Posted by: Slavko Perovic | September 22, 2009

DNEVNIK, 22. SEPTEMBAR 2009. godine

1.

Aleksandrov Oktorisani ustav od 3. septembra 1931, kao svaka druga velika improvizacija, pokušavao je nemoguće: da pravno-politički prikrije diktaturu, učini je podnošljivom za ukus saveznika, a istovremeno omogući njeno dalje provođeneje unutar zemlje. Kako je ovaj  „povratak“ parlamentarizmu izgledao, najbolje svjedoče dvije stvari: prvo, na izborima je uvedeno javno glasanje; drugo, vodeća stranka vlasti, ali i vodeća  stranka opzicije bile su kraljeva konstrukcija. Ona koja je bila vlast i koja je trebala promicati utopističku ideju integralnog jugoslovenstva čiji je zatočnik kralj i po ustavu bio, (dakle kralj je imao ustavnu osnovu da određuje „mjeru“ i količinu  „jugoslovenstva“ u djelovanju političkih subjekata, u prevodu: da označava „patriote“ i „izdajnike“) zvala se Jugoslovenaska radikalno-seljačka demokratija, ali će brzo dobiti novo, kraće ime Jugoslovenska nacionalna stranka, u žargonu poznata kao dvorska. Ona druga, „opziciona“ zvala se Jugoslovenska narodna stranka, u žargonu poznata kao borbaši koju je vodio najpovjerljiviji Aleksandrov čovjek, general Petar Živković.

Oko ove dvije stranke kojima je kralj upravljao kao igračkama, trebao je da se vrti politički život u zemlji.

Takođe, posredstvom dominacije i diktature, kralj je kraljevinu, u ekonomskom smislu, tretirao kao privatno vlasništvo. Njegova lična imovina je procijenjena na oko 56 000 000 dinara ili, u prevodu, na preko milijardu dolara, onih sa zlatnom podlogom. Sve je to kralj „stekao“ tek za petnaest godina kraljevanja. Kralj je imao očigledne sklonosti ka grabeži i samodržaštvu. Aleksandrovi postupci: prema đedu, crnogorskom kralju, prema Dragutinu Dimitrijeviću Apisu, prema rođenom bratu, princu Đorđu kojem je preoteo presto i smjestio ga, nakon neuspjelog pokušaja likvidacije, u ludnicu, kao i prema Nikoli Pašiću, markantno svjedoče o njegovom karakteru.

U političkom smislu, određen broj političkih ličnsoti sagledavaoje fatalnost simbioze diktature i kraljeve politike  integralnog jugoslovenstva, ali su se na prste jedne ruke mogli nabrojati oni koji su smogli snage da mu to kažu. Jedan od njih je bio predsjednik prve vlade kraljevine SHS Ljuba Davidović, da, onaj Davidović koji je već 1919-te „rješenje“ crnogrskog „pitanja“ vidio u iseljavanju Crnogoraca u Makedoniju!

Razarač Dubrovnik je 9. oktobra 1934, godine uplovio u marseljsku luku. Kralj se iskrcao na Belgijskom keju i nakon protokolarne svečanosti dobrodošlice, sio u otvoreni automobil sa ministrom spoljnih poslova Francuske, Lujom Bartuom. Samo trenutak kasnije, obojica će biti mrtvi.

Moj ujak Ignjo Mitrov Nakićenović iz Zelenike, bio je član posade na razaraču Dubrovnik. Prije kraljevog napuštanja razarača u marseljskoj luci, posada je bila postrojena u počasni vod. Kralj se rukovao sa svakim članom poklanjajući im po paklo cigareta Drava i kutiju šibica. Ignjo je ovaj poklon dobijen kobnog 9. marta kao relikviju predao na čuvanje najstarijem bratu Danilu, a Danilo je, pred smrt, ovaj dar prenio na čuvanje mojem srenjem bratu. Neki njegov prijatelj, boraveći u njegovom stanu, jedne će noći, pijan, ostati bez cigara. Dok su ukućani spavali, u vitrini je pronašao kutiju. Tako su završile cigarete. Ostala je kutija šibica koju sam uzeo i čuvao. Tokom Narodne sloge, kao znak moje lojalnosti ovom projektu i u znak mojeg iskrenog učestvovanja u njemu, Novaku Kilibardi sam prenio na čuvanje ovu dragocjenost, smatrajući tada da dolazi u prave ruke.

2.

Prije nego što se počne govoriti o knezu Pavlu treba podsjetiti na duboke predrasude i nepovjerenje koje je postojalo kod srpske političke elite prema Hrvatima uopšte i hrvatskoj političkoj eliti. U martu mjesecu 1919-te načelnik Štaba vrhovne komande proslavljeni vojvoda Živojin Mišić po Aleksandrovom nalogu obišao je Hrvatsku kako bi se lično obavijestio o političkoj situaciji. Prema svom ličnom ratnom sekretaru Miloradu Pavloviću – Krpi, Mišić je referisao regentu na sljedeći način:

„To je najodvratnija fukara na svetu, koja se ne može zajaziti ničim što bi joj se ponudilo (…) Ti su ljudi, (Hrvati, primjedba S.P.) svi odreda prozirni kao čaša, nezajažljivi, i u takvoj meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljaksoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi (…) dati im državu, nezavisnu samoupravu, pa neka lome glavu kako znaju“ (Miodrag Janković Knez Pavle od lepote do istine, Fakultet umetnosti „Akademija umetnosti braće Karić, Beograd 2004. str. 58.)

Sigurno je da su slične predrasude i strahovi, u odnosu na Srbe i srpsku političku elitu postojali i sa druge, hrvatske strane. Diktatura ih je, sama po sebi, na obje strane samo razvijala, nije doprinosila njihovom nestajanju.

Knez Pavle će kao knez – Namjesnik 11. oktobra 1934. položiti zakletvu. Odmah će pomilovati Vlatka Mačeka neospornog hrvatskog lidera koji se nalazio u tamnici osuđen na tri godine zatvora, a iz Hvara će, gdje se nalazio  u progonstvu, vratiti u politički život slovenačkg vođu Antona Korošeca. Takođe, na dvoru će istog časa ukinuti stari turski običaj pozdravljanja vladara presamićivanjem u posajsu. Od Pavla Karađorđevića, dovoljan će biti samo klimoglav.

Ko je knez Pavle? Sin je Arsena Karađorđevića, rođenog brata kralja Petra I Krađorđevića. Arsenova biografija je  burna, avanturistička, dovoljna za deset ljudskih života. Za nas je za ovu priliku značajan detalj da je 1. maja 1892. uzeo sebi za ženu Auroru Pavlovnu Demidov kneginju  di San-Donato. Ona je bila šćer kijevskog guvernera Pavla Pavlovića Demidova i Jelene Petrovne, princeze Trubeckoj. Demidovi i Trubeckoji, kroz burnu rusku istoriju činiće dva, od nekoliko potpornih stubova ruskog carstva. Preko ove ženske linije, i posredstvom buduće supruge Olge, kćerke kneza Nikole od Grčke, Pavle će biti krvno povezan za najvećim evropskim dinastijama. Na vjenčanju Pavla i Olge kum će biti vojvoda od Jorka, docniji engleski kralj, Đorđe VI.

Ko je Pavlova supruga, knjeginja Olga? Po očevoj liniji, direktno je povezana za grčkom kraljevskom lozom, a po majčinoj sa carskom dinastijom Romanov.

Olga i Pavle upoznali su se u Londonu, gdje su završili studij koji bi mi nazvali istorija umjetnosti. Kada bi boravili u Londonu, redovno su odsedali u Bakingemskoj palati…

3.

Nevjerovatan sticaj okolnosti gurnuće Pavla u vrtlog spske, jugoslovenske i evropske poltike. Po potezima koje će vući može se razumjeti da je jasno vidio ključni problem zemlje, onaj koji čitavu državnu građevinu ne samo da čini nestabilnom, nego je opasno ljulja od samog časa njenog nastajanja. Aleksandar je taj problem srpsko-hrvatskih odnosa kao čvor stiskao u šaci, misleći da ga tako kontroliše. Pavle će učiniti sve da ga razriješi, jer je shvatao da tako oslobađa svoju šaku koju može upotrijebiti u druge svrhe.

Kad se sa ove vremenske distance sagledaju Aleksandrovi potezi na unutrašnjem planu, može se uvidjeti da su bili glavnim unutrašnjim uzrokom sloma kraljevine. Aleksandrova politika bila je dosljedna, ali  u pogrešnom smjeru, što svjedoči o dubini Aleksandrovih predrasuda. Protivnicima Aleksandrove politike nije bilo teško da ih pretvaraju u svoju prednost.

Šest decenija kasnije, nakon komunizma koji je prilično izravnao teren, Slobodan Milošević će, u najpovoljnijim međunarodnim okolnostima, kao slijepac ponoviti skoro sve Aleksandrove greške koje će, opet, kao naručene leći svim, Miloševićevom pojavom zainteresovanim i probuđenim spoljnim i unutrašnjim protivncima zajedničke države, ali i Srbije i srpskog naroda. Ovo sugeriše da se bitni dio intelektualne, političke i crkvene elite, onaj koji je imao uticaja na kreiranje Miloševićeve politike, čitave decenije njegovao na instant varijacijama kobnih Mišićevih predrasuda.

Pavle će se efikasno riještiti „usluga“ Aleksandrove sive eminencije, opskurne ličnosti generala Petra Živkovića. Ustoličiće Milana Stojadinovića kao čovjeka za kojeg je smatrao da može pristupiti rješavanju akutnog srpko-hrvatskog spora. Oživjeće u pralamentu pitanje ratifikacije konkordata koji je bio potpisan u Vatikanu sa novom državom. Konkordat je bio rezultat želje kralja Aleksandra da stabilizuje odnose sa agresivnom Italijom. Nije pomoglo ni to što je već jednom potpisan Konkordat sa Rimom svojevremeno imala  i kraljevina Srbija.

Krugovi oko Petra Živkovića, Srpskog kulturnog kluba i cjelokupna srpska opozicija zaigrali su, demagoški i uskostranački, na dobijanje jeftinih poena u pitanju od strateškog  nacionalnog interesa mlade, nestabilne kraljevine. Na čelu pobune staviće se SPC i njen mladi, snažni, vispreni, teološki obrazovani episkop žički Nikolaj Velimirović.

General Živković, crnorukac koji je politiku sagledavao kao umjetnost spletke, intrige i primjene sile, čovjek koji je kao oficir garde, potirući gardijsku čast i zakletvu, one majske noći 1903. zavjerenicima otključao vrata da mu ubiju kralja, takođe osoba koje je za račun kralja Aleksandra organizovala pokušaj trovanja kraljevog brata i zakonitog srpskog  prestolonasljednika princa Đorđa, organizovaće atentat na Stojadinovića, i to niđe drugo nego u sred Skupštine. Atentator je promašio pet puta!

Možemo zamisliti kakvu je poruku ostatku svijeta prenio ovaj najnoviji skupštinski atentat, neminovno vraćajući sjećanja na nedavni atentat na kralj i njegove uzroke, ali i na onaj na Stjepana Radića, načine eliminacije princa Đorđa, solunski proces Apisu i drugovima i Živkovićevu ulogu u njemu, pa na krvavi majski prevrat… Možemo li zamisliti  sumu „pameti“ generala Živkovića koji se odlučio na ovakav potez, možemo li zamisliti sumu političkog nerva i sluha srpske opozicije i crkvene jerarhije koja se odlučila da se demonstracijama suprotstavi ratifikaciji Konkordata? Možemo li zamisliti kako su ovi događaji odjeknuli među brojnim katoličkim stanovništvom monarhije?

Ove događaje Pavle će shvatiti ispravno: kao otvoreni, brutalni napad na njegovu politiku promjena i tako će se prema njima odnijeti.

4.

Na spoljnopolitičkom planu Pavle će vući bravurozne poteze u nezamislivo komplikovanim, teškim i opasnim prilikama po njegovu zemlju. Uočiće da se versajski sitem brže nego što se moglo zamisliti, urušava, da je Mala Antanta napuštena od strane saveznika. Uzelo bi mnogo vremena objašnjavanja politike Francuske i Engleske u onom vremenu, kao i uzroke sunovrata Društva naroda. Ipak, može se reći da je politika Engleske i Francuske toga vremena poznata pod nazivom politika popuštanja. Doskorašnja objašnjenja te politike, kako pokazuju najnovija istoriografska istraživanja, nijesu više dovoljna za njeno potpuno razumijevanje.

Treba reći da su Pavle i Stojadinović shvatili da se u novonastalim okolnostima provođenja politike popuštanja moraju stabilizovati odnosi sa Italijom na čemu je prethodno radio i Aleksandar, ali se i približiti Njemačkoj. U smirivanju ambicija prve, Pavle će se vješto koristiti drugom.

Stojadinović će se pokazati kao vješt političar. Zgrnuvši pravo bogatstvo kao minstar finansija posredstvom manipulacija državnim obveznicama ratne odštete Srbiji i Crnoj Gori (poslije Aleksandrove, bila je to najveća očigledna pljačka srpskog naroda) sješće na mjesto predsjednika vlade. Sve više se osamostaljivao u vođenju državnih poslova, Pavlove servirane planove doživljavao je kao svoje, uspostavio je  prisne privatne odnose sa grofom Ćanom, činilo mu se da može postati kopija italijanskog dučea ili njemačkog firera tu, u središtu  Balkana. Osnovao je svoju porofašističku „zelenu gardu“ koja ga je pozdravljala fašističkim pozdravom, klicala mu jedno vrijeme na mitinzima vođvođavođa dok se nije shvatilo da poklič onomatopeja vraće kao đavo.

Pavle je uočio kuda stvari idu, gradio je priliku za Stojadinovićevu eliminaciju, i uspio je.

Marta 1938. Hiler će umarširati u Beč, saveznici će nijemo posmatrati. Jugoslavija je dobila njemački Rajh kao susjeda na sjeverenoj granici. Februara 1939. sa lica zemlje nestaće Čehoslovačka. Englezi i Francuzi će je u Minhenu, da ne trepnu, ponizno i na tacnu servirati  Hitleru. Takođe u februaru Dragiša Cvetković će  formirati svoju vladu.

I Pavle i Cvetković znali su da se hitno mora riješiti srpsko-hrvatski spor, kojeg je Stojadinović vješto zaobilazio.  Ubrzanje ovog procesa uslijediće i pod utiskom spoljnjih događaja, minhenskom kapitulacijom saveznika. Pavle će pokušati da uspostavi ekvidistancu, da zemlju drži na kursu politike neutralnosti.

Aprla 1939. poći će u zvaničnu posjetu Italiji, a već u junu eto ga u Berlinu u zvaničnoj posjeti Njemačkoj. Te 1939. Hitler će uz svu moguću pompu proslaviti svoj pedeseti rođendan. Ove svečanosti kao da su se ponovile tokom Pavlove posjete. Ispred počasne lože na kojoj su se nalazili Hitler i Pavle, rodovi njemačke vojske defilovaće preko tri sata, toliko je bilo stalo Hitleru da impresionira Pavla. Njemačka politika nije bila za rušenje Jugoslavije, ali je vršila pritisak da kraljevina pristupi Trojnom paktu. Izvanrednom vještinom Pavle će izbjeći postavljenu zamku, ne zatvarajući vrata. U julu mjesecu Pavle će, na poziv kralja Đorđa VI posjetiti London đe će mu svečano biti uručeno najveće britansko odlikovanje viteškog reda, orden podvezice. Svečanost će se održati u Bakingemskoj palati gdje će se u Pavlovu čast organizovati bal za devet stotina zvanica. Pavlova poruka evropskim prijestonicama bila je jasna: u sukobu koji neminovno slijedi ja sam neutralan.

26. avgusta formirana je vlada Cvetković-Maček kao rezultat rješenja srpsko-hrvatskog spora. Danas znamo da je ovaj sporazum bio prvi dio cjelovito zamišljenog projketa o formiranju druge jedinice u kraljevini koja se trebala zvati Srpska zemlja koje je trebala da bude složena jedinica i da u sebi sadrži autonomne oblasti: Sbiju, Crnu Goru, Bosnu i Herecegovinu, Vovodinu i Makedoniju. Uredba kojom je formiranje ove jedinice predviđeno biće skinuto sa dnevnog reda vlade u oktobru 1940. zbog napada Italije na Grčku.

5.

Već 1. septembra 1939-te Hitler će govorom koji je održao u Rajhstagu obavijestiti svijet da su njemačke trupe prešle poljsku granicu. Drugi dio istine da su i ruske trupe istovremeno prešle poljsku granicu na osnovu tajnih protokola javno pakta Ribentrop-Staljin. Ovaj „detalj“ djaci u komunističkoj Jugoslaviji nijesu učili, kao ni čenjenicu da je Staljin Gestapou izručio sve njemačke komuniste koji su se zatekli u Sovjetksom savezu kao znak dobre volje prema Hitleru.

Francuska i Engleska objaviće rat Njemačkoj, ali ni jedna ni druga neće pružiti nikavu konkretnu pomoć Poljacima. Mirno će posmatrati kao Poljska nestaje u plamenu.

Na unutrašnjem planu sporazum Cvetković-Maček dočekan je na nož, kako od strane hrvatske, tako i od strane srpske političke elite. I Cvetković i Maček bili su optiživani za izdaju srpskih odnosno hrvatskih interesa. A Hitler je pojačavao pritisak želeći da riješi Balkan koji mu je najbolje odgovarao stabilan i u komadu.

Događaji su se ubrzavali! Juna 1940. Musolini stavlja do znanja Hitleru da na njegovoj strani želi da uđe u rat! Istog mjeseca kraljevina uspostavlja diplomatske odnose sa Sovjetskim savezom. Septembra mjeseca general Antonesku u Rumuniji dolazi na vlast, odmah u Rumuniju ulaze njemačke trupe. Musolini 28. okotobra napada Grčku. U novembru Hiler je obnarodovao postojanje Trojnog pakta kome su već pristupile Rumunija, Mađaraska i marionetska Slovačka, nova „država“ nastala poslije gutanja Čehoslovačke. Svakome je pozicija kraljevine bila jasna: nalazila se u obruču.

Već u decembru 1940. Hitler je operativno radio na planu „Barbarosa“ koji se smještao napad na SSSR  u proljeće 1941. Posredstvom vrhunskog obavještajca Slovenca Vladimira Vauhnika, Pavle je znao za Hitlerove planove, znao je da Hitler nikako ne smije udariti na SSSR, a ostaviti bilo kakvu mogućnost da grčki Solun postane engleska luka, jer bi to značilo, pored otvorenog fronta sa Engleskom, planiranog sa Rusima, otvaranje i trećeg na jugu, što je bilo van svake pameti. Pavlova jedina strategija mogla je biti: insistiranje na politici neutralnosti i odugovlačenje, dobijanje na vremenu.

Sve što je do sada napisano treba da posluži kao pozadina za dramu koja je slijedila u režiji engleske spoljne politike i njene obavještajne službe, čuvenog Intelidžens servisa

Gledajte!

12. januara 1941. kada je i ticama na bilo grani jasno da je Jugoslavija opkoljena sa svih strana silama osovine, Pavle prima u audijenciju britanskog ambasadora koji mu hladno saopštava da dotadašnja politika jugoslovenske neutralnosti za britansku vladu više nije dovoljna! Drugim riječima London zahtijeva da u opisanoj geopolitičkoj i vojnoj situaciji Jugoslavija objavi rat silama osovine! Englezi šalju kao mamac motorizovani korpus u Grčku i zahtijevaju od Pavla otvaranje zajedničkog fronta. Pavle „ponudu“ čita kao bukvar, Englezi traže da Jugoslavija puca u samu sebe! Pavle zna da Britanci znaju za Barbarosu, i on im je prosleđivao svako saznanje tada perfektne jugoslovenske obavještajne službe.

U februaru 1941. Hitler lično saopštava Cvetkoviću da će u slučaju pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu poštovati nacionalni integritet Jugoslavije i da neće zahtijevati njenu teritoriju za vojne baze niti za prolazak Njemačkih trupa. Cvetković zaobilazi bilo kakav konkretan odgovor. Hitler nije zadovoljan i traži susret sa Pavlom. S druge strane Entoni Idn koji će u ime britanaca staviti potpis na dokumet kojim se Čehoslovačka prodaje Hitleru sada zahtijeva od Pavla da objavi poziciju svoje vlade, jer je Britancima, kao, njena pozicija nejasna! Čerčil ima i novi plan: predlaže da Pavle napusti Sloveniju i Hrvatsku, povuče se u Staru Srbiju, i odatle, preko Albanskih planina, napadane Italijane u Albaniji!?

Bugarska potpisuje Trojni pakt 1. marta, 2. marta njemačke trupe su ušle u Bugarsku. Već 4. marta Pavle se sastaje u Salcburgu sa Hitlerom. Sastanak traje pet sati. Hitler povlači sve vojne klauzule, prenosi da se od Jugoslavije ne očekuje učešće u ratu protiv Grčke, nego da pristupi Trojnom paktu. I pored izvanredne ponude, Pavle odbija da potpiše, traži da izvjesti svoju vladu. Hitler prihvata ali daje rok: tri nedjelje, ni dana više!

Po povratku u zemlju Pavle se konsultuje sa vojskom. Petar Pešić je jasan (da, to je onaj isti Petar Pešić, primjedba S.P.): za najviše šest neđelja Jugoslavija će kapitulirati. Da li su Britanci imali procjenu snage jugoslovenske armije. Budite sigurni, mnogo bolju nego što je imao Petar Pešić.

Vladimir Vauhnik 16. januara 1941. dostavlja komletan plan akcije Barbarosa, Pavle shvata da je Hitler prešao crvenu linju, da treba još malo dobiti na vremenu. Pavle je znao da je rok napada na SSSR, maj mjesec 1941. Ako se izdrži do maja, Hitler neće više imati ni snage ni potrebe da se fokusira na Jugoslaviju. Šansa za zaobilaženje rata i očuvanje teritorijalnog integriteta zemlje, naslućivala se. Ali, Britanci su imali drugi plan: da gurnu Jugoslaviju u plamen rata i pored toga što su znali da njen otpor može potrajati svega nekoliko dana. I nemojte  zaboraviti: bilo je to prvo otvoreno rušenje legalne i legitimne vlade, koje je preduzela britanska politka i obavještajna služba u 20-tom vijeku.

Ministar spoljnih poslova Entoni Idn šalje telegram svom ambasadoru u Beogradu u kojem, između ostalog, stoji: „Imate moju dozvolu da preduzmete bilo koje mjere koje smatrate odgovarajućim, da bi doprinijeli promjeni vlade ili režima, čak i putem državnog udara“.

6.

Na sjednici Krunskog savjeta, svi njegovi članovi i prethodno konsultovana vojska, slažu se da se pristupi poptisivanju Trojnog pakta. Priča se da je Pavle rekao članovima savjeta:

„Vi znate gdje pripada moje srce! Ali ja imam savest i ne mogu da povedem moj narod u rat kad unapred znam da bi nam to donelo siguran poraz.“ U srcu, Pavle je bio engleski đak i iskreni, najiskreniji anglofil. Bio je uvjeren da britanska politika mora razumjeti njegovu poziciju, da je ona jasna i u datom trenutku jedino moguća te da se iz datih oklonosti izvuklo za Jugoslaviju mnogo više nego što se uopšte i moglo očekivati. A upravo sad treba reći da je Pavle, odmah, čim je postao knez-namjesnik, ukinuo obavještajno praćenje britanskih diplomata i agenata u Jugoslaviji kao poruku potpune lojalnosti britanskoj kruni. Nije ni sanjao odakle mu puca!

Moćna britanska agentura se pokrenula, zaigrala je na svaku kartu na kojoj je mogla zaigrati: na antagonizme izmedju Srba i Hrvata, na sprorazum Cvetković-Maček koji je tobože protiv Srba, na SPC čije su pozicije ugrožene Konkordatom, na „urođeni“ srpski inat, na Lazara i Kosovo, na kosovsku žrtvu, na osjećanje: bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob, na čast vojske, na nepokorne potomke Crnog Đorđa, na antigermansko osjećanje…

27. marta 1941. vojska je izvršila udar, oborila kneza Pavla i Cvetkovića, maloljetni Petar II proglašen je kraljem. Predsjednik nove vlade postao je general Simović.

Na odlasku iz zemlje, Pavla je došao da isprati sa darovima i da mu izrazi „iskreno“ žaljenje, niko drugi nego britanski ambasador. A u britanskoj ambasadi se točio šampanjac i nazdravljalo: puč je uspio!

7.

Voz će kneza Pavla odvesti u Atinu, a tamo će biti predat u ruke Britancima koji će ga otpremiti u Keniju, u nenaseljenu oblast u džungli na jezeru Naivaša.

Nešto poslije toga, lično Entoni Idn odbiće molbu kneza Pavla da mu Britanija pruži drugo utočište: „Preovladao bi jak osjećaj ovdje, ako bi se ova bijedna izdajnička kretaura tretirala na bilo koji način osim strogosti!“ I dalje: „Javno mnjenje neće nikad verovati u bilo kakvu verziju osim ove“. Ove Idnove riječi svjedoče da je bio svjestan sopstvene laži i zločina kojim je njegova vlada gurnula jednu zemlju u rat u kojem je jedino mogla da doživi nestajanje i pokolj. Čitava akcija Britanaca kao da je urađena iz pukih propagandnih razloga kako bi Čerčil mogao da održi svoj čuveni govor da Britanija nije više sama i da je Jugoslavija našla svoju dušu…

Sa istom takvom bezobzirnošću Britanija će koju godinu kasnije predati Jugoslaviju komunistima, ali u drugim okolnostima i iz drugih razloga. Samo je ista ostala bezobzirnost. Na pitanje istog Idna da li će Jugoslaviju prepustiti komunistima, Čerčil će odgovoriti kontrapitanjem a da vi, možda, nećete živjeti tamo?

Koja je bila najznačajnija politička odluka nove vlade generala Simovića? Odmah je stavila jasno do znanja Hitleru da podržava sve odredbe Trojnog pakta! Niko nije postavljao pitanje: pa zašto srušismo Pavla? Nije ni Hitler, odlučio je da je zbriše…

Naravno danas znamo da je martovski puč finasirala i organizovala britanska vlada. Prema nekim procjenama za kupovinu dijela izvršilaca i stvaranja logistike potrošeno je oko 500.000 funti sterlinga.

Pavle će biti potrebne godine da prihvati činjenicu da ga je oborila vlada zemlje koju je obožavao, i to njega, koga su kući zvali Englezom većim od Engleza!

Tako se 27. marta 1941. odigrao uvod u konačno razbijanje zemlje i kasnije svrgavanje dinastije Karođerđević od strane komunista. Jugoslavijom su vladali 23. godine. Na neki način, doživjeli su sudbinu Petrovića koje su „britanskom“  tehnologijom 23. godine ranije detronizovali i uništili Crnu Goru…

Sa ovim tekstom koji je skroman doprinos skidanju teške istorijske neprvde i izdajničkog žiga sa imena kneza Pavla Karađorđevića, završavam ovaj mali serijal o diktatorkoj suštini vlasti u onoj kraljevini Jugoslaviji kao uvodu u pedesetogodišnju kominističku diktaturu.

Crna Gora, peta njena generacija, nije još dočekala sunce Slobode siguran sam i zbog toga što crnogorci nijesu imali vid u pravo stanje stvari.

Nikad nije kasno…


Responses

  1. Slavko,

    svaka čast, zanijemio sam na ovaj tekst.

    Pozdrav i dobro zdravlje!

    Igor PG

  2. Naizgled predugacak tekst, koji je “skratila” visoka dinamika.
    Prica o “suverenosti” drzava i “pravdi ” velikih sila, kroz sudbinu jednog covjeka koja je postala sudbina citavog naroda.
    Zato su se rijeci – „ Peovladao bi jak osjećaj ovdje, ako bi se ova bijedna izdajnička kreatura tretirala na bilo koji način osim strogosti!“ – odnosile na citav narod.
    Ukratko, izvanredan tekst.
    Ne mogu se oteti utisku da se citalac, pretpostavljam kao i autor, tesko moze/mogao oduprijeti “useljavanju u kozu knez Pavla” i prozivjeti te stravicne okolnosti koje su zahtijevale donosenje rjesenja.

  3. Izvanredan tekst,

    odlican pristup sagledavanju istorijskih dogadjaja, bez ideoloskog ili nacionalnog ugla gledanja.

    Ideologizirana,ili nacionalno obojena istoriografija, je fundament naseg problema, da nam se na zalost istorija ponavlja,sa katastrofalnim posljedicama po nas.

    Da smo imali priliku u skoli uciti o ulozi britnanske obavjestajne sluzbe u dogadjajima oko 27.Marta 1941. mozda nam gradjani ne bi lako “popusili” dogadjanje naroda 1988. i cijepanje Jugoslavije.

    Takodje, stereotip koji postoji o Pavlu kao izdajniku, precutan je sporazum komunisticke i cetnicke istoriografije.

    Cetnika, kao sljedbenika Kralja Petra II da se ne saznaju pravi razlozi Puca,a komunista kako bi kamuflirali svoju neutrlnu poziciju naspram Hitlera,te bi se moglo slobodno reci i uloge Pete kolone komunista u odnosu na pripreme za odbranu Kraljevine od Hitlera.Dakle, lazna uloga u dogadjajima oko puca,koju su sebi komunisti dali,naravno kao pobjednici koji pisu istoriju, upravo je trebalo zamagliti njihovu dotadasnju aktivnost.

    Autor, vjerovatno zbog obima teksta nije posebno obrazlozio o karakteru dogovora Kneza Pavla sa Hitlerom.Jugoslaviju su zbog karaktera tog sporazuma u diplomatskim krugovima nazivali “Hitlerova miljenica”.Naime,po sporazumu bi Jugoslavija imala vecu neutralnost nego sto je imala Svedska.Preko njene teritorije ne bi presao niti jedan njemacki vojnik na bilo koji front,a takodje niti jedan komad oruzja,samo medicinska oprema.Ovo je bitno naglasiti jer Pavle nije htio zabadati braci grcima noz u ledja.A ,na drugoj strani jedna Svedska kao neutralna drozvolila je Hitleru prolaz njemacke vojske preko svoje teritorije, da sa ledja dodje Norveskoj i sa lakocom je okupira.

    Takodje,bitno je napomenuti da ova Hitlerova geopolitika Balkana nije bila samo zbog lakseg osiguravanja od treceg fronta.Cjelovitost Jugoslavije,omogucavala je Hitleru sprecavanje Musolinija da poveze svoje teritorije do Albanije koju je vec bio okupirao.Dakle, Hitler nije zelio Musolinija na koncu rata, naravno ako ga pobijedi,a nije bilo razloga pocetkom 1941. da sumnja u ishod,koji ce kontolisati cjlokupni basen Jadranskog,Tirenskog i Jonskog mora.Mozda zvuci paradoksalno, ali Hitler je bio zadovoljan zbog velikih problemima sa kojima se suocavao Musolini u borbi sa Grcima na teritoriji istocne Albanije.

    Takodje zelim napomenuti na kraju, ali nikako manje vazno, o ulozi Poljske poslije aneksije Cehoslovacke od strane Hitlera.Poljska ce kao hijena uci u dijelove Cehoslovacke i zaposjesti ih sto ce Hitleru olaksati poziciju dokazivanja da je Cehoslovacka vjestacka i neodrziva tvorevina.Poljaci ce naravno platiti veliku cijenu,brojcano najvecu zajedno sa SSSR,a mozda i najvecu, zato sto ce ostati iza celicne zavjese poslije II Svjetskog rata.Da li slucajno?

    Ovakvi tekstovi i pristup sagledavanju proslosti,su putevi za otvaranje ociju svih onih koji imaju snage da ih otvore,znajuci na naslage ideoloskih i nacionalnih predrasuda, natopljenih tonama lazi i sto je jos gore tonama mrznje,koja je proizvod naseg klanja iz neznanja i tudjeg huskanja.

  4. treba podsjetiti i da je u to vrijeme najveca globalna sila bila upravo britanska imperija sa svojim kolonijama.

    ono sto je odredilo dogadjaje je i
    prica I svjetskog rata i nepovjerenje naroda prema njemackoj i njemcima svakako.

    uvijek se pitam a sto mi nismo nekad rumunija bugarska ili madjarska i sto se vazda o nas prelomi malj istorije

  5. I kad razmislim kakvu sam ja istoriju ucio.
    Hvala puno, Slavko.
    Nije kasno…

  6. Slavko, iskrenost i toplina kojom pristupas najplemenitijim Srbima govori da ce uraditi sve da te uniste. Jedino Srbi i Crnogorci zajedno mogu da obore mafiju. Ovi tvoji tekstovi bude nadu da ce se to i desiti. Ja sam ih tako razumio.

  7. Svaka cast na tekstu Slavko mashino!
    Sve najbolje tebi i tvojoj porodici zelim.

  8. Izvaredno poentiranje na kraju ovog ciklusa. Ta sibica je na zalost dosla u pogresne ruke taj nepomenik je mogao upaliti vjecni plamen sloge u crnoj gori ali nikad nije kasno. Jedva cekam analizu komunisticke diktature jer to radis izvrsno .

  9. Narod je neznaven i tesko ce se ici naprijed,narodu je vaznije oce li bti 1 x 2 ko ce citat,uciti i naprezati se kad je lakse rekla kazala.
    Nije ni cudo sto se lako sa njim manipulise.
    Profesorski nema sta, ovo ne bi trebalo besplatno,sto bi rekli cuveni tandem stamatovic-adzic kompani koji je po zadatku uveseljavao pucanstvo.

  10. Jako interesantan tekst. Hvala.

    Nikad nije kasno!

  11. cuvanje takvih stvari kao sto je pomenuta sibica je malogradjanstina…izvor poraza in continuo…

  12. Perfidni Albion! Zaista interesantan tekst.

  13. Ево још једног дијела извјештаја војводе Живојина Мишића краљу Александру по повратку из Сплита:

    “Из свега што сам чуо и видео ја сам дубоко зажалио што смо се ми на силу Бога обмањивали некаквом идејом братства и заједнице… Сви они једно мисле, то је свет за себе, ма са каквим предлогом да се појавиш… ствар је пропала.
    Ништа се не може зајазити, ничим што би јој се понудило.
    Ја сам са тим начисто. Двоје нам као неминовно предстоји: потпуно се отцепити од њих, дати им државу, независну самоуправну, па нека ломе главу како знају, а друго је, управо прво, да у земљи заведемо војну управу за двадесет година и да се земља сва баци на привредно и економско подизање, далеко од свих политичких утицаја. Ако то не може, онда се отцепити; дати им њихову државу.
    Границе ће бити тамо где их ми повучемо, а ми ћемо их повући не онде где наше амбиције избијају на површину, него онде где историја и етнографија кажу; где каже језик и обичаји, традиција и најзад где се сам народ по слободној вољи определи, па ће им бити право и Богу драго.
    А Италијани? Нека им је са срећом. Нека се они Хрватима усреће. Ја сам дубоко уверен да се ми њима нећемо усрећити… Ти су људи сви одреда, прозирни као чаша, незајажљиви и у толикој мери лажни и дволични да сумњам да на кугли земаљској има већих подлаца, превараната и саможивих људи…
    Не заборавите Височанство, моје речи. Ако овако не поступите сигуран сам да ћете се љуто кајати.”

  14. Moracu da odstupim od odusevljenih prethodnika i ovaj komentar teksta g. Perovica napisem u malo drugacijem duhu.Pre svega moram napomenuti da gajim duboko postovanje prema politickom radu g. Perovica.
    Potpuno se slazem o liku kneza Pavla, osim moje negativne ocene o sporazumu Cvetkovic-Macek 1939.Taj sporazum je bio preko potreban drzavi ali nikako pod uslovima koje je diktirala hrvatska strana:svi Hrvati u granicama banovine.To je u praksi znacilo da je Hrvatska banovina imala 4 miliona stanovnika, od cega 786 000 Srba i 144 000 muslimana(popis 1931 g)!
    Sto se tice “dubokih predrasuda i nepoverenja” prema Hrvatima to je na zalost bio samo stav generala Misica, jer da je tako bilo do stvaranja Jugoslavije ne bi ni doslo.Da stvar sa emotivnog prevedemo na nivo zdravog razuma:radilo se o sukobu dve politicke koncepcije!Hrvati su vekovima ziveli u habsburskoj moarhiji sa bogatim politickim zivotom.Pogotovo je na njihovo politicko bice delovala Austro ugarska nagodba iz 1867 i hrvatsko ugarska nagodba iz 1868.Hrvati su sebi unovonastaloj drzavi namenili ulogu Ugarske u Austro-ugarskoj.Inace, za neupucene, Austro-ugarska 1867-1918 je neodoljivo podsecala na SCG 2003-2006.Znaci mrtvorodjence.S druge strane, srpsko politicko bice je prevenstveno bilo vojnicko, i nije poznavalo drugo drzavno uredjenje osim centralistickog i monarhistickog.Sa pokusajima decentralizacije je rascistio jos knez Milos 100 godina ranije, obracunavsi se sa neposlusnim knezovima.Na kraju je u sukobu ova dva koncepta presudila gola nuzda.Naime povlacenjem austrougarske vlasti sa slovenskih prostora vladala je totalna anarija i bezvlasce, a ako na sve to dodamo i ugrozenost primorskih teritorija od Italije, logicno je bilo da same lokalne samouprave pozovu srpsku vojsku da zavede red.Kao sto se i desilo.Istovremeno je i prestolonaslednik Aleksandar sklonio Pasica i pored vojnog preuzeo i politicko vodjstvo.Kao i vecina vojnika on je poznavao samo red i disciplinu(centralizacija) i tako je bilo reseno uredjenje buduce drzave.
    Imao bih jos puno toga da kazem o ovoj temi, ali sam trenutno u stisci sa vremenom.Pozdrav svima.

  15. E prokleta je Crna Gora kad neće da iskoristi makar mali dio neiscrpnog potencijala koji čuči u Vama.
    Sve Vam cvjetalo i neka Vas Bog čuva, i sve koje volite.

  16. Na početku želim da izrazim svoje veliko poštovanje prema čovjeku koji je uvjek govorio ono što misli, u državi u kojoj je to malo ko smio.

    Ovaj tekst pokazuje sve loše strane istorije kao nauke, pogotovo one istorije koju mi sami učimo u školama i koja nosi naziv “zvnična”. Još gore je kada se zvanična verzija istorije počne mijenjati nekim novim saznanjima, novim faktima koja unose još više zabune među građane.
    Ovdje imamo sličan primjer gdje se stvar potpuno nova slika o jednom čovjeku. Tekst nam daje lijep prikaz jednog velikog političara (za razliku od njegovog rođaka Aleksandra) koji je pokušao da izbjegne krvoproliće u kom je zvanično živote izgubilo nekih 1 500 000 Jugoslovena (ili kako god se deklarisali) ….što je najgore većinom u bratoubilačkim sukobima.

    Knez Pavle je bio čovjek koji je imao ideju i viziju i prava je šteta što 1918. godine on nije bio taj koji bi radio na formiranju nesrećne nam zajednice južnih Slovena. Aleksandar je i prije 1918 nanio dovoljno štete svojim ponašanjem prema Crnoj Gori koje i dan danas utiče na odnose između ove dvije države. Namjerno ne kažem dva naroda, jer čak i danas je nemoguće odrediti ko od koga potiče, da li su svi Srbi u Srbiji porijeklom iz Crna Gore i Hercegovine ili su svi ljudi u Crnoj Gori oduvijek bili Srbi i srpskog porijekla… to je još teže bilo raščivijati početkom XX vijeka kada je i pala zla krv u Crnoj Gori koja je iscurela iz rana koje se ni danas nisu zatvorile, zamirile i zaboravile…

  17. Kapetane,

    Vrlo iscrpan komentar,koji otvara diskusiju po vise pravaca.Medjutim, ja bih zelio da se osvrnem na sustinu, da ne podjemo za digresijama, jer necemo nigdje zavrsiti.
    Kako ja vidim poruku ovog Perovicevog teksta, mogli bi ga sublimirati u sljedecu poruku.
    Srbi i hrvati, odredjenom istorijskom alhemijom su na zalost dosli u poziciju sijamskog blizanca sa dvije glave i jednim tijelom, te kako se god podijelilo to tijelo niti jedna podijeljena strana nece biti zadovoljna.Takodje, ako ne dodje do podjele organizam je osudjen na propast.
    Sada citajuci vase argumente, sa kojima se u principu slazem, dolazimo u problem jer moramo cuti i hrvatsku stranu, koju sma cuo ne malo puta, a bojim se da se i sa njima moram sloziti.
    Elem, ako dopustimo da nas rasprava ponese u tom pravcu izgubicemo nit, sto je pisac htio da kaze, a poruka je jasna.
    Zasto smo dozvolili,prije svega se misli na ELITE citave nase bivse drzave,da budemo moneta za potkusurivanje i eksperimente velikih sila i piona na “Velikoj sahovskoj tabli”,koji se u svakoj pariji zrtvuju najdalje u petom potezu.
    Dakle. prihvatli smo ,na zalost nezreloscu,
    KORUMPRIANOSCU,SEBICNOSCU,nasih elita u citavom dvadesetom vijeku da budemo ti zrtvovani pjesaci, koji ce biti pojedeni u samom pocetku bilo koje velike partije saha od 1912 do ddanas.

    Sporzum Cvetkovic Macek nije bio idealan, imali su puno zamjerki na njega i jedni i drugi.Ali,kada bi danas iz groba izvadili Slobodana Jovanovica i kada bi vidio sto je uradio njegov avanturizam glede ovog sporazuma i njegovog moram naglasiti cistog ucesca u Pucu, bez prljavih britanskih novaca,da li bi uradio ponovo isto.
    Da li bi pregovaracka pozicija srba i hrvata danas bila bolja da nije bilo Jasenovca, ustasa, partizana, cetnika.
    Dakle, rusenje sporazuma Cvetkovic Macek je bilo neodgovorno kockanje sa sansom za mir, koji je bio jedina sansa izbjeci poziciju onih nesretnih ZRETVOVANIH PIONA u velikoj sahovskoj partiji koja se vec uveliko igrala.
    Iskreni pozdrav.

  18. “Границе ће бити тамо где их ми повучемо, а ми ћемо их повући не онде где наше амбиције избијају на површину, него онде где историја и етнографија кажу; где каже језик и обичаји, традиција и најзад где се сам народ по слободној вољи определи, па ће им бити право и Богу драго.”

    Korektno, medjutim, cisto sumnjam da bi medjunarodni faktori to dopustili.
    Inace, to bi bila drzava Hrvata i Slovenaca koja bi imala prvu provjeru stabilnosti i unutrasnje harmonije pred Drugi svjetski rat.
    Na drugoj strani opet bi bilo odstranjivanje kneza Pavla i rasparcavanje te drzave po istom receptu.

  19. kapetane,

    Vi pravo kapetanski jasno i odsjecno. Volim taj stil. Iznijeli ste niz zapazanja i dali niz odgovora sa kojima se uglavnom ne slazem ali mi se svejedno cini da zelite da promislite stvari.

    Pocecu sa manje bitnog:

    1.
    Austrougarska je jedva porediva sa SCG 2003-2006.

    Austrogarska je nastala bez uticaja sa strane. To je pogodba Ugarske i Austrije. Austrijski poraz od Prusije 1867. je doveo do njega. Austrijanci su bili slabi i morali su popustiti Madjarima. Austogarska bitno vise lici na sporazum Cvetkovic-Macek nego na Srbiju i Crnu Goru. Vecina hrvatske i pametniji dio srpske elite su shvatili da su suoceni sa katastrofom i da MORAJU naci dogovor taman kao Madjari i Austrijanci 1867.

    Austrougarska je bila personalna unija. Franjo Josif je bio i austrijski i madjarski monarh. Kao sto je knez Pavle bio regent i Hrvatske i Srbije (koja je bila u nastajanju). Srbija i Crna Gora nijesu imale zajednickog kralja.

    Austrougarska se raspala zbog I svjetskog rata poslije 51 godine. Uvijek kazem da ako drzava nije u stanju da prezivi poraz u ratu onda nesto ne valja sa njome. Ali Srbija i Crna Gora su se raspale poslije samo 3 godine bez spoljasnjeg rata.

    Sto je mene jako vazno austrougarska je bila PRAVNA drzava. O Srbiji i Crnoj Gori to ni njen tata Solana ne bi to mogao reci.

    2.
    Najveci problem austrogarske jesu bili Madjari ali ne zbog nagodbe sa Austrijancima nego zbog nacionalnih problema, u prvom redu hrvatskog, u okviru Ugarske. I Austrija je imala nacinalnih problema ali bitno manjih.

    Analaogija sa Cvetkovic-Macek Jugolavijom postaje veoma nategnuta ali sve jedno Srbija bi sigurno bila veci problem u toj Jugoslaviji iz istih razloga iz kojih je Ugarska bila u Austrougarskoj. U srpskom dijelu je bilo mnogo vise nerijesenih nacionalnih problema. Ostao bi i makedonski i crnogorski i muslimanski i albanski i madjarski i njemacki problem. Ne kazem da su ti problemi bili nuzno neresivi ali bi trajalo dok se rijese.

    3.
    Kazete da ste za politiku kneza Pavla osim sporazuma Cvetkovic-Macek. To Vam je kao da kazete da ste za gradjevinu ali ste protiv njenih NOSECIH stubova. Pa bez sporazuma Cvetkovic-Macek politika kneza Pavla nije bila moguca.

    Cim je sporazum potpisan Vlatko Macek je rekao da bi radje da ne udje u vladu. Knez mu je odgovori: “Bez Vaseg ulaska u vladu sporazum je BESMISLEN!” Knez je mogao voditi spoljnu politiku kju je vodio samo ako barem, tri glavna igraca, Srbi, Hrvati i Slovenci stoje iza te politike. Na kraju se pokazalo da Srbi nijesu stojali iza Kneza jer su smatrali sporazum Cvetkovic-Macek nepravednim. Eho toga se vidi u Vasem postu. Kazete da je 786 000 Srba i 144 000 muslimana zivjelo u banovinoi Hrvatskoj. Da li bi ste znali koliko je Hrvata, Muslimana, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca…zivjelo u banovini Srbiji u formiranju?

    4.
    A sad na vaznije stvari. Pravilno zapazate da se radi o dva koncepta. Na zalost ne shvatate sto je sustina ta dva razlicita koncepta. Nije problem sto su Hrvati nametnuli sebe ulogu Madajara u Austrougarskoj. Ta konstatacija nema veze sa realnoscu. Ako trazite analogiju za ponasanje Hrvata onda je to ponasanje Madjara u Austrijskom Carstvu koje je prethodilo Austrougarskoj ili ponasanje samih Hrvata u Ugarskoj iza 1867.

    Nacionalno nezadovoljstvo Hrvata je uzrokovalo njihovo ponasanje. Stjepan Radic kaze, mislim iz zatvora, 1919.: “Rade nam (Srbi Hrvatima) isto ono sto su Madjari radili Slovacima i jos ocejkuju od nas da se ne bunimo jer smo braca.”

    Ovo je dostra za jedan post. Razmislite o ovoj Radicevoj izjavi a ja cu nastaviti cim stignem.

  20. Prica o BOJKOTU svakim danom je sve veca i veca vjerovatno i bude nesto, zato dajmo svi glas za BOJKOT .neka idu sami na izbore pocevsi od ovih na CETINJE ionako opoziciju ne pitaju nizasto samo sluzi za dekor laznoj demokratiji.

  21. Nije mi jasno ovo:
    “Uviđajući da se četnici uopće ne bore protiv Nijemaca, nego s njima surađuju, Saveznici vrše snažan pritisak na kralja Petra i izbjegličku vladu u Londonu da se odreknu Mihailovića i sklope sporazum sa Titom. Kralj popušta i 1. lipnja 1944. imenuje za predsjednika vlade Hrvata Ivana Šubašića, sa zadatkom da sklopi sporazum s NKOJ. Milošević gubi položaj ministra. Sredinom lipnja Šubašić na Visu sklapa prvi sporazum s Titom.”-hr.Wikipedia
    Da li su Englezi bas do zadnjeg momenta (1944) podrzavali rojalisticki pokret, i sta je prevagnulo da se okrenu kasnije Titu i komunistima? Ne mogu vjerovati da nisu znali da Nedic i Pecanac su sa Nijemcima od 1941, a Draza je glumio pokret otpora zahvaljujuci izbjeglickoj vladi u Londonu… Kako nisu odmah shvatili Drazinu dvostruku igru, vec je eto Draza dobio posmrtno i Orden za zasluge od Ajzenhauera?


  22. Krunisanje Kralja Petra I Karadjordjevica 1906


    gavrilo princip i promol I Svjetskog rata 1914



    Vencanje Kralja Aleksandra i Kraljice Marije 1922


    Defile Jugoslovenske kraljevske vojske iz 1930

    http://www.youtube.com/watch?v=k0yKhgstlAc Ubistvo i sahrana kralja Aleksandra I 1934


    Knez Pavle u zvanicnoj poseti Berlinu 1. juna 1939


    Beograd narod klice Kralju Petru II 27 Mart 1941


    americka TV o spasavanju Amerikanaca 1944e od strane chetnika
    (Operation Halyard, Operacija Vazdušni most)

  23. Postovani Don Manue,

    promasena tema.Ali, ‘aj’mo redom

    1
    Austrougarska je nastala se bitnim spoljnim uticajem, naravno ne na nacin kao sto je Solana ucestvovao u stvaranja SCG.Kako?Uupravo je Poraz od Prusije trebalo da znaci spajenje austrije sa ostatkom nemackog nacionalnog korpusa(austrija u prevodu sa nemackog znaci istocna drzava, ost rajh).Medjutim, iz nekog razloga Bizmark to nije zeleo, vec je porazenu Austriju prepustio svojoj sudbini.Po meni je to dovoljan uticaj sa strane.
    Naravno da SCG ne moze da se poredi sa AU po pitanju personalne unije.To mi nije ni bila namera.
    Austrougarska bi se davno raspala i pre rata jer je potrosila sve dotadasnje misije(antireformatorska, antiturska,prosvetiteljska) kojima je opravdavala svoje postojanje ali je i dalje bila vojna i politicka sila( za razliku od SCG koja je bila banana drzava, kao i njene naslednice) i jer nisu postojali spoljni podsticaji za raspad drzave(za razliku od SCG).Prvi put kad je postojao interes drugih sila za raspad AU, to se i desilo.
    Sto se tice toga koliko je AU bila pravna drzava dovoljno govori podatak da je 1908 grubo pogazila sve medjunarodne norme i ugovore koje je potpisala i okupaciju BiH(za sta je imala mandat ) pretvorila u aneksiju(za sta nije imala mandat) i dovela Evropu na rub rata.

    Za vase stavke 2, 3 i 4 zaista nemam vremena da komentarisem.I ako ce vam biti lakse eto izvinicu se sto sam se usudio da imam drugacije misljenje od vaseg idola.
    Pozdrav

  24. Gospodine kapetane,

    Malo ste promijenili stil. Nema vise one kapetanske odsjecnosti. Nju ste zamijenili sa laganom demgogijom. Znate, nije ni uobicajeno, ni normalno, ni trazeno da se izvinjavate zbog svojeg misljenja. Prirodno je da ga branite a ja, koji se ne slazem sa njime, cu dokazivati da je pogresno.

    Krenuli ste redom, a onda ste stali poslije prve, najmanje bitne tacke. Ako nemate vremena onda u redu. Ja cu prvo odgovoriti na Vas zadnji post.

    1.
    Ne mogu se sloziti da je spoljni uticaja na nastanak Austroguarske bio i slican spoljnem uticaju na nastanak Srbije i Crne Gore. Solana je skoro izdiktirao Beogradski sporazum.

    Bizmark nije htio Austriju u Njemackoj iz jednog od tri razloga ili najvjerovatnije sva tri skupa:

    a)
    Nije htio da protestanti postanu manjina u Njemackoj. To je vjerovatno najvazni razlog.

    b)
    Zelio je da Prusi budu dominantna snaga u Njemackoj.

    c)
    Zelio je da se neko bahce sa slovenskim narodima i indirektno Rusijom dok on stvara jaku njemcku drzavu.

    Austougarska u svijetu u kojem je postojala nije mogla prezivjeti bez pomoci Njemacke. Svejedno raspad Austougarske nije bio nuzan, kao u ostalom ni raspad Jugoslavije, iako je TEMELJITA reforma bila neophodna za prezivljavanje i jedne i druge.

    Austougarska se raspala zbog I svjetskog rata. Raspad Austrougarske je u jednom trenutku postao proklamovani saveznicki cilj. Danas vecina saveznickih istoricara i politickih analiticara smatra da je razbijanje Austrugarske bila velika greska. To je inace potpuno u skladu sa onim sto je Hitler smatrao. On je raspad Austrougarske smatrao SRECOM za Njemce.

    Aneksija Bosne je nedvosmisleno bilo krsenje ugovora ili bilje reci dogovora medju velikim silama. To Austrougarska nije mogla napraviti bez specificne konstelacije snaga medju velikim silama u tom trenutku. Reci da je Austrougarska, kao najslabija velika sila, svojim cinom dovela Evropu na rub rata nije osnovano. Manje je osnovano cak i od pogleda da je Gavrilo Princip izazvao I svjetski rat. Rat je nastupio kad su stvarno veliki igraci, u prvom redu Britanija i Njemacka, odliucili da ga bude.

    Kad sam rekao da je Austrougarska bila prvna drzava mislio sam na unutrasnje drzavno uredjenje i vladanje drzavom.

    Sa bitnim stvarima od Radiceve opaske na dalje cu nastaviti u posebnom postu.

  25. Eh, pa istorija je malo ozbiljnija nauka.
    Zdravo bili svi koji su vjerovali Hitleru:). Malo podsjecanje:

    Napad na Poljsku je uslijedio poslije laznog upada Poljske vosjke (insceniran, normalno, od strane Hitlera)
    Napad na CCCP je uslijedio i pored sporazuma Molotov-Ribentrop (prethodno prekrsen od strane Hitlera na pitanju Finske)
    Operacijom Weserübung okupirana je neutralna Danska
    Maj 40′ okupirana neutralna Holandija.

    Da li je zaista iko mogao da vjeruje u iskrenost Hitlerovog potpisa? Istoriski izvori govore upravo suprotno. Mislim da je i tada svima bilo jasno da je Hitlerova namjera bila da se obezbijedi od otvaranja juznog (balkanskog) fronta u tom trenutku a zbog priprema za invaziju na CCCP. Da je uspio mozda bi i ishod WW2 bio drugaciji ali Grci su slomili Italijansku invaziju a u Jugoslaviji je poceo organizovan otpor. Rezultat je kasnjenje invazije sest nedjelja – sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Barbarose a time i Hitlera.
    Oduzih, sorry, ali istorija se nikada ne moze posmatrati kao izolovan dogadjaj vec iskljucivo u kontekstu ukupnih prilika u odredjenom periodu.
    Uloga Engleske u tom dogadjaju je, valjda, jasna. Cisti dokaz da principi u politici ne postoje – samo interesi.

  26. Eh,

    bas iz tih razloga, dakle suvih interesa Hitler ne bi napao Jugoslaviju.
    On niposto nije zelio Musolinija kao gospodara Mediterana.

  27. Eh sve se slazem. A tu bi se jos mogla tona reci… Recimo da je Jugoslavija ostala u Paktu najvjerovatnije bi poslije rata bila okupirana od Rusije kao istocni blok. Ovako kao jedan od pobjednika ostala je u miru a i blagostanju i “nesvrstanosti” i pod punim respektom za zasluge 60 godina..

  28. Lela,
    to ti je veliko pitanje, jer je Knez Pavle bio veliki anglofil,
    pa postoji opravdano razmisljanje da bi usao u rat na strani saveznika koncem 1943.ili pocetkom 1944. sto bi bilo dovoljno da se stane na strani pobjednika.

    Motiv Knez Pavla za pristupanje Trojnom paktu, sa svim olaksicama koje je imao je bio iz sljedecih razloga:

    1) ratna situacija u januaru, februaru i martu 1941. dje je citava Evropa izuzev V Britanije porobljena, a Njemacka snaga na vrhuncu,

    2) potpuna nepripremljenost Jugoslavije za rat u tom trenutku,kako obucenost i popunjenost vojnih jedinica, tako i stanje naoruzanja

    3) politicki odnosi unutar same Jugoslavije, tj davanje vremena da se stabilizuju srpsko-hrvatski odnosi kroz implementaciju sporazuma Cvetkovic-Macek.

  29. Eh,

    Knez Pavle nije vjerovao Hitleru nego je kupovao vrijeme, kao ostalom i drugi koji su pravili sporazum sa Hitlerom, ukljucujuci i Simovica.

    Ovo sto ste napisali:

    “Rezultat je kasnjenje invazije sest nedjelja – sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Barbarose a time i Hitlera.”

    je standardna komunisticka obmana koristena da se da smisao beslmislenom Simovicevom cinu. Simovic, uzgred budi receno, NIJE povukao potpis na ugovor o pristupanju Trojnom paktu.

    Napad na SSSR je izvrsen u nedjelju 22. 6. 1941. Sigurno je da bi napad bio izvrsen u nedjelju i da nije bilo 27. marta. Dakle mogucnosti su bile: 15. jun, 9. jun, 2. jun, 26. maj, 19. maj.

    Prva nedjelja prije 19. maja je bila 12. maj sto je prije famoznog 15. maja. Dakle ni po kakvoj racunici nije moglo biti 6 nego samo 5 nedjelja ranije.

    Otkuda 15. maj? On je naravno iz Hitlerove direktive koja glasi: “Zavrsiti sve pripreme, za cije provodjenje treba VISE od 2 nedjelje, do 15. maja 1941.” (parafraziram) To jasno pokazuje da je Hitlerova namjera bila da napadne 1. juna odnosno 2. juna jer je 2. jun bio nedjelja. To opet pokazuje da je napad na Jugoslaviju odlozio napad na SSSR najvise tri nedjelje, vjerovatno samo dvije ali u te detalje necu ulaziti.

    Niko ne moze poreci da je napad na Jugoslaviju bio komplikacija za Njemce ali je izvjesno je da je Hitler citavo vrijeme na nju racunao. Otud onako jasan zahtjev knezu Pavlu: “Imate do 25. marta ni dana vise.” Ocigledno je 25. mart smatran kao zadnji trenutak da se pocne sa likvidaciju Jugoslavije tako da sve skupa ne ugrozi Barabarosu. U protivnom je ulitimatum mogao biti do 01. marta ili bilo kojeg drugog datuma.

    Da li su tri nedjelje mogle biti presudne? Gotovo sigurno ne! U novembarskom napadu na Moskvu one nijesu imale nikavu ulogu. Njemci su mogli napasti tek poslije prvih mrazova. U oktobarskom napadu? Nije iskljuceno. Ali isto tako nije iskljuceno da bi Njemci prosli jos gore nego sto su ovako prosli. Ko god o tome spekulise mora uzet u obzir tri faktora.

    Prvo, panika u Moskvi je bila najveca upravo tokom oktobarskog napada. Jesenje kise i blatnjavi putevi su prekinuli taj napad i dali Staljinu dobrodosli predah. Da li bi komunisticki rezim kolabirao zbog panike da je Hitler imao tri nedjelje vise? U svakom slucaju to bi bio JEDINI nacin da Njemci pobijede Ruse 1941. Iza 1941. Njemci nijesu imali gotovo nikakve sanse. Frontalni napada na Sovjetski savez je bila Hitlerova strateska greska. Najveci zivi vojni istoricar Kigen spekulise da je Hiler ima samo jedan nacin da pobijedi Ruse – oduzimanjem Bliskog istoka Englezima i izbijanjem s juga na Kaspisjsko more.

    Drugo, glavni njemacki problem su bile DUGACKE linije snadbijevanja. Blickrig trosi ogromu kolicinu materijala. Jesenje kise su pretvorile makadamske puteve u kaljugu. Snadbijevanje je postalo maksimalno otezano. Izvjesno je da Njemci ne bi mogli osvojiti grad velicine Moskve za tri nedjelje (primjeri Lenjigrada, Staljingrada i Berlina to pokazuju) a moglo im se desiti da im armija ostane previse isturena bez potrebnog materijala. Manje drastican primjer onoga sto im se desilo kod Staljingrada.

    Trece, njemacki novembarski napad je zavrsen porazom Njemca. Ne neuspjehom, nego porazom. Nije ih ruska zima zaustavila nego ih je Crvena armija odbacila. Njemacka vojska je bila na rubu raspada u tom dijelu fronta. Staljin se ponadao, a Hitler uplasio da ce Njemci jos 1941. zavrsiti kao Francuzi 1812. Postoje pisana svjedocanstava da su se njemacki generali u decembru 1941. otimali za memoare Napoleonovog generala Kelermana koji u detalje opisuje razloge francuske katastrofe. Crvena armija je cekala kod Moskve jos od pocetka njemackog napada.

    Naravno istorija u komunistickoj Jugoslaviji o tome nije pricala. Pricana je bajka koja je pocinjala sa: “Tempov govor 27. marta u Beogradu je presudio rat jer bez njega ne bi pala vlada Cvetkovic-Macek… “

  30. Gospodine kapetane,

    5.
    Radiceve izjavu: “Srbi nama rade isto sto su Madjari radili Slovacima i ocekuju da ne dignemo glas jer smo braca.” Treba pojasniti.

    On zapravo kaze sljedece: “Mi Hrvati smo FORMIRANA nacija kao sto su Slovaci bili formirana nacija. Srbi ne zele da prihvate da smo nacija kao sto Madjari nijesu htjeli da prihvate da su Slovaci nacija. Naturaju nam svoje nacionalno osjecanje kao sto su Madjari naturali madjarsko nacionalno osjecanje Slovacim. Jos nepostovanje naseg nacionalnog identiteta opravdavaju etnickom slicnoscu Srba i Hrvata.”

    Isti problem Vi kapetane sudite potpuno drugacije: ”Sa pokusajima decentralizacije je rascistio jos knez Milos 100 godina ranije, obracunavsi se sa neposlusnim knezovima.” Naravno nije to Vase ekskluzivno misljenje. Ono je bilo opsteprihvaceno medju beogradskom elitom. Nazalost, to misljenje je i danas jako rasprostranjeno u Srbiji.

    Zahtjevi za federalizacijom i decentralizacijom drugih nacija su tretirani kao zahtjevi NEPOSLUSNIH knezova. To je srz nesporazuma.

    Postoji KVALITATIVNA razlika izmedju zahtjeva nacije i zahtjeva kneza. Jedno je posljedica istorijskog razvoja koji je formirao nacionalnu svijest a drugo je HIR i licna ambicija. I jasno da metode koje su bile efikasne protiv neposlusnih knezova nijesu mogle biti efikasne protiv FORMIRANIH nacija.

    Jugoslavija je mogla biti samo zajednica NACIJA a ne drzava jedne nacije. Jugoslavija je mogla biti federacija, personalna unija ali nikako centralisticka drzava. Ocekivao bih da je bar danas to svakome jasno.

    6.
    Niko se nije naucen rodio. Srpsku gresku su ucinjeli mnogi prije Srba. U krajnjoj liniji to je kostalo i velikog Napoleona. Izvozeci tekovine francuske revolucije izvozio je oslobodjenje naroda od feudalnih tiranija. I dok je to radio smatran je oslobodiocem, njegova je zvijezda bila u usponu. Ali jednom oslobodjeni, drugi narodi nijesu postajali Franzuci sto je bila Napoleonova nacija, nego su vidjeli Francuze kao opresore sopstvene nacije. Napoleon je od osloboditelja postao okupator!

    Pripisuje se caru Franj Josifu izajava: “Svi problemi u ovom carstvu su poceli sa nacijama.” To je tacno. Dok su u Austrijskom carstvu vlast imali plemici (donekle ekvivalent srpskih knezova) uglavnom nije bilo problema za Bec. Ali jednom kad su stvoreni politcki narodi ili nacije trebalo je novo drustveno uredjenje.

    Hrvati koji su zivjeli u Austrougarskoj su razumjeli problem savrseno dobro. Ali Srbija je kasnila 50 godina za Austougarskom i nije imala naconalne problme u svojim granicama. Od Pirocanaca su lako postajali politicki Srbi. Od Hrvata nikada nijesu mogli nastati politicki Srbi. Ne cudi onda da srpska elita 1918. nije razumjela problem. Cudi da ga dio srpske elite ni danas ne razumije.

  31. Eh Don Manuel,

    ako zelite da polemisete sa mojim rijecima ne izvlacite ih iz konteksta. Naime ja jasno kazem:
    Da je uspio mozda bi i ishod WW2 bio drugaciji ali Grci su slomili Italijansku invaziju a u Jugoslaviji je poceo organizovan otpor. Rezultat je kasnjenje invazije sest nedjelja – sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Barbarose a time i Hitlera.
    Vi izvukoste ” Rezultat je kasnjenje invazije sest nedjelja – sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Barbarose a time i Hitlera.” i optuziste ste me za komunisticku propagandu.
    E pa ko je i makar jedan dan u zivotu ozbiljno ucio istoriju WW2 zna da je invazija italije na Grcku bila dio priprema za Barbarosu a evo i zasto. Hitler je zelio da zatvori opciju otvaranja juznog fronta za koji je bila kljucna luka Solun i grcka obala. Kako JASNO kazem do kasnjenja Barbarose doslo je i zbog kraha Musolinija u Grckoj i zbog pocetka organizovanog otpora u Jugoslaviji. Pa i nesrecni aprilski rat je zhtijevao barem dvije sedmice priprema i ratovanja.
    Nijesam znao da je Gcki otpor dio komunisticke propagande:).
    Operacija Marita (Hitlerova invazija na Grcku) pocela je isti dan kad i napad na Jugoslaviju i trajala do 30-og aprila 41. Ne postoji relevantan istoricar koji uopste postavlja pitanje da li je ovo dovelo do kasnjenja Barbarose.
    Ostale Vase teze su simpaticne:
    “glavni njemacki problem su bile DUGACKE linije snadbijevanja” zaista mislite da Hitlerovi generali to nijesu znali prilikom planiranja Barbarose? Da li je nemogucnost pocetka operacija u planirano vrijeme dovela do produzenja ionako dugackih linija snabdijevanja. Svakako jer je promjena vremenskih uslova onemugicila ne samo snabdijevanje vec i brzu tranziciju njemackih oklopnih jedinica.
    Drugo: “Frontalni napad na Sovjetski savez je bila Hitlerova strateska greska.” Ja se ne bavim spekulacijama tipa sto bi bilo kad bi.. vec istoriskim faktima i naukom. Ta nauka tvrdi da je, zaista cudni, faktor iznenadjenja (Staljin je raspolagao obavjestajnim podacima o pocetku napada) zajedno sa ekstremno snaznim FRONTALNIM napadom po najduzoj liniji fronta i doveo do fantasticnih uspjeha prvih dana Barbarose. Za 3 sedmice njemacke trupe su osvojile Letoniju, Litvaniju, Bjelorusiju, Moldaviju i dio Ukrajine i prisli Lenjingradu na svega 120 km. Kijev pada u septembru, poslije Smolenska. Zatim ide Odesa.
    I onda pocinju kise a zatim snjegovi.
    A kad se vec bavite nagadjanjima razmislite i o tome sto bi bilo da Barbarosa nije kasnila sa pocetkom?

  32. Eh sova ne slzem se s Vama. Hitler nije napao Jugoslaviju zbog Muslinijeve kontrole Mediterana vec da bi izvrsio invaziju Grcke (operacija Marita) i zatvorio opciju otvaranja juznog fronta. U Grckoj se nalazilo oko 60-70 hiljada britanskih vojnika. Da je ostao Pavle na vlasti Hitler ne bi imao problem sa prolaskom do Grcke i ne bi morao da ratuje da bi otvorio taj koridor.
    A za one koji vole “principijelost medjunarodne zajednice” neka pogledaju povlacenje Britanaca iz Grcke na Krit.

  33. Prirodno je da se u Srbiji pojavio jedan smjeli vizionar kakav je bio Ilija Garasanin. Njegove projekcije postale su tajni program svih srpskih vlada, a program se sastojao u namjeri da se Srbija teritorijalno siri na rucun slovenskih podrucja koja su bila pod austro-ugraskom i turskom vlascu. Na zalost, program je bio fatalno pogresno dizajniran: previdjao je očiglednu stvar: da su okolni narodi slicni srpskome, da gvore slicnim jezikom, da dijele slicne istrojske sudbine, ali da nijesu isti narod sa Srbima. Takodje, previdjao je da fundamnetalnu cinjenicu da okolni narodi dobrovoljno teze i streme ujedinjavanju balkanskih slovenskih naroda i da Srbiju dobrovoljno vide kao jezgro tog okupljanja. Medjutim, mjere koje Garasanin predlaze prema okolnim slovenskim narodima u odnosu na cilj ujedinjenja, ne odnose se na situaciju slicnosti koja je opisana, vise slice kao da se trebaju primijeniti prema nekom stranom tkivu. Sve je ovo proizvodilo potpuno nepotrebne probleme i na kraju se u zadnjoj deceniji proslog vijeka pretvorilo u zelju svih slicnih da pobjegnu od pokusaja vracanja u zivot Garasaninovog programa. Problem je bio u tome sto model nije zagovarao ujedinjenje, nego sjedinjenje, nije bio za zajednicu naroda nego je bio za stvaranje jednog novog naroda. Otpor prema takavom pokusaju je prirodan i nije potrebna nikakva posebna politicka akcija da se on pojavi , a kada se jednom pojavi lako ga je politicki artikulisati.

    Primjer Crne Gore je ocigledan: da li su bile potrebne cnorukaske bombe za kralja Nikolu, najveceg Srbina u Srpstvu, ili je jednog od vodecih? Nikola je bio jedinstven: on je pretakao ondasnje Srpstvo( koje je van Srbije uglavnom bilo ispravno shvatano kao politicki projekat okupljanja potlacenih okolnih naroda) u nacionalni osjecaj. Ne vjerujem da je on to radio svjesno, jer je u njegovo vrijeme bilo prirodno da su se Crnogorci osjecali i Srbima u recenom smilsu , ali u prvom redu prirodno Crnogorcima. U onim bi vremenima bilo suludo da bilo kome pada napamet da to crnogorstvo osporava. Ali, poslije 1918 u vremenu represije nijeste vise mogli da kazete da ste Crnogorac, a da vam se odmah ne prisije etiketa Nikolinog separatiste ili se ne desi nesto gore. Samo na toj zabrani i programu koji je nudio pricu ujedinjenja umjesto nametnutog sjedinjenja komunisti su docnije stekli ogromnu propagandnu prednost, polticki profitirali. Oni su gledali stvarnost u tom smislu i prema njoj se upravljali, a zvanicna doktrina je pred stvarnoscu drzala cvrsto zatvorene oci. Da li je trebala stravicna izdaja crnogorske vojske da bi se uklonio ostarjeli Nikola kao potencijalni konkurent na presto, a ocigledno je da se njegova ambicija mogla pacifikovati politickom akcijom? Da li je cijena uklanjanja Nikole po Crnogorce bila nesravnjivo nesrazmjerna, da li je moguce da to njeni planeri nijesu vidjeli? Da li bi bilo koji sumadinski seljak dozvolio takav plan da je bio sa njim upoznat, da li bi takav plan dozvolio srpski parlament da se o njemu ikad rapravljalo? U seljaka sam stopostotono siguran, mislim da ni parlment ne bi odobrio. Da li je Crnoj Gori u novoj drzavi trebalo zbrisati svaku vrstu politicke autonomije, njoj koja je bila nasjtarija drzavna tvorevina na ovim prostorima i smatrala se elitom srpstva u smislu o kojem smo govorili? Da li je trebalo zaboraviti crnogorsko oruzje? Zasto se operacije crnogorske vojske nijesu ucile na vojnima akademijama? Zasto je Janko Vukotic sahranjen kao adjutant kralja Aleksandra, a ne kao pobjednik: Vojvoda od Mojkovca, pobednik u bici koja je, kako smo ucili, spasila srpsku vojsku pa time i narod potpune propasti?

    Da li je trebalo Hrvatima ukidati sabor, zabranjivati zastavu, himnu, atakovati na jezik, voditi rasprave da li su Srbi ili su Hrvati, da li je jezik srpski ili hrvatski? Da li je trebalo kult Sv. Save trebalo protegnuti u citavoj novostvorenoj drzavi? Da li je objektivno, mit o Kosovu mogao biti cvrsti temelj nove drzave i pored toga sto se pokazao kao pouzdan kamen temeljac srpske drzave? Nije li se u tom trenutku taj mit okrenuo sam protiv sebe? Kako se nije moglo shvatiti da se Hrvati moraju buniti ako u novoj drzavi izgube sva prava davno stecena i priznata u habsburskoj monarhiji?

    Knez Pavle je pao i drzava se raspala na unutrasnjem planu prvenstveno zbog pogresnog koncepta ujednjenja i kontinuiteta politike koja je na osnovu njega bila jedino moguca da bi se koncept vjestacki odrzavao. Englezi su sve te promasaje iskoristili, a bili su toliko ogormni da su ih bez problema iskoritili u svoju korist, cim im je to zatrebalo. Koncept je djelovao kao da treba nametati vec postojecu zelju za ujedinjenjem i da ssvim sredstvima treba slamati prepreke toj zelji koje objektivno nijesu postojale, Nikola je nas primjer. Naravno, bilo je onih koji ujedinjenje nijesu zeljeli, sto je bilo legitimno. Ali, oni su bili marginalci . npr. Da je stvarnost bila drugacija Jugoslovenskog odbora uopste ne bi bilo. Ogromna, milenijumska sansa je prokockana, dva puta u jednom vijeku.

  34. Eh,

    Ja ne izvlacim rijeci iz konteksta.

    U Vasem zadnjem postu ima znatnog napretka. Prvo, ne insistirate na zakasnjenju od sest nedjelja. Drugo, Maritu prikazujete kao sastavni dio priprema za Barabarosu. Trece, Maritu vidite kao glavnu akciju a ne napad na Jugoslaviju. Komunisticka istorija je ucila suprotno. Doduse dvije zadnje tacke ne idu u prolog tezi da je Simovicev puc bio smislen.

    1.
    Moj post se u prvom redu odnosio na ovu Vasu izjavu:

    “Rezultat je kasnjenje invazije sest nedjelja – sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Barbarose a time i Hitlera.”

    Da je kasnjenje dovelo do propasti Barbarose je spekulacija. I to opasna spekulacija, koju su komunisti, a i svi drugi neprijatelji mudre politike kneza Pavla, koristili kao dokaz da je 27. mart bio smislen. Ta spekulacija je bila kljucna karika u komunistickoj propagandi.

    2.
    Ovo sto napisate:

    “A kad se vec bavite nagadjanjima razmislite i o tome sto bi bilo da Barbarosa nije kasnila sa pocetkom?”

    Se ne moze odnositi na moj post. Pretpostavljam da je nepazljivo citanje. Citav moj post je bio pisan da pokaze da tri nedjelje nijesu bile presudne. To sam naglasio na pocetku.

    3.
    Pokusali ste sa duhovitoscu odvratiti od sustine. Ako bih htio da odgovorim na Vasu duhovitost duhovitoscu kazao bih da su njemacki generali morali znati da u Rusiji zima zna biti duga i ostra, da ce od kraja oktobra vermahtu trebati zimska odjeca. I problem snadbijevanja i problem zimske odjece pokazuje da nesto krupno u njemackom planiranju nije valjalo.

    Njemcko razmisljanje je bilo obojeno fenomenalnim uspjehom blickriga u Francuskoj i kolapsom carskog rezima tokom I svjetskog rata. Barbarosa ce pokazati da je blickrig nije tako efikasan protiv velike zemlje kao sto je Rusija. Njemci nikada nijesu izvojevali pobjedu na zapadnom frontu u I svjetskom ratu a na istocnom jesu. U drugom svjetskom ratu su lako pobijedili na zapadnom frontu, pa je prirodno bilo zakljuciti da ce na istocnom biti jos lakse. (Interesentno da se izumitelj blickriga Hajnc Guderijan nije slagao sa time.) Hitlerova izjava iz junu 1941: “Rusija je trosna kuca (stracara) koja ce se raspasti kada jako zalupim njena vrata.” puno govori.

    Barbarosa je planirana racunajuci na kolaps Staljinovog rezima. To objasnjava kako je moguce da Njemci, najbolji planeri na svijetu, imaju u decembru vojsku pod Moskvom u ljetnim uniformama.

    4.
    One tri nedjelje koje je Hitler izgubio na Balkanu su mogle presuditi rat samo ako bi dovele da velika panika u Moskve u oktobru 1941. preraste u kolaps Staljinovog rezima.

    Kljucna Vjazma je pala 10. oktobra, vrhunac panike u Moskvi je bio 16. i 17. oktobra. Kaljuga postaje ozbiljan problem 7. oktobra. Mrazevi omogucavaju puni nastvak napada 15. novembra. Njemacki napad je zaustavljen 5. decembra. Ruski kontranapad tokom decembra i januara je odbacio Njemce 150 do 250 kilometara.

    Vjazma je mogla pasti tri nedjelje ranije. I panika u Moskvi je mogla biti tri nedjelje ranije ali kaljuga i mraz bi nastupili kad su nastupili. I ona vojska koja je odbacila Njemce bi bila u rezervi. Postojanje ruske rezerve je potpuno iznenadilo Njemce. Otud opasnost od kolapsa fronta.

    5.
    Vi mi nudite kao kontra argumente da je Barbarosa imala fantsticne uspjehe prvih dana. To niko ne porice. Brojevi o ruskim gubicima u ljudstvu, u materijalu, u teritoriji i u industrijskom potencijalu ne lazu. Svejedno Barabarosa je neuspjeh, jer nije postigla zeljeni cilj. Staljinov rezim nije kolapsirao. Ruski gubici, iako golemi, nijesu onesposobili SSSR da nastvi rat. I Hitler je bio svjesan toga. Napad u novembru, je zadnji, pomalo kockarski, pokusaj da se postigne cilj Barbarose. Naredne godine ce Hitler ostaviti Moskvu i krenuti na naftna polja Azerbejdzana. To su ona ista, strateski vazna, polja koja je, po misljenju Dzona Kigena, bilo lakse osvojiti s juga.

    Da su Njemci mogli nastviti tempom koji su imali u 3 prve nedjelje do devete, najkasnije dvanaeste nedjelje, bi rat bio gotov.

    Prve tri nedjlje je bilo najlakse iz mnogih razloga: to su podrucja najbliza Njemackoj; ne mali dio njih, manje od dvije godine ranije, je bio izvan Sovjetskog saveza; stanovnistvo je u mnogim djelovima docekivalo Njemce kao oslobodioce; faktor iznenadjenja; apsolutno idiotski nacin vodjenje rata od strane Staljina; itd. Sto se rat vise primicao Moskvi sve se to mijenjalo na stetu Njemaca. Brzina Njemackog napredovanja ce se DRASTICNO smanjiti.

    Inace kad procjenjujete fantasticni uspjeh Barbarose uzmite u obzir i sljedece. Napoleon je presao Njemen 24. juna a usao u Moskvu 14. septembra. Hitler je krenuo sa manje vise iste tacke 22. juna a najblize je bio Moskvi 5. decembra. Izvjesno je da su Njemci 1941. imali bolji transport nego Francuzi 1812. Ostalo zakljucite sami.

  35. eh don manuel,
    kako polemisati sa Vama kad Vi sami to najbolje radite?
    Ne poricete nijenom sentencom cinjenice da je Barbarosa imala fantasticne uspjehe do pocetka kisne sezone.
    Ne poricete da je do toga doslo upravo zbog kasnjenja operacije.
    Ne poricete da je do kasnjenja doslo zbog Marite i napada na Jugoslaviju.
    Ipak to Vam ne smeta da zakljucak jednostavnog slijeda cinjenica proglasite komunistickom propagandom.
    E to je polje u kome se ja bas ne snalazim Polemika zbog polemike.
    Pogledajte njemacke relevantne izvore, zatim britanske obavjestajne podatke svi unisono govore o propasti Barbarose zbog, bukvalno, ruske kaljuge. A poslije kaljuge je dosla ruska zima. Da je sve pocelo tih sest nedjelja ranije Hitler bi mozda stigao da ostvari predvidjene ciljeve to jest liniju zapdno od poteza Arhangelsk-Volga-Astrahan.
    A onda je veliko pitanje o cemu bi polemisali danas i da li bi to uopste bili u prilici da radimo:)

  36. Eh,

    Nije tesko polemisati sa mnom. Nasuprot, to je vrlo lako ake se drzite istine.

    1.
    Rekoste:
    “Ne poricete nijenom sentencom cinjenice da je Barbarosa imala fantasticne uspjehe do pocetka kisne sezone.”

    Ne poricem ali rijec fantastican nije jedanako, pa cak uopste, primjenjiva na sve faze Barbarose.

    Vama kao ne znaci nista to sto je motorizovana njemacka armija napredovala 2.5 sporije od Napoleonove. To pokazuje da je otpor Rusa bio daleko veci od onoga sto je uvrijezeno LAICKO misljenje.

    O tome postoje egzakni brojevi ali ja cu, za sada, navesti dva izvatka iz dnevnika Generala Franca Haldera nacelnika njemackog generalstaba.

    3. jul (12. dan Barabarose): “Ne pretjerujem ako kazem da je Rusija pobijedjena za SAMO dvije nedjelje.”

    11. avgust (51. dan Barbarose): “Apsolutno je jasno da smo PODCIJENILI ruskog kolosa.”

    Nadam se da ce ova dva zapanjujuca izvatka biti dosta da uvidite da je jos dva mjeseca prije kisa Barbarosa imala ogromne probleme jer trosna zgrada NIJE pala i pored zestokog drmusanju.

    To se inace ogleda i u njemackom strateskom OKLIJEVANJU u avgustu jer NE ZNAJU sto da rade. Da li na Kijev ili na Moskvu. Presudio je Hitler kojemu se nije islo na Moskvu zbog Napoleonovog iskustva. Mjereno brojevima kijevska operacija je NAJVECI njemacki uspjeh u II svjetskom ratu ali cilj NIJE postignut. Kolos je i poslije nje bio na nogama.

    2.
    Rekoste:

    “…da je Barbarosa imala fantasticne uspjehe do pocetka kisne sezone. Ne poricete da je do toga doslo upravo zbog kasnjenja operacije.”

    To skoro u potpunosti poricem. Njemci su u prvom redu stali zbog OTPORA Rusa. Njemci su stali kad su pocele kise ali su i bez kisa bili JAKO usporili. Ne poricem uticaj kaljuge na kretanje motornih vozila, ali ona nije imala PRESUDNI uticaj na ishod rata.

    Sa ili bez kaljugom ruska rezerva je cekala kod Moskve. To je ona ista rezerva koja ih je odbacila 150-250 kilometara.

    Tri nedjelje vise do kisa VOJNO nijesu mogle presuditi. Da li je panika mogla presuditi? Mozda. Ali to je malo vjerovatno. Opkoljeni Lenjigrad nije pao 900 dana.

    Da li bi cak PAD Moskve presudio. Vjerovatno ne. Sto mislite zasto su Njemci 1942. krenuli na DALEKI Azerbejdzan a ne na blisku Moskvu?

    Uzmite jos dvije stvari u obzir. Pominjani Guderijan u septembru kaze: “Rusi UCE!” A u memoarima kaze: “Da nijesam stao 5. decembra dozivjeli bi katastrofu kod Moskve.”

    3.
    Sto mislite u cijim sam knigama ovo nasao? Crnogorskim?

    Olako ste odbacili misljenje Dzona Kigena, najveceg zivog vojnog istoricara.

    Olako ste odbacili to sto Njemci nijesu imali zimske uniforme u decembru pod Moskvom

    4.
    Nije komunisticka propaganda da je Marita odlozila Barbarosu. Pogubna komunisticka propaganda je:

    a)
    Da odlaganja ne bi bilo bez puca.

    b)
    Da je napad na Jugoslaviju vise odlozio Barbaraosu nego Marita. Samim tim da je 27. mart bio smislen jer je izazvao napad na Jugoslaviju. To sto Simovic ostaje u Trojnom paktu se zanemaruje.

    c)
    Da je kasnjenje bilo sest nedjelja. A ono je najvise bilo tri nedjelje, moguce samo dvije.

    d)
    Da je kasnjenje presudilo Barbarosu a tim i II svjetski rat.

    5.
    Omace Vam se da ponovo kazete nonsens o kasnjenju od 6 nedjelja. To je znak da idete nazad. Teze su Vam neodrzive.

  37. Eh don manuel,
    Utvrdiste me u ubjedjenju da sami sa sobom najlakse polemisete.
    Pa da pocnemo od kraja (tako ce Vam biti lakse:))
    Vas citat:
    “5. Omace Vam se da ponovo kazete nonsens o kasnjenju od 6 nedjelja. To je znak da idete nazad. Teze su Vam neodrzive”
    Da li Vi zaista mislite da je nesto nonsens ako Vi ne mislite tako?
    Evo sto uce skolska djeca u engleskoj: “Hitler ordered his military leaders to prepare for Operation Barbarossa. The plan was for the invasion of the Soviet Union to start on the 15th May, 1941. Hitler believed that this would give the German Army enough time to take control of the country before the harsh Soviet winter set in.”
    izvor:schoolnet.co.uk (zasto citiram web skolice bice jasno do kraja posta)
    Idemo dalje (opet u rikverc):
    4. Citirajte barem jednu moju naznaku u kojoj tvrdim
    a)Da odlaganja ne bi bilo bez puca.
    b)Da je napad na Jugoslaviju vise odlozio Barbaraosu nego Marita.
    Opet polemisete polemike radi a ne sa mojim stavovima. Moj jasan stav je da je do odlaganja doslo i zbog Marite i zbog puca. Evo ponovo engleske “komunisticke” skolice : ” Adolf Hitler had expected the Yugoslavs to surrender immediately but because of stubborn resistance, Hitler had to postpone Operation Barbarossa for a few weeks”
    3. Dragi don manuel, argumentacija tipa “moje knjige su bolje od tvojih jer su tvoje crnogorske” je plitka i u konkretnom slucaju potpuno promasena. Na moju veliku zalost malo je kvalitetnih istoriskih izvora za Barbarosu a da su sa EX-YU a ne CG prostora. Morao sam uloziti mnogo truda i uciti iz ruskih, engleskih i njemackih (prevedeno na engleski) izvora.
    Posebna je prica to sto izvor kojega se vi iskljucivo drzite (Kigen) proglasavate za najveceg zivog vojnog istoricara – apsolutnu referencu.
    Osnovna pravila istoriske nauke su poznavanje istoriskog konteksta i ukrstanje vise izvora. O Kigenovoj strucnosti nema dileme ali je to svakako jedan stav baziran na jednoj vrsti izvora. Sumnjajte u njega i provjerite ga tako sto cete pogledati i druga misljenja i izvore, mada je za Vase teze dovoljna i britanska skolica.
    Stavka 2. Oko ovoga nemam sto reci vec bih Vas uputio na bilo koji web sajt (vidim da webu nalazite izvore) na kome mozete pronaci mapu situacije na dan 01.09.1941!
    Stavka 1. Vase uporedjivane Napolenove invazije na Rusiju sa Barbarosom (koje sam velikodusno propustio da komentarisem) govori ipak o jednoj i samo jednoj stvari: Istorija je Vama samo simpatican hobi.
    Dragi don manuel, meni je to poziv i u to ime Vas srdacno pozdravljam, zelim sve najbolje u zivotu, radu i hobijima. Odustajem od dalje polemike jer mislim da Vam za istu nijesam ni potreban.

  38. I jedan i drugi ste, SMIJESNI sa Vasim stavovima da bi nesto na rat uticalo tih sest nedelja, ili neznam o koliko se vremena sporite (jer ste mijenjali-sminkali neke argumente, i jedan i drugi iz posta u post, a detaljno sam ih i pazljivo procitao).
    U kvantnoj fizici postoji teorija kretanja kroz vremensko-prostorni kontinuum, koji se jedino moze narusiti velikim energijama, drugim rijecima za laike: Ako se vratis u vremenu, i nesto promijenis pitanje je dali ce to uticati na nesto drugo u buducnosti, ili ce ta promjena dovesti do jos neke promjene koja ce uraditi negaciju negacije i opet si na isto. E, I, zato je smijesno o cemu se raspravljate o tim nedeljama..drugo izneseno, interesantno je, manje-vise…

    Inace, komentar na Slavkov tekst, naravno moj komentar bi bio:

    Kamo srece da nisu makli Pavla u tom istorijskom trenutku (iako nemogu smisliti tu srpsku vrhusku koja je vazda CG i Hrvatima igrala o glavi..), odje nebi bilo jedan period rata, ako sto je neko reko do 1943 i slicno, vise ljudi i imovine bi prezivjelo, poslije bi usli na stranu engleza, jer je Pavle lizao se sa tim Englezima, i mi bi danas svi vozili, barem, Jaguara.🙂 Mada nas i ovako ima koji ga vozimo, ali covjek je vise srecan, ako su i ljudi oko njega srecni u zemlji tj. imaju materijalno blagostanje, ali to je doduse tesko postici sa stokom kakva je najcesce prisutna na balkanu.

    Hrvatska, i NDH su ako se realno pogleda sa aspekta smrtnosti i razaranja civilnog stanovnistava i imovine mnogo bolje prosli od bukaca u pri sa istocnije strane. Bio WW2, bili na strani Hitlera, zavrsio se rat, Juga, poslije Juge evo, sad su dio svijeta “k’a ipo jedan”🙂, a dje je ovaj istocnio dio bivse SFRJ, vidjite..Isto je i sa Norveskom, vidji dje su danas norvedjini…

    Poenta je ocigledna, ali za one kojima nije: kada su ratovi u pitanju, treba biti lukav, i misliti na sebe!

    p.s.

  39. eh Teodo,
    jadna je kvantna fizika ako joj je smisao zaustavljanje promisljanja proslosti (sadasnjosti i buducnosti).
    Nasa komunikacija (don manuelova i moja), ako se moze tako nazvati, ispunila je cilj samom cinjenicom da je nasmijala Vas, koji kvantnu fiziku svodite na oruzje za ponistavanje slobode misljenja.
    O Vasim argumentima tipa “k’a ipo jedan” i makijavelistickim stavovima intelektualno razradjenim gotovo do nivoa australopitekusa ne bih trosio rijeci.

  40. Eh,

    Mene na ovom forumu Barbarosa ne zanima. Zelim samo da pokazem da bilo sto sto se desilo u Jugoslavija imalo mali, ili nije uposte imalo, uticaj na ishod rata.

    1.
    Sigurno sam radio simlifikacije u argumentaciji ali ono sto ste Vi dokazivali je:

    “Rezultat je kasnjenje invazije sest nedjelja – sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Barbarose a time i Hitlera.”

    To je daleko veca simplifikacija od bilo cega sto sam napisao.

    2.
    Mene jedino zanima ovo Vase “sto je, najvjerovatnije, dovelo do propasti Brabarose a time i Hitlera”.

    Engleska skolica koju navodite kao izvor to ne potvrdjuje. Ona kaze da je Hilter VJEROVAO da ce imati dovoljno vremna. Hitler je krivo procijenio snagu SSSR-a i njegovo vjerovanje nije posebno bitno.

    Skolica kaze i da je “Tvrdoglavi otpor Jugoslavije doveo do kasnjenja Barbarose.” Istorija nije zapamtila tvrdoglavi otpor Jugoslavije u aprilskom ratu.

    S druge strane ono “najvejrovatnije…” je direktno iz Jugo-komunisticke skolice. Nekad sam i sam u to vjerovao, ali jedan intervju Vladimira Velebita, vrsnog diplomate, Titovog prijatelja, starog komuniste i savremenik dogadjaja mi je otvorio oci.

    3.
    Niko nije upucenije u ukupno stanje vojske od nacelnika general staba. Halderov dnevnicki zapis od 11. avgusta, u kojem pominje i problem snadbijevanja, danas ni jedna istorija ne preskace. On jednostavno obara s nogu. Pokazuje da su Njemci vec 11. avgusta 1941. znali da su se uvalili u velike probleme.

    Vec od sredine sezdesetih se javljaju utemeljene studije da Njemci nijesu mogli dobiti osim ruskim greskama, koje su, zahvaljujuci Staljinu, u pocetku bile brojne. U vrijeme kad je Kigen napisao svoju studiju, kasnih devedestih, stav da je Barbarosa bila osudjena na propast je postao dominantan. Od tada, kako stizu nova istrazivanja bazirana na ruskim arhivima, niko ne pomislja da je Hitler mogao dobiti osim nokautom u prvoj rundi.

    Sigurno bi Vas iznenadilo ameriki da pukovnik Dejvid Glanc, koji je kao i Kigen, profesor na vojnoj akademiji i koji je postao zvijezda sa brojnim novim otkricima koje je iskopao u ruskim arhivima, smatra da je Marita pomogla NJEMCIMA.

    4.
    Cini mi se da smo se slozili da je Marita, a ne napad na Jugoslaviju, bila uzrok kasnjenja.

    Ostaje da se slozimo da je:

    a)
    Politka kneza Pavla bila trijumf razuma.

    b)
    Simovicev puc bio idiotizam.

    c)
    Nista sto se odigralo u Jugoslaviji nije imalo uticaja na ishod rata.

    Mene zapravo zanima samo stvaka a).

  41. Teodo,

    Potuno se slazem da Jugoslavija nije mogla uticati na ishod rata. Bio bih Vam zahvalan ako u to uvjerite eha.

  42. Ej, nabrzinu procitah sta diskutujete i ako se vise slazem sa tobom nego Manuelom ti si izgubio debatu. Ovamo kazes da ti je istorija poziv a citiras slikovnice ?? Stvarno glupo !
    Potom nazivas Teodora australopitekus ?
    Pa ako vec pises imas li sta pametnije dakoli sta naucimo jer mene recimo interesuju svi uglovi kao i sami proces gradjenja stavova. Tvoj istrazivacki duh ne vidim ?

  43. Manuel, pokusala sam da nadjem vojnog analiticara Dzon Kigena ali nisam mogla da ga nadjem iako sam se oznojila, kako se pise to ?
    PS
    Iako znam da su ove tacke a-b-c proizisle iz tvojeg dugogodisnjeg istrazivanja ne slazem se ni sa jednom ali ne znam koliko sam realna u tome. Razlog je sto smatram da YU/Srbija nije mogla da nikad utice na svoju sudbinu tako da bi moje (suprotne) stavove trebalo braniti iz veoma sirokih perspektiva. To je vidim kao frontove a zanimaju me ciljevi (biglines). (ps. nemojmo zaboravit da se Engleska tek ukljucila u rat kad je ostrvo bilo napadnuto)

  44. Don Manuele poenta je u tome da je Simovicev puc bio idiotizam, nevjerovtano idiotsko poigravanje sa sudbinom drzave i naroda. To poigravanje da bruka bude kompletna kupljeno je engleskim parama. Onda su zbrisali glavom bez obzira ostavljajuci narod na cjedilu. Cercil ih je gledao u Londonu kao rijetku vrstu: oficire i politicare koji su primili pare da bi zemlju za tudji racun gurnuli u rat iz kojeg nikako nijesu mogli izaci kao pobjednici nego samo kao porazeni. A znate li kako je zavrsio Simovic? Vratio se u Jugoslaviju i ponudio se da sluzi Titu!? “Embahade” Milosa Crnjanskog su prvorazredno svjedocanstvo u tom smislu, ali i svjedocanstvo o iskrenim patriotama koji su postojali i radili za dobro svoje zemlje. Jedan od njih je bio obavjestajac Slovenac Vladimir Vauhnik kojeg opisuje Crnjanski .

    Meni su zanimljive dvije stvari: da je prvi i jedini ministar iz Crne Gore u nekoj od jugoslovenskih vlada bio Marko Dakovic jedan od prvaka Crne ruke i bjelaskog pokreta i da je general Petar Pesic valjda jedini nacelnik generalstaba u istoriji ratova koji je izdao vojsku ( crnogorsku) kojoj je bio vrhovni komandant sesnaeste dozivio da bude zrtva puca koji se prema njegovoj zemlji odnio kao sto se on odnio prema Crnoj Gori. Iza rusenja Crne Gore stajala je Crna ruka , Pasic kralj Petra i Aaleksandar a iza rusneja Jugoslavije Cercil, Intelidzens servis i oficiri koji su bili pod vojnickom zakletvom!

  45. Lela,

    1.
    Kigen nije analicar. On je stari profesor. (John Keegan) Kigen je absoutno briljantan kad opisuje sto u nacelu presudjuje bitke i ratove. Iako je napisao prije mnogo godina knjigu o Barbarosi, on nije ekspert za Barbarosu. Njegov esej pokazuje sto se smtra opsteprihvacenom pamecu – Njemci nijesu mogli pobijediti frontalnim napadom. Ja sam ga pomenuo samo iz tog razloga.

    Dejvid Glanz, koji jeste ekspert za Istocni front, smatra da je Marita doprinijela faktoru iznenadjenja i time pomogla Njemcima.

    Inace planovi se donose, doradjuju i mijenjaju. Da nije bilo Marite, pocetak Barbarose bi odredile bujicne vode na poljskim i ruskim rijekama. Vjerovatno je da prije 8. juna ne bi bilo napada zbog relativno kasnih proljetnih bujica 1941.

    2.
    Mi smo rasli vjerujuci da su nase zrtve znacajno doprinijele saveznickoj pobjedi. I naravno da smo bili ponosni na to. To je isto tako nase zrtve cinilo smislenim.

    I onda odjednom shvatite da to nije tako. To je emotivni sok koji ne mozete progutati od jednom. To mora ici u etapama.

    Dodatno boli eksploatacija tih zrtava od strane komunista. Oni i danas crpu legitimitet na osnovu njih.

    3.
    Mali nikad nijesu bili u potpunosti gospodari svoje sudbine. Ali to ne znaci da ne mogu uopste uticati na sopstvenu sudbinu. Knez Pavle je svijetli primjer kako i koliko mali mogu ucinjeti. I ja zelim da ucimo od toga primjere.

    Opet ja necu reci da Bora Mirkovic nije bio patriota ali se lacao onoga sto ne razumije.

    4.
    Ponovo sam pogledao Kigenov esej i zapadose mi za oko dvije konstatacije:

    -Hitler je uvrnuo ruku knezu Pavlu da potpise

    -Jugoslovenska armija je ODMAH kolapsirala

    To kaze engleski istoricar ogromne reputacije profesor na vojnoj akademiji.

  46. extra,

    Slicnost izmedju propasti kraljevine Jugoslavije i kraljevine Crne Gore je frapantna.

    Potpuno ista matrica. Mali saveznik iskoristen od velikoga i onda ostavljen na cjedilu.

    Trebace vremena dok ljudi to shvate, dok to postane prihvacena pamet. To je proces koji se naravno moze ubrzati. I ovakve diskusije ga ubrzavaju.

    Shvatanje takvih stvari bi omogucilo kvlitativni pomak u promisljanju politike u Crnoj Gori.

  47. Slazem se Manuele, zrelost se stice tako da se stvari poslazu na svoje mjesto. To je za mene isto kako kad udjes u kucu u kojoj je, bez obzira na siromastvo ili bogtastvo namjestaja sve na svome mjestu, ili kad je sve razbacano i u haosu.

    Hvala vam za slagvort: sigurno je da su Mirkovic , Simovic i drugi bili patriote. Ali ta vrsta patriotizma kad odluci da se zloupotrijebi najcesce se pokaze fatalnom. Kao jezgro takve vrste patriotizma vidim osjecanje pripadnosti naciji, i to samo “mojoj” naciji, jer je moja “jedinstvena” i “naj” i samim faktom pripadnosti, jedinim faktom u zovotu covjeka na koji se svojom voljom ne moze uticati , “rjesavaju” se svi drugi problemi. Takva vrsta patriotizma je problematicna. Npr. Mirkovic je bio komandant vazduhoplovstva ako se ne varam, kako je mislio i cim da se suprotstavi Geringovoj luftvafe. Ili Simovic? Kako i cim? Ti ljudi su imali svakodnevne izvjestaje o snazi Njemaca, to nije sporno. Sporne su njihove odluke u datoj situaciji. Sve dok njemacki vojnik ne bi presao granicu Jugoslavije, nije postojalo nikakvo opravdanje za bilo kakvo ugrozavanje poltike koja se trudila da kupuje vrijeme sto duze i maksimalno moguce oduzi eventualni Hitlerov napad. Je li to bilo tesko zakljuciti, ja mislim da nije. Ali se poslo drugim putem: mogu da zamislim Simovica kad mu engleski agenti sapcu- vi ste Srbi, vi Kosovo, vi car Lazar,mi saveznici, vi Dusanovo carstvo, vi Kajmakcalan,mi vam se divimo, vi…a ovaj se pred njim kvasi kao tijesto za hleb. Pavle je sa Hitlerom, mi imamo izvjestaje, rekao ovo, rekao ono, uradio ovo, mi cemo pomoci, poslacemo korpuse itd.

    Naravno, kad englez izadje, on se Simovicu podsmijava, a Simovic sa satanka odlazi kao mitski Obilic, prsih nadutijeh, rezultat je poznat.

    Dao bih desnu ruku da je na slican nacin sankan od nekoga i Milosevic, a moguce ga je bilo sankati jer je mentalitet ostao nepromijenjen, kao u vrijeme Simovica , gordost, a gordost je vrsta apsolutno nekritickog ponosa, ponosa bez pokrica.

    Sto se tice Pesica, i on je bio vojnik pod zakletvom. Pogazio je zakletvu i radio protiv nje.

    Kad su se Englezi umijesali, vojnicke zakletve su padale kao od sale. Da li su to Englezi znali? Kako da ne, inace se ne bi ni usudili.

    Njiohove procjene su bile tacne: zakletve ce postati otiraci za noge.

    Jos jedan detalj je stravican. Pucisti nijesu mogli da pronadju mladog kralja Petra, Petar uopste nije znao sto se dogadja. U magnovenju su se odlucili na falsifikat. Naciji se preko radija obratio Jakov Jovović, mladi oficir garde koji je je perfektno imitirao Petrov glas. A najstrasnije je sto su odmah pruzili uvjerenja Hitleru da priznaju trojni pakt.( pa zasto puc!?) Nije izvrsena mobilizacija!

    6. aprila 1941 kad su prve bombe pocele da padaju na Beograd, general Simovic je udavao kcer!

  48. lela,
    stvarno ste na brzinu procitali polemiku. Kako sam bio suocen sa totalnom simplifikacijom, vadjenjem misli iz konteksta i upornim tvrdnjama da zastupam komunisticku propagandu od strane don manuela zelio sam da citiram slikovnice jer su to jedini adekvatni kontraargumenti za taj nivo rasprave.
    U ovoj raspravi moja osnovna teza je da je do kasnjenja Barbarose doslo zbog Marite i problema sa Jugoslavijom. Naveo sam relevantne istoriske podatke za tu tvrdnju. Kad se na takvu tvrdnju odgovori floskulom da je to komunisticka propaganda onda ostaju samo slikovnice:).
    Australopitekus? Pa kad neko kvantu fiziku svodi na argument za tezu da ne treba razmisljati o onom sto je bilo onda mislim da sam bio njezan u izboru rijeci. Moj stav je da samo suceljavanjem argumenata mozemo doci do rezultata.
    Zasto sam odustao od polemike sa don manuelom? Pa iskljucivo zbog cinjenice da i posto sam ga vise puta molio da to ne radi a citatima njegovih postova dokazivao da je vadio moje recenice iz konteksta, on to uporno nastavlja da radi. Pogledajte i njegov poslednji post naslovljen meni, iako sam jasno rekao da prekidam polemiku, pa cete naci bar dva-tri vadjenja iz konteksta i par floskula tipa “Jugo-komunisticke”. Nadao sam se da bar engleski skolski udzbenici nece biti proglaseni za “Jugo-komunisticke”. Ipak i to je legitimno: AKO NE MOZES ARGUMENTIMA ZALIJEPI MU ETIKETU. E ja tako ne umijem.

  49. extra,

    Postoji tu jos jedan bizarni detalj. Bora Mirkovic je na svom stolu drzao potpisanu fotogarfiju Geringa.

    Navodno je imao bliske kontakte sa Geringom koji je rekao “Srbi su veoma, veoma posten narod, odusevio me je i ostace mi u vjecitoj uspomeni.”

    To govori o mentalnom sklopu Bore Mirkovica. Kao i svaki primitivac padao je na laskanje Evropljana.

    Mozda je mislio da sef Luftvafea cijeni i jugoslovensku avijaciju.

    I Srbija a pogotovo Crna Gora je i dan danas puna takvih!

  50. Eh-u🙂 ,

    nije jadna kvantna fizika, nego onos to pokrece i racunare i svijet danas, a bogami i medicinu. Vidim da si jedan ignorant koji se gadje makjavelistickim tezama, dok iste sumnjam da je i procitao,a ukoliko i jeste, sumnjam da ih je shvatio. Kvantna fizika nije za ponistavanje slobode misljenja, naprotiv sa hajzenbergovim relacijama neodredjenosti donosi novi smisio cak i metafizickom, moze se vidjeti kod hesse-a u njegovom nobelovskom prvijencu, ALI, ti si prijatelju odje zalutao intelektualno. pricaj ti sto oces niko ti nista ne brani, ali kvantna fizika=logika, e kad to nisi skapirao jasan mi je tvoj IQ, nedje kao broj cipela, a?🙂

    Najbitnije eh-u🙂 : Procitaj ponovo moj post, dosta toga ces nauciti, i tako ciklicno, dok te ne strefi providjenje. Vidjeces da radi, samo ti treba oko dvijestotinjak citanja. Juga da nesto promijeni, ova il ona, ma daaajjj prika.🙂

    Pazi sad ovo, moj argument koji citias, nije argument vec: parodija na lokalni mentalitet, izgovor, posto je nisi niti skapirao,a jos gore, nisi je ni citao kako treba u postu u sklopu konteksta, mogu ti samo reci druze: pa ti nista neznas nego se gadjas pojmovima koliko sam ja mogao vidjeti.

    Pokusao si uvrijediti nekoga toboz znanjem, ali vidim ni da ga nemas, kada pominjes sve nespojive pojmove na gomilu, onako da ispadne i zvuci bolje, kao u domacj seriji “I ja volim nerandze, no trpim” , podjsetis me na Bozovica dok drzi politicki sastanak u seosku skolu, a sve se gadje terminima, isto kao ti.🙂🙂

  51. Ajde, eh-u (cita se ehu)🙂, procitaj jos jednom ovo napisano dolje, a to je moj citat, mene samog iz mog prvog posta odje, hehehee, a sve da bi Tebe naucio nesto u zivotu tvom (jel, vidis koliko se trudim da te malo emancipujem): :):)

    “U kvantnoj fizici postoji teorija kretanja kroz vremensko-prostorni kontinuum, koji se jedino moze narusiti velikim energijama, drugim rijecima za laike: Ako se vratis u vremenu, i nesto promijenis pitanje je dali ce to uticati na nesto drugo u buducnosti, ili ce ta promjena dovesti do jos neke promjene koja ce uraditi negaciju negacije i opet si na isto.”

    E, sad, razmisli………………………… pooolako, ne zuri🙂 …………………………

    Reci mi, jel ti, ni sada nije jasna ova recenica?🙂

    p.s.

    E, moj ehu…🙂

  52. Drago mi je da se slazemo oko toga, jer, zaista smo premali i bili i ostali sa aspekta geopolitickog, ekonomskog i vojnog uticaja da bi mi mogli biti neki istorijski “jezicak” na vagi.
    Znacajni doprinos su nasi ljudi pruzili NOB-u sa svih prostora bivse Juge (kad kazem znacajan, mislim sa aspekta – koliko smo mogli, pa i vise od toga sa naseg aspekta tadasnje kraljevine, dje su se opet razne nacionalnosti svadjale i ubijale kad god su to mogle), ali svakako nedovoljan da bi se moglo reci da smo neki tok globalne-evropske istorije mogli promijeniti.

  53. karodjordjevicu su zaveli diktaturu, njihove vlade su bile nenarodne, komunisti proganjani, a i razmislite sta bi bilo s nama da je ostao taj pakt na snazi. bez obzira na sve, smatram da je NOB osvjetlao obraz ovim prostorima ovdje, pa i jedan Sartr je velicao crnogorski narodni ustanak 1941. a mi treba sve to da popluvamo zbog jedne vlade koja je sramno utekla u london kad se ovdje zaratilo? nijesam od takvih.

  54. $ata legendo!

  55. Samo jedan topli poljubac lideru stranke u kojoj sam prepoznala svoj nacionalni identitet.Davno je to bilo,ali se tih vremena sjecam sa zarom u ocima i ljubavi u srcu.Slavko Perovic,jedan i jedini.Zivio sto godina!U zdravlju i zdravoj pameti,onome sto te najbolje krasi!Love,forever!

  56. Analiza je temeljna i duh vremena i događaja je po mom mišljenju dobro uhvaćen tj istinito-međutim boli dupe ikoga za istinu,sad je tržišna privreda.
    Sve najbolje Slavku i njegovoj familiji

  57. Izvrstan tekst! Obiluje informacijama koje mi nijesu bile poznate, a to se naročito odnosi na rad jugoslovenske obavještajne službe, kao i na (izgleda!) živahnu diplomatsku aktivnost Pavla Karađorđevića. Ako Vam nije problem, možete li me uputiti na izvore koje ste koristili?


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: