Posted by: Slavko Perovic | October 11, 2008

DNEVNIK, 11. OKTOBAR 2008. godine

1.

Svoj antologijski film  Otac na službenom putu   sa  genijalnima Mirjanom Karanović i Slobodanom Aligrudićem, Emir Kusturica snimio je 1985-te  po scenariju bošnjačkog književnika i pjesnika Abdulaha Sidrana. Film će dobiti Zlatnu palmu u Kanu, nezaboravni Mirza Bašić izreći će, prilikom dodjele, svoje čuveno “mersi boku” i navesti čitavu Planetu da pomisli kako je on Kusturica. Tek kasnije će se saznati da producent nije poslao režisera u Kan nego sebe, a da je Kusturica ostao u Sarajevu. Bruka, tako svojstvena svakodnevnim improvizacijama socijalističkog samoupravljanja koje nam danas  izgleda uređeno kao dom lordova nakon iskustva krvavog klanja iz kojeg su izronile balkanske napljačkane ratnoprofiterske ološi kao novi gospodari naših sudbina.

Književna opština Cetinje stupiće u vezu sa Sidranom, prirediti mu veliko, nezaboravno književno veče u svečanoj Sali Ivan Crnojević koje ču voditi sa posebnom radošću. Sala je bila dupke puna, stajalo se. Sa Sidranom je doputovao, kako bi govorio o njegovom djelu, Marko Vešović, profesor sarajevskog univerziteta, pjesnik, književni kritičar. Tada sam Vešovića prvi put vidio. Visok, nekako nesmajan, ali u tome savršeno elegantan, šarmantan, bijele puti i kao ugalj crne, sjajne, guste, kovrdžave kose, taj kontrast je srećno akcentirao njegovu pojavu, pomalo nervoznog osmijeha i potom naglog, iznenadnog „zaraznog“ kikota koji, na kratko, otkriva blistavo bijele zube, dok ih brzo i ritualno ne prikrije, prigušujući neobuzdane salve, dlan desne ruke, u kojoj, između požutjelih prstiju, vazda dogorijeva cigareta. To je onaj manir kojeg se i ja živo sjećam, svojstven našima starima kad bi se onda, u dugim, hladnim, zimskim noćima, dok još nije bilo televizijskog otrova, našli okupljeni oko ognja, zbijajući masne šale, podgurkujući se i sprdajući sa nekim.

Marko je djelovao lijepo, odmjereno, skromno, prisno, što bi rekao jedan moj prijatelj iz Bara, punio je i oko i dušu.

Sidranova ljubav prema alkoholu, mitska je i o njoj ne treba trošiti riječi. U Sidranovom slučaju, alkohol je obred, zavjet, bjekstvo iz ovog svakidašnjeg u neki njegov čarobni svijet, prepun istinitiih slika, sjećanja i priča koje sustižu jedna drugu, nadovezuju se, pretiču, igraju i nadigravaju, pletući sitnu srmu terzijinog veza, stapajući se u melodiju i šerbet bošnjačkog jezika tako bogato natopljenog rafiniranim, filtriranim, prefinjenim iskusustvima iz kojih prosijava narodna mudrost cijeđena vjekovima. U Sidranovim nenadmašnim pričama su obične, svakodneven riječi postajale neobična, ljepotom ispunjena, ljubavlju nadahnuta bića, vilenjaci koji trepere svojom mjenom, poput zraka sunca dok zapadajući pipa i prebira kao po harfi na mirnoj, modroj površini zaliva. Tako sam doživio Sidrana…

Kad bi Sidran konačno zaspao, Marko se brižno, poput starijeg brata, starao o njemu, ušuškavajući ga u toplu postelju sobe studentskog doma na Cetinju, nekadašnjeg Đevojačkog instituta, gdje su bili smješteni.

Mi smo pričali o Crnoj Gori, o njenim slojevima, zatrtim sjećanjima, krhotinama davno slomljenog krčaga, iznosili to komađe na svjetlost dana, pokušavali da rekonstruišemo jednu uzbudljivu, nadahnutu, istinitu priču, povijesnicu jednog malobrojnog naroda, dostojnu velike, istinske ljubavi i poštovanja. Slušali su Marko i Avdo s pažnjom, čuli su mnoge stvari za koje nijesu znali, što nije bilo nikakvo čudo, nigdje se to nije učilo ni predavalo, naprotiv, ali će nas u jednom trenutku prekoriti da smo, ipak, zaglibili u nacionalizam…

Vešovića ću drugi put sresti, ako se ne varam, 1993. u Londonu. On je bio član delegacije grada Sarajeva koja je imala tih dana puno posla i predano radila kako bi skrenula pažnju britanskih uticajnih krugova i javnosti na strašni zločin koji se nad Sarajevom vršio. Ja i moj prijatelj Dejan Martinović uspjećemo da Marka na kratko otrgnemo od obaveza, završićemo i jednom induskom restoranu na Portobelu, kao za inat doći će sa Vešovićem neki Sarajlija koji živi i radi u Londonu, sigurno dobar čovjek, ali neće nam, pun neke samohvalne, dosadne, neinventivne priče, dozvoliti da razmijenimo skoro ni riječ. Bio je to višesatni monolog koji smo pratili, uljudno klimajući glavama.

Marko je već bio drugačiji, i pored sačuvane vedrine duha, užas neizmjerne i neopisive, nepravedne i mučeničke patnje najljepšeg, jedinstvenog bisera, ćemer-grada one Jugoslavije, to je bila Markova aura sada. Kad smo se konačno pozdravili sa njim, ipak uspijevajući da progovorimo po koju riječ, Dejan i ja ćutke smo požurili pješice kući, on dugog koraka ispred, ja iza, kriomice jedan od drugoga brišući suze…

Treći put ću sresti Marka u Igalu kada smo ga izabrali za počasnog predsjednika stranke. Atmosfera je bila kao u antičkom svetilištu, tog dana Igalo je bilo hram. Nešto veliko, istinsko, neopisivo, prepuno čojske i sojske ljepote, ponosa, prepuno Crne Gore one koje nema odvijalo se tu pred nama, a mi smo u tome učestvovali, ispunjeni srećom, zahvalni sudbini, nadahnuti. Najljepše, najsvetije i najistinskije što su imali, liberali su tog dana spleli u maslinov vijenac i darovali Marku misleći na Sarajevo, kao skromnu satisfakciju za pakleni put kojim je prošao. Vjerovali smo da nam Marko, prihvatajući se nezahvalne funkcije počasnog predsjednika, u vremenu kada nas režim burda i potkopava sa svake strane žešće, strasnije i bjesnije nego ikad, uzvraća istom mjerom…

Nastavak priče se zna. Nadao sam se da će čovjek koji je, pored ostalog, napisao Moj svijete izgubljeni, objavljen u izdanju našeg radija Free Montenegro, jednog dana kada bure prođu, kad se laži slegnu, kad se otvori pogled, osjetiti potrebu za javnim izvinjenjem, ako ne zbog čega drugog, a ono u ime knjige koju je napisao…

2.

Onih dana „Monitor“ Prvog profitera preko glave je potonuo u živo režimsko blato u kojem se, do tada, glumatajući kao batrgao i odatle se više nikad neće izvaditi. U takvom „Monitoru“ Marko je bio prva violina, nijesu mu tekstovi zaostajali za stilskim dosegom i nivoom inače neprevaziđenog CKL-a.

A kako je počelo, u „interpretaciji“ takođe Profiterovih „Vijesti“ u kojoj su kratki moji tekstovi skraćivani maja te 2001, možda se treba podsjetiti.

Evo:

Počasni predsjednik LSCG-a Vešović: Potpišite tu koaliciju sa velikosrbima, neka pukne i taj zvek

Podgorica – Počasni predsjednik Liberalnog saveza, književnik Marko Vešović, poručio je juče rukovodstvu LSCG da umjesto njega na mjesto počasnog predsjednika izaberu Dragana Šoća, nakon što “potpišu koaliciju sa velikosrbima”.

– Potpišite tu koaliciju, neka pukne i taj zvek. Sve drugo se u Crnoj Gori već dogodilo, samo je još to falilo: da Slavko Perović zaigra kukunješ sa krvnicima Crne Gore – navodi se u poruci Vešovića.

On je podsjetio da je “do juče govorio: da njih i Perovića u istom loncu svariš, ne bi im se čorbe pomiješale”.

– Potpiši koaliciju sa svaštočinjama, dako dođu sebi i prestanu da Crnoj Gori rade o glavi, jer ako ih ti ne urazumiš, drugi neće niko. Prvo uđi u tu koaliciju, a onda Dragana Šoća turi na moje upražnjeno mjesto počasnog predsjednika liberalne stranke – poručio je Vešović Slavku Peroviću.

Književnik Mladen Lompar izjavio je juče da su “nerazumnom odlukom rukovodstva Liberalnog saveza Crne Gore, pogaženi principi stranke, čime je dovedena u pitanja desetogodišnja borba za suverenu Crnu Goru”.

– Kao jedan od najstarijih liberala i nekadašnji član rukovodstva stranke, ne mogu se pomiriti s činjenicom da domovina bude ulog bilo čijeg hira i netrpeljivosti. Zato se pridružujem zahtjevu članstva da se preispitaju posljednje odluke rukovodstva i njihovog budućeg angažovanja – navodi se u Lomparovoj izjavi za javnost.

Ostajem tvrdi liberal

Slavko Perović odgovorio Marku Vešoviću

Podgorica (Montena-fax) – Funkcioner Liberalnog saveza Slavko Perović odgovorio je na pismo Marku Vešoviću, počasnom predsjedniku LSCG-a, koji mu je prije neki dan poručio da “na počasno mjesto postavi Dragana Šoća, nakon što LSCG potpiše koaliciju sa velikosrbima”.

– Poslije tvoga pisma i obraćanja u javnosti dukljanina Miška Perovića i njegovog plemena dukljanskoga, ja nijesam više Crnogorac. Ostajem tvrdi liberal, koji nikada neće reći za 170 hiljada svojih sugrađana da su velikosrbi, četnici, izdajnici i krvnici Crne Gore, nego ću ih gledati kao ljude koji imaju svoja uvjerenja, ali pogrešna. A uvjerenja se mijenjaju onamo đe je slobode – kaže Perović u pismu.

– Ideja tehničke koalicije u kojoj nam se, sa njihovim vodstvom, ne bi ni čorbe pomiješale, bila je spasonosna za Crnu Goru i predstavljala je mogućnost brijanja posljednjeg Staljinovog brka u Evropi, zalog njene demokratizacije i pomirenja. I referenduma, takođe. Jednim potezom, oba namjerno stvorena bloka, našla bi se u nekoj vrsti opozicionog statusa. Sjutra već, dragi Marko, najvjerovatnije, biće kasno za crnogorsku samostalnost zbog moratorijumske politike aktuelnog režima, koji će, još neko vrijeme, sačuvati prividnu stabilnost. Kad se sruši, ideja nezavisne Crne Gore ostaće zdrobljena pod ruševinama njegovog vlastodržaštva. Sa tvojim pismom, po mom skromnom uvjerenju, Crna Gora ne dobija, nego gubi. Ali, ti, zbog svega što si učinio, izdržao i napisao možeš biti i na pogrešnoj strani. Moje je da žalim i da se nadam da ćeš razumjeti i jednoga dana napisati neko novo pismo… ako hoćeš – kaže se uz ostalo u pismu Slavka Perovića upućenom Marku Vešoviću.

3.

POLEMIKA: Marko Vešović ponovo pisao Slavku Peroviću: Šoćeve i Bojovićeve glasače danas tetošiš formulacijom “ljudi s pogrešnim uvjerenjem”

Počasni predsjednik Liberalnog saveza Marko Vešović obratio se juče, drugi put ove nedjelje, pismom rizničaru LSCG Slavku Peroviću, kritikujući pokušaj stvaranja postizbornog saveza između LS i koalicije “Zajedno za Jugoslaviju”. U Vešovićevom pismu, koje integralno prenosimo, navodi se:

– Dragi Slavko, kažeš “ostajem tvrdi liberal koji npr. nikada neće reći za 170.000 svojih sugrađana da su velikosrbi, četnici, izdajnici i krvnici Crne Gore, nego će ih gledati kao ljude koji imaju svoja uvjerenja, ali pogrešna”.

Razumijem te: tvoj pokušaj koalicije sa velikosrbima i četnicima (riječ izdajnik, koji mi miriše na Paljane, ne upotrebljavam!) i krvnicima Crne Gore može se braniti jedino demagoškim akrobacijama: nijesi, kao, htio ući u koaliciju sa ljudima za koje svak živi zna da su velikosrbi i četnici i krvnici Crne Gore – nego si, kao, htio ući u koaliciju sa 170.000 njihovih glasača!

A kad kažeš da tih 170.00 ljudi “imaju svoja uvjerenja, ali pogrešna”, to je sušta istina. Zna se da su 30.000 dobrovoljaca “iz svojih uvjerenja, ali pogrešnih” ušli da ruše Dubrovnik i pljačkaju po Konavlima. Zna se da je bataljon vasojevićkih četnika “iz svojih uvjerenja, ali pogrešnih”, išao da pali, pljačka, siluje i kolje po Foči. Zna se da su 3.000 Bjelopavlića (kako ti u brk skresa onaj predsjednik Opštine koji ti nije dozvolio da držiš miting) – “iz svojih uvjerenja, ali pogrešnih” išli da pale, pljačakaju i ubijaju po Hrvatskoj i Bosni. Zna se da su Kilibardini, danas Šoćevi zlikovci “iz svojih uvjerenja, ali pogrešnih”, išli preko vikenda da se rekreiraju koljući bosanske “Turke”. Ali šta ti ja imam pričati, kad bolje no ja znaš: koliko je, među 170.000 današnjih Šoćevih glasača, bilo tih ljudi s “pogrešnim uvjerenjem”! Spor između mene i tebe je čisto jezički: ti si, kao političar, osuđen na uljudan jezik, i zato sve njih nazivaš “ljudi s pogrešnim uvjerenjem”, a ja se koristim pjesničkim slobodama, stoga maločas pobrojanu ološ nazivam velikosrbima, četnicima, pljačkašima, koljačima, i krvnicima Crne Gore.

Kad si već toliko uštivan prema onima koji su glasali za četnike, valjda bi trebalo da budeš uštivan i prema ljudima koji su glasali za Đukanovića? Zašto su Đukanovićevi glasači lišeni povlastice da ih gledaš kao ljude koji “imaju svoja uvjerenja, ali pogrešna”? Zašto ih proglašavaš “moralnim patuljcima” koji su glasali “protiv poštenja i demokratije”, stoga im se više ne možeš obraćati sa “poštovani građani”, jer prema njima gajiš isključivo prezir, “iskren i opravdan”, kao prema ljudima “gorim od vlasti koju su izabrali”. Danas Šoćeve i Bojovićeve glasače tetošiš formulacijom “ljudi s pogrešnim uvjerenjem” a juče si po Đukanovićevim glasačima ofraštio kandžijom! Meni držiš lekciju što četničku ološ s kojim si htio ući u koaliciju nazivam četničkom ološi, a ti ljude koji se bore za Crnu Goru zoveš “moralnim patuljcima” samo zato što se bore pod Đukanovićevom, a ne pod tvojom zastavom! Zna se šta ja mislim o Đukanovićevim udvoricama na čelu sa Jevremom Brkovićem, ali nikad ne bih 200.000 hiljada svojih sugrađana proglasio “moralnim patuljcima” samo zato što nijesu glasali za mene! Zašto ljudima koji su glasali za četnike – priznaješ pravo na svoja, iako pogrešna uvjerenja, a za Đukanovićeve glasače rezervišeš isključivo – moralni pendrek? Šta ako Ješo, ovih dana, izađe na TV da se pohvali: pa jesam li ja davno rekao da taj Perović šuruje s četnicima?

Kad već pomenuh potomke Vasa Krivoga, sjetiću se šta su mnogi od njih dosad o tebi govorili: Ne glasam za Perovića, i nikad ga ne bih glasao, ali mu priznajem: nije prelivoda, ni lupež, drži se svojega, zbori istinu. To su govorili ljudi koji su oduvijek Srbi i poderaće se kao Srbi. Vasojevići jesu, doduše, na osnovu “svoga, mada pogrešnog uvjerenja”, juče istrebljavali Bošnjake, ali nijedan od njih ne može imati “pogrešno uvjerenje” da je Srbin, jer to znači da bi i Marko Darinkin mogao imati “pogrešno uvjerenje” da je Crnogorac. A velikosrbima i četnicima i krvnicima Crne Gore i posrbicama zovem one koji hoće da ukinu mene kao Crnogorca i Crnu Goru kao državu.

Tim Srbima iz Vasojevića, koji su te hvalili, a ne bi glasali za tebe, bila bi čast da uđeš u koaliciju sa onima za koje su glasali. A postoji li makar jedan tvoj glasač koji će za Dragana Šoća reći ono što su za tebe govorili vasojevićki Srbi? Zar nije dosta jedan Šoć (da ne pominjem ostale bojoviće), pa da ulazak u tu koaliciju znači tvoj crn obraz? Koliko imaš glasača kojima bi bilo čast da Šoć uđe u koaliciju s tobom?

Ako već misliš da su Đukanović i Bulatović jedno isto, i da su njihovi pristalice podjednako palili, rušili, pljačkali i ubijali, onda ti je jedino ostajalo da odmah kažeš: neću u koaliciju ni s jednim, ni s drugim. Ali toga si se sjetio tek kada su te velikosrbi i četnici i krvnici Crne Gore – izvozali!

Umjesto da i ovaj put ostaneš dosljedan, ušao si u cjenkanje: ko će dati više! Četnici su te propisno izbrukali: ispalo je da si Crnom Gorom – trgovao! Imaju razlog da likuju: “Sad smo svi isti, dosta se Slavko Perović gordio svojim moralom i crnogorstvom, kakva Crna Gora i kakvi matraci, vidiš li, narode, da je i njemu,kao i nama, važna jedino vlast?!” Htio si da isključivo ti, sa 7,5 odsto birača, drmaš Crnom Gorom? Pa koga ćeš danas uvjeriti da ti nije bilo srce graknulo za vlašću? Ne govorim – šta ja mislim, nego kakav je bio javni učinak tvojih pregovora sa četnicima. Napiši čitavu knjigu da pobiješ ove tvrdnje – ko će ti, u Crnoj Gori, vjerovati, osim liberala?

I ne plaši me tvoje proroštvo da će “ideja Crne Gore ostati zdrobljena pod ruševinom Đukanovićeva vlastodržaštva”. (Četnike, očito, smatraš za Crnu Goru bezopasnim?) Ne plaši me tvoje proroštvo, jer i kada bi Crna Gora ovisila isključivo o tebi i Đukanoviću, debelo bi zaslužila da propadne! Ja sam, danas, više no ikad, uvjeren da će nezavisne Crne Gore biti, s tobom ili bez tebe, s Milom ili bez Mila, svejedno, jer Crna Gora je Gora kao Vuksan od Rovaca: “ako tamo kud naprijed nema, ni trag se nema kud vratiti”! Prije deset godina, Crna Gora je bila 90 odsto srpska. Danas je 44 odsto srpska. Čak ako referendum, i s njim Đukanović, propadne, za deset godina Crna Gora će biti 20 odsto srpska, jer Srbin Kilibarda nedavno, s tugom, reče da Srbi u Crnoj Gori, polako, ali sigurno izumiru! A kome ću vjerovati, ako ne ovome vatrenom Srbendi? Kad količina Srba u Crnoj Gori prirodnim putem bude smanjena, koje će inostranstvo građane Crne Gore spriječiti da izglasaju nezavisnost?

A evo šta ja mislim o tvojoj nesuđenoj koaliciji: ti nikad ne bi pristao da budeš Đukanovićev asistent pri ostvarenju tvog vlastitog projekta! Mržnja prema Đukanoviću lišila te osjećanja za stvarnost. Stoga me podgušio smijeh od tvoje tvrdnje da si Đukanovićev moratorijum na referendumu htio spriječiti – pomoću četnika! A tvoja zamisao da napraviš nesmjenjivu vladu, zbilja je krasna, ali moguća jedino pod pretpostavkom da su četnici maloumni!

4.

POLEMIKA: Slavko Perović odgovara Marku Vešoviću: Liberali nijesu postupali lično nego načelno i za veliko dobro Crne Gore i svih njenih ljudi

Podgorica – Rizničar Liberalnog saveza Slavko Perović odgovorio je juče počasnom predsjedniku ove stranke Marku Vešoviću na njegovo drugo javno obraćanje u kome kritički govori o namjeri vrha LSCG da uđe u postizborni savez sa koalicijom “Za Jugoslaviju”. U Perovićevom odgovoru, koji integralno prenosimo, navodi se:

– Nakon tvojega drugoga pisma, nemam ti što novoga reći. Na tvoje riječi nemam komentara. Nije da sam ostao bez teksta, ali – ostaj mi zdravo!

Nije tačno da ne možeš da vidiš, nego – nećeš da vidiš i to je pitanje odluke koju si donio.

Sa ushićenjem sam čitao Moj svijete izgubljeni. Prirodno je bilo očekivati da će Pisac, opet, potpuno prirodno, biti sa nama. Prirodno je bilo očekivati da Pisac razumije kako je obraćanje moralnim patuljcima (koje se, inače, danas vadi iz naftalina) u saglasju sa osnovnom ljekovitom melodijom štiva Moj svijete izgubljeni. Ali, u Crnoj Gori prirodni zakoni ne važe. Tu je o instiktima riječ. Instikti, dragi moj Marko, caruju u Crnoj Gori svuda, a najmanje ih je kod nas, liberala. Mržnja nikada nije stanovala u našim srcima. Naš put svjedoči o tome, a moj životni, posebno. U svakoj prilici, pa i ovoj u kojoj si osudio sami čin razgovora liberali nijesu postupali lično, nego načelno i za veliko dobro Crne Gore i svih njenih ljudi. I ja znam da ti to znaš.

Zašto se danas praviš da nijesi napisao ono što si tek koliko juče napisao, ostaće tvoj nerješivi problem. Ne nikako moj… Slavko

5.

POLEMIKA: Počasni predsjednik LSCG odgovara Slavku Peroviću: Marko Vešović sam sebe isključio iz Liberalnog saveza

Sarajevo – Počasni predsjednik LSCG Marko Vešović odlučio je da napusti Liberalni savez. O tome javnost obavještava u polemici sa rizničarom LSCG Slavkom Perovićem. Njegovo pismo objavljujemo u cjelini:

– Pročitao sam u novini Perovićevo pismo meni, na koje bi trebalo odgovoriti narodnim stihovima iz Titovog vakta: “Druže Slavko, piši novo pismo, mi ti ovo razumjeli nismo!” Kaže, na primjer, da sam izvadio iz naftalina njegovu tvrdnju, inače staru godinu dana, da su Đukanovićevi glasači “moralni patuljci”. A ja se sjetih kako je Perović bio i od drugih i od samog sebe hvaljen zbog stvari svakom znanje: od 92. naovamo radio je i govorio uvijek isto, jer ne spada u kilibarde koje okreću kabanicu prema vjetru. Što znači, bar koliko moja prosta pamet razumije, da se ne bi mogla proglasiti “naftalinskom” nijedna izjava čovjeka koji se svagda gordio što i danas stoji iza svega što je govorio prije tri, pet, osam, deset godina. Stoga me čudi kako se njegova tvrdnja da su Đukanovićevi glasači “moralni patuljci” – za svega godinu dana toliko umoljčala da ju je turio u naftalin?

“Ma šta nas briga! Nećemo se više s njim dopisivati”, kažem onoj strizi od Crnogorca u meni (u daljem tekstu: On). “Da ostavimo Slavka, a odgovorimo onome… kako se on vabi? Ma ono četničko škrabalo. Ono, bogoti, što je aplaudiralo na Đilasovoj sahrani. Znaš, ono što je u Jevremovoj kući godinama pralo pljate. Ono nas je, vele, napalo u Glasu Crnogorca. Njemu ćemo odgovoriti, a Slavku nećemo”. “Oćemo, bogomi”, kaže On. “Ne dozvoljavamo, jelde, da njegova bude zadnja?” “Ne, no da mu se izvinimo!”, veli On. “Da se izvinimo što smo mu rekli da mu ne zavidimo na koaliciji sa šoćevima i bojovićima?” “E, ja”, veli On. “I priznamo da je ta koalicija bila sjajna šansa za Crnu Goru?” “E, ja”, kaže On. “Majke ti, zar vjeruješ da je, iz načelnih razloga, htio ući u koaliciju sa četnicima, pod uslovom da predaju svu vlast u njegove ruke? “E, ja”, veli On. “Ali kakav je to demokrata koji hoće da 8% njegovih glasača vladaju, a ostalih 92% glasača da se pokriju ušima i šute?” “To bi bilo za dobro Crne Gore, a trajalo bi svega 6 mjeseci”, veli On. “U tom vremenu, Perović bi uz podršku četnika demontirao Đukanovića, a uz podršku Đukanovićevu demontirao četnike! “Znači, pripala bi mu slava Onoga koji je obrijao zadnji Staljinov brk u Evropi, i slava Onoga koji je zajebo četnike i raspisivanjem referenduma Crnoj Gori vratio samostalnost?” “E, ja!”, kaže On. “Obruko si se kad si ga korio što hoće u tu koaliciju”. “Ali da mu nijesam nakitio pismo, pala bi ljaga na mene – zato što sam ćutao! A ja obraz ne dam ni za 100 Liberalnih saveza i 1000 Perovića. Jer drugo ništa nemam. Za 56 godina života nijesam stekao ništa, čak ni stan, a sjutra da me kucne drugi infarkt, ono dijete bi mi ostalo na ulici”. A On će: “Šta si nadrvio s tim obrazom, ko da ga niko drugi nema? Nije važniji tvoj obraz od Crne Gore!” Ja – jes, on – nije. Ja opet – jes, on opet – nije. Onda planuh: “Nek Perović brije brke čije hoće, ali ne s mojih leđa! Njemu je, uostalom, pod tim brcima bilo ko majci u srcu, a meni bogomi nije. On je, za vrijeme vladavine tih brka, bio sin funkcionera, a ja sin strijeljanog ibeovca. On je bio član SK, a ja povampireni informbirovski duh, kako reče Todo Kurtović. I sad bi trebalo da ja pljunem na sebe zato što se Peroviću prohtjelo da bude brico! I ne bi brijao crnogorske brade dugačke od Topole pa do Ravne gore, nego brke pod kojima mu nije ništa falilo“. “Izdajico!”, veli on meni. “Izdajico Crne Gore!” Ja planuh: “Jesam! I otac mi je bio izdajica! I ja sam izdajica! I žao mi je što nemam sina, da i on bude izdajica”. A kad sam se ohladio, višoj instanci u meni proslijedio sam moj slučaj da ga ispita. I evo presude: “Zbog pokušaja da, u odsudnom istorijskom trenutku, razbije jedinstvo stranke, i time oslabi crnogorski blok, Marko Darinkin se isključuje iz LSCG”.

Eto…

Naravno, moj otac nikada nije bio funkciner u Savezu komunista, niti nam je u onom sistemu bilo kao u srcu majke, ma što to, po Marku, značilo. Moj otac je protestno vratio partijsku knjižicu 1973. što je bio rijetko hrabar čin. Od komunističkog režima nikada ništa nije dobio, nije ni tražio. Živjelo se teško, učilo i studiralo od očeve službeničke plate, docnije penzije, do prvih zaposlenja moje braće i mene. U SK sam ušao u svojoj dvadesetsedmoj godini, s predumišljajem, zbog bavljenja prevashodno Cetinjem, zna se, i Crnom Gorom. U SK sam odmah došao u otvorene sukobe, načelne, nikad lične. Isključen sam 1988. sa etiketom crnogorskog separatiste i nacionaliste, mnogi bi od toga napravili mučeništva, disidentstva i srceparateljna izbjeglištva, napisali pjesme, romane, dnevnike, memoare, hahahaha! „Komunisti“ su me morali vratiti nazad, maltretirao sam ih. A onda je došao Milošević… Tačno 10. januara 1990. na jednoj od sjednica tadašnjeg „Demokratskog foruma“ kojem je prisustvovao i ondašnji predsjednik Republike (Bulatović), pa odatle otišao da govori pred tzv. „Velikom narodnom skupštinom“, vjernim mitingašima sazvanim ispred parlamenta da proslave prvu godišnjicu „antibirokratske revolucije“, tu, na licu mjesta, javno, vratio sam partijsku knjižicu uz obrazloženje da odbijam da budem u istoj partiji sa onima koji ruše Crnu Goru i Jugoslaviju i najavio osnivanje LSCG za 26. januar…


Responses

  1. “Jesam! I otac mi je bio izdajica! I ja sam izdajica! I žao mi je što nemam sina, da i on bude izdajica”.

    U IZDAJU !!!

  2. Marko izdajnice!!!

  3. kad cojek ovako letimicno preleti preko ovih pisanija marka veshovica, vidi da je to samo josh jedna, mala, slatka laz.

  4. Vešović je sitna duša.Mislim da je najbolji potez lscg bila koalicija sa 170000 svojih gradjana.Treba opet da se ujedinimo,a šansa za to je miting u ponedeljak.Svi moramo da se ujedinimo i skupimo protiv najvećeg zla koje je zadesilo Crnu Goru a to je Milo Djukanović.

  5. Slavko, nemoj da zasipas sa ovim ponjava tekstovima Marka Vesovica i slicnih. Prilicno zamara, a moram da ih citam da bi shvatio tvoj dio teksta.

    Marko se izrazava kao antiratni guslar sa motivima koji se ponavljaju: Darinka, Kilibarda, Karadzic & Serbian Friends.

    Naporno, naporno….

  6. Mikro –država! Formalni početak kraja I sam kraj koncepta – slobodan narod, slobodan pojedinac, liberalna demokratija(iako se za ovo posljednje cesto pitam da li igdje u pravom obliku postoji – ili je to u današnjem svijetu tek termin koji laganim velom ‘slobodnih medija’ I sitnih privilegija obezbijeđenih prosječnom građaninu, pokriva brutalnu ekonomsko-političku monopolizaciju I kontrolu na čijem rubu tek figuriraju ‘jednaka prava i sanse za sve’?).
    Te ću se u tom smislu, zadržat se samo na pojmovima – Slobodan narod, slobodan pojedinac – koji posljednjih godina, zahvaljujuci globalnoj dehumanizaciji, moram priznati – zvuče deplasirano, iako jesu iskonska I nasušna potreba zdravih pojedinaca I društava (ako takva postoje).
    E, zašto ja sad verglam o ‘mikro državi’? Nije se Veselinu Vukotiću, naravno, u snu javila ova ideja, već je poučen iskustvom postojećih kartela diljem svijeta, spakovao Crnoj Gori koncept koji ovdašnjim kartelima omogućava (zbog ogromne količine novca – nekontrolisane od strane države – čitaj – kad bi države bilo,jer, viđi vraga, I njene institucije čine upravo oni za koje je koncept ‘mikro-države plasiran) da guraju svoje propise, kroje ekonomsku I svaku drugu budućnost zemlje, kontrolišu sve institucije. Nije bilo,dakle, dovoljno da se to radi ispod žita – trebalo se to I formalizovat – kroz projekat ‘Mikro-država’.
    Pa onda vidite srpskog, crnogorskog I bosanskog premijera kako otvaraju tržni Miškovićev centar – možda im se I nije išlo, ali su se,bogami, sva trojica tamo morala nacrtat! Pa onda npr. Djukanović I njegov brat imaju firme teške milione – biznismeni! Pa onda neki Barović kupi neke od najvećih crnogorskih firmi – opet milionski iznosi, pa neki tamo Panto mesar ima biznis od sto miliona eura itd, itd – MIKRO DRŽAVA- države niđe – što ima vladu da zanima što neko uništava privredu CG, ili što možda pere pare? Što nijesi I ti,reći će mi, prob’o da se baviš biznisom, umjesto što tu kukaš na druge, država ti se neće plekat, a još ako imaš još koji šporki milion – dobro doš’o brate! I tako sloboda nestaje, tako se postaje ne sluga, nego rob bez iđe ikakve zaštite – država je, sa svojim institucijama- mikronska! Ne samo država, nego I pojedinac I njegov duh! Nestaje solidarnosti, nestaje humanizma, nestaje dostojanstva, nestaje sjećanja I stida (sve, of course pod krinkom evro-atlanskih integracija, liberalizacije I demokratizacije) – I tako se ispile I novopečeni, preobraženi Vešović I Kovač, ali I Misko I Milenko Perović, I onaj Šuković, I Ivanović, I Brković – I sva plejada prethodne konjice koja se prikačila na prve vagone ‘prvobitne akumulacije kapitala’. Kod nas se sve to vidi jer je malo I brutalno eksplicitno – kako su puste pare I udvaranje – od onih koji su se nekad samo za ljudsko borili, posredno ili (uglavnom) neposredno, od njih napravile ljudske krpe I sopstvenu negaciju!
    E, sad – da li je ovo fenomen isključivo crnogorski? Nije, naravno, ali taj nas najviše boli! Znam ja da nijesmo nikada ni u čemu bili trend setteri, ali smo I domišljati followeri! Donekle humanizovanu vladavinu kapitala nad ljudima (ako je takva moguća) – koju poznaju zapadne zemlje, uspjeli su ovi naši upakovati po svojoj mjeri u koncept – ja sam i ‘bad guy’, a ja sam i ‘good guy’, ali mi je ovaj ‘good guy’ tako mali I nemoćan da ‘bad guy’ radi što mu padne na pamet! A zašto da ne? Pa ne strijemimo li svi ‘potpunoj slobodi’, tome da nas vlada I premijer I država ne kontrolišu? Pa kad sebe ne kontroliše, a što bi nas, ili Barovića, ili Panta? Treba pustit ljude da im novac slobodno teče! I ima li što ko tu da doda, ili se tome usprotivi? Neka nazadna anti-evropska misao? Da neko ne misli drugačije-pitaju se svi? Niko, bez oni liberali, kažu – ali to je zato što su naprasno postali velikosrbi, zato oni po ovoj ‘mikro’ udaraju! A đe je tu Marko Darinkin? Uz Jevropu, naravno. Onu, iz Milovog Neverlenda, naravno!

  7. Mikro drzava je prica poput isusivanja Skadarskog jezere iz filma Zivka Nikolica “Cudo nevidjeno” tj. fantazma provincijalnog mislioca, naucnika koji propovijeda nauku tipa uradi sam (sam svoj doktor, hirurg, advokat, nutricionista….).

  8. “Ostajem tvrdi liberal, koji nikada neće reći za 170 hiljada svojih sugrađana da su velikosrbi, četnici, izdajnici i krvnici Crne Gore, ……….”(S.P.) Misao (“uvjerenje”) koje sam imao puno prije “pobjede” onih koji su izborili “nezavisnu” je : nije meni problem nezavisna Crna Gora nego ono što se iza brda valja.
    Danas, nakon svega što se desilo od tada neko bi zapjevao “dotak’o sam dno života”, mislim da bi to bilo preuranjeno. Teški dani koji su na vidiku biće provjera ljudskih karaktera. Što li će tek tada poručivati iz Sarajeva onaj “koji je punio oko i dušu”.

  9. Procitavsi po prvi put neke tekstove, http://www.bhdani.com/arhiva/94/tekst594.htm , g. Marka Vešovića – stvari su mi postale donekle jasnije. Na stranu (i potpuno nevažno) nesumnjivi spisateljski talenat dotičnog, ono što je najjači utisak je duh prepun mržnje i čemera.

  10. Evo, pored sve mržnje (pa da, nije to prejaka riječ) o kojoj se pisalo i kojom se pisalo o Marku Vešoviću na ovom blogu više mu je koristi učinjeno nego štete. Čitaju se njegovi tekstovi, a sumnjan da ga se negdje u ovolikoj količini ovih dana prisjećaju više nego ovdje.

  11. Malo ko je imao snage da isprati Slavka do kraja u pohodu i snu koji je umalo postao java, Marko Darinkin je poklekao i prodao se ali Darinka ne bi… Evo i DPS je poceo da pljuje na svoje glasace sa “pogresnim uvjerenjem”.

    Milo pizdo i sebe si izdo!!!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  12. Нажалост, суштина црногорског јавног деловања је сажета у Марковој реченици:

    ” Čak ako referendum, i s njim Đukanović, propadne, za deset godina Crna Gora će biti 20 odsto srpska, jer Srbin Kilibarda nedavno, s tugom, reče da Srbi u Crnoj Gori, polako, ali sigurno izumiru! A kome ću vjerovati, ako ne ovome vatrenom Srbendi? Kad količina Srba u Crnoj Gori prirodnim putem bude smanjena, koje će inostranstvo građane Crne Gore spriječiti da izglasaju nezavisnost? ”

    Од те опсесије да Србе сведу на 20% се никада нису опростили и сваки њихов потез, па и ово са властима Србије координисано спрдање око Косова и “дизања тензија” је у ту сврху.

    Хвала Вам на овом подсетнику, Маркове речи ће бити уврштене у “Бијелу књигу о правима Срба” као илустративан пример атмосфере допустивог говора мржње над Србима који је стваран у медијима.

  13. Slavko,
    Prelijepo je kad cak i oni koji te nikada nijesu razumjeli niti ce ikada moci razumjeti, makar pokusavaju glumiti zelju za razumjevanjem. Cak si i njih kao uzaludne slucajeve uspjeo na neki nacin podici na visi nivo svijesti.

  14. igore jaramaz, kako se lijepo nadovezujete na marka veshovica, kanda ste iz iste kujne izasli?🙂

  15. Gospodine Jaramaz, nekako imam neodoljiv utisak da zaobilazite (ili zaista ne vidite) SUŠTINU PREVARE. Jasno mi je, iz konteksta, koje su vaše političke boje. No to za ovu priču nije toliko bitno.

    Ipak, važno mi je ovdje da potcrtam, upravo suštine radi, da ova vlast (a ne, kako vi kažete, pomalo cinično, “crnogorsko javno delovanje”) ugrožava prava SVIH građana Crne Gore, u vrlo elementarnom i egzistencijalnom smislu.

    Sve druge matrice, crnogorski, srpski ili bilo koji drugi balkanski nacionalizam plod su uljuljkavanja i zamajavanja ovog naroda na epsko-plemenske pjesme i krvavu ratnu liriku. Na čemu se komunizam decenijama sladio. I na čemu ovi danas neokomunisti tako ugodno žive na lovorikama.

  16. P.S.

    I da se razumijemo – najcrnogorskija ili najsrpskija Crna Gora, to je ovim momcima na vlasti (koji god dres nosili) oduvijek bilo jedino pitanje keša i moći. I ničeg više. Nema tu rodoljublja, nego srebroljublja. Kad to ljudi shvate, krenuće se sa mrtve tačke. Do tada će to ići ovako… Što se mene tiče, jedino me zanima ona najgrađanskija, najliberalnija u najčistijem smislu riječi. Jedino mi je takva udobna, i za nas Crnogorce, i za Srbe, i za sve ostale.

    A što se Kosova tiče, jasno je – nije ga trebalo priznati u ovom trenutku. Ne zbog romantičarskih i istorijskih pobuda, nego prosto zato što Crna Gora nema nikakav očigledan interes da to učini sada i na ovakav način, naprotiv. Vjerovatno su tu radili neki drugi “računi”…

  17. Prosrpske stranke još jednom su dokazale u čiju korist rade.Organizovanje mitinga uz gusle i prepoznatljivu ikonografiju ,umjesto građanskih(nijesu građani ali ne mogu napisati stanovničkih)protesta i ako se mora barjačiti onda sa cg zastavama,čime bi ostavili veći utisak i privukli sve nezadovoljne ovim potezom vlasti,jer mislim da niko u cg ne podržava priznavanje kosova ,barem u ovom trenutku. I tako ode još jedna prilika da se ovo mrtvo more pokrene i usmjeri nezadovoljstvo na brijanje ovog Staljinovog brka. P.S.Moram priznati da mi se sviđaju pojedini djelovi Vešovićevog teksta ,http://www.bhdani.com/arhiva/94/tekst594.htm,kao što je dio o Karadžiću i Dačeviću.

  18. Pozvao bih MIRKA PEKOVIĆA (ne Vešovića) da i on nešto prokomentariše na ovom blogu jer znam da ga redovno čita i sigurno bi imao što reći i dati nam neku zanimljivu opservaciju stanja u cg,na njemu svojstven način(podsjetiću da je to ipak čovjek koji je prvi upozorio na namjere Miodraga Živkovića i nije bio ozbiljno shvaćen,jer je kao i uvijek išao ispred svog vremena).

  19. Slažem se sa Vladimirom da je ovo vjerovatno najveća medijska pažnja poklonjena Marku Vešoviću u poslednjih nekoliko godina.

  20. Pa kad ga niko nije s mirom htio pustiti da ne uzme onu nagradu

  21. Da kojim slucajem zivimo u slobodnoj drzavi,pa da mediji kako drzavni tako i privatni,serviraju gradjanima tacne i istinite dogadjaje,da imamo novinare istrazivace,spremne da u otvorenim emisijama suceljavaju razlicita misljenja,nikad ni jedan gradjanin ne bi mogao reci da za pojedine dogadjaje nikad nije cuo.A bas ovdje je to puno puta ponovljeno,i da tragedija bude veca,to nijesu detalji iz prvog svjetskog rata,to su dragi moji,dogadjaji kojih bi se MORALI sjecati,pa i TUZITI DRZAVU,JER SMO OSTALI (AKO SMO) NORMALNI.Ja na moju srecu,pamtim sve sto se desavalo proteklih godina,a dok ovo pisem sjetih se gospodina Nebojse Medojevica,kada je trazio da liberali vrate dva glasa,njegov i njegove supruge,a za opoziciju izjavio da lici na”klozet na tuskom putu”.A za vas koji se ne sjecate ovih detalja,to je danasnja opozicija kojoj on
    pripada.Zato,sva nasa sjecanja tj.istine,ne mogu nikako biti mediska paznja Vesovicu, Medojevicu,i drugim koji su svih proteklih godina slamali kicmu liberalima,a uz to itekako koristili privilegije aktuelne vlasti,mogu biti samo nauk svim buducim generacijama.

  22. Ali neka, neka mu se čitaju tekstovi, pisac koji je sa istom snagom jurnuo u stranku i izletio iz nje. Meni je to najzanimljivije u vezi sa čitavom pričom o njemu. On je u onom tekstu tražio neki pa skoro osjećaj starinske Crne Gore koji je Slavko pominjao, neki iskonski ideal za koji je vjerovao da postoji u “svijetu predaka”. Meni se to čini kao jedan vid nostalgije za izgubljenim “zlatnim vremenom” pred kraj drugog milenijuma, i taj sat u obliku evropske crne gore, plavi sa žutim zvjezdicama, pretpostavljam. Čim smo ušli u novi milenijum kao da smo se našli sa druge strane ogledala, sve je obrnuto. I Marko više nije idealista nego vrlo prizeman, razočaran nečim što je sad, to sadi ovdje, tuga trenutnog je zamjenila ideal vječnog.
    Jasno i tako jednostavno, pred kraj milenijuma nikom se nije žurilo jer svak je očekivao propast, biti sa strankom koja je nudila izlaz u svijetlost Evrope značilo je željeti da bude tako zauvijek, vječno, još zamislite taj rat koji pogoduje da se čovjek oda beznađu. U novom milenujumu, svi odjednom živnuše, svima se žuri, na brzinu nezavisnost, na brzinu ustav, žuri, žuri, te je i Marko požurio. Ko može danas reći nešto na nacionalnom nivou a da ne osjeti da je to toliko rađeno ovih godina da je više staromodno i izlizano i potrošeno kao znak. Srbi, Crnogorci, tu us batinu za mlaćenje pare odbacili i oni što su dobro zaradili na nju odavno. Kako Marko nije bio gorak taman onako kako je i ušao, sakralno, nego nekako profano. Nakon svečanog sumraka dolaze krmeljava jutra. Eto to je to.

  23. Ne znam zašto Slavko danas ponavlja ove tekstove. Šta god mislili o Marku i njegovim motivima, danas se vidi da je, što bi on rekao “pogodio”. Je li moguće da sa par godina distance ne možete/nećete, ili zbog svoje pozicije opet ne možete baš ništa da vidite.

    P.S.
    Slažem se sa većinom komentara o karakteru DPs-a, ali bilo bi korisnije da analizirate sopstvene greške

  24. u slavkovim tekstovima se slaze nesto mnogo znacajnije od bezveznog davanja prostora marku ili janku. marko ili janko samo su pojave koje se moraju obiljeziti… a to sto neko misli da mnogo bolje zna koja je mjera marku, a koja janku u ovom trenutku potrebna, recimo da je to onako kako oni to vide. sjata obicno nije grijesio u mjeri, tako da vjerujem njegovoj procjeni da je marko sad bitan, a ne slazem se sa vladom i intetom koji vele da to sad nije bitno. to je isto ka da kazete da nije bitno ono sto je objavljeno juce o kunderi

  25. Lovcene

    i negativan publicitet jeste publicitet. A ovo negativan zna da izblijedi tokom vremena i čak postane dio “oh, romantične prošlosti” pa i povika “rat je bio bolji”. Pitam se šta ima novo od hvatanja nekakvih marka i janka “beznačajnih” u mrežu da bi im se odredio tip, rod i vrsta… Šta me briga hoće li smjestiti Kunderu među špijune, jesam li ja policajac, pa ako si pametan mogao si pročitati kako su naučnici obradovani povodom Kundere što će dobiti još jedan “ključ” za čitanje Kundere.

    A ti si vidim, terazije, metar ili kako se nekad zvalo bolandžu za mjerenje predao u ruke drugome, pa kad on izmjeri šta je bitno to je bitno i za tebe. Tvoje povjerenje je bezgranično i neka je… Što se tiče moje mjere ona mi kaže da bez samoregalucije priča o Marku se može otegnuti do kraja svijeta…

    Izvini,

    ali šta si ti to rekao toliko bitno i važno u vezi sa Markom osim što si dosađivao povicima “izdajnik, izdajnik”. Dosadno je više, čovječe, jedna te ista melodija. Makar da si pokušao da vidiš zbog čega je neko napustio jednu stranku. Tvoj odgovor je tako dosadno jednoličan “Nije izdržao da ne izda!” I samo to. Pročitaj ti malo Kunderu, ili makar kupi neke bnovine u koloru, nemoj sve crno-bijelo. Tvoje rekacije postaju predvidljive, postaješ mašina koja ima samo dvije opcije – aplauz ili zvižduk.

  26. za vladmira

    kako se ti lijecis moj dobri vlado. branis marka zato sto je tvoj i markov metar isti. a onaj janko odozgo nije nista drugo nego vlado. s jupitera se vidi da je marko izdajnik. teska rijec, jebi ga. ali isto je izdajnik, i to prljavi izdajnik smotan u oblande. da ga je neko moga poperit na celo streljackog voda da te 2002 godine presudi malome kabinetu, ne bi mu se unutrasnji osjecaj mnogo razlikovao od jevremovoga. htio nas je zapalit sve po cetinju. time bi vjerovatno potpalio i mogucnost da mu se jednog dana (a taj dan dodje) rece u lice iz jedinih usta koja mu to mogu reci, a da osjeti, ako mu je ostalo i prsta obraza- MARKO TI SI IZDAJNIK, jos jedan u nizu. a u sto bi se ti pretvorio, ko zna, moj dobri vlado, ovamo ti je sve to pitanje skole. sto si mudriji i nacitaniji to bolje zabodes onaj dan kad se od tebe zaiste.

    a ka sto velis da su se neki obradovali sto ce ponovo, sad na drugi nacin, procitati kunderu, bili naucnici ili obicni ljudi, tako ce se neki koji se budu bavili nasom mahalom, poslije slavkovoga bloga obradovati, jer ce ponovo sa druge strane osvijetliti markovo djelo i posvetiti mu se malo temeljitije. tu si ti vlado da im kazes kako to nije bas tako bilo jer si i ti bio zrtva unutrasnje zavjere, pa se sad svetis zato sto si i skole zavrsio. smijesan si vlado, moj dobri janko.

  27. lovćen,

    Naravno da si u pravu da će autor bloga sam procijeniti koje su mu teme bitne. Ja izniosim svoje mišljenje, kao i svi u ovoj raspravi.

    Prije svega, pitanje je da li bih ikad čuo za Marka Vešovića (ili bi čuo, ali istog trena zaboravio to ime, kao kad, recimo, pročitate beznačajan tekst u novinama, pa kao zadnje dvije riječi pročitate i autorovo ime, i zaboravite ga), da nije na onakav način postavljen za počasnog predsjednika LSCG, da se nisu među liberalima pjevali hvalospjevi o ovom sarajevskom heroju.

    Ali onda svi znamo što je bilo, Marko je iskoristio čast koju mu je LSCG dao da ispljuje LSCG. Ne slagati se sa nekim je sasvim legitimno. Čak i kritikovati. Čak i oštro kritikovati, bespoštedno… Međutim, ako sopstvenu stranku napadnete za samu mogućnost koalicije sa srpskim strankama, a znate da je 5 godina prije toga ta stranka pravila koaliciju sa NS iz koje su sve ove srpske stranke potekle, onda su stvari sasvim jasne.

    Ja sam od toga časa ponovo zaboravio na Marka Vešovića i ne želim više da trošim svoj jedini život na njega. Na kraju krajeva, on je politički beznačajan.

  28. za intenta

    reci za marka d aje bio ono sto je bio nije bilo hvalospjev nego zasluga velika taman kolko i muka koju je sarajevo prozivljavalo. on je znao za koaliciju sa narodnjacima iz 1996 i nije bio makanje pa da ne zna. biti nakon toga pocasni znacilo je razumjeti ovu nasu mucenicu od crne gore. ja bas mislim da je ta njegova tadasnja velicina njegov kasniji pad ucinjela vecim. tresnuo je o bascarsiju taman ka da ga je neko iz aviona bacio.

    ti i ja imamo pravo da zaboravimo marka, ali slavko nema. zato slaganje domina na ovom mjestu ima toliko veliki znacaj. da ti prao recem ja se odje osjecam ka da se nalazim na izvoru, ka da mi je moj ls ziv i zivlji nego ikad, a najvise uzivam u tome sto ovakav ls vise ne zavisi od toga oce li se pojaviti neki novi marko ili janko da ga strijelja onako nezasticenoga 15 godina dana. ka glineni golubovi sirili smo s ovoga cetinja pricu kako moze biti bolje, a onda bi se pojavio marko ili janko da ni rece kako je izdaja junacki cin.

  29. Neću se ja Lovčene od kamena tvrda, baviti se Markom ubudućnosti, imam ja drugih briga, a i što bih, kad me od izdajnika čuvaju budni čuvari kakav si ti, lovćene. I neka budućnost otpočne baš sada, evo od sad ni slova o njemu…

  30. ne znam sto reci na kraju, Slavko dali si ikad razmisljao o tome da te ljudi ne mogu pratiti, da ti zivis iznad ovog vremena. Svaka tvoja rijec, tvoj tekst treba da se analizira. A sto se tice Marka Darinkinoga , sami smo krivi ? Mis mo od njega napravili to sto je bio u Crnu Goru, I sad neka mu daju taj stan za kojim je toliko ceznuo, jer izgleda toliko nas je i cijenio

  31. Slavko,
    mislim da i nema potrebe da oni koji to ne mogu prate.

  32. A ja opet želim da vjerujem da su promjene moguće. Zašto se ne mogu sastaviti liberali i “prosrpske” snage? Pa svi mi želimo zdraviju i normalniju državu… Da li je problem u različitim političkim programima? Apsolutno da nije, inače kako objasniti ovu fantastičnu koaliciju koja trenutno drži vlast u Srbiji!? Svaki političar prije svega želi vlast, a na tom putu se politički programi lako mijenjaju i prilagođavaju. Po meni je najbitnije zacrtati jedan zdrav i prosperitetan put koji vodi evropskim normama i otvorenoj ekonomiji, a kada se takvi standardi počnu ostvarivati i Crna Gora postane dio jednog mnogo većeg i moćnijeg ekonomskog i pravno-političkog sistema hirovi pojedinaca će se znatno slabije osjećati i svi ćemo biti nošeni jednom jakom maticom koja će omogućiti svakom pojedincu da shodno svom trudu i zalaganju ostvari sopstvenu dobrobit. U jednom takvom ambijentu pitanja nacionalne pripadnosti i političke orijentacije postaće drugorazredni, a pojedinac koji je isuviše zaokupljen radom u cilju ostvarivanja sopstvene egzistencije nema vremena i energije da se bavi takvim stvarima (kako se inače danas i živi u razvijenim društvima)…

  33. Nije problem sa pro-srpskim snagama , problem je sa srpskom desnicom u CG.
    Oni su najdirektniji DPS ovi igrachi, sa njima ( tj. njihovim liderima) je teska bilo kakva saradnjad ane kazem nemoguca.
    Moraju se transformisati iz Etnicke u Politicku opoziciju, dok se to ne dogodi DPS ce upravljati sa njima kao sto to radi sad.

  34. joakim, potpuno se slazem da su oni najdirektniji dps-ovi igraci. stvar je vrlo prosta – dps ih je stvorio da bi imao svoju ‘izdajnicku’ opoziciju, a oni bili ‘patriote’. i tom glupom, vazda istom bjelasko-zelenaskom forom vladaju citavo vrijeme.
    a glavni problem vidim, kako nekad tako i sad, u nedostatku kvalitetnih objektivnih medija koji bi realno naslikalli situaciju.
    mislim cak i u slucaju da je odnos medija pola-pola, tj. pola dps-ovi a pola objektivni, i da je izborni proces u kompletu dobro kontrolisan, djukanovic nema ama bas nikakvu sansu da opstane. tolko su noge stola na kojem stoji jadne, da bi u situaciji pribliznoj jednakim pozicijama milo tresnuo ka s kruske.
    do tad mozemo mozda samo da se nadamo da ce eventualno neko od tajkuna oko njega odluciti na nagovor zapada da mu okrene ledja, i preuzme neke konce vlasti iz njegovih ruku, i povuce za sobom dio resursa koje dps zloupotrebljava za jahanje na vlasti: medije, policiju, db, i sl, sto bi otvorilo kakav takav prostor za slobodnije politicko djelovanje. nesto slicno kao sto se desilo u srbiji. ja drugog reshenja ne vidim.

  35. Sve ukazuje na to, Joakime. S tim što ja ne mislim da DPS upravlja njima (srpskim strankama u CG), još gore: oni direktno rade na ruku ovom režimu, čak ta vrsta vulgarnog, tragikomičnog nacionalizma kao da potiče iz kuhinja DB-a. Ništa čudno, današnja vlast je odnjegovana na toj “tradiciji iz 90-ih”.

    Lelekanje za Kosovom, a stojičko trpljenje elementarne ekonomske bijede. Umiranje ovdje u Nikšiću od nezapamćenog zagađenja željezare, umiranje u Zeti od Kombinata…gomila konkretnih problema koja našu nadahnutu opoziciju ne dotiču toliko da bi štrajkovali glađu… Tako da diktator ima za sata rašćišćen put da vlada i vlada… Nazdravlje ostatku.

  36. Sa ovakvom vecinskom opozicijom cije primarni cilj braniti interese srba i samo srba, zatim brinuti o beogradskim problemima i kosovskom mitu ovi DPS, kao interesna gripacija ce da vlada dovijeka.

    Sve dok ta nesretna nazovimo srpska opozicija ne okrene se interesima i ogromnim problemima Crne ovi ce da drmaju i da im cine ovo sto cine.

    No, mislim da su mnogi iz LS ovo apsolvirali i ponovili po hiljadu puta, a sto pomaze, tu dje smo ce mo ostati jos mnogo godina. Nazdravlje…

  37. za Dragana Ilica, ocigledno je da niste ovdje sa iskrenim namjera cim tako jeftine etikete priljeplujete cijeloj opziciji i genralizujete je, slazem se da nije kakva bi trebala da bude ali je bolja od vaseg dragog DPS-a! U toj priglupoj opoziciji ima postenih ljudi koji se deklarisu kao crnogorci, albanci… To sto su se CETNICKI UNUCI Milo, Aco, Sveto i Brano Micunovic okrenuli protiv onih u koje su se kleli to je njihov moral…stotinu ce promijeniti vjera da ucine sto im srce zudi….

    Ovdje smo da bi se slozili da MILO DOSTA JE BILO!!

    A jasno je da ste se vi pomirili sa DPneSojima!

    Ave Slavko, morituri te salutant!!

  38. Dragi sugradjaninu, nijesam odavno u toj Crnoj, ali iprak pratim situaciju i vidim jako dobro, ali kada neko nesto napise ipak pokusam da procitam kako treba, ako nista drugo, kada hocu da odgovorim, i da ne dijelim etikete, kao Vi. Vidjenje dijela opozicije nije etiketiranje no cinjenicno stanje, koje se no stop ponavlja u vise vidjenih verzija.

    Ni na kraj pameti nije mi da Vas ubjedjujem da nijesam za DPS ili bilo koga drugog na danasnjoj nesretnoj politickoj karti nase Crne. Ja sam se davnih dana opredijelio za moju politicku stranku sa kojom sa dijelio zlo i dobro, ali je bilo daleko vise zla zbog naseg pogleda i nasih vizia Crne Gore, zbog cega smo trpjeli, a te se posledice vide i dan danas kada vise ne djelujemo. Sigurno ni tada Vi u to vrijeme nebi odgovaralo moje politicko vidjenje i opredeljenje, a i djelovanje.

    Sto se tice DIJELA opozicije koju sam spomenuo, a ne CIJELE pokusajte me ubijediti u suprotno, ali molim Vas sa cinjenicama. Neosporno je da ima dobrih ljudi, to cete sigurno naci i u onakvom DPS, kao i kod Mandica, ali su sigurno oni minorni i na tome se sve zavrsava.

  39. Slavko, nikada mi se nije dopadao Vas ukus. Kako Vam Marko Vesovic moze biti “savrseno elegantan, sarmantan…” itd.? Marko Vesovic izgleda kao baba, ponasa se kao baba, prepire se kao baba, skoro da se moze reci i da pise kao baba, istina duhovita baba. I lici na Radovana Karadzica, ako cemo pravo. Zla baba.
    Ne cijenim ni Vas muzicki i likovni ukus. Knjizevni da. Bojim se da nemate intuiciju za prepoznavanje vrijednog. Koliko god ste bili hrabri i cvrsti, nijeste se mogli boriti protiv toliko olosa koje ste u nekom trenutku i prigrlili. A ja, i meni slicni, od tog olosa nijesmo mogli ni da pomislimo da Vam pridjemo.

    Nego, odsustvo ukusa svakako nije mjerilo za ljudsku vrijednost koju imate i koju veoma cijenim.

  40. mnogo je sujete na sve strane.

    ovo moze zvucati kao ljigav revizionizam (i neka, ne marim), ali:
    da li su nekoliko hiljada ili desetina hiljada od tih cuvenih 170.000 gradjana koji su “bili u zabludi” isli u rat samoinicijativno? Da li se njihovo djelovanje moze odvojiti od atmosfere koju su kreirali junaci AB revolucije?
    Samo malo, drugari:
    Dnevni list “Pobjeda” 22. oktobra 1991. godine , Đukanović: “Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko… Rat se ne dobija dezerterstvom već
    mobilizacijom”

    Slavko je tada bio u pravu, trebalo je po svaku cijenu srushiti kreatore takve situacije. Trebalo je provjetriti scenu, otvoriti arhive Sluzbe, pretresti odnose koji i danas generisu polarizaciju koja DPS odrzava na vlasti.
    Medjutim, nista od toga – puritanci sa svojim razbarusenim “pjesnickim slobodama” umjesto argumenata, “nezavisni” mediji i “intelektualci.

    Ono gdje je Slavko pogrijesio je sto nije vidio dokle su DPS majstori spremni da idu – nijesu se plasili ni raspisivanja referenduma, ni njegovog odlaganja. Ni pobjede na njemu, a ni poraza. To su samo nacini da se zaokruzi portfolio. Svi mi koji smo mislili da u borbi za sopstvenu drzavu ima neceg licnog smo…pa, ispushili.

    I sada, kada su isti junaci sa pocetka price “stvorili” diskutabilno nezavisnu drzavu kao dio svog poslovnog projekta… e sada jedan “slobodni mislilac” prima nagradu, drugi odbija, treci vodi fantomsku bitku sa rezimom koji mu je godinama omogucavao monopol u bankarskom sektoru…Naravno, sada je sve to nebitno, oni su pobijedili, pisace istoriju i fingirace unutrasnju i spoljnu politiku.

    Jer je govno daleko mekshe i svarljivije od kamena.

  41. MARKO JE MARKO.BIO JE I OSTAĆE KONTRAVERZNA LIČNOST..
    P.S.
    STVARNO BIH VOLIO ZNATI ŠTA GOSPODIN PEROVIĆ MISLI O PRIZNANJU KOSOVA OD STRANE CG-e I KAKVO MIŠLJENJE IMA O PZP.
    DOBRO BI BILO KADA BI STE NAŠLI VREMENA ZA KOMENTARE O AKTUELNIM TEMAMA…

  42. Koliko za ovih 20 godina clanova dps-a iznese stav kontra mila?
    Koliko prof. sa univerziteta iznese stav kontra mila?
    koliko ima nezavisnih intelektualaca u cg koji iznose stav kontra mila?
    koliko je bivsih opozicionara sada kod mila? (narocito bivsih liberala)
    koliko je jaka veza izmedju kriminalnog vrha i politickog vrha?

    Odgovori na ova jednostavna pitanja potpuno odslikavaju crnogorski mrak.
    Sto se tice toga da lscg opet se udruzi sa ovom sadasnjom opozicijom i rusi mila je naivnost, pa polovina opozicionih lidera su njegovi igraci. Njihov jedini cilj je da oni budu sdp.

    Sta onda ciniti? Da li je pasiva nacin? Moze li joj se prigovoriti? Slavku i lscg ne moze.

  43. Dragane u prethodnom postu niste napisali da govorite o dijelu opozicije, ne sumnjam da ste bili na ovoj strani devedesetih pa nemojte ni vi u to da nisam bio i ja iako tada kao srednjoskolac koji je volio LSCG do danas, evo ispade da smo na kraju mi minorni a oni velicine u ocima nasih gradjana, pozdrav.

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  44. Veliki pozdrav za Dragana Ilica od njegovog starog prijatelja.
    Drago mi je da pises ovdje i da se javljas.
    Pozdrav!

  45. nažalost, slažem se sa gospodinom draganom ilićem..
    srpska lista je ono što koči da se ide naprijed..
    kad bi malo, samo malčice svoje glave okrenuli ka ovamo ..pa logično je da će u Crnoj Gori između srpskog i “crnogorskog”NAZOVI bloka, ovaj drugi pobjeđivati..
    a ovaj nebojša medojević mi djeluje gori od kilibarde i živkovića..a šteta..onako zgodan čovjek a ništa čovjek…cccc

  46. Pozdrav i tebi Radnik iz Lime iako ne mogu da otkrijem ko se krije iz nik-a.

    Istovremeno pozdrav i za Rajka, ako je to onaj iz Onogosta.

  47. Jeste. Pozdrav i tebi Dragane. Bilo mi je zao kada si otisao iz cg jer si sjajno istupao kao liberal i ocekivao sam da tek zablistas. Ali, ipak je bolje sto si otisao. U cg se nista nije moglo uciniti, mi smo takodje sa Onogostom 13 godina cinili zaludan posao.

  48. naleceh na internetu na izjavu solzenjicina kad je odbijao nagradu ‘andrejevski krst’ `98, i pade mi napamet mirko i marko i njihove dogodovstine s cg nagradama, i koja je to razlika u svjetlosnim godinama izmedju ovih nasih pisaca poltrona i cojeka koji slobodno misli.

    solzenjicin takodje opisuje i stanje u rusiji, ne bojeci se da konkretno kaze ko su novi gospodari rusije, i sto su ucinjeli s njom i narodom.

    mozda je i neumjesno uporedivat, al vidi se jasno kao dan razlika izmedju nasih ‘nezavisnih’ intelektualaca koji su se listom ucmaurili u svoje mafijaske gospodare, i cojeka koji je slobodan, koji misli slobodno, prica slobodno i djeluje slobodno.

    Godine 1998. Solženjicin je odbio da primi nagradu „Andrejevski krst“, koju mu je dodijelio tadašnji predsjednik Rusije Boris Jeljcin. Odbijanje je motivisao kao i ranije kada je odbio da primi američku nagradu da se „za knjigu o stradanju miliona ljudi ne mogu uzimati počasti“, dodavši tome sada kada je odbio Jelcinjovu nagradu da je pogotovu „ne može primiti od najviše vlasti koja je Rusiju dovela do sadašnjeg pogubnog stanja“. Ujedno je pitao o novim bogatašima: „Odakle je prispjelo to surovo pleme zvjerinja, ti prljavi grabljivci, što su prisvojili sebi titulu novih Rusa?“
    ————-
    „Protuve svih vrsta odmah su požurili da zgrabe što je moguće više od onog što je pripadalo naciji – neki budzašto, drugi za neku simboličnu cijenu“.
    ————-
    Isticao je da ni u sadašnjoj Rusiji, „koja je servilna prema Zapadu“, nema demokratije i da tamo gdje je ima „samo je prividna“, jer da ona podrazumijeva učešće naroda u vlasti, kojim se „manipuliše“ a da zemljom „vlada oligarhija od nekoliko stotina ljudi“, koje vodi isključivo želja „za vlašću i koristoljubljem“, da je ta vlast „lišena dobrih duhovnih podstreka i moralnih skrupula, birokratizovanija od nekadašnje komunističke“, te da je „izgradila takav sistem da djeluje bez ikakve odgovornosti i kontrole“.

    a kod nas…
    niko od danasnje ‘intelektualne cg elite’ nema mooda da na ovaj nacin, ovako, skrese istinu u oci mafijasu djukanovicu. kod nas su akademici, pisci, kolumnisti, novinari, umjetnici, studenti, nvo-i – ma svi od reda – sminkerski shatro opozicionari, a ustvari svi zajedno jedno obicno intelektualno mrtvo more i ljudske nule…


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: