Posted by: Slavko Perovic | October 27, 2008

DNEVNIK, 27. OKTOBAR 2008. godine

Na nekolika dana skoknuh do Crne. Još uvijek se dolje lukave da duboko spavaju, ali ispod preže nešto, napeti su. Čekaju Godoa… Drumovi će poželjet Godoa, ma Godoa niđe biti neće, kako reče Narodni Pjesnik. Prevedeno na engleski kako siješ, tako ćeš požnjeti, ili kako pravo zborio, tako ti Bog pomogao, što bi rekao Lao Ce. U svim vremenima, od kad je Svijeta i Vijeka, stvari su bile kristalno jasne, jednostavne, kao što su i računi jasni i neumoljivi kad stignu na naplatu. Uzalud je praviti se da spavaš. Račun još niko nije prevario, pa ne mogu ni vješti Crnogorci, mili naši Godođani…

Prije odlaska u Crnu, stigoh da pogledam Katin Andžeja Vajde. O Vajdi neću reći ni riječ, a o filmu ću reći da je impresivan, o muzici da je fantastična, o temi da je jeziva. A tema je masovno ubistvo, likvidacija, masakriranje 22 500 (dvadesetdvije hiljade pet stotina) poljskih oficira, njihovo klanje kako to mnogi naši heroji i junaci vole ovdje da kažu i, svako malo, prilježno praktikuju u regionu kako se to danas moderno kaže.

Avgusta 1939 Molotov i Ribentrop, precizno rečeno Adolf i Josif kao dvojajčani ideološki blizanci, jedan u ime klase, a drugi u ime rase, potpisali su u majčici Moskvi čuveni Pakt o nenapadanju. Pakt je, naravno, imao i tajne protokole koji su redefinisali postojeće odnose nastale u Istočnoj Evropi nakon završetka Prvog svjetskog klanja, tako što su Josifu vraćene baltičke zemljice i ostaveljno mu da vojno sredi stvari u Finskoj te da nešto uzme u Rumuniji, a da se Poljska, između nacista i komunista podijeli i bratski i pošteno. Tako je klasa bila zadovoljena gutanjem nekoliko nezavisnih država, kako bi se rasi ostavilo da, shodno nahođenju, sređuje na isti način stvari u ostatku Evrope i šire. Stvar se u Kremlju proslavila opštim pijančenjem, ljubili su se Jevrej Lazar Kaganovič i Arijevac Ribentrop, Staljin trljao ruke, isto je u Berlinu radio Hitler…

Čim se Ribentrop vratio, Adolf se dao na posao da stvar „operacionalizuje“ optužujući Poljake kako maltretiraju sirotu njemačku manjinu u Poljskoj, kako Poljaci siluju svete njemačke žene, maltretiraju svetu i nemoćnu njemačku đecu i starce, kako oduzimaju svetu njemačku zemlju, otimaju i pljačkaju svetu njemačku imovinu, ponižavaju svetu njemačku kulturu i na samom kraju: kako je Poljska napala siroti Treći Rajh, što se, naravno, više ne može podnositi pa je Rajh prinuđen da se odbrani od napadača.

Bijaše ono prvi septembar 1939. kad je njemačka „odbrana“ počela prelaskom njemačkih trupa preko poljske granice.

Herojski poljski otpor trajaće svega nekoliko dana, ali će vječno blistati u evropskoj i svjetskoj istoriji i postati temeljna, neuništiva vrijednost poljskog naroda, zaloga nade da će Poljska, jednog dana, ponovo postati slobodna. I dok su Poljaci hrabro ginuli na frontovima i nosili se sa nezamislivo nadmoćnijim neprijateljem, bez ikakve objave rata, bez ikakvog povoda, ničim isprovocirani, gazeći sve moguće međunarodne principe i vojničku čast, poljskoj armiji su s leđa udarili sovjeti, ne nailazeći na bilo kakav otpor preneraženih Poljaka.

U nekolika dana Poljska je zbrisana sa geografske karte svijeta, ogroman dio poljskih oficira i vojske pao je u rusko ropstvo.

Već 1940. Staljin će donijeti odluku da se zarobljeni oficiri likvidiraju, što će u djelo sprovesti NKVD. Svaki će oficir biti ubijen je pojedinačno, sputan kao govedo i dovučen na stratište, specijalno, za ovu priliku,  pripremljenu prostoriju, potom leđima okrenut prema krvniku koji mu, mirno,  puca u potiljak. Ubijalo se, zbog prikrivanja traga, njemačkim Lugerom. Tijelo se brzo izbacalo van i završavalo u ogromnoj zajedničkj raci na kojoj su posao zatrpavanja obavljali buldožeri. Lama vode bi sprala krv s betonskog poda kao poslije klanja praseta, a nova žrtva je već dovučena pred krvnika.

Postupak je ponovljen, od strane partijske policije avangarde radničke klase i svjetskoga proletarijata, još ravno dvadesetdvije hiljade  četiristo devedeset i devet puta.

Katin niko nije preživio.

Ovaj zločin nije bio samo klanje oficirskog kora kako bi se obezglavila poljska armija, nego i namjerno klanje poljske inteligencije, duhovno satiranje jednog naroda.  Naime, polovina zarobljenih poljskih oficira bila je iz rezervnog sastava, dakle profesori univerziteta, umjetnici, ljekari, advokati, pisci, slikari, muzičari, kompozitori, naučnici raznih profila…

Njemci će u proljeće 1943 naići na masovne grobnice u Katinskoj šumi kod Smolenska i zločin iznijeti na svjetlo dana, zloupotrebljavajući ga u propagandne svrhe, a Sovjeti će ga, prilikom povratka lažno datirati, prebaciti i 1941 i uporno za pokolj optuživati Njemce. Gorbačov će, što mu pored mnogo čega drugog kao čovjeku služi na čast, u ime Sovjetskog sveza 1990-te priznati odgovornost za zločin…

U čudesnoj knjizi Staljin – dvor crvenog cara britanskog istoričara i pisca Sajmon Sibag Montefjorea, (Laguna, Beograd 2007.) nailazimo na opis „sjednice“ Politbiroa od 5. Marta 1940. na kojoj je riješena sudbina Poljaka. Zapovjednik poljskog „fronta“ maršal Kulik, predlagao je da se Poljaci oslobode, ali se je Mehlis, inače bivši urednik „Pravde“ usprotivio, tvrdeći da među zarobljenima ima narodnih neprijatelja.

Staljin je presudio – obični vojnici da se puste, oficire predati Beriji, dakle NKVD-u…

Zločin ubijanja i njegovu organizaciju Berija je predao u ruke NKVD dželata, general-majora V.M.Blohina koji je u ime partije, lično, likvidirao na hiljade, hiljade i hiljade ljudi i tim nevjerovatnim brojem sigurno predstavlja najzaposlenijeg i „najproduktivnijeg“ dželata u istoriji ljudskog roda. Između ostalih lično je pucao u potiljak Zinovjevu, Kamenjevu, Pjatakovu…

Ovaj pokolj u Katinu je, međutim, i za njegove „sposobnosti“ predstavljao čitavu planinu ubistava. Odlučio je da se na nju, planinu, uspne tako što će na noć ubijati dvjestapedeset ljudi. Donio je sa sobom svoju čuvenu mesarsku kecelju, vezao je kako ne bi zaprljao svijetlu NKVD uniformu, i počeo…

Blohin je preživio Staljinov pad, a nakon Berijinog oduzet mu je čin. Umro je smrću pravednika, prirodno, trećeg februara 1955-te…

Kad sam gledao neviđene scene smaknuća, pred očima mi je iskrslo nedavno neopisivo balkansko zatucanje, posebno ono srebreničko.

Oko mene su bili Česi, a na platnu Poljaci, kojima sam se divio. I pred jednima i drugima, duboko sam se stidio…


Responses

  1. Nekada se evropska stampa divila slobodarskoj Crnoj Gori i njenim ”garibaldijima” nekada smo bili inspiracija Tenisona, Puskina, Visockog i drugih a danas, danas smo postali poslednje roblje u Evropi koje moze samo na platnu da se divi slobodarskim podvizima drugih drzava- nacija. Danas nas hapsi nasa policija bez razloga i povoda, svi smo sumnjivi ovoj paranoicnoj vlasti!
    Sa nama se nije poigrala istorija, sa nama se nijesu igrale ni velike ni male sile ali su nas izigrali i opljackali sinovi Katunske nahije i sampion demokratije iz Grblja!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  2. Sa zadovoljstom čitam vaše tekstove…Stvarno smo mnogo izgubili vašim odlaskom …

  3. Sa zadovoljstvom jedino danas mogu reci da sam bio liberal ! Danas sam samo ostao slobodan .

  4. Čim se Ribentrop vratio, Adolf se dao na posao da stvar „operacionalizuje“ optužujući Poljake kako maltretiraju sirotu njemačku manjinu u Poljskoj, kako Poljaci siluju svete njemačke žene, maltretiraju svetu i nemoćnu njemačku đecu i starce, kako oduzimaju svetu njemačku zemlju, otimaju i pljačkaju svetu njemačku imovinu, ponižavaju svetu njemačku kulturu i na samom kraju: kako je Poljska napala siroti Treći Rajh, što se, naravno, više ne može podnositi pa je Rajh prinuđen da se odbrani od napadača.

    Bijaše ono prvi septembar 1939. kad je njemačka „odbrana“ počela prelaskom njemačkih trupa preko poljske granice.

    ovaj dio mi je jako poznat,kao da sam slusao nesto slicno…..veliki pozdrav GOSPODINE PEROVICU

  5. Volio bih da sam razumio zadnju recenicu:

    “Oko mene su bili Česi, a na platnu Poljaci, kojima sam se divio. I pred jednima i drugima, duboko sam se stidio…”

  6. A gdje je pluralizam misljenja gospodo? Svi komantatori su za, svi odusevljeni,..
    Lijepo ali sumnjivo. Ne djeluje kao nacelo liberalizma uklanjati komentare neistomisljenika.

  7. Ovo nije nikakva dnevna novina niti javni servis, pa da svachije misljenje mora da se cuje i procita. Jednostavno, ovo je lichna stranica i autor moze ukloniti sta hoce. I vise vjerujem da se ovdje pokusavaju proturiti nesuvisli komentari, nego da postoji animozitet autora bloga prema drugom misljenju. Mozda je malo i dosadno citati hvalospjeve, ali uvijek ima nesto drugo…

  8. Nijesu svi oduševljeni Mrgude. Nekih 5%, ostali ćute,trpe a neki i trpaju!!!

  9. “Kad sam gledao neviđene scene smaknuća, pred očima mi je iskrslo nedavno neopisivo balkansko zatucanje, posebno ono srebreničko.”

    Nadam se da je ovo “srebrenicko” sveobuhvatna rijec za cijeli taj region u kome je prethodno harao “nevini” po Haskoj presudi Naser Oric, a kasnije i pripadnik, nazalost, mog naroda Ratko Mladic. Spomenuti Srebrenicu, a ne osvrnuti se na zlocine druge strane koji su prethodili tom stravicnom zlocinu, nije nista drugo, nego ova Vasa prica o odnosu Rusa prema zlocinu nad Poljacima.

    Inace, veliki pozdrav za Vas Slavko i mislim da ste jako potrebni CG, jer trenutno jedino rjesenje za CG bi bila ona koalicija sa sredine 90-ih koje sa sjetom sjecam, a cije ime bijase NARODNA SLOGA!!!

  10. Sa zakasnjenjem zelim autoru da cestitam 100.000 posetilaca bloga za relativno kratko vreme. Pisite malo cesce, ako imate vremena. Puno zdravlja, srece i uspeha. Dotaknite se malo Kundere i reakcije ceske javnosti na sumnjivu proslost slavnog pisca i o tome kako se ceska politicka i ekonomska elita suocava sa svetskom finansijskom krizom. Puno pozdrava sa sedmog sprata jednog novobeogradskog solitera.

  11. Pozdrav za Slavka.Zadovoljstvo mi je što imamo makar ovakav kontakt a šteta što ste se toliko udaljili iz crnogorske političke stvarnosti.Iskreno,u jednom dijelu Vam zavidim ali i optužujem jer je crna Gora iznad svega i prerano ste digli ruke od nje.Ima li ikakve šanse za obnovu one energije?

  12. Da li se još neko naježio od ove Markove konstatacije? :
    ‘Nadam se da je ovo “srebrenicko” sveobuhvatna rijec za cijeli taj region u kome je prethodno harao “nevini” po Haskoj presudi Naser Oric, a kasnije i pripadnik, nazalost, mog naroda Ratko Mladic. Spomenuti Srebrenicu, a ne osvrnuti se na zlocine druge strane koji su prethodili tom stravicnom zlocinu, nije nista drugo, nego ova Vasa prica o odnosu Rusa prema zlocinu nad Poljacima.’ ?
    Ja sam se naježila, i nikada se na ovakve komentare neću navići, ma koliko oni bili česti posljednjih godina! Zašto? Pa naprosto zato što je relativizovanje ‘Srebrenice’ samo po sebi fenomenološka potka mogućnosti se jedna ‘Srebrenica’ uopšte i desi. Trebalo bi valjda da se osjeti i kaže – ‘Srebrenica!’, i ništa više- muk, i stid! Da li je moguće dovoditi je u uzročno – posljedičnu vezu sa bilo čime?-Naravno,ne! Kao, uostalom, ni katinski pokolj! Takvo Zlo ne može imati racionalna objašnjenja, jer ona po sebi i u sebi nose argumentaciju nemogućeg i neprihvatljivog! Zato i objašnjenja istog nose isti smrad nečovještva, s potencijalom da se pretvore u konkretno! Uostalom, zato se i ‘Srebrenica’ mogla desiti, a činila se tek neku godinu ranije, apsolutno nepojmljivom!

  13. Slažem se sa hel o opisu našeg neophodnog odnosa prema Srebrenici i svemu što ona simbolizuje.Ali, za ocjenu svega što se desilo na nivou svijeta su oformljene institucije koje će dati konačan stav.Ja samo apelujem da govorimo o nama,o budućnosti o tome kako će nam živjeti djeca.Čini mi se da je jako malo komentara te vrste,sve se nešto vraćamo vjekove unazad a ne vidimo ono što nam je u dvorištu.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: