjen, što je naopaki crnogorski metar za poštenje, a u politici može biti svašta…

Naprotiv, politiku sam smatrao i smatram najznačajnijom ljudskom djelatnošću, jer ni jedna druga nema tako ogromne i brze posljedice po konkretni život svake jedinke u najširim slojevima ljudskog društva ili zajednice.  Široko rasprostranjenu poruku da su političari govna, bez obzira na njenu laku provjerljivost, uvijek sam smatrao kao najubitačniji  vazdašnji propagandni trik onih moćnika-pljačkaša koji suštinu politike vide isključivo kao vještinu  sprječavanja ljudi da se bave onim što ih se tiče,  kako je to rekao Pol Valeri.  Naprotiv, siguran sam da najbolji i najskrupulozniji moraju i trebaju biti u politici, jer je to jedini način da se stvari mijenjaju, drugoga nema… Kad nekome ko javno laže, krade, pljačka i/ili ubija, na ulici kažete dobar dan, ili ga pripuštite u kuću, ili glasate za njega,  u očima  njegovim se svodite na govno, dok u sopstvenim ološ  izrasta u heroja i dobija potvrdu da zna kako sa vama,  a vašim pozdravom i pričom ne znam ja što on tamo radi, na najbolji način ga konkretno ga podržavate.  Od mračne politike, gori su samo njeni “pošteni” čuvari.

Ova matematika je jednostavna, zato se gura ispod čitavih tona trica i kučina opravdajućeg smeća koje gori i guši, kao ono u Napulju…

Razumio sam, dakle, da mnogi zaziru od opasnosti koju nosi status člana, glasača ili simpatizera Liberalnog saveza, što je bilo razumljivo i prirodno. Iz svega ovoga proizašlo je da nijesam nikad vršio pritisak na bilo koga da se učlani u stranku ili da je propagira, ali pitao jesam mnoge, kako bih izbjegao onu, kod Crnogoraca poput memle tešku, sujetnu i skrivalačku sentencu nijesi me pitao, inače bih, iako se očigledno zna, da ne  bi. Ovim su odnosi postajali čisti, jasni i precizni. Iz istih razloga, znači razloga skoro izvjesne opasnosti po druge, nijesam održavao komunikaciju sa mnogim osobama koje sam upoznavao, takođe, nijesam želio da se shvatim kao neko ko se natura, ili traži pomoć.

 Ako vidiš što radimo, ako hoćeš i možeš, valjda ćeš sam priteći u  pomoć.

Uvijek sam čekao inicijativu sa druge strane, prvu loptu koje, obično, nije bilo i pored svih hvala rečenih mi u lice, kada se, hvaljen,  uvijek osjećam zbunjeno i neprijatno…Kontakt sa mnom ili angažovanje u liberalima prijetilo je represijom i maltretiranjem s jedne ili  rušenjem mnogih kombinacija sa vlašću s druge strane koja je, treba li napomenuti, utrenirano prežala nad nama i uredno evidentirala sve one koji su bili naši, stavljala ih na svoje crne liste, svakojako šikanirala…

Ovakva naša pozicija otvarala je mogućnost za brzo i javno dešifrovanje svih „poslovnih” kombinacija sa režimom i rada za režim te pokušajima da se ove činjenice  pokriju junačkijem tokama  (primio sam nagradu od najboljih u Crnoj Gori, kaže Mirko)  i sačuvala nas od nepodnošljivo perfidne namjere da se tuđi kukavičluk, računica i kolaboracija želi javno prodati kao junački čin i vrlina, jer je tako pametno, dok se na naše istinske vrline nabacuje smeće kako bi pod njegovim smradom i težinom ostale zatrpane na kužnome mjestu. U suprotnom su  opasnost, samim tim što se  vide.  Ovo je posebna vrsta one prečeste, drske, očigledne, besramne, agresivne podlosti,  njene esencije, koja prečesto,  na ovim prostorima,  nosi crnogorsko-hercegovački ambijentalbni predznak i po tome se prepoznaje. To je ona vrsta po kojoj se neko ili nešto čuje u crnogorskom jezičkom iskustvu, iako se radi o recepciji neprijatnog mirisa, vonja, a ne zvuka. Eto, po njoj se prepoznaje naš lauerat zajedno sa svojom nagradom, njenim stvarnim davaocem i publikom, po toj ambijentalnoj miri  (neko ili nešto ima miru, čuje se, kažu Cetinjani) o kojoj sam mnogo puta govorio i pisao kao o najvećoj, okamenjenoj, negdje, ko zna gdje pokupljenoj,  i nekad, ko zna kad, stečenoj mentalitetskoj prepreci, brani, bedemu, neprobojnom za bilo kakve promjene u Crnoj Gori,  o onoj dominantnoj vrsti   „otvorenosti” koja ne sadrži iskrenost, nego je glumi, sa čim se,  skoro pa rađa, koja je temelj svih budućih „talentovanih” i „darovitih” glumačkih  kreacija u  sopstvenom , realnom, jednom i jedinom ljudskom životu.  Mnogima sa strane, ova cjeloživotna, brižljiva,   gluma  djeluje kao originalni, pravi život, njegov credo, kad tamo, ništa

Ona, navodno književna,  crnogorska novina,  u kojoj je Mirko sarađivao , bila je vidljivi vrh ledenog brijega ovakvog mentaliteta.

Sve ovo napisah kako bih rekao da sa Mirkom nije bilo nikakvih odnosa, pa onda oni ne mogu biti ni srdačni. E, sad, zašto Mirko kaže da su „odnosi” bili srdačni? Pa da sugeriše, ni prvi ni posljednji, kako se sa ovim Slavkom ne može, jer, ako ne može Slavko sa srdačnim  Mirkom, e onda vala… Drugi dio ove sentence u Crnoj bi se Gori uvijek razrađivao po kafanama i trotoarima, na pokajanjima, svadbama, porodičnim svečanostima, korzoima, prilikom prijateljskih sjedeljki, pijanki i tako, znamo već te folklorne igre i njihovog koreografa…

Naravno, ovo je sitnica u odnosu na bogatstvo  poruka koje se mogu naći u onih, svega nekoliko „Mirkovih” rečenica, posebno one o mržnji prema Crnogorcima zato što me ne glasaju!  One su kao spin-doktorski temelj  negativne propagandne kampanje protiv liberala, položene onog časa kad je, sredinom posljednje decenije dvadesetog vijeka, brigu oko budućeg „blistavog” uspjeha jedne „politike” i njenog nosioca u Crnoj Gori, počela da vodi jedna moćna ruka koja mu je ponudila za usluge, protivusluge konkretnih darova , prevashodno darove zaborava, pod uslovom da se distancira od svog dojučerašnjeg političkog oca, vođe i učitelja Slobodana Miloševića… Do tog trenutka, od strane druge propagandne maćinerije bilo mi je određeno da mrzim Srbe. Dakle, ovdje je Mirko bajat  kao Stara Grčka, njoj na zdravlje, dosadna je onomatopeja  dobro znanog propagandnog rata  vođenog protiv liberala,  sve počev od diplomatskih salona, preko „Slobodne Evrope”, dijaspore, odabranih medija te nekolicine probranih „inetelktualaca” iz Crne Gore i  regiona, zapravo običnih plaćenika, unajmljenih verbalnih pistoljerosa, koji su papagajski ponavljali ove, za liberale, skovane laži.

Kovanje ovakve kovine je za njenog kovača puka tehnologija , ali je za domoroce, ukoliko tu kovinu prihvate, nešto sasvim drugo, vidi se to, ne samo u Crnoj Gori… Od te kovine za njih se kuju lanci poznati pod imenom da se Vlasi ne dosjete… 

A kako je Marko (Vešović), bivši počasni predsjednik crnogorskih liberala onda 2002-ge nadahnuto, lepršavo, duhovito, poletno i raspjevano u „Monitoru” Prvog profitera,  iz broja u broj razigravao i razrađivao i pjevao skovane teze o liberalima i meni lično, možda je pravi trenutak da se spomenemo. Ovo je tek jedan, od nekoliko tekstova:

Obratimo pažnju na množinu u prvoj rečenici, na govorimo i pišemo,  radilo se bratski i udarnički, a onda sve, logično,  slijedi, kao samo od sebe:

IZ MOG UGLA (1. Novembra 2002.)

Lula mira

Pred izbore sam strahovao da ce najalovo proci sve sto govorimo i pisemo o Riznicaru. Jer sam ocekivao da ovaj evropski otmjeni konobar, uz Solaninu asistenciju, četnicima Crnu Goru servira kao peceno prase, cak s jabukom u ustima. Stoga me ishod izbora prijatno razocarao! I odmah mi je pao na um Soc – njegovo troslovno prezime, pa se mislim: Rizničar nije mogao naci kracu kusturu da se zakolje! Valjda je, kad je 77 puta gorima od sebe postao konjusar, racunao da ce taj cin viteske velikodusnosti pobuditi opste udivljenje gradjana Crne Gore?

Valjda se, kad je obnarodovao geslo – u rusenju je rjesenje – nadao da ce se namrtvo zaboraviti: ko rusi Djukanovica? A ja sam se tajno uzdao u biracko pamcenje: vjerovao sam se da nijesu zaboravili kako je naska cetnicija otrcala Slobu i Rasu na mobu u dane kad je, zavidljivo gledajuci sta Vozd i njegov bosanski eho rade nesrbima, Sotona premirao od straha za svoje radno mjesto u paklu, cak kazu da je zafrljacio u trnje ostve kojima muci gresnike, tuzno zavrtio glavom i prosaptao: “Ja sam beznadezno zastario. Mene je vrijeme skroz pregazilo.”

Nijesam sklon da Riznicaru zavidim na samoubijstvu, jos manje da se, poslije prvoklasnog pogreba sto ga je sam sebi priredio, upustam u nagadjanja: zasto je digao ruku na se? Svejedno je li rijec o pohlepi za vlascu, sto je u njemu ubilo osjecaj za realnost (samo ce ludak povjerovati da sa 7% glasova moze vladati drzavom), ili je obolio od neduga sto ga je dijagnosticirao Lalic: kad Crnogorac izabere stramputicu, nece se predomisliti, ali kad udari pravim putem, samo gledaj kad ce s njega svrnuti! Vise me ne zanima ni je li se mozda uklopio u Solanino deseteracko geslo: “Dok ja imam u cesi novaca, a u Crnoj Gori trgovaca kojino su lakomi na blago, ucinicu sta je meni drago.” Sto ce reci da je naplatio svoju mrznju. Jer, savremeni Crnogorac, kako mi jednom rece Boro Krivokapic, ne naplacuje samo svoju ljubav, vec i svoju mrznju. Ovaj put: mrznju prema Nezavisnoj kao vlastitom izumu, koji je drsko prisvojila osoba cije postojanje iznicar smatra licnom uvredom. Sve to skupa je sporedno, jer pravo da sebe likvidiras kad god nadjes za shodno – jamce ti sve povelje o pravima covjeka.

Ne zaboravi, kaze mi prijatelj, da je za Djukanovicevu pobjedu zasluzna i Marija, koja je ocito izgustirala svoje srpstvo. A nije, jadan, kazem ja njemu, no ne moze bez pozorista! Po tom odmah vidis crnogorsku krv u njoj. Zatvorili joj, po okoncanju Velike Predstave, azaliste na Dedinju, pa presla u Crnu Goru gdje, osim tetara, nikad se nije ni dogadjalo nista.

Da sam vjernik, uoci izbora bih se molio Bogu: cini sto znas, ako znas sto cinis, ali ne daj Riznicaru da uzjase kobilu. Vidis li, ne vidjelo te corilo, da si sazdao diktatora? Svaki diktator kojim si nas usrecio bio je okruzen trecerazrednim stvorenjima. Avetima. Utvarama. Pogledaj nesto Riznicarevu svitu! Slagace ka kucka ko god ce reci da i jedno od njih postoji! Otkako se srepio s cetnicima, Riznicar je, protiv sebe i njih, uradio vse no Djukanovicev cio izborni stab: to se bjese osililo, ko pred glavom, ne mogase mu se nista ni vilama dodati, cinjase mu se da je Balkanom ovladalo! Nije vidjelo da je Balkan ovladao njime! Ovaj zivi zaklanik za demokratijom nije krio svoj naum da Crnoj Gori uzde popritegne, jer je raja ka ostala marva. Brzo je dobio odgovor: Crnu Goru darivati Socu, Bojovicu, Pedji, Riznicaru, grehota je o tom i misliti! Smatrao je: pri Milovim spijunima, bijelo su perje oni koji su od prvog dana poducavali narod da Slobu gleda zaljubljenim ocima, jer bi ih obican pogled mogao dovesti u kusnju da se pocnu zanimati za tajnu njegove genijalnosti, sto bi moglo rezultirati pogubnim otkricem da je zapravo nema. Ni tajne, ni genijalnosti. Jer ima samo zlocinca. Nadao se da ce u ravnogorcima, od Bojovica do Rasovica, vecinska Crna Gora vidjeti, po Njegovoj preporuci, “ljude s pogresnim uvjerenjima”, a zauzvrat ce joj Riznicar uvesti struju. Demokratsku. Ispalo je da se Crna Gora umije braniti od dobra kojim joj je cetinjski elektricar prijetio.

Bio je uvjeren da pridjev “duvanski” u uvu crnogorskih gradjana zvuci gore od pridjeva “cetnicki”. Htio je birace ubijediti da je pljackanje i klanje moralnije no svercovanje! Jer, poznato je da cetnici nijesu svercovali nikad. Iz sujevjerja! Pristajali su da pljackaju, pale i kolju, ako nema drugog izlaza, ali ne i da svercuju, jer su se bojali, ako prosvercuju i kutiju cigara, da ce im se desna ruka osusiti. Priscelo mu se da rijecju “svercer” uzme obraz sefu drzave u kojoj punu deceniju drugog zanimanja, osim sverca, bog je dao nije ni bilo!

Prevario se: znaju gradjani Crne Gore ko je Djukanovic, ali se ovaj put glasalo, mozda prvenstveno, protiv spomenika u Zaostru. Ovi izbori su pokazali i dokle ide moc zapadnih imperijalista. Koji danas biju koga im je cef. Biju i ne daju mu plakati. Jer hoce da svi ljudi budu kao muve jednaki i kao muve jednako zadovoljni svijetom (skrojenim po njihovome) koji, ako nije bunjak, sa bunjakom je vec poceo da se takmici. Ili, da se posluzim Koka-kolom kao metaforom: imperijalisticki covjekoljupci hoce da, u njihovom vlastitom interesu, svi ispovijedamo vjeru u Koka-kolu, svi klecimo pred Koka-kolom, svi sanjamo Koka-kolu, svi pjevamo hime Koka-koli, svi se ispovijedamo Koka-koli, svi u Koka-koli vidimo Beatricu koja ce nam biti vodic po njinskom Raju, objasnjavati nam njegove tajne i stepene blazenstva u njemu. Sve sto danas rade, i sto su naumili da ucine na ovoj planeti, moze se sazeti u poslovicu: “Za moje dobro slomise mi rebro”. Ovi izbori su pokazali da solane mogu sve, osim da glasaju umjesto crnogorskih gradjana. Sad se moraju praviti da postuju rezultat izbora. Jer, Privid je njihovo bozanstvo. U tom je razlika izmedju nasih i njihovih politicara: medju potonjim ne mozes nekaznjeno narusiti Privid. Koji je Svetinja. Valjda su im i zato Svetinje postale Prividi. Bice zanimljivo gledati ih kako se prave da postuju volju gradjana utjelovljenu u Djukanovicu, koga su, juce, kao “duvanskog” bosa, svim silama kusali da svrgnu.

Ali, bice jos zanimljivije gledati Djukanovica. Jer, ako je i tacno da je ravnogorski djavo crn koliko kazu, iz toga ne proizlazi neizbjezan zakljucak da je njegov protivnik bijel ko Lovcen zimi. Biraci su Djukanovicu odrijesili ruke da uradi sto im poodavno vijeta. Bice zanimljivo posmatrati hoce li to da uradi, ili ce se u Crnoj Gori zbivati isto sto i u Zmajevoj pjesmi (iz mojih gimnazijskih dana) o kralju Balakahi, koji je obecao gradjanima “da ce dati Juhahaha”, ali pod sljedecim uslovima: “samo nek mu budu verni, nek placaju juhuhu, neka zmure, neka cute, nek vojuju o svom kruhu”. Jututunci su, kao savrseni podanici, ispostovali dogovor i nagrada nije izostala: “A s proleca, svakog goda, stane na breg Balakaha, i povice gromoglasno: Dobicete Juhahaha!” Sto svaki put u jututunskim masama izazove eksploziju odusevljenja. Pjesma se zavrsava stihovima: “Srecni li su Jututunci, srecan li je Balakaha, kad ih tako razveseli, prazna rijec Juhahaha.”

Inace, cujem da se Riznicaru, nakon izbora, uskanuo liberalizam, pa je odlucio da se okusa u neoflasizmu: umjesto barjaka krstasa, usvojio je ukrsteni srk i čepic kao temeljni simbol. Ako je suditi po njegovim predizbornim govorancijama u čiju se ispraznost kucao kao u punu pusku, Riznicar je zrtva svog uvjerenja da se crnogorskim vikend-cetnicima klanje nesrba moze oprostiti, s obzirom na cinjenicu da se tim poslom nijesu bavili profesionalno, vec iz hobija. U svakom slucaju, samoubijstvo jeste velika zagonetka, ali samoubijstvo Javnog Tuzioca, koji je atributom “duvanski” htio oprati cetnike od zlocina i dovesti ih na vlast, posve je liseno tajne. Cak je prosto kao budak. I moze se objasniti sa dvije recenice koje sam cuo od prijatelja: “Cetnici ponudili lulu mira. Riznicar popusio.”

MARKO VEŠOVIĆ

Eto tako…

Kovaču sam, zbog Bošnjaka, a ne zbog Kovača, u BIH DANIMA, kratko odgovorio. Možda se neko tamo, u Bosni, sjeti i prisjeti one stranke koja je glavom svojom, ne samo glave bošnjačke čuvala i štitila u Crnoj Gori, nije mi, konačno,  neugodno da to otvoreno kažem, kao što jeste nekad bilo…

Prosto, na izbore više ne idem, a i o prigovorima ne berem brige…

Ne znam kako su DANI ovo prenijeli, ali ovdje je integralno:

REAGOVANJE SLAVKA PEROVIĆA NA INTERVJU MIRKA KOVAČA

Da bi bošnjački čitalac stekao predstavu zbog čega me je onako napao Mirko Kovač u svojem intervjuu, moram mu podastrti djelove dva moja, vrlo kratka, a otvorena pisma koja sam Mirku uputio, zgrožen i šokiran viješću da se sprema primiti najveću crnogorsku nagradu za književnost „13 jul”. Naravno, bez obzira na nagrađene, od samog njenog kreiranja od strane crnogorskih komunista, nagrada je bila i ostala režimska. U pravilu, nagradom je režim zahvaljivao svojim štićenicima i time što se istom stiče osnov za uživanje crnogorske nacioinalne penzije.

Elem, 8. jula ove godine uputio sam Mirku pismo kojim sam mu preporučio da nagradu odbije, naivno vjerujući da ne zna o čemu se radi. Iizmeđu ostalog, napisao sam kako: „svaki dan u punih, evo će skoro dvadeset godina vlasti nepromjenjivog crnogorskog režima, može poslužiti kao obrazloženje da se nagrada odbije.Ja, ovoga puta, ni tebi, ni javnosti, neću govoriti o prirodi crnogorskog režima. Znam da sve o njemu znaš, i znam da sve o njemu zna svaka ptica na grani u zadihtovanom crnogorskom društvu. Znam da sve znaš ne samo kroz saradnju koju si imao sa Crnogorskim književnim listom, već i zahvaljujući i Tvome pisanju u splitskom Feralu. Znam da sve znaš, jer su prirode režima slične, skoro istovjetne, onog kojeg si u Feralu tretirao i ovog ovdje, da sliče ka jaje jajetu i znam da znaš da je ovo crnogorsko jaje, mućak. Ne dozvoli da ruka koja ti nagradu daje, baci trajnu sjenku na tvoje vrijedno djelo i tekstove koje si objavljivao u Feralu.Kao nekolika dovoljna razloga za odbijanje nagrade, možemo se, zajedno, u ovom trenutku podsjetiti Dubrovnika, Bukovice, Štrbaca, deportacije novskih Bošnjaka, Duška Jovanovića… Ovakav Tvoj čin će svima koji su u Crnoj Gori željni Slobode, napojiti dušu, ohrabriti srca, razmahnuti krila nadi i još mnogo toga.”

Mirko je odgovorio promptno, 10 jula, posredstvom podgoričkih „Vijesti” rekavši kako ga moje pismo istinski ne zanima: „Nemam šta reći. Nijesam čitao, samo sam čuo. To je sve.” Nakon ovoga napisao sam Mirku još jedno, ovog puta još kraće, otvoreno pismo i u njemu rekao: „Dragi Mirko, oprosti što sam te uznemirio. Pomislih, onda kad te je onaj šešeljevac, devedesetdruge, pogodio onim fotoaparatom u čelo, bješe to u Beogradu, a ti si emigrirao nakon toga u Hrvatsku, pa te tamo zapitaše: kako si se u tom trenutku, dok ti se fotoaparat razbijao o čelo, osjećao? Odgovorio si, kao Albanac! Pomislih da ćeš, kad te je ovaj režim gađao Trinaestojulskom nagradom na slično pitanje kako se osjećaš danas, povodom nagrade, spremno odgovoriti, odbijajući je: kao jedan od onih deportovanih hercegnovskih Bošnjaka.”

Mirko je u napadu na mene bio savršeno precizan i samo za neupućene, ispod svakog nivoa. Na prvi pogled, reći da sam fiksiran Đukanovićem glupost je ravna onoj koju bi neko ozbiljan saopštio za Mekejna ili Obamu koji se bore za vlast, da su fiksirani jedan drugim. Istina je da su se liberali borili protiv „poliitke” Đukanovića i drugova demokratskim sredstvima, a on protiv liberala i ne samo njih, svim i svačim. U to spada ne samo Mirkov naručeni i naučeni arsenal, pogotovo kada mi ne trepnuvši podmeće kako mrzim svoj narod. Kiš je ovakav staljiniskički manir obračuna sa političkim protivnikom derfinisao kao lijepljenje dijagnoza u nedostatku argumenata, odlično to zna Mirko. Nije se Liberalni savez transformisao, kao što sugeriše Mirko, ali se nekoliko Mirkove crnogorske braće po peru i karakteru transformisalo, a ja bih rekao, prirodno došlo na svoje, podržavajući nešto što se ni u snu nije smjelo podržati. Tako su maske pale. Znam da nije lako gledati sebe u ogledalu bez maske, ali je zasluženo. A oko Kilibarde, bolje ni riječ. Možda samo reći da je i on jedan od nosilaca Trinaestojulske nagrade…


Responses

  1. Možda samo reći da je i on jedan od nosilaca Trinaestojulske nagrade… K..cem u čelo.

  2. Za Kilibardu… Genijalno. Jos jedan dokaz o neizljecivoj sujeti u starih, nezajazljivih i ni u cemu umjerenih Crnogoraca, vaspitanih u komunizmu. Mrko Kovac – skolski primjer.

  3. Nijesam nazalost (ili ne) citao nista od g. Marka Vesovica pa tako ni tekst koji je izasao u Monitoru, ali onakve niskosti i bljuvotine iskazane u njegovom iscrtavanju karaktera g. Slavka Perovica su porazavajuce(“Cetnici ponudili lulu mira. Riznicar popusio.”). Citajuci dnevnike g. Perovica covjek se zapita dali su (i kako)vorholovski likovi likovi potut pomenutog g.Vesovica mogli biti iciji saveznici, a kamoli pocasni predsjednici.

  4. za gorasa

    postoje pritisci pod kojima se ljudi mijenjaju. tvrd je orah vocka cudnovata…

    e sad ta savijanja kicme prave filigransku podjelu medju zivim stvorovima koji sebe nazivaju ljudima.

  5. Bljuvotine kao izraz najprimitivnije niskosti. Tako se valjda na Balkanu postaje književnik i veličina… Odvratno.

  6. Mirko Kovač…kao i Marko Vešović…tipičan primjer književno-staračke pogani koja je u stanju do besrama, životinjski pljuvati po ljudima za koje osjećaju da ih intelektualno nadmašuju!

    Slavko…u pitanju je čista sujeta! Ništa više! Itekako gutaju ove redove…i svrbe ih…a pisane se riječi ne može otarasiti kao kamenčića iz cipele, ne, ne…

    Što podgoričani vele – GADLUK!

  7. Kilibarda sad predaje na Milovom fakultetu, ironija ili kako vec to nazvati?

  8. Uh, kakav response od Kuchak !!! Svaka cast. Odavno nista tacnije i istinitije nijesam procitao. Gdje je danas Marko Vesovic? Ubrzo ce tamo biti i Mirko Kovac.

  9. @Kučak, potpuno se slazem ovo u vezi mirka, marka i GADLUKA. maltene mi je kad sam procitao ovu propagandu marka veshovica doslo da povracem.
    bas me zanima kolko je marko vesovic uzeo tih godina para za svoju verbalnu dijareju, da svjesno laze i obmanjuje narod u crnu goru…a ne, cush mene, on je to iz patriotizma…

    mislim, to sto taj cojek pise i prica ne bi zavredjivalo ama bas nimalo paznje da je receno u kafanu kroz pjanu izmaglicu, al posto je dobio mjesto u ‘monitor’ da laze onda smatram da je tu m. perovic najodgovorniji. marko ne zasluzuje nikakvu paznju jer je samo mali zbiri koji radi sto mu se naredi za saku dolara.

    ista stvar s mirkom – ispravljam svoje misljenje iz komentara na proslom tekstu na blogu kako je m. kovac obicna budala – ne, on je narucena budala. tacno naruceno sto ce da rece. i ne bih ni vjerovao u to da nisam danas procitao u ‘vijesti’ tekst
    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=283192
    dje zeljko ivanovic, balsa brkovic i ekipa kroz prenesheni malli dio intervjua m. kovaca iz sarajevskih ‘dana’ o navodno pekicu – provlace dio u kom se on osvrce na slavka perovica. onaj dio dje laze.
    to je potpuno svjesna manipulacija i cista propaganda.
    a zbog cega sad kad liberali i ne postoje, nije mi jasno. mozda ih zaista zulja blog, mozda u rijecima vide neprijatelja, nekog ko ce im zaljuljat lopovske kriminalne pozicije na koje sjede.

    u neku buducu

    KNJIGU GADLUKA CRNE GORE

    definitivno bi veeelikim slovima izmedju ostalih trebalo upisat i imena

    mirka kovaca,
    balse brkovica,
    zeljka ivanovica,
    miodraga perovica,
    marka veshovica, i…

    spisak je ostavljen za dopunu…

  10. A napisao je Marko Vesovic i ove recenice:
    “Slavko Perovic,Crnogorac iz punih usta pred kojim mi je moje vlastito crnogorstvo izgledalo poprilicno operetskim!
    Slavko Perovic,cekaj,je li to onaj Cetinjanin sto je,skupa sa crnogorskim liberalima,cuvao obraz Crnoj Gori u vrijeme kad su N.Kilibarda i Milo Britva,toj istoj Crnoj Gori uzeli ne-obraz,nego joj nos izmedju ociju otkinili?!
    A za vrijeme opsade Sarajeva,kad su crnogorski zlikovci,preko vikenda odlazili u Bosnu da se rekreiraju koljuci Muslimane,nijesam se snebivao reci da sam Crnogorac,jer su moji sugradjani odlicno znali sta radi i sta govori Slavko Perovic sa svojim liberalima,pa su i u meni vidjeli Jednoga Od Takvih,nijesam u njihovim ocima bio izuzetak,znali su da Crnogoraca ovakvih kao ja ima jos,a mogu vam javiti da su me s pravom smatrali perovicevcem:i ja sam sebe brojio u sacicu Crnogoraca kojima u proslom ratu djavo nije polokao razum iz tintare,i sve sto sam u ratu radio,govorio i pisao prvenstveno je znacilo dokaz moje ljudske normalnosti,a tek potom i stosta drugo,i stoga, kad su mi liberali ponudili da budem njin pocasni predsjednik,prihvatio sam ne razmisljajuci ni pola sekunde,jer sam bio uvjeren da smo tokom proteklog rata radili isto,i da smo jedni druge istinski zasluzili,i ja njih,i oni mene:liberali su jedini Crnogorci kojima se moze vjerovati do kraja!
    Cak i da nijesu ucinili nista od svega sto su-znano je Bogu i narodu-ucinili za Crnu Goru,nijesam zaboravio sto su uradili za mene licno u vrijeme kad sam za bracu Crnogorce bio izdajnik i izrod.I kad me se moja porodica stidjela.”
    STO SE KASNIJE DESILO SA MARKO VESOVICEM OSTAVLJAM DA RAZMISLITE I SAMI DONESETE ZAKLJUCAK.

  11. Rekao bih da najnovija pisanja ovoga bloga kao modu uvode ton prisjećanja. Da, da i ovo je bilo, a bilo je i ono. I vidim da prisjećanja izazivaju kod bloggera veoma burne rekao bih čak živčane reakcije, đe se ne preza ni od degutantne psovke (znam, znam, već čujem nekoga kako viče “ali pogledaj kakav je NJIHOV ton, što je priznaćete primitivan mehanizam revanšizma”). Rekoh, prisjećanja, pa smatrajući da i ja imam pravo na jedno takvo, baš me interesuje bloggerska reakcija kakva će biti ako je i bude.

    Naime, Nikšićki LS nakon inih napada a la Marko koji su dakako nanijeli štetu ušao je u izbornu trku i principom “jezičak na vagi” uspio da dobije učešća u vlasti na lokolnom, NK nivou. E da vidite tih promjena kod ljudi, ljudi moji, prijatelji moji gorki. Do juče vrhunski drug, od momenta vlasti nema strpljenja da čuje rečenicu od tebe ako nije prosta najdalje prostoproširena, jer nema vremena on je na vlasti.

    Tadašnje moje dvije kolega, jednoga znate sa ovoga bloga, i ja prema riječima koje smo dobili od tada na vlasti stranačkih kolega “nijesmo imali dovoljno škole za neku funkciju koja se plaća” nego smo dobili neke u koje niko nije htio jer se ne plaća.

    Alo, novac! Ušao sam u te neplaćajuće odbore iz radoznalosti, zamjerio se nekim ljudjia sa kojima sam ranije sarađivao, i baš me briga, znate ne puše istu vrstu cigareta kao ja, tada dovoljno da ih prezrem. Narvano, dok nijesu počeli mene da preziru i to iz sopstvenih redova. Ne znam da li zbog nedostatka škole ili pocijepanih punk, goth’a’billy, pantalona ili počelo da se plaća mene su uklonili i iz tog odbora i postravili Ljuba Djurkovića kao exponenta liberala prestpostavljam mada nijesam siguran bio da se još tada držao liberalnih redova. Te su me, sramota je, ubacili da rsdim na TV- koa je bila tada pod “liberalnbom opsadom”. TV show moj tadašnji “Nazad u garažu” bio je popularan ali izgleda provokativan previše i za liberale te su pustili da uradim pet emisija i “naprcali me” iz kuće kao posljednju sramotu što se veli ni ne plativši mi.

    E sad, kad sam to doživio ja sam se lijepo popakovao malo stvari što sam imao i prešao u BG da živim, đe lijepo i liberalno živim i dan danas.

    Znate, kad se raspao LS neko je otišao tamo neko ovamo. Bilo mi je smiješno jer poslije svega ja nijesam napustio bio još LS-a, ali sam doživio da on napusti mene.

    Eh, da u međuvremenu sam završio i “školu”.

  12. Lična nezadovoljstva, ma kako ona opravdana bila (ili možda ne), ne bi trebalo miješati i upoređivati sa tuđim ličnim nezadovoljstvima…
    Previše ‘intimnosti’ nekad vodi ka tome da metu PROMAŠIMO!

  13. ja stvarno ne znam vise sto da mislim poslije svega.ja znam da obrazovanje i inteligencija nemaju neku bitnu ulogu u individualnom otporu propagandi,ali stvarno tako jeftina prica kao sto je pitanje nacije,da zaludi toliko ljudi koji su iskusili koliko je to negativno(marko vesovic n ) djeluje mi totalno obeshrabrujuce.danas nije sve crno bijelo kao sto je bilo u ratnim godinama i treba shavtiti ako ljudi na nekim poljima budu popustljiviji,ali ovako gadno pljuvanje nijesam vidio od pljuvanja jevrema i marka…ja sam na ove tekstove njegove totalno zaboravio i teks sad kad se pokazala sva istina oni dobijaju svoju tezinu.i sad zapravo shvatam da je marko vesovic seljak.odvratno i inace mi je odvratno to arhaicno proklinjanje…ne mogu da vjerujem da neko interes nacije stavlja ispred interesa bilo chega na svijetumnacija ne postoji!to nije proizvod istorije niti prirode niti kulture,to je prljavi proizvod propagande i treba da nestane!!!cak je i zbog kulture je nepotrebno,jer na teritoriji “neke nacije” postoji vise razlicitih kultura.tako da se odricem svoje nacije,evo odje na blogu slavka perovica.vise nijesam crnogorac!

  14. pa neka se moj pradjed “prevrce u grobu”(receno su stilu marka i jevrema) sto mu se praunuk odrekao ideje za koju se gerilski borio na pocetku proslog vijeka,na jednom blogu,preko interneta :)))) a ludilo stvarno..

  15. Sjećam se odlično kako je te 2002 Marko žestoko udario na g.PEROVIĆA ali i na sve liberale nazivajući nas ŠAČICOM FANATIKA…
    Nerazumijem zašto je to uradio.Stvarno ne razumijem.Dosta puta sam ga srećao po SARAJEVU na raznim manifestacijama i uvjek mi je djelovao kao jedan pravi intelektualac onako-vazda svoj.
    Žao mi je što se i on poklonio Milovoj DPS-CRNOJ GORI.
    U jednom sam siguran-doći će vrijeme kada će škole i trgovi po CRNOJ GORI nositi ime ideologa samostalne CRNE GORE,ideologa demokratije i tolerancije-ime GOSPODINA SLAVKA PEROVIĆA

  16. Gospodine Perovicu,
    nema potrebe da se pravdate…pisanija Mirka Kovaca u sarajevskim danima govori sama za sebe. Svaki iole pismen covjek vidi da se radi o covjeku koji je staru izreku “ako nekoga ne mozes da pobijedis, ti mu se pridruzi” sproveo u djelo, mada se ja u stvari pitam da li je ikad bilo drugacije.
    Mozda nije bilo drugacije, jer ako covjek danas, na onakav idiotski nacin analizira postupke svojih mrtvih prijatelja, koji su za razliku od njega, odavno vec bili obiljezili jugoslovensku knjizevnost, onda je malo reci da taj covjek vrijedja nasu inteligenciju, nego je jednostavno bezocan i kao takav, naravno da, ide pod ruku sa rezimom. Citam dosta u zadnje vrijeme o izjavama nesretnog Kovaca, gdje ljudi misle da je stari pobudalio; nije on pobudalio, nego se konacno opio malo od pominjanja u javnosti, pa je pomislio da je veci od Pekica ili Kisa pa mu nije ni to dosta, no po njima, ko po pranju ne bi li sebe podigo vise…

  17. Ljudi, evo da podijelim muku danas sa vama, tokom dana mi je stigao email na kojem je pisalo “slavkoslavko” i sadrzina email-a je bila: “Ljudi, ko je ovaj Vladimir Kosic.” E pa sad ako je neko od vas blogger-a, recite mi, da ne narušavam mir svoj svakodnevni mislima ko bi to mogao biti. Mada dobio sam i neke informacije ko bi to mogao biti a baš dobro znane iz perioda o kojem sam govorio. Nego da ne pravim aluzuje bez potrebe, stizala je ova virus poruka i jos nekim ljudima, kad god je nešto radio u lscg-u zapaženo.

    Pozdrav i vama i ovome što mi je poslao ovo pismo

    P.S.
    A na pitanje Ko je Vladimir Kosić? ni sam ne znam da dam odgovor, iako bih po tom pitanju trebalo da budem više “obaviješten”.

  18. Evo dobio sam još jednu poruku sa e-maila “slavko slavko” u kojem piše: “Taman, posla, naprotiv!” ali nije potpisano.

  19. Blago Slavku Peroviću čime se bavi! A on je srećan čovjek. Đe bi meni kraj bio kad bih se zanimao time ko će ili neće ako oće a treba da neće da primi neku nagradu. Ljudi moji u kojem svijetu vi živite, koga to zanima. Marko Vešović odbio nagradu, uh sav sam se potresao, a tek da je isto učinio M. Kovač, ma sva bi Crna Gora ustala, uh! Umije li se ijedan crnogorski političar uhvatiti stvarnosti! Stvarnost koja traži žrtve, koja traži oportunizam, kompromis i pragmatizam svuda a pogotovo u Crnoj Gori đe su pozicija i opozicija isti, lice i naličje jedne iste monete!
    P. S. Peroviću pošto tako marljivo radiš da se posvađaš sa svima u Crnoj Gori, ne znam kako si vaterpoliste zaobišao i oni su nekakvu nagradu dobijali?!

  20. noci su ovdje tako mracne!cak i kada madonna gostuje!
    pocelo je kao savrsena noc.cak se u savrsenstvo ubraja(postalo je monotonija) da postoje vip mjesta iznad svih vip-ova.tu su “oni”(znamo ih svi).u savrseno se uklapalo i njihovo megalomansko prisustvo u svu tu pratnju.mi smo kao sto to ovdje uvijek biva bilo oni gradjani koji stoje iza ograda i ulaze pognute glave.cek bi i u to savrseno spadalo i ono da se “njihova” pratnja prepire sa obezbedjenjem prve dame svjetskog popa,jer ne zele da ih prime u beckstage:)))
    ali NJEN koncert(a ne “njihov”)je bio toliko fantastican da je odmah stavio u sjenu sve ostalo sto je obicna svakodnevnica zivota nas koji ovdje prezivljavamo.
    nakon toga je diva uzletjela helikopterom,i tada postaje mracna noc.kao svaka noc u crnoj gori.tada vladaju “oni”.ako ste gledali poznatu americku televizijsku seriju “LOST”,znacete ko su “oni”.ako je to tako,makar smo mi glavne uloge u ovoj nasoj seriji(utjesna nagrada).
    e u tom mraku nastaju njihova cuda,njihova pravila,i njihov nedodirljivi autoritet.
    mi,glavne uloge,smo ostali u toj guzvi,guzvi od vise desetina hiljada ljudi,bez ikakvih prava i mogucnosti,ostali smo u autobusu,do ranih jutarnjih sati.nije bus cak ni problem,ali je problem kako je nastao sam taj problem.
    bus je stajao u kolapsu,zaboravljen od policije,od organizatora.dok su policajci(koji reklamiraju pusenje cigareta) sa cigaretom u ustima do pola dogorjelim i pola pepela ne istresenim sa njih,nadmetali se ko ce propustiti naseg predsjednika skupstine,koji se vozio u premijerovom sluzbenom autu,a muzika bila toliko pojacana da sam shvatio da su tinejderi toliko zreli kada to rade,kao i jedan predsjednik skupstine,makar i jedne privatne drzave.tako je i nastao sam kolaps.skupilo se 15-ak policajaca,da se takmice ko ce propustiti vozilo jednog od “njih”.toliko su bili uspjesni da su zaboravili nas 60-ak hiljada ljudi.e to su “oni”.jedan njihov vrijedi vise od nas 60 000.valjda mi imamo toliko modernu drzavu,da nam je i vrh toliko bezbrizan i toliko muzikalan.ali…
    to su crne noci crne gore.crnje od svih noci.noci u kome ni vampiri ne sisaju krv,noci u kojima samo “oni” vladaju,prkoseci zakonima fizike,prirode,vjere,cak i novca,samo ne pohlepe.
    ali,to su noci u kojima su uspjeli opiti dosta ljudi i koji prizivaju njihova imena,pa cak i nadimke,u znak zahvalnosti sto su im “oni” doveli tu svjetsku divu,ne razmisljajuci da “oni” dovode nju nasim prihodima da bi mogli za razliku od beca,atine,i ostalih gradova gdje ona nastupa,na miru da udju u vip nad svim vip-ovima i tu pokazu svom egoizmu ko i dalje vlada tim mracnim nocima.
    opet je mracna noc.opet oni vladaju.opet prkose svim zakonima.i samo usisavaju u to crnilo nas

  21. Tajoviću,

    Ima ljudi koje zanima da li će čovjek koji je pisac Kovačevog ranga odbiti nagradu iz ruku ljudi koji su (po)služili jednom čovjeku koji je uhvatio stvarnost dvadeset dugih godina i drži je na taj način da kad neko pokuša što ti reče kroz “oportunizam, kompromis i pragmatizam” da ga odmjeni ili mu pomogno u “držanju stvarnosti”, ubrzo otkrije ga ustvari drži da ne kažem za šta!

    Te tako Tajo sjedi kući uz oganj i upali Ljuba Đurkovića, Šofra i ostale pričalice te se divi mugijevoj milosti koju prosipa po svojim “ajkulama”, i naravno “ajkulama” koje jedu male ribe u čast CG Športa, jadno svedenog na čekanje u dugački red da ispromoviše DPS i dobije što u čeljust.

    A ove “ajkule” iz kulture pušti ti nama da pokušamo da od njih napravimo male mace, što i jesu!

  22. Eh, da, kučak… Ljudi o kojima sam govorio i zbog čega sam počeo da dobijam “čudne” e mailove su pa skoro svi listom prešli u LP poslije čegrsti. Ali moja poenta je da oni nijesu od juče bili u LSCG, i kako je godinama jedna “rigidna” struktura mogla da se održava u prvim redovima kad je dovoljno da ga poslušaš tri minuta da vidiš kakva je to roba. Nije bilo šanse za samoregulacijom. Tako su bili svi sivi, napeto ozbiljni, puni raznih konfidencije, kad se našališ on se ne smije, Mika Žika je imao običaj da kad mu se javiš da ne odgovori nego da te gleda a la ko je ovaj.

    A ja, reče ti lično nezadovoljan, ali zbog čega, kuto moj, nijesam samo ja i ne ” sporadi spica”, vjeruj mi. Nego organizuj im festival tamo, performanse, kreči klub, tada si prvi exponent, posle kad se uzme vlast ti brale na začelje. I šta je zaključak, LS je nezahvalan. E sad ovi nezahvalni “izdadoše” što se veli “milovo su oni stado” što reče lovćen, ali ne osta niko kukala ti majka.

    Čitavom pričom želim da spiječim razmišljanje tipa – bili vrhunski, gromade do jednog momenta poslije ne valjaju ništa. Kako to? Nije nego i prije nijesu valjali a kako im je dvana prednost i prvenstvo e to mene zanima. Valjda su jednin imali “škole” i bili pismeni. Ali koja škola treba za predsjednika opštine, recimo, kuto, znaš li?

  23. Izvinjavam se Taju ne Ljuba Djurkovića nego Duga ti upali

  24. samo da pozdravim…citam,ali nemam snage za komentare….

  25. novak kilibarda (‘burno’ reagujuci danas na intervju mirka kovaca izmedju ostalog staje i u odbranu i slavljenje slavka perovica):

    “Brutalno potcjenjujući g. Slavka Perovića, M. Kovač doslovno kaže…”

    ” On (Kovač) nepristojno potcjenjuje g. Slavka Perovića, političara koji će pozitivno trajati u crnogorskoj istoriji…”

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=283349

    neznam zasto al odma mi pade napamet knjiga ‘foliranti’…🙂

  26. Super, vec je neko pomenuo danasnji tekst u Vijestima, pa da ne citiram… Kakva borba medju pacovima… Fantasticno, ali mozda, na neki nacin i ocekivano. Jer, kad pocnu jedni druge jesti, moci ce se uhvatiti samo za Slavka Perovica, pokojnog Mira Vickovica i jos malu grupu ljudi. Jer nece moci nijedan svoj, ni najmanji, kvalitet da nadju. Jedina je muka sto ovi pacovi, ne napustaju brod koji tone. A Ladu Tajovicu: izgleda da je ovaj blog otvoren za komentarisanje, nazalost. Ipak ja ovo mjesto dozivljavam kao kucu Slavka Perovica, pa bih birao rijeci. Mada, sve je rezultat uzora i onog osnovnog vaspitanja. Bolje navijaj, uskoro ce fudbal protiv Italije, pa ti zastavu u ruke i ispred tv-a. Nije za tebe polemika oko nagrada.

  27. re: wavy

    Postalo je dosadno, previse zagusljivo i velika je guzva u hodnicima vlasti. Pisci se pocerupase, istrosili su ih gospodari…

  28. brano, ono je zaista tragikomicno prepucavanje kilibarde i kovaca o prevrtljivosti i sluzenju vlastima…

  29. Rekao bih vise tragicno, nego komicno. Jer tu odavno nema vise nista smijesno, bar za mene. Nakon svaga sto je protutnjalo ovom nasom nesretnom “politickom scenom” ostali su samo dosada i jad…. Sve su knjige procitane, i Kovaceve i Kilibardine. Narocito njihova “poetika”. Kome to vise nije prezvakano i provaljeno, ne mogu mu pomoci. Ko ne pamti, iznova prozivljava…

  30. LSCG, sa svim kadrovskim “crnim rupama” u njemu, koje ja ne zelim da zovem izdajnicima, placenicima, profiterima i sl (sto naravno nikako ne znaci da mnogi nazalost nijesu otisli u neku od kategorija!) jeste ostao JEDINA, i jos jednom: JEDINA istorijska bastina savremene Crne Gore. U tom smislu, misija LSCG ostaje cista kao suza, bez i najmanje prljavstine ovog vremena srama, gadosti i nevjerovatnog bezobrazluka i licemjerja. To vrijeme, danas se vidi kao na dlanu, nijesu obiljezili samo ovi moguli iz vlasti, nego su mu, kao fini rupcic na upeglanom odijelu establismenta, posluzili vrli crnogorski intelektualci. Tim prije, ovi sto su otisli u zakon cutanja i ekskomunikacije, a ne slazu se sa ovom stvarnoscu, jednako dijele odgovornost. Ti ljudi koji tako fino CUTE, ti mediji koji tako fino ZAOBILAZE SUSTINU, te institucije koje tako fino PODUPIRU NEPROMJENLJIVOST, i ti gradjani koji tako SISTEMATSKI PODRZAVAJU ovu vlast, kao i svi ti LICEMJERI, SLJAM, FUKARA, LOPOVI, MAFIJASI – dio su agonije kojoj se kraja ne nazire. Neko ce se u toj agoniji “ugraditi”, poneko i “nagraditi”, ali ce svi zajedno, sustinski, PATITI, jer u ovom blatu i memli NEMA ZIVOTA, ovdje nikom, i nikako, ne moze biti skroz komotno, jer je ovo sistem koji zdere i sopstvene “proizvode”!

    LSCG je dokaz da je Crna Gora imala istorijsku sansu, i da je ova stvarnost imala alternativu. Da li je ta sansa prokockana? Mislim da jeste, prije svega zbog nedostatka, kako rece g. Perovic, LJUDSKE SUPSTANCE. Samim tim, kovac (Mirko) je samo jos jedan potez cekica po hladnoj crnogorskoj potkovici, jos jedan tupi “odzvek”…

    A tuga vise nijesu oni koji nam ovo svima zajedno rade, tuga smo mi, minorna grupica ljudi koja NE UMIJE I NE ZELI da prihvati ove bajkovite tekovine. Tuga smo mi, jer smo tu sa njima, a nema nam druge do da se borimo…

  31. I jos nesto, prizor se izgleda zatvara, ZIVOTINJSKA FARMA ide do kraja: pjevali su, ovi isti, prije 20-ak godina ono NE DAMO KOSOVO. Bio sam klinac, ali eto i ja se toga sjecam…

    Samo mali prilog protiv amnezije🙂

  32. Neka mi ne bude zamjereno na uzurpiranju prostora, ali me nesto asociralo da postavim na ovom mjestu ovu odlicnu pricu Danila Harmsa. Evo je:

    LINCOVANJE

    Petrov sedi na konju i drzi govor masi o tome kako ce biti ako se na mestu gde je sada drustveni park podigne americki neboder. Masa slusa i, ocigledno, slaze se. Petrov nesto zapisuje u svoju beleznicu. Iz mase se izdvaja covek srednjeg rasta i pita Petrova šta je zapisao u svoju beleznicu. Petrov odgovara da je to njegova licna stvar. Covek srednjeg rasta insistira. Rec po rec, pocinje rasprava. Masa se stavlja na stranu coveka srednjeg rasta, i Petrov, da bi izneo zivu glavu, goni svoga konja i zamice za ugao. Masa se uzburkava i, nemajuci drugu zrtvu, hvata coveka srednjeg rasta i otkida mu glavu. Otkinuta glava se kotrlja kolovozom i zaglavljuje u otvoru za kanalizaciju. Udovoljivsi svojim strastima, masa se razilazi.

  33. Pljuvaonica je krenula, prvo su se popljuvali jefrem i marko, pa marko i nole, pa mirko i nole, predhodno i jefrem i misko lopov, … bice toga sve vise i vise/ a najvaznije je da krene brano na bracu dj., sveta ili da oni krenu na njega. Tada pocinje obracun za cg najvazniji. Da li ce ga biti? Kada? Koliko je do sada palo zrtava? Koliko je lazirano, namjesteno, pokradeno? Odgovora nece biti dok se ne desi …

  34. E sad prijatelji želim da podjelim jedno zapažanje sa vama, gdje se kao na dlanu vidi jasno čemu Kovač služi u Crnoj Gori:

    U današnjim Vijestima izašao je tekst sa okruglog stola nakon sinoćnje predstave Danilo rađene po tekstu a koga drugo nego ovogodišnjeg dobitnika trineastojulske nagrade. Predstavu je radila žena Ministra (Fis)Kulture, Športa i (Ko)Medija, dok glavni kritičar za okruglim tavulinom jeste urednik (Fis)Kulture u tim istim nezavisnim Vijestima koje prenose sledeće riječi ministrove supruge rediteljke:

    “Nijesmo samo mi učitali vezu sa savremenim, već nam se nametao i sam Kovač. Upravo na toj anarhoidnoj dimenziji Danila koji je, koliko konstruktivan toliko i destruktivan, govorimo o mentalitetskoj osobini. Postoji vrijeme kada je taj anarhoidni duh nužan i to je slučaj i sa našim vremenom – rekla je pored ostalog Vojvodić i, takođe, odgovarajući na Munjinovo pitanje dodala da Danilo jeste junak našeg doba.”

    E, sad prijatelji, ova Munja što se pominje na
    kraju jeste kritičar neki koji je gromoglasno izjavio da je fasciniram savremenom kapom koju nosi lik Todora Kadića, atentatora knjaza Danila. Za njega je fascinantno da neko ko je živio u doba Petrovića nosi kačket na kome piše Prva Banka Crne Gore pretpostavljam, te je fasciniram suptilnom aluzijom istorijske drame na današnje vrijeme i događaje.

    Na to režeserka odmahuje rukom i kaže: Ah, ta šta vam je, najmanje je to moja zasluga, tekst Kovačeve drame pun je takvih aluzija. I to na toj “anarhoidnoj” dimenziji Danila. Kad kaže Danila režiserka misli na istorijski lik koji da budemo precizni nije bio anarhista ali jeste anarhoidan, sklon anarhiji. Ako se dohvatite rječnika termina, nema tog rječnika koji će vam učiniti jasnom konstataciju u kojoj neko tvrdi da Vladar koji čvrstom rukom (genocid nad Kučima) drži vlast jeste pomalo i za anarhiju, voli bezvlašće. Kako?
    Ali, bacite rječnike iz ruka, tu je režiserka da pojasni i ona u tom cilju kaže da to nije sklonost bezvlašću nego sklonost destrukciji i to taman u onoj mjeri u kojoj jeste i konstruktivan. Kao iz one narodne pjesme: “Što obdan izgradi obnoć poruši”. Imali ikakve ovo veze da crnogorskom sadašnjicom ostavljam savremenicima da kažu. Ali, taman kad čovjek pomisli evo ozbiljna žaoka upućena današnjem Vladaru kome se ime završava istim slogom kao kod Pretrović Danila kad ono kreće pravdanje, pranje, pojašnjenje režiserka kaže: Ali to je mentalitetska osobina. To je tako svako u Crnoj Gori. Koga god postavi na vlast on će biti destruktivno-konstruktivan, t.j. “anarhoidan”. Pa i ti Peroviću isto! I svi sa ovoga bloga! Čak i Brana Koćala da staviš na čelo države i on će biti anarhoidan. I ja. Svako! To je tako. I onda tek onda režiserka kaže: “Postoji vrijeme kad je taj anarhoidni duh nužan i to je slučaj i sa našim vremenom.” Ma šta mi napriča? Milo je nužan: bio, jeste i biće.

    Eto, prijatelji, čemu služi Kovač, a CNP ne daje male honorare. A urednik Vijesti koji objavi tekst sa na ćoše okruglog stola u kome je on glavni kritičar kaže da je režiserka morala da se “hrve” sa tekstom Mirka Kovača. Morala ali ne zato što je napisan na “hrvetskom” nego zato što sve japanske, kineske i tajvanske borilačke vještine teško da mogu opravdati dvadesetogodišnju anarhoidnu destrukciju jednog ne monarha nego sveprisutnog i u svemuprisutnog vladara, ama crnogorsko “rvanje” može i mora.

  35. Eh, izvinite za još jedan dodatak na istu temu:

    evo izvoda:

    “Vojvodić je kazala da jeste pokušala da sve karaktere, uprkos istorijskoj auri, detronizuje i približi.”

    Znamo da aura nije stvarna, fizička svjetlost nego neko nadnaravno isijavanje kojim neko ne više ni fizičko tijelo nego samo oblik nekadašnjeg tijela baca svuda oko sebe, i to tako intezivno da jedna naslućejumo u centru te svjetlosti njen izvor.

    E pa uprskos toj svjetlosti od koje se oči naprežu i bole, ruke pruža Vojvoda Režiser, hvata za gušu i Danila i sve oko njega skida ih sa prestola dje su se svi popeli da ga bi i njega i njih približila gledaocima. Sada Danilo kao da ga je ispljunula vremenska mašina i bacila na drveni pod stejdža govori ono što je Mirko Kovač napisao da govori. A o čemu detronizovan može govoriti: o pobjedi vaterpolo reprezentacije na evropskom takmičenju, o pobjedi svoje reprezentacije veterana u košarci u Italiji i kako ga je ipak pomalo muka bilo da vrišti E viva Montenegro jer će odmah neko vidjeti u tome politiku, o najnovijem CD-u Saše Matića i “dje si bila kad sam bio niko” refrenu. Žena ga sluša, dok pije kafu koju će prvi put u Crnoj Gori popiti njegov sinovac Nikolas I dok serdari lade izgoreli jezik jer su mislili da se ta crna tekućina pije kao lozovača iz kombinata Trineasti JUL, i onda se Mirko Kovač premaskiran u Jevrema Brkovića pojavi na stejdž i kaže: Danilo, ovi Kuči na čelu sa Markom Vešovićem su dno dna! a Danilo mu na to odgovori: Daj ti nagradu Risto Ratković Marku pa ako odbije ja ću sve Kuče da pobijem. Tada se iza leđa Danilovih, u svojstvu Dvojnika Mirka Kovača sa triestojulskom nagradom u ruci pojavi Novak Kilibarda i riješi situaciju time što kaže: Gospodine Danilo, evo Kuči pred pozorištem. Kuči ante portam!” Tu Kilibarda tehnikom goluba prevrtača prevrne očima i time se prebacivši na stranu brojnijeg i jačeg udari masivnom nagradom Kovača po glavi, ovome spadne maska te Danilo otkrije da to nije Jevrem nego Kovač sa dvojnikom i počne u panici da viče: Straža, straža! Atentatori na dvoru! Te Kovač kad čuje telohraniteljsku motorolu, nemajući kud sa stejdža molećivo kaže: Molim Vas nemojte vikati. Ja nijesam Albanac!

    Savjetujem bloggerima da obavezno pogledaju ovu predstavu ako bude reprize. Veoma moderna drama koja kroz prizmu istorije rječito govori o aktuelnim događanjima u Crnoj Gori.

  36. Samo moram sebe malo da ispravim prijatelji. ovo što sam napisao:

    “Morala ali ne zato što je napisan na “hrvetskom” nego zato što sve japanske, kineske i tajvanske borilačke vještine teško da mogu opravdati dvadesetogodišnju anarhoidnu destrukciju jednog ne monarha nego sveprisutnog i u svemuprisutnog vladara, ama crnogorsko “rvanje” može i mora.”

    Odje sam bio previše zlurad, mislim nije valjda samo destrukcije, nešto je i napravljeno. Čovjeka opravdava gradnja, kreacija, valjda nije bilo samo ništa…ne znam… konačno, nijesam neki političar… mene bi brzo potkupili… ali uvijek kažem sve može i jače i bolje… i ja sam griješio na mom individulanom planu i pišem knjige da bih se otkupio, dakle, stvaram… u tome je izlaz.

  37. sve ovo što pročitah o principima kojih ste se držali tokom političkog djelovanja meni je sasvim prirodno i upravo tako sam vas doživljavao… ali, pitam se, zar je moguće da ovdje, čak i mnogo šire, ubijedjen sam, u ex yu, ne postoji političke partije koja se vodi principima kojim se vodio lscg. da političar prije svega treba da bude istinski pošten čovjek i da radi u interesu svoje zemlje i naroda, jer samo u tom slučaju, kako napisaste, možete imati neograničen manevarski prostor. upravo zbog toga vam zahvaljujem što postojite, gospodine peroviću… ko je htio mogao je mnogo naučiti od vas. ja jesam!

    šibali su vas vjetrovi, gospodine peroviću…

  38. Samo da Vas pozdravim iz krizne Amerike. Da nebi zaboravili, ljigavci kao ovaj Kovac moraju da obezbijede penzije (pitanje je da li bi ovu nagradu, bas ovu, odbla jedna druga moralna gromada u liku Marko Vesovica), fuj, fuj po hiljadu puta.
    Pozdrav za Slavka, Brana… ako mi se sjecaju…

  39. Priznajem da mozda nijesam tako detaljno procitao response Lada Tajovica, pa pogresno procijenih da je osoba navijackog mentaliteta. Izvinjavam se zbog toga. Da situacija bude gora, on je oportunista i pragmaticar (ili makar promovise te “vrijednosti”). Nesto mi je to poznato stanoviste. Jedan nas poznati pragmaticar (i teoreticar oportunizma) je na tome zaradio par miliona, uz pomoc “jedne banke iz
    Londona”. I jos samo ovo za kraj: zrtve i oportunizam ne idu zajedno… osim, mozda, u Crnoj Gori.

  40. Kosicu ako tebi treba iko na ovom blogu grom me ubio…sam postavljas pitanja odgovaras na ista pa onda komentarises svoje prethodne poruke…ja se ismijem svakog puta..
    Ali neka te treba nam raznih liberala.
    Slazem se sa tobom u vezi onog jada od Nk- og LS i Labudove kompanije….fuj..isti su kao i Mirko.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  41. Veliki pozdrav, Dragane. Ne vidjesmo se odavno, ne znam da li si dolazio iz Amerike od tada? Bješe li to ono čuveno vrijeme izbora “6.3 %” kad smo se vidjeli?

  42. Da Brano, to bijase nedje u ono vrijeme, a poslije toga bijah prosle godine, ali vrlo kratko. Par dana u NK, a potom isto tako na primorju i nazad. Puno vremena sam potrosio po Evropi, ali iskreno nije mi zao, jer nas jad traje predugo, a i najbolje ga je ponovo vidjeti par dana i onda uteci.

  43. Poštovani prijatelji, mnogi su većinom van Crne Gore,

    slučajno sam pronašao blog g. Slavka Perovića. Slavko je bio moj politički idol 1990. – 1991. i drugih godina, kada sam i posjetio prostorije LSCG i postao njihov član. Ne bih pominjao koji sam bio po rednom broju, jer svakog člana smatram podjednako vrijednim.

    Ne može se Crna Gora gledati samo očima Marka Vešovića, Mirka Kovača, Slavka Perovića, Miodraga Perovića, Novaka Kilibarde i td. i td. Ako bi smo pokušali gledati Crnu Goru kroz ove ljude, onda se bojim da bi smo otišli u jednu ekstremnu krajnost, a to je da pričamo o privatnim momentima naših života – ko je šta rekao, đe je rekao, ko je đe bio, s kim je bio, ko je šta izjavio.

    Vidite – đe vode neke polemike. Ljudi se spuštaju na nivo bolesnog uma – pričaju javno sve najgore o ljudima sa kojima su nekad pili kafu, u čiju kuću su konačili i td. i td.

    Ja se osjećam loše kad čujem prepucavanja onih koji su bili u crnogorskom frontu. Zar je moguće da ima toliko malih duša koje se bave ljudima i samo ljudima, a ne i idejama.

    Pa, ljudi, shvatite da velike duše pričaju o idejama, prosječne duše o događajima, a male duše o ljudima.

    Ja sam bio liberal, cio život sam se borio za napredne ideje i stijemio sam modernom… Iako sam puno puta bio poražen, nijesam posustao, već sam ustao i ljudski, ponosno, nastavljao dalje, kao jedan običan čovjek – promovišući ideje o Crnoj Gori, promovišući ljude….

    Svi ovi ljudi koji se spominju po blogovima su ljudi naše gore, i mi zlo crnogorsko nećemo promijeniti tako što ćemo i dalje jedni druge blatiti.

    Crnogorsko zlo je pobjeđujme pameću, a ne ruganjem….

    S poštovanjem iz daleke Kanade, đe jutra nijesu kao na Cetinju ili u Podgorici ili Nikšiću, ali đe znaju da budu lijepa isto kao na Cetinju, u Podgorici ili u Nikšiću

  44. Trebate mi svi na blogu NK. Svi smo generatori raznih tema. Drago mi je da mogu da te zasmijem, a još i više da ti možeš da se nasmiješ, kad nije veselo onda je tužno.

  45. Zoki,

    evo objasni nam šta je ideja pa da budemo velike duše.

  46. za vladimira kosica

    lscg nije bio crkva nego partija. i nije se tukao za labuda nego za dobro crne gore. lokalci koji su ulazili u vlast na jedinim normalnim idejama te ideje su izdali kad god je dps bacio dovoljno kostiju da se oglodje. izdaja tih ideja bilo je i odbijanje svih normalnih ljudi od ls-a, ali tu nema nista novo, to je tako radjeno saptacki u svim gradovima u cg. a ti ako si bio bolji, a ovi gori, trebao si to nekako dokazat. i to nisu crne rupe ls-a, nego su to crne rupe vas u nk koji niste umjeli govnjavim metlama pocerat one koji ne valjaju, nego ste se solidarisali i podvijali rep. ako ste to uradili tada cemu onda ova tvoja prica danas? je li da te zalimo, ili da zalimo za lasjom, ili sto, u cemu je poenta? mozda u crnim rupama?!

    uporediti ls sa crnim rupama isto je kao uporediti velji prasak sa skladistem gradjevinskog materjala. vala je to nisko, da ne recem podlo.

    ls je bio i ostao jedini veliki prasak u cg svemiru.

  47. Aha, Lovcenac,

    Nijesam ja bio bolji od ovih, no su ovi bili najbolji i jedini, a sto, nemoj pitat mene, jer im ja kvalitet odredjivao nijesam…

  48. A da je LSCG big bang to da samo ima tu jedna razlika, prilikom big bang stvoren je svemir i dan danas traje, ali u cg svemiru tu postoji diskontinuitet,
    šta god da je LSCg stvorio to je DPS satelit. Ako ne onda je to dead star, kao što smo ja i ti… A pogledaj šta je nastalo sve od DPS Beng Benga. E! Prvo beng! beng! pa da vidiš samo niču hoteli, firme, ukras, žene lijepe promoterke, džipovi puni džepova… A ti i ja protrčimo u samoposlugu da otvorimo čoku… Ili ako si ti bolji što ne možemo mi mili za sitim stolom no i ti gledaš za nekim boljim.

    Akd uzdravlje, pa se privikni tamo na to što ima, ako nećeš bjež otole!

  49. Kada je Niksicem vladala, prvi put poslije Drugog svjetskog rata, opoziciona koalicija, u vazduhu se osjecala sloboda.
    Ne ulazim u pricu o tome koliko je koja stranka dobila mjesta, da li je to u redu, kakve su bile personalne kombinatorike i da li su bili na svakom mjestu adekvatni ljudi, cinjenicu da je ta lokalna vlast vratila ogomne dugove predjasnje vlasti, i vec mogla da startuje sa novim projektima bez pomoci vlade, i slicno…
    Bila je sloboda, u kojoj su pacovi i misevi vlasti otisli u svoje rupe. Kada smo gordo setali gradom, slobodni.
    Kada se sva opozicija druzila i shvatala da “oni drugi” opozicionari nisu bauk, vec sasvim normalni ljudi sa obicnim ljudskim vrijednostima i slabostima.
    Kada su se svi cudili za one iz “drugog tabora” kako oni mogu biti “tamo” a ne “ovamo”, i obrnuto, i kada se pobrkalo ko je “njihov” a ko “nas”. To je bilo kratko vrijeme slobode, koja je imala i svoje nedostatke, jer smo, naravno, daleko od savrsenstva.
    Pod teskom presijom rezima, nije ni cudo sto ima mnogo problema u organizaciji opozicionih partija.

  50. za vladimira

    ja ti vladimire ne mjerim cokama ideje lscg-a. i tu se mi razlikujemo. zato ti ni ne mozes vidjeti prasak od crnih rupa. a i kad promolis glavu vrati se nazad. vele gravitacija – ubija od jakote. ni zraka joj ne moze pobjec, a zraka je dosta brza. vele brza i od suma. pa kako ces ti moj dobri vlado. ali mi, bojim se, ne odgovori ni na jedno pitanje te ti postavih.

    sto ih ne izbaciste vlado. no ste cutali. i batali te coke i hotele, ti kada si ljubomoran i kada si se tuka za taj posa’ a ne za bolju zemlju i vazduh oko tebe.

    a i mnogo si ogorcen brata, ja ovdje dolazim da se nadisem, a ne rep da podvijam

  51. Lovcene dosta sam polemisao sa tobom evo ti pjesma

    Lovcen priča z brda zdola
    Ali ne vozi skupa kola

    On ti voli rojeve ideja
    A ne pred kućom od zlata aleja

    On misli da je nastao od praska
    A ne zna da zato treba
    i ekser i daska

    Pa da jednu kuću uzme da gradi
    A ne nad zemljom svojom da se gadi

    Oj lovćene crna rupo ljuta
    Uzmi ti ključeve od auta
    Pa kad vidiš da auto
    na vodu ne ide
    Pošlji kakvo dijete
    Za člansku u DPS da otide

    Ja znam da ti bi rađe nešto drugo
    Ali zato ka i ja bloguj ođe dugo

    Pa da vidiš jednog dana
    Kad počne da se cijeni liberalna strana

    Opet stani u red ka i do sada
    Krasiće te sijeda i kosa i brada

  52. posted by: Zoran V. Raičević
    “Ja se osjećam loše kad čujem prepucavanja onih koji su bili u crnogorskom frontu.”

    zorane, oni su uglavnom bili, a i dalje jesu u nedemokratskom i mafijaskom a ne crnogorskom frontu.

    prema rijecima zeljka ivanovica i miodraga perovica sklopili su pakt s mafijom, koji eto dandanas traje. to su njihovi intelektualci i knjiizevnici – kovach, kilibarda, brkovic 1 i 2, shukovic, veshovic, i slicni…

    mi smo dobili drustvo i medije koje jashe mafija, a oni su dobili povecano stanje na racunu ili u dionicama.
    i ovo su sve lako provjerljive informacije na web-u, samo treba sabrati 2 i 2. tu c od crnogorstva nema…

    pozdrav za vas u kanadi!

  53. Sve se ovo svodi na:
    ”-Pazi Mirko metak!
    – Hvala ti Slavko spasao si mi zivot.”

    A zapravo od metka zivot nije ni ugrozen, ukoliko si priklonjen drugoj (,,njihovoj”) strani.

  54. Blago vama dokoni i neinformisani ljudi. Slavko je prolost kojeg ce se rado sjecati iskreni liberali. Sam je kriv sto je nisko pao, pa sada pokusva da se vrati iz mrtvih i odbacenih. Mozete o Vesovicu i Kovacu misliti sto god hocete – oni ostaju veliki knjizevnici. Razocaralo me sto se ovaj blog pretvorio u ogovaranje a la Cetinje. Razmislite malo o porukama Lada Tajovica i Z. Raicevica. Danas je ju CG manje slobode i demoktratije nego pocetkom devedesetih, ali ne zaboravite da su stasale nove generacije koje se vise ne zaludjuju Slavkom, Milom, Kilibardom…


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: