Posted by: Slavko Perovic | December 14, 2008

DNEVNIK, 13. DECEMBAR 2008. godine

Planeta podrhtava kao nikad do sada, ovaj mali, plavi kliker, koji slučajno kruži oko Sunca, pulsira kao teško bolesno srce koje prijeti da svakog časa eksplodira zahvaćeno virusom pohlepe i konzumerizma što ga njenim tkivom raznosi to sebično, uobraženo, iskompleksirano, dvonožno biće, taj abortirani pokušaj osjemenjavanja ovog planeta razumom i srcem, taj gleda majmun sebe u zrcalo, taj koji je sam sebe nazvao homo sapiensom, taj koji u sebi nosi mogućnost uzvišenih harmonija i čudesnih melodijskih dosega, ali i pravu razvalinu najnižih poriva, taj što nosi praroditeljski grijeh strasti da sve što dotakne, pretvori u zlato, ne bi li to zlato prodao, pa sve tako u krug, dok na kraju ne ostane sam sa svojim zlatom, kao njegov zarobljenik. „Crne akten-tašne, vuku svoju paščad“ stih je velikog srpskog pjesnika Novice Tadića, misao koja poput munje, makar na kratko, osvjetljava pozadinu one druge poruke, tako aktuelne u vrijeme Božića: „Koka-kola je to!“

Kažu, pohlepa pokreće svijet.

Nominalni šef toga svijeta, zastupnik onog malobrojnog dijela koji ga je kreirao, koji ga održava, podržava, prepravlja i dograđuje prema sopstvenim potrebama, šef koji reprezentuje  staru ideju da  je čitavi Planet tek mašina za pravljenje zlata, odlazi bez grča na licu, bez izvinjenja, odlazi kao da kaže: pa eto, dobro sam se zabavljao, biti predsjednik najmoćnije zemlje svijeta je zanimljivo iskustvo. Za mene i moje prijatelje, bila je to dobra igranka, nadasve lukrativna. Ovakvo ponašanje samo prije petnestak ili dvadesetak godina, ne bi bilo moguće, što svjedoči da je pohlepa gotovo razorila svijet i da nema više nikakve potrebe da se ona uvija u ove ili one ideološke oblande. Postala je legitimna, poželjna. Ona je tu, ona se smije u lice, od nje se ne traži odgovornost, dok ona sama proziva i poziva na „odgovornost“ glumeći skrupuloznost na sve četiri strane svijeta.

Sjetimo se da je stravičan rat počeo zbog planetarno lažne optužbe kako jedan diktator raspolaže oružjem za masovno unštenje. Ova kriza koja poprima oblik pandemijske pošasti, a po posljedicama počinje da liči na rezultate koje je moglo proizvesti i ono pomenuto zloglasno oružje, da ga je diktator, kojim slučajem, imao, pa onda stvarno i upotrijebio. Od gladi se umire, isto kao od oružja, posljedica je ista. Na žalost, ova kriza nije lažna, nego stvarna, i nije odapeta iz Bagdada, nego sa Vol Strita. Diktator koji je lažno optužen na nekakvom je „suđenju“ osuđen na smrt i obješen, uz protivljenje većine demokrtaskih zemalja takvoj vrsti kazne.  Kreatori ove krize koja uzima svoj danak, primaju i dalje milionske bonuse u bankrotiranim bankama, poduprti državnim novcem, čitaj, novcem koji će biti namaknut dugogodišnjim oporezivanjem ni krivih ni dužnih, onih srećnika koji budu  uopšte mogli, u novim, crnim prilikama, da zadrže ili uopšte nađu posao. Najveća svjetska demokratija i ne pomišlja da kreatore pozove na bilo kakvu vrstu odgovrnosti, potkopavajući tako sopstvene temelje, one za koje su ponosno tvrdili, uvjeravajući čtav svijet, da su demokratski.

Velika je, gnusna laž da pohlepa bilo što pokreće. Naprotiv, ona razara,  najnovija Crna  Gora je za sve njene ljude  laboratorijski dokaz  pogubnog djelovanja pohlepe.  A ona razara tako što potiče izlučivanje najnižih ljudskih strasti.  Ništa pozitivno o njoj nećete naći u Svetim Knjigama, ni kod antičkih mudraca, ni u ukupnoj svjetskoj literaturi, samo osude i pozivanje na oprez kada je ona u pitanju. Ako za credo ljudskoga života, te egzistencijalne nano-sekunde „trajanja“ u beskrajnoj Priči Univerzuma, stavite novac, i to onu vrstu novca koji se ne zarađuje, nego diže pljačkom, dobijate zastrašujući rezultat koji je pred našim očima, nikad u povijesti ljudskoga društva jasnije vidljiv nego što je danas. Svi priznaju, jedino ko trlja ruke u ovakvom svijetu su oni koji su svoje opljačkano sačuvali. Kriza koju su proizveli, oslobodila ih je brojnih posrnulih i bankrotiranih konkurenata u budućnosti i oni čekaju, preže, kao gladni lavovi, da ponovo pokrenu novi krug “sticanja” i da nanovo slave pohlepu kao vrhovni rezon djelovanja u ljudskoj zajednici, nju i opet nju, jer, zaboga, to je prosto tako, jer ljudska je priroda, znate, takva, pa se tu ništa ne može.

Nikad nijesam vjerovao u ovu spinovanu podlost o ljudskoj prirodi koja treba da, podilazeći, ohrabri ono oportuno i najgore u ljudskoj bitosti kako bi se Čovjek manuo ćorava posla traganja za ljudskošću, za onom svetom iskrom u sebi,  podvaljujući da se ljudski rod ne može razlikovati od životinjskog carstva u kojem svak svakoga jede, a ljudi to čine posredstvom pljačke, ubijajući se oko lešine plijena. Da je ljudska priroda najčešće  takva tačno je, ali samo djelimično, i to samo u onoj mjeri u kojoj se propagandistički uspjelo prikazati ljudsko biće kao zvijer spremnu na svašta i ne samo to, nego instikte u toj prirodi glorifikovati, slaviti, staviti u centar,  a sve drugo smišljeno gurnuti na margine, potisnuti, a najsiguirnije, sakriti, izbrisati, optužiti, ismijati, predstaviti neuspješnim, učiniti dosadnim.

Stara je istina, nepobitna, da se ljudska priroda prilagođava okolnostima, pa i najužasnijim, najtežim.  Na Kolimi su radni konji crkavali od mraza na minus pedeset. Robovi su na istom, nepojmljivom mrazu radili, grijući u grudima nadu da će i to proći. Istina je da ljude možete navesti raznim propagandnim i drugim tehnikama, da se ponašaju kao zvijeri. Naš posljednji balkanski rat, po ko zna koji put, to bjelodano dokazuje. Ali, Isto je tako istina da ih se može navesti da budu ljudi, svjesni opasnog zla kojeg nose u sebi, može ih se mamiti da budu dobri ljudi, nježni, topli, saosjećajni, sa srcima ispinjenim ljubavlju i otvorenim dušama, hrabri. Kad kažem mamiti, kao učitelj ih navoditi da idu za iskrom u sebi koja je jedini orijentir, drugoga nema, a ne za mrakom koji je, kao u kontejner, ukapljen  na istom mjestu.  Zašto je to tako, niko ne zna, ali je šansa Čovjeku pružena u tome da sve ovo  može prepoznati. U čemu je, onda, stvar? Pa u tome da bi takvi ljudi razumom odbili pohlepu kao vrhunski rezon ljudskog života, i laž kao njenu osnovu, nikad ne sanjajući da ih se konačno i poptuno  mogu osloboditi,  okovi su to teški,  ali bi ih mogli  smjestiti u prostore stida, kao jedinog bezbjednog  kaveza u kojem se mogu čuvati.

Želim reći da izbor ovakvog smjera koji je proizveo krizu, a za mali broj globalno ultrabogatih „krizu“, nema blage veze sa ekonomijom, ali ima svaku vezu sa potpunim nedostatkom morala. Odabir toga davno zacrtanog smjera nije pitanje samo ovih ili onih političkih izbora ili njihovih ciklusa, on je pitanje etičnosti onih koji su ga kreirali, a ne ekonomije, onih koji se na izborima ne biraju, nego novcem tipuju ko će biti izabran. Ništa nije moralo da bude ovako strašno kao što se desilo, a desilo se zbog računice u koju je hladnokrvno, ovoga puta, uračunata i propast miliona samih Amerikanaca. Ovo dokazuje da je računica bila više nego beskrupulozna, te da su i sami njeni kreatori postali svjesni izraubovanosti postojećeg modela pa su pohlepno riješili da ga iskoriste do kraja, još jednom, pa što bude, nadajući se da neće biti prestrašno i po njih same. Ali, ono „pa što bude“ nije ostalo pred vratima, ušlo je u kuću. Tako je pod  „vladavinom“ Buša mlađeg osnažena sumnja u sam pojam demokratije na američki način, ali i nacionalnih interesa i nacionalne politike, mnogi misle do kraja i za svagda razotkrivajući da se radi o pukom interesu klana ili nekoliko njih, zaogrnutih plaštom „nacionalnih“ interesa. Ni jedan jedini američki glasač, uvjeren sam, nije glasao  da bi Amerika na unutrašnjoj i spoljnopolitičkoj sceni izgledala ovako kao što izgleda danas na ovom američkom „grupnom portretu sa Planetom“. Ali o tome, oni koji su izabrani, očigledno su vodili malo računa,  više  o nekim drugim računicama.

A ono što se radi u našoj maloj, crnogorskoj  „oj svijetla majska zoro“  sigurnoj kućici za pljačkanje, više se ne može riječima opisati,   možda tam-tamom…


Responses

  1. Teško je uliti pamet onome ko nema volje, a još je teže uliti volju onome ko nema pameti.
    Boltesar Frasijan-i-Morales, španski književnik
    (1601-1658)

  2. Pa jašta, onaj ko ne zna da popravlja motor od kola nema ni volje to da radi. Stara mudrost.

  3. Cuh na jednoj tv jedan zanimljiv podatak da je ukazom jednog engleskog kralja iz 13 vijeka jedna poljana- cetvrt velicine jedne kvadratne milje data trgovcima i bankarima kao potpuno slobodna teritorija i izuzeta od poreza i bilo kakvih obaveza prema engleskoj kraljevini a kasnije i britanskoj imperiji.
    Zakon vazi i do danas a ta terit. je danas londonski siti koji obavlja
    vecinu planetarnih finansijskih transakcija i bukvalno posjeduje oko 70 posto svjetskog novca .novac stvar maste.

  4. Britanska imperija preteca svjetskog globalizma.
    Hladnokrvni i dosljedni stvorise svijet.

  5. Slavko,ovi U crnoj su se izbezobrazili do krajnjih granica.Vise se ne kriju iza laznih imena koja im drze firme,fantomskih firmi, tajnih veza-oni sve rade dirktno, sami sebi odobravaju drzavne kredite, sami sebi mijenjaju DUP-ove i GUP-ove, sami svoje najblize rodjake sebe postavljaju na dobro placene funkcije…Abera vise nemaju ni za formalnosti…..

  6. Svaka cast na tekstu.
    Istina , svjesno su zrtvovani ovom krizom milioni Amerikanaca,
    ipak moje je misljenje da oni koji su projektovali krizu nijesu ni najmanje preplaseni.
    I da ulazak krize u kucu nije rizik za njih nego dobitak.
    Jer oni sami su dobili drugu kucu -globalno finansijsko trziste i njegovu kontrolu- u kojoj je nacionalno nebitno.
    U samoj USA to se ispoljava skoro potpunim preuzimanjem ekonomije zemlje od strane Federalnih Rezervi,
    a globalno ce se pokazati ubrzo sa nekim novim IMF i globalnim finansijskim investicijama
    Za nadati se da ovo preuzimanje nece pratiti kakav veliki novi rat

  7. u pravu si,nemogu se naci rjeci za ono sto je sad na sceni u najcrnoj gori, bravo im ga ucice u istoriju sa prvom bankom i ostalim fukarlukom.Vecinu naroda mi nije zao toliko sam sela obisao i gradova u predizbornim kampanjama(lscg) i uvjerio se da niko od glasaca DPS i one male stranke cijeg se imena ne mogu sjetit,nije prevaren apsolutno svi znaju za koga ili bolje za sta glasaju.

    poz iz egzila

  8. jes milose, no je najgore sto su te federalne rezerve – privatna firma

  9. evo jos jedno zanimljivo zapazanje na ovu temu:

    Zašto me zabavlja globalna kriza?

    1 – Što mogu da navijam za grčke anarhiste, studente i ostale pobunjenike.

    2 – Što nas sustižu burleskne i groteskne vesti, poput hapšenja direkora Nasdaka zbog piramidalnog investicionog fonda.

    3 – Što se pokazuje besmisao svođenja svih vrednosti na novac.

    4 – Što se potrošačko društvo suočilo sa sopstvenom izvitoperenošću, a još se trudi da to sakrije od sebe, pa liči na neku nakinđurenu, propalu, matoru frajlu koja se pravi da ne vidi svoju rugobu dok se šminka pred ogledalom.

    5 – Što se u svim savremenim fenomenima, od popularne kulture, preko komunikacija i medija, do korpusa političke korektnosti, jasnije nego ikad vidi, budući sada ugrožen, skriveni finansijski interes koji grčevito pokušava da se spase, pa je neoprezno uočljiv.

    Naravno da bih svaku tezu mogao da razlažem, al’ nije to tema. Samo sam hteo da kažem da me sve to toliko zabavlja da mi je sporedna briga zbog mogućeg, opšteg i ličnog, ekonomskog nazadovanja. Da mi je neko ponudio ovakvu zabavu, ionako bih platio ulaznicu, pa mu dodje isto.

    Nebojša Spaić
    http://blog.b92.net/text/6126/Za%C5%A1to%20me%20zabavlja%20globalna%20kriza%3F/

  10. a sto da ocekujete od naroda koji glasa za tri-cetiri metra drva za ogrijev.kakva demokratija i bakraci,daleko smo mi od toga.kakav narod takva vlast.

  11. Covjek je covjeku vuk ali u Crnoj Gori nema vise ni vukova…samo lopova, dilera (nova srednja klasa) i statista…fuj!

    Ave Slavko, morituri te salutant!

  12. Vidjoste li busha mladjeg kako izbjegava cipele !?kako je bio mali bush
    manji od bilo kog irachanina jer su iracani izbjegavali rakete
    a bush se i od cipele boji !kakvo prizemljavanje ! I dalje mu nije jasno !

  13. Ovo je najvece ponizenje u istoriji ! Giljotina je casnija od ovog ! Sadamova vjesanje je lijepa smrt pri ovome !

  14. Svako izabere svoju smrt. I Slobo Milosevic je svoju niko ga ne pita samo ga cepnuse ali niko ne pita ni one
    ljude po bosni i vukovaru …

  15. Otvori krimos juce forenzichki centar .sad ce moc i da nas ubiju i da nam dokazu u isto vrijeme da nas nisu ubili !

  16. Da, ali američki gradjanin je automatski kaznio takvu politiku i promijenio administraciju.
    Što će se desiti dalje, ostaje nam da vidimo. Ja ipak ne želim da vjerujem da je svijet krenuo pogrešnim putem. Nepotrebno je da se mi uporedjujemo sa bilo kim, naročito ne sa Amerikom ili zapadnom Evropom, koje su ipak kolijevke demokratije. Kakve-takve. Da smo mi na mjestu Amerike davno bi smo planetu zapalili.

  17. Ko to mi?

  18. I kad je nepotrebno poređenje zašto onda ti porediš?

  19. “taj abortirani pokušaj osjemenjivanja..”

  20. mi – skr. od mikronezija

  21. Jamerika, jevropske integracije, jevroatlantis… uh sto mi je to demode nesto… Neka mister Majlo grize oko toga, ja imam povracanje od te price

  22. pa onda si pogriješio, po gramatici se skraćuje na suglasnik e ne samoglasnik

  23. Mislim da ulazimo u euro novih sila, amerika j dobro iskoristila period os pada berlinskog zida na ovamo i nametnula se kao jedina supersila. Medjutim, mnogo toga se promjenilo, Kina, Indija, Brazil, Rusija mislim da upravo u ovim zemljama lezi kljuc za ono sto se zove buducnost covjecanstva, Amerika ce ostati krupan igrac , ali ne preloman. Ono cega se plase ljudi koji znaju po nesto i koji nisu zasljepljeni provincijalistickim tumacenjima je kada americka ekonomija dodje do nioa da vise ne moze izdrzavati globalni vojni aparat sta ce se dogoditi, hoce li sklapati saveze ili ce se neko okuraziti da je zamjeni….ili pak ce se ova elipsasta okrugla masa na kojoj zivimo podjeliti jos vise nego ikada….no ima do tada jos par puta da se glasa u CG koje do tada mozda ovako ili onako nece ni biti…( svejedno je kako)

  24. Jedan vic: “Posla ima ko oce da radi” – rece poslodavac.

  25. Zamislite ovaj vic vazi i za elipsastu masu koja kruzi oko poslodavca sunca. I na interglobalnoj sceni ove nezadrzive kornjace
    sto je zovu elipsoid🙂 !

  26. Najsmjesnija stvar je servilnost.
    Ono sto se nakada pokazivalo prema Srbiji danas oni koji to vise ne pokazuju prema Srbiji to cine prema nadri virtuelnim kategorijama kao sto je Evropska Unija ili Americki Ambasador ili NATO ili bilo sta sto izaziva strahopostovanje prilikom pominjanja.
    Nikada necemo uci u Europsku Uniju, to je valjd asvakome normalnom jasno, i to ne samo zbog toga sto su vrijednosti na kojima ovo drustvo pociva antievropske ili zbog toga sto smo ekonomski koncic otrgnutog dzepa na pocjepanom kaputu svjetskog kapitala nego jer se nalazimo u sred velike prekompozicije u kojima se mjenjaju pravila igre preko noci, prvo cemo da bankrotiramo tj , priznamo da smo bankrotirali a onda…onda nas ceka povratak na djedovska imanja, sva sreca te ja moje nijesam prodo Rusima!🙂

  27. Necemo se valda vrnuti onamo dje smo poceli da lazemo na djedovska imanja ?!mada bi bilo lijepo i najbolje reshenije ! A ucemo mi u EU ka sto smo ušli i u YUGU ! Bice to jos ljepsa laz !
    Iz juga u audija polovnjaka !

  28. I tesko da ce ko maci ova Germanska plemena sa svjetskog prijestola . Angli, Svabe ,Franci, Goti
    …uzese od Rima krunu
    Pa i do dana danasnjeg …

  29. Dovuce se Brano Micunovic u Maestral da se malo poigra na one sprave.Dade karticu(bice onu ameriken) da mu daju zetona za meleon eura.Ovi se ponadase da ce im ostavit lijepih para.Poigra se on jedno pet minuta ,vrnu im one zetone i zatrazi da mu daju to u kesu e nema kad danas no ce neki drugi dan navrnut da se izigra.I tako… zemaljski dani teku.Milo kurijep pogasi one firme da ne dolazi u necesovi konflikt interesa.. A bas ga je bilo osulo… No druzba je druzba, a sluzba je sluzba… A Slavko poslednji vitez Gore Crne pise nam iz Praga,i grije nas svojim tekstovima u ovim otuznim zimskim nocima.

  30. “A ono što se radi u našoj maloj, crnogorskoj „oj svijetla majska zoro“ sigurnoj kućici za pljačkanje, više se ne može riječima opisati, možda tam-tamom…”
    ne samo zavrsna recenica kao prava kruna vec i citav clanak su izvrsni. Gospodine Slavko, kao mali zizak u mrklom mraku vase rijeci sijaju jace od najvecih svjetskih svjetionika . Srdacan pozdrav.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: