Posted by: Slavko Perovic | November 16, 2008

DNEVNIK, 16. NOVEMBAR 2008. godine

Prije nekoliko dana podgoričke „Vijestu“ su objavile moje reagovanje na izjavu Mila Đukanovića koji je, valjda, u žaru“ polemike sa vođstvom SDP-a, rekao kako Crnu Goru u Evropu ne mogu da vode lažovi. Neću prepričavati ovaj tekst, zainteresovani ga mogu vidjeti (Vijesti, 11.11. rubrika Forum) ali valja napomenuti da se i ovom prilikom, po ko zna koji put, Đukanović upustio u „vrednovanje“ Liberalnog saveza, uzimajući, naravno, sebe kao metar kojim se mogu mjeriti druge stvari i pojave u Crnoj Gori. Na žalost, moramo se složiti da on taj metar jest, da se je prema tome metru Crna Gora podantno svela na „veličine“ i „mjere“ na koje Đukanović može baciti pogled „s visoka“. I on to redovno radi, uživajući, šamara lijevo i desno, gore i dolje, lažika, prijeti, što je sve odavno, poput pornografije, postalo dosadno.

Đukanovićevo „premjeravanje“ crnogorskih liberala počelo je odmah nakon 1997-e, a svoj konačni oblik dobilo poslije 1998-me i onih čuvenih 6,3 posto. Kao što znamo zagraničje je mnogo ranije preuzelo Đukanovića, a kad je došao vakat, profilisalo je njegove izborne i druge kampanje. Jedna od ideja novih spin-doktora bila je da se liberali „premjere“, jer im se, prosto, ništa nije moglo argumentovano prigovoriti, pa je trebalo izmišljati. I smišljeno je: jeste, bili su liberali strašni, odlični, neophodni, potrebni, niko kao oni, sve do prelaska Đukanovića na ovu bandu, a onda je Slavko poludio, pukao od ljubomore, neće s Milom, mrzi Mila i sve na tu i slične teme iz dana u dan, iz kruga u krug, od špijuna do špijuna, od akademika do akademika, iz medija u medij i iz godine u godinu. Ono što, na neki način, ukazuje na jednu vrstu posebnog vitaliteta Crnogoraca, jeste činjenica da u laži ovog tipa nikad niko, ili skoro niko nije povjerovao, ali su kao „službena“ istina prihvatane i služile svrsi opravdanja raznoraznim prebjezima. Još važnije, njima će se “pokrivati” nastavak, u novim okolnostima, starih, poznatih, izbornih manipulacija i krađa.

Onda su liberali gubili zato što su ustaše brate, a sad zato što su protiv Crne Gore, jer Slavko mrzi Mila…

Đukanovićev šlagvort mi je pomogao da se prisjetim našeg oduševljenja zbog pucanja DPS. Naravno, kod nas, liberala, nije bilo sumnje da je DPS pukao zbog nadmetanja oko kontrole švercerskog kolača koji je bivao sve veći i slađi, na kojem su počeli da se maste brci. Đukanović nije želio taj kolač da dijeli, pogotovo ne s onima koji su ga zbog „poštenja“ napali u odeređenom trenutku, bivajući u tom ataku poduprti od strane Miloševića koji je od početka stvarao, poticao i gradio savezničke odnose sa kriminalom svake vrste. Tako je Đukanović, koliko do sinoć „ekonomski čarobnjak“, preko noći postao švercer i kriminalac za Momira Bulatovića, a Milošević ostao svetac. SNP je u najširem luku zaobilazio činjenicu da je državnu  granicu, pa i onu crnogorsku, kojom je šverc tekao, kontrolisala vojska tzv. Jugoslavije, čiji je jedini šef bio Slobodan Milošević. Ovo je, u političkom smislu,  potpuno parodiralo Bulatovićevu, docnije SNP priču o švercu i kriminalu, uprkos faktima.

Ako je Đukanović ušao u obračun onakvog nivoa i inteziteta koji je doveo do toga da se odnos na glavnom odboru DPS od 64 glasa protiv i svega sedam za njega, poslije, reklo bi se, tek nekoliko sati, kopernikanski preokrene u njegovu korist, bilo je jasno da se koristi „teška“ argumentacija. Takođe, Đukanovićev lični interes i interes zagraničja su se poklopili, a da se sve to mora upakovati u novu političku priču i sadržaj i to Crne Gore kao „uspravne“ u onoj „federaciji“ koju su Đukanović i drugovi “skovali” rame uz rame sa Miloševićem u krvi raspada bivše socijalističke, nije bila mudrost domisliti.

Tako je zašarafljivanje Miloševića započelo, nakon hrvatskog i bosanskog, i na crnogorskom frontu.

Bili smo ohrabreni pobjedničkim rezultatom Narodne sloge na tek minulim izborima, ali i svjesni teške sjenke koja se nad njom nadvila kada smo razumjeli da je Kilibarda, one noći proglašenja izbornih rezultata , dok je sva Crna Gora kipjela od bijesa zbog izborne krađe, odbio da se izađe na ulice. Znali smo da ćemo znati na čemu smo, ako u novonastaloj situaciji pucanja DPS i raspisivanja nenadanih prijevremenih  parlamentarnih i redovnih predsjedničkih izbora, Narodna sloga izađe sa zajedničkim predsjedničkim kandidatom i sačuva svoj koalicioni identitet i još se izbori, što prije, da se u jednom danu održe  predsjednički i parlamentarni izbori. Kilibarda će odbiti obje strateške varijante, odbiće i da bude predsjednički kandidat Narodne sloge, odbiće i mogućnost moje kandidature na njima ispred Narodne sloge, nudeći alternativne predloge koji su kako-tako trebali da prikriju očigledno: da je Kilibarda izabrao novog strateškog partnera, da već ore i kopa za njega i da je uski interes iznad okeana mogućnosti za interes svih u Crnoj Gori, mogućnosti koje se nude, koje su tu, koje prosto, kao plodove sa voćke, možeš ubrati…

Tako se pred liberalima otvorila rupa potencijalnog samostalnog izlaska na predsjedničke izbore, u koju, naravno, nijesmo ni pomišljali da skočimo. Naša strategija bila je jasna, dileme nije bilo: sukob u DPS-u je čisti poklon Crnoj Gori, takođe, uočavamo poziciju zagraničja, svim silama smo za rušenje Miloševića, ni jednu jedinu riječ ne vjerujemo Đukanoviću i drugovima, krizu moramo iskoristiti za jačanje Liberalnog saveza, a nikako za njegovu predaju Đukanoviću u ruke, što ljudima koji su elementarno sačuvali obraz, razum i sposobnost razumijevanja  kratkoročnog i dugoročnog interesa Crne Gore, nije trebalo posebno obrazlagati. Čitamo, dakle, samo konkretne političke poteze Đukanovića i drugova, čitamo da ti potezi svjedoče kako je novonastala kriza konj što ga je Đukanović, uz podršku zagraničja osedlao i zajahao i trudiće se da ga jaše do zadnjeg daha, iznalazeći načine da krizu produžava u nedogled, što odgovara njemu, ali i visokom stafu zagraničja na terenu. I iza scene se, itekako, maste brci…

Svi naši konkretni politički potezi bili su usmjereni na raskrinkavanje Đukanovićeve, po nama, očigledne i po Crnu Goru pogubne strategije, zbog čega se složno nasrnulo na nas.

Možda je trenutak da se podsjetimo, tek na tren, kako je to izgledalo u samo jednom, nasumice izabranom danu.

Podgoričke „Vijesti“, dakle isti onaj dnevnik sa početka teksta, 22. Maja 2001-e objavile su pismo pod naslovom „Rukovodstvo LSCG djeluje protiv volje birača i na štetu većine koja je za nezavisnu Crnu Goru“ potpisano od strane prepoznatljivih crnogorskih intelektualaca, kulturnih, naučnih i javnih radnika, u kojem se, između ostalog, kaže:

“Na izborima održanim 22. aprila 2001. godine pobijedile su stranke koje se zalažu za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru. Međutim, na opšte zaprepašćenje i ogorčenje pristalica crnogorske nezavisnosti, LSCG-glavni promotor ideje o nezavisnosti, stavio se poslije izbora na raspolaganje (kurziv moj) … partijama koje se protive svakoj ideji o međunarodno priznatoj državi Crnoj Gori… Posebno pozivamo članove i simpatizere LSCG da se javno iskažu (kurziv moj) da li su dali svoj glas kolaboraciji (kurziv moj) sa partijama velikosrpskog nacionalizma“ itd, itsl…

Dakle, ni riječi o tome da je LSCG još 16. Marta 2001-ve održao Skupštinu stranke (Kongres) na kojem je  ogormna većina predstavnika (delegata) podigla ruku usvajajući Rezoluciju o ponudi predizborne koalicije DPS-u za izbore koji će se održati 22. Aprila 2001-e koju je Đukanović odbio (www.lscg.org odjeljak istorijat, godina 2001. – kompletan tekst Rezolucije) ni riječi o tome da je Đukanović, takođe, odbio mogućnost i postizborne koalicije sa liberalima, ni riječi o tome da su se liberali okrenuli pregovorima sa srpskim blokom tek nakon ovog njegovog odbijanja, ni riječi o tome da se pregovaralo sa jednom idejom: da se referendum učini izvjesnim i da se odustane od njegovog bojkota, dakle pismo je bilo gola režimska propaganda koja nije morala biti jasna tek nekolicini od potpisnika.

Pismo potpisuju: Miodrag Perović, Ilija Vujošević, Svetozar Jovićević, Milan Popović, Ljubiša Stanković, Slobodan Backović, Radovan Radonjić, Momčilo Martinović, Antun Zbutega, Dušan Petranović, Milorad Popović, Mladen Lompar, Balša Brković, Branko Pavićević, Sreten Asanović, Miodrag Vukmanović, Jevrem Brković, Božidar Nikolić, Zuvdija Hodžić, Rajko Cerović, Novica Samardžić, Vojislav Vulanović, Vukić Pulević, Čedomir Vulićević, Gojko Kastratović, Dušanka Moškov, Nevenka Bajković, Mihailo Kuliš, Sreten Perović.

Eto, ovakva i slična pisma i postupci, predali su u ruke Đukanoviću onaj “metar” s početka teksta…


Responses

  1. Ovaj tekst ste slobodno mogli nasloviti sa:

    ‘Prilog istoriji Crne nam Gore’.

    Uzdravlje!

  2. meni je najsmjesnija bila o slavku diktatoru. recimo i da ste bili( ja znam da niste). slobodan covjek se pobuni jer ne moze sa slavkom diktatorom i ode u dps..hahahahaahhahahaha….ta argumentacija mi je ubedljivo najjadnija bila…pozdrav

  3. te peticije njihove i pisma sto su pisali ne bi zavredjivani ama bas nikakvu paznju da je lscg moga da racuna na neke objektivne medije koji bi pokazali narodu kakve sve lazi valjaju po novina cg ‘intelektualci’.

    ovako je manipulacija bila vrlo glatka.

    dosta toga bi bilo drugacije da je npr tad bilo interneta po crnoj gori. ne kazem da bi se laganje moglo u kompletu sprijecit, ali u velikom dijelu sigurno. danas im recimo to ne bi moglo proc, bar kod ljudi koji koriste internet.

    ali zato im je danas jos uvijek na raspolaganju kradja izbora, i mehanizmi represije, tako da bi, i ako bi danas lscg ucestvova na izbore, oni bili rijeseni u korist dps-a.

    a ne sumnjam da bi u ravnopravnoj izbornoj trci dps pala ka s kruske. a to se ne moze napravit bez podrske evrope. a zadnji izvjestaj evropske komisije je pokazao da evropa ispod sve one diplomatske sminke jasno ukazuje na kriminalnu vlast u cg.
    a i ovi ‘kontroverzni biznismeni’ su na ove interpolove potjernice zbog duvana, tako da mozda, ko zna, jos ima neke sanse za skoru smjenu vlasti.

  4. Sve ovo sto se desava po Crnoj Gori moze se objasniti jednom rijecju – PI!

  5. “Prava pravda je savjest”,napisao je Viktor Igo.
    Kao svjesno bice,covjek ima sposobnost samoopazanja,a to znaci da moze kontrolisati i izrazavati svoje licne postupke.Preispitivanje svojih postupaka cesto zovemo “glas savjesti”.Po savjesti,covjek se razlikuje od ostalih zivih bica.
    Savjest se smatra najvecom vrijednosti svake osobe.Savjest,je dakle tajni glas koji nam govori kada smo izabrali dobro a kada zlo.
    Kada covjek gazi savjest,postaje necovjek.
    Mi smo,gospodine Perovicu,svih proteklih godina birali dobro,za razliku od gospode kojima smo MI onaj tajanstveni glas savjesti.
    Zao mi je sto nijesu dovoljno”bogati da kupe svoju proslost”kao sto rece Oskar Vajld.

  6. I da ne zaboravim,Viktor Igo je i ovo napisao
    “Ovo je bitka izmedju svjetlosti i tame”,a vi gospodine Perovicu,vodite bas tu bitku,nastavite,nedajte da spavaju.

  7. Slavko umni covjece pozdravljam vas, donekle mi je bilo simpaticno pisanje Balse B. u dodatku art Vijesti, no kad vidim sta je potpisivao i cime se bavio krizam ga ko nulu.

  8. Pa šta misliš, odakle, kod Mirka Kovača ono “oh, no, never, never, gonna Slavko be in politics, again.” Edvarde Albiartu, šta misliš “Ko se boji Virdžinije Vulf?”

    Kada vojska uhvati nekog od neprijateljske avant-garde, Albie, ona ga ne kažnjava neposredno nego ga vrati nazad svojoj vojsci, kao što niko ne diže čelo tako ponosno visoko kao vojnik dok vježba ulazak kineskih trupa u Tajvan.

    Vladar drži u ruci tas na kojem mjeri “vrijednost”, šta mjeri njegov neprijatelj – “sramotu”.

    Eto, zato “never, never, gonna Slavko, be at politics, again.” Albie.

  9. sto reci, a da nije receno, valjda ce i nama razvedriti vise gore crne,
    Dok sam citao ovaj tekst, prolazile su mi neke slike kroz glavu kojih se jos uvjek rado sjetim i sa ponosom pricam da sam i jabio dio njih, kakva je to energija bila, kako su se ti barjaci vijorili u rukama tih mladih ljudi
    Eviva!!!! LSCG

  10. Moze li da nas malo savjetujes sto i kako protiv ovijeh nepomenika?

  11. Uspavanka Za Decaka

    Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio… Štošta…
    Pile moje… Pače moje malo…
    Mudrovaće, Badavani… Kad me nema da se branim…
    Da sam blizu… Ne bi im se dalo…

    Pričaće ti o plovidbi… Ti što nisu sidro digli…
    Šta sam za njih neg’ ukleta šajka?
    Tvrdiće, sa zlobnim sjajem… Da sam drhtao pred zmajem…
    Gledali su oni… Iz prikrajka…

    Al’ ti slutiš otkud bore… Trunje se u oku diglo…
    Olujno je tamo gore… Gde nas nije puno stiglo…
    Znam da sanjaš more sveća… I korake po tom doku…
    Ti si tamo bio… U mom oku…

    Pričaće ti, kojekakvi… Zloba se ko rubin cakli…
    Kako odjek mog osmeha ječi…
    Kleće se u pretpostavke… Kljuckajući, kao čavke…
    Moje loše prepričane reči…

    Brojao sam ljude s krsta… Pravila i izuzetke…
    Posvud promačena vrsta… Samo retki nađu retke…
    Znam da sanjaš vaskrsenje… Jednu siluetu plahu…
    Ti si tamo bio… U mom dahu…

    Pričaće ti jednom svašta… Boljima se teško prašta…
    Pile moje… Pače moje malo…
    Silni miševi u boci… Javiće se ko svedoci…
    Pustolovnog traganja za Gralom…

    Pile moje… Pače moje malo…
    Ne znam više, bože prosti… Dal da strepim… Il da stremim…
    Da to breme posebnosti… I na tebe nakalemim?
    Ako nije kasno već?

    Znam da sanjaš rimovanja… Krike… I tišinu nemu…
    Ti si bio svugde u mom svemu…
    Lavče moje…

  12. jednog dana kada padne ovo naše ČUDMILO( A PAŠĆE) izaći će na vidjelo APSOLUTNO SVE…pa će se po CRNE GORE ibretit:A JE LI TO MOGUĆE KUMIM TE BOGOM???
    Moguće,moguće…NEGO ŠTO!!!!!!!!!

  13. Gadi mi se od CRNOGORSKIH intelektualaca,posto su se tako lijepo prilijepili za milovu guzicinu,tako da su postali njegovi hemoroidi ,i to oni unutrasnji,pa kad njegova svetost u zavisnosti sto mu je bilo na meniju ,prdne onda postaju spoljasnji ,i tako se lijepo vide !!!!
    Pozdrav za sve casne ljude

  14. Izvinjenje za rjecnik ali ne vidim da zasluzuju bolje

  15. @peror:
    samo oprezno, na putu ste da skliznete u antiintelektualizam Kusturičinog tipa…

    @sefadin:
    ako padne, kada padne… svi mi ćemo imati priliku da pokažemo što smo (ako išta) naučili iz svih ovih godina. Mnoge danas demokratske drzave preživjele su stravične diktature, spram kojih je DPS humanitarna organizacija… naučili su lekciju, postali su imuni i sada znaju kako da čuvaju slobodu za koju su se izborili.
    To će biti mnogo vrednije i teže nego sama promjena korumpirane vlasti. Moraćemo znati da radimo stvari koje nikada nijesmo radili – da se pozivamo na svoja građanska prava, da državne službenike, od pozornika do ministra podsjećamo da ih MI za to plaćamo, da se solidarišemo jedni sa drugima, da opraštamo… mislite li da smo spremni za to? Prema Gallupovim istraživanjima, vecinu građana Crne Gore ne zanimaju globalna dešavanja, većina toleriše korupciju i većina je zadovoljna radom vlade i VJERUJE da ce “biti bolje”… Da ne pominjem solidarnost – dok su Muslimani bili proganjani većina (u stvari svi osim LSCG) je ćutala. Ili se pridruživala srbovanju. Sad kad su Srbi došli na red, većina ćuti ili seiri. A jedini za sada otkriveni lijek protiv diktature je GRAĐANSKA SOLIDARNOST… Zato mi naivno i licemjerno zvuče priče da “intelektualci” treba da stanu u odbranu građanskih sloboda. Oni su samo pokazatelj zrelosti društva koje se, nažalost, većinom sastoji od ljudi koji nijesu spremni da stanu u odbranu svog komšije, ili saradnika sa posla, ili nekoga koga uopšte ne poznaju, i koji će sa mirom karakterističnim za stoku sve to gledati dok ne dođu po njih…a onda će biti kasno.

  16. u tom smislu, pomenuti g. Novak Kilibarda je možda najodvratniji primjer i najtačniji pokazatelj tužnog oportunizma naroda koji naseljava ovu državu.

  17. @Piantao
    Kao i obično odlična opservacija.
    Crnogorsko društvo rijetko je bilo solidarno gledajući globalno. Jedino su se pojavljivali pojedinci u određenim situacijama u nekim mikro svetovima. Količina nesolidarnosti daleko je veća od solidarnosti. Ona je zapravo češće ruganje i pakost a posebno kada se ukaže prilika da se sa pozicije snage i grupe okomi na nezaštićenog slabog i ugroženog ne rijetko i bolesnog i hendikepiranog. Zapanjujuće je ali takve se stvari redovno mogu vidjeti već kod djece ranih uzrasta u crnogorskim školama. Količina grubosti i arsenal nipodaštavanja svoje polazište sigurno nalaze u odraslima, prije svega roditeljima i autoritetima.
    I takva je Crna gora.
    A u svijetu VELIKIH Crnogoraca…..
    Ako je kao što reče jedini lijek od diktature građanska solidarnost, onda će CG popričekati. Popričekaće svakako jer je svoje šanse poodavno propustila. Ipak za 15-ak godina ukazaće se prilika. Ta iz ovog ugla predaleka projekcija ima jednu dobru stranu. Ona se ogleda u tome što će većina potpisnika iz teksta u Vijestima, tada biti bliže blagodetima zagrobne solidarnosti gdje će ih čekati ono što su zaslužili.
    Pogled na spisak sa imenima “značajnih” ličnosti i tzv. intelektualaca dovoljno govori kako se u grupi kurjačkog tipa svako osjeća snažan ali i važan. Obrušiti se u onom trenutku na LSCG a stati uz armiju okrvavljenih prevrtljivih lažavih lopovskih lešinara nije bila posledica ne shvatanja situacije već čiste kalkulacije.
    Većina potpisnika tog pisma (osim par mlađih rođenih u gradu) su bili i ostali mali seljaćići otšli u svijet po diplome, koji su stekli željenu ćagu ali nikada i ono što bi to trebalo da prati. Građansku svijest slobodoumnih solidarnih i avangardnih ljudi. Njihovi pokušaji da početkom 90-ih pa sve do pojave “svetih pisama” tipa rečenog u Slavkovom tekstu, govore više o potrebi da u svoje jado biografije unesu i nešto što su nekako osjetili da bi trebalo da bude više žudeći da postanu najvažnije ličnosti procesa nego li stvarno shvatajući sam proces.
    Onoga trenutka kada su počeli shvatati da je Slavko Perović vanserijska ličnost sa nevjerovatnim blistavim preciznim beskompromisnim stavovima, sa enciklopedijskim znanjem i sa vizijama koje prevazilaze crnogoski stereotip “razvoja društva” a i šire, te da ne mogu postati svi generali, tada je proradila sujeta. I postali su ali konjušari u štali kod glavnog.

    Taština strašna što gori ljude! Kako je ko od potpisnika spoznavao da njihova zvijezda neće moći samostalno i neprikosnoveno da sja, uvjeravajući se da postoji neko sjajniji od njih, to se neposredno ili sa distance, prije ili kasnije, gomilao otpor prema boljem, bistrijem, pametnijem, harizmatičnom i poštovanom. I umjesto da je nastupila čvrsta i zašto ne reći slidarna i po svemu logična podrška došlo je “potpisivanje pisama”i proglašavanje bivšeg nositelja šahovnice, mudžahedina, špegeljovca, antisrbina, zelenaša i čega sve ne, u ludaka, velikosrbina, anticrnogorca i što je najgore za potpisnike, Milomrzitelja. Ujedinjeni fantastičnom neprevaziđenom crnogorskom sujetom potpisnici su udarili temelj najcrnogorskije Crne Gore.

    Pravo govoreći nijesu svi potpisnici isti i među njima postoji razlika. U motivima tj.koristi. Neki su se ovajdili žestoko od potpisivanaja a neki pak zadovoljili sitnijim. U skupini kojom dominiraju neformirani neizgarđeni seljačići kvazi građanski samonametnute misli, našli su se i par mlađih naizgled urbanih ličnosti ali sa podjednako iskonski usađenim stavom otaca. Široka lepeza profesija samo ide u prilog istini da strvinarska politika čerečenja jednog, može okupiti sve. Od profesora, književnika, župnika do novinara, prirodnjaka, režisera, sve preko patologa i ekonomiste.

    Možda par ljudi tom svijetu ne pripada ali ih stavljanje potpisa smješta među ostale. A ako pak drugačije misle ili su skontali da to nije bilo u skladu sa istinom I moralom, a što onda njeđe javno ne dadoše kakvu ispriku? Konačno đe su danas. Reklo bi se isto đe su bili tog dana.

    Ogromna odgovornost ovih ljudi koji se nazivaju crnogorskim intelektualcima može se mjeriti ornuto proporcionalno moći I bogatsvom onih I onoga u čiju su korist (osim svoje) potpisivali čuvena pisma. Posrnućem morala u Crnoj Gori, njenom perspektivom I td.i td.
    O onima kojima su svojom “solidarnošću “sa sistemom nanijeli nepravdu ne smiju ni da misle, ne vole da ih sretnu a kamoli da ih čuju. Zato je I danas važno to što je Đukanović Milo rekao na kotorskom predizbornom skupu. Potpisnici to podržavaju .Slavko je to objasnio u ovom poslednjem dnevniku. Da se nije ko od potpisnika đe glasnuo da kaže- Nije to tako g. Đukanoviću!

  18. Moraćemo znati da radimo stvari koje nikada nijesmo radili – da se pozivamo na svoja građanska prava, da državne službenike, od pozornika do ministra podsjećamo da ih MI za to plaćamo, da se solidarišemo jedni sa drugima, da opraštamo…

    Piantao,

    na žalost čini mi se da barataš previše apstraktnim pojmovima kad kažeš MI. Ako misliš na NAS koji smo provalili i po cijenu svega odbacili ovaj prljavi, nametnuti režim, onda OK. Samo da te podsjetim da smo ti MI “šaka jada” koja čak ne može ni da namreška talas na ovoj mirnoj pučini. Ja ne viđeh drugo MI u Crnoj Gori, niti ga slutim. A ne znam na osnovu kojih pokazatelja to MI (valjda tzv. javno mnjenje) može doći do “svijesti”. Možda optimizam gradiš na pojedinačnim “glasovima iz pustinje”… Volio bih da ih i ja čujem.

  19. @ Brano Koćalo

    kada kažem MI mislim na građane Crne Gore, nezavisno od stava, partije, nacije, vjere. To jeste čisti, ludi idealizam, ali vidi ovo – djelovanje svih partija i udruženja zasniva se na principu ponude i potražnje. Iole svjesnijim i slobodnijim građanima ne bi se mogle servirati gluposti kojima se naše partije igraju. Aktuelni Muppet Show koji zovu javnim i političkim životom Crne Gore napravljen je po mjeri mitomana, sitnih profitera, poltrona, kukavica. A “šaka jada” o kojoj govoriš može da lomi prste o tastaturu cukajući snove o boljoj, ljepšoj i slobodnijoj budućnosti Crne Gore. Duško kaže za 15 godina, ja mislim da nije pitanje “kada” nego “čija” tj. “za koga” je ta budućnost, jer ne vidim mnogo ljudi koji je zaslužuju.

  20. “Using brain – hence your pain”.

    Istina je da, kakve se god nadnaravne sile desile nad Crnom Gorom, ovdje ostaje ukorjenjeno jedno…nazovimo ga “mišljenje”, koje dominantno predlaže, izgleda istorijski: LAŽI, KRADI, MIRNO SPAVAJ U GADLUKU; BUDI MIRAN; NEMOJ DA TALASAŠ, NE BUDI LUD, U MANJINI SI! I UMRI ĆUTKE, POŠTENO! Da stvar bude gora, takvu doktrinu su, dakako prećutno (čitaj: seljački podmuklo), postavili naši stari komunistički, “univerzitetski intelektualci”, mahom porijeklom sa sela, djeca čobana ili čobani sami, šireći poluistine, površne opservacije ili ove marovićevske floskule generacijama. I da stvar bude gora, nije stvar u čobanima, pežorativno – stvar je u čobanskoj idiotiji koja je poželjela GRAD i KULTURU. I na kraju je, već u zametku, preotela.

    Sinoć sam gledao Zafranovićev film “Okupacija u 26 slika” (koscenarista niko drugi do – Mirko Kovač!), balkansko, u ovom slučaju ustaško, kasapljenje, balkanske Katinske šume… Film i dan-danas svjež i tako filmski i narativno ISTINIT i čist. Ostala mi je gorka asocijacija da vrijeme zla na Balkanu, kao po nekom proročanstvu, traje odvajkad. Crna Gora je, tom zlu, od 90ih do danas, dala neskroman prilog. Koji joj se vraća do danas, u vidu tupog, praznog i golog slobodnog pada u vremensko ništavilo…

  21. Ne znam jeste li primjetili, u Crnoj Gori imamo jos jednu etnicku skupinu koja se pojavila posljadnjih desetak godina tj. od kad je rezim promjenio nosnju.
    Riejc je o “velikim Crnogorcima”, zvuci li Vam poznato. “Raso je Veliki Crnogorac”- koliko ste samo puta culi slicnu izjavu.
    Kao neko ko se zanima u etnologiju, fakultativno pokusao sam da zabiljezim poneku karakteristiku ove skupine ljudi. Nijesu kao i svi postali etnosi, diverzifikuju se u mnogo podskupina koje su cak i manje od plemenskih, iskljucivo na bazi materijalnog interesa.
    Mislim da je pod hitno heophodna detaljna sociolosko etnoloska pa i politicka studija o “velikim Crnogorcima” plasim se da usljad negativnih kretanja na trzistu identiteta bi kroz koju godinu mogli i da nestanu, a poznato je da takve skupine nestaju skoro preko noci.

  22. @Radnik iz Lime

    Jedna stara izreka kaže “Veliki Crnogorac nošnju mijenja ali ne i ćud”

  23. @ Radnik iz Lime “poznato je da takve skupine nestaju skoro preko noci”

    e da je tako…😉
    ako i uđemo u vražju Evropsku Uniju, možda se Velji Crnogorci pretvore u Velje Evropljane…što onda da radimo mi siroti Južnoamerikanci?🙂

  24. pitanje za domaćina bloga: zašto se, po ostavljanju komentara, pojavljuje poruka “Your comment is awaiting moderation.” ? Da li to znači da komentari prolaze kroz neku vrstu… filtera?😉

    Ako neko lupa gluposti, vrijeđa ili provocira, to je na ovakvom forumu prilično jasno uočljivo pa možda nema potrebe da se komentari pregledaju i odobre.

    Veliki pozdrav,
    Đorđije

  25. Da se selimo, sto smo kao i svako normalan ko jos uvjek zivi u CG trebali uraditi jos prije mnogo godina.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: