Posted by: Slavko Perovic | October 13, 2009

DNEVNIK, 13. OKTOBAR 2009. godine

O Titovoj diktaturi neću pisati niti je dokazivati, samo ću ovlaš ukazati na razloge zbog kojih je  njegova diktatura bila mekša u odnosu na onu tvrdu u zemljama Varšavskog bloka.

Koliko je Tito bio mek?

O tome ne možemo pitati mahom nevine žrtve takozvanih “lijevih skretanja” u Crnoj Gori, na primjer. Ne možemo pitati ni onih dvije stotine hiljada izručenih Titu od strane Britanaca, a onda mahom pobijenih, počev od Blajburga, Kočevskog Roga, Zidanog Mosta i ko zna koliko još masovnih stratišta o kojima ništa ne znamo. Mnogi su počinili ratne zločine koji su ostali prikriveni pripadništvom antifašističkoj koaliciji čiji je Tito bio član, ali to ne umanjuje i ne može relativizovati Titovu odgovrnost.

Smatram da je rat devedestih, to nezamislivo apsurdno, novo međusobno poklanje balkanskih naroda, velikim dijelom proizašlo iz politikantski propagandne komunističke “interpretacije” međusobnih obračuna za vrijeme Drugog svejtskog rata, a posebno iz jezive tišine koja je nastupila nakon onog stravičnog poslijeratnog masakra civila i ratnih zarobljenika, sve pod izgovorom definitivnog obračuna sa kvislinškim snagama. Tačno, bilo je tamo kvislinga i velikih zločinaca, ali najviše je bilo onih koji se nijesu mogli pomiriti sa perspektivom života pod komunističkom vlašću. Najveći broj je sigurno bio zbjeg koji se kretao u skladu sa inertnom dinamikom takvih događaja: neko bježi, pa ću i ja!

Tačno je da je Titova spoljna politika imala jednu atraktivnu dimenziju koja se mogla iskoristiti za demokratski preobražaj cijele zmelje, ali ta šansa nije iskorišćena. Unutrašnji mrakovi sofisticirano podržani spolja progutali su čitavi prostor, vratili ga bezdan. Ja bih rekao: komunistički zločin i laž progutali su sami sebe.

Tito je do smrti ostao samozadovoljni diktator, talog hladnog rata, poltički fosil u jednom potpuno promijenjenom svijetu, muzejska atrakcija međunarodne politike. Zašto se tako desilo? Možda se dio odgovora može naći u Velebitovoj (Vladimir) definiciji Titove ličnosti koja glasi: Tito je imao ogromnih znanja, ali nije imao obrazovanja da shvati procese.

Bilo kako bilo u Velebitovoj definicji nalazimo potvrdu za mišljenje da se u Titovom slučaju radilo o bravuroznom imrpovizatoru, spremnom da taktički odgovori na svaki izazov. Ta ogromna inspiracija i nadahnuće za bravuru nalazila se u jednostavnoj želji da se lična vlast i centralna pozicija u bilo kakvim uslovima i po svaku cijenu očuva. Tu leže uzroci istine da Jugoslovenska politika, nakon obračuna sa Staljinom, nije imala druge ideje osim da održavanje Titove lične vlasti, po cijenu očiglednog zaostajanja i propadanja zemlje koje je nastupilo čim su zavrnuti jeftini zapadni krediti, prikaže kao “državničku i mudru politiku” našeg predsjednika.

Svaki pokušaj reforme nužno je vodio preispitivanju sitema, a to je najdirektnije dovodilo u pitanje Titovu samodržačku poziciju u kojoj je on uživao. Ni jedna jugoslovenska “reforma” nije uspjela i nije ni mogla riješiti ovu kvadraturu kruga. Sve reforme su u početku redovno podržavane od strane Tita da bi u kritičnom trenutku sa istog mjesta bile sasječene u korijenu omogućivši mu novih desetak godina mira u kući. Svako takvo sasijecanje imalo je još jednu posljedicu: okupljanje poltronerije koja je, skandirajući mu, u njegovoj sjenci imala samo jedan cilj: sticanje i obezbjeđivanje što većih sinekura i privilegija. Vremenom, to će postati pravi brlog. Nego, mora se odmah reći: u odnosu na ovu današnju političku unučad, bijahu ono moralni “kolosi”, prave “poštenjačine” i “obzirni” ljudi…

Nikad nijesam povjerovao u propagandnu namještaljku srpskih i hrvatskih nacionalista da se Tito specijalno obračunavao sa Srbima, ili sa Hrvatima. Tito se obračunavao sa svima koji su mogli ugroziti njegovu poziciju. Naša tragedija, žig Titov utisnut u naše debelo meso je, da se vrijeme njegove tridesetpetogodišnje lične vlasti opravdano smatra najboljim periodom u našim životima. Bilo kako bilo, neusporedivo gora, već dvadesetogodišnja diktatura njegove crnogorske političke unučadi, anonimnih junoša koji s ulice zasjedoše na već spremne fotelje, predstavlja najgori i najsramotniji period u našim životima. Ali i u životu našeg potomstva. Dozvolili smo da se našem potomstvu udari novi, mladi  žig u debelo meso sa starom porukom: vi ste moja stoka!

Tito je bio beskrupulozni hazarder, ali i dijete sreće, što je samo jedna strana priče. Druga strana je da je bio nesumnjivo hrabra, darovita osoba koja je kao stanovnik čuvenog moskovskog hotela Lux, opet srećom, preživijela vrhunski boljševički gladijatorski trening i zaslužila finalnu obradu brušenjem u crni dijamant vrhunske kominternine kakvoće. Koliko je jugoslovenskih komunista, potencijalnih Titovih konkurenata, zahvaljujući njegovim denuncijacijama GPU platilo glavom ovaj trening i “brušenje” upravo saznajemo zahvaljujući otkrivanju nepoznatih do sada arhivskih dokumenata. Takođe, vidimo ga u Španiji kao Staljinovog egzekutora od najvišeg povjerenja za posebne i najdelikatnije zadatke, što je krio kao zmija noge. Kakvog je kalibra Tito bio možda najbolje svjedoči njegovo pismo nedavno slučajno nadjeno u arhivu KGB-a. Upućeno je lično Staljinu i sadrži samo jednu rečenicu: “Ako ne prestaneš da šalješ ove tvoje ovamo, meni je dovoljno da pošaljem samo jednoga”. U potpisu: Tito. To je bio njegov direktni odgovor Staljinu poslije nekoliko izbjegnutih atentata organizovanih od strane Sovjeta.

Shvatajuči koliko je ludačke sreće Tito imao prilikom otkrivanja misije Mustafe Golubića četrdesetprve koji je poslan da ga likvidira, ili na Sutjesci, kada ga je od pogibije spasio njegov vjerni pas, ili prilikom desanta na Drvar, akcije koju je lično organizovao i vodio sa najelitnijom jedinicom njemačkih komandosa Hitlerov diverzantski genije Oto Skorceni lično, ostaje se bez daha.

Titovo ne Staljinu nije bilo motivisanom drukčijim putem u socijalizam ili drugim modelom socijalizma, što je kasnija imrpovizacija, nego je sadržalo poruku upućenu na sve četri strane svijeta: ovo je moj posjed, ja ovo nikome ne dam!

Amerikanci će uočiti Titovu poziciju, njegovu odlučnost u namjeri da očuva posjed ide do kraja, ako bude trebalo. Ta tačna američka procjena jedne nepokolebljive ambicije poslužiće kao čvrsti temelj za kreiranje američke “politike klina” prema Jugoslaviji, politike zaista slikovito imenovane koja će se, malo po malo, iza svakog udarca čekićem, zarivati sve dublje u političko tkivo moskovskog bloka. Staljin je Titovo ne odmah iskoristio za krvavo “sredjivanje” stanja u svojim komunističkim “provincijama” organizujući brojne monstr-procese, ali će oni koji su preživjeli i njihovi nasljednici, sanjati o mogućnosti osvajanja Titove nezavisne, a socijalističke pozicije u odnosu na Moskvu. A što je stvarno bio Titov primjer perfketno će, u jedno jedinoj rečenici intervjua datog  nakon obaranja Čaušeskua, iz Rumunije objasniti današnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost, rumunska Njemica Herta Miler, parafraziram je: Pogled u Titovu Jugoslaviju će poput guste magle sprječavati naš jasni pogled (porobljenog Istoka, S.P.) prema Zapadu.

U godinama koje će slijediti nakon 1948-me Titu će stojati otvorena mogućnost pristupanja NATO, zbog toga se “detalja”, gotovo nepoznatog, i piše ovaj tekst. On će ozbiljno razmatrati takvu mogućnost pod Staljinovim ogormnim pritiskom. Djelatnost Milovana Đilasa mogu pripisati rezultatu dogovora između njega i Tita da se vrše pripreme u tom smjeru. A onda se desila tragična stvar koja je sve promijenila: Staljinova smrt. Tito nije više bio ugrožen, odmah se požurio Moskvi natrag, opet zbog očuvanja vlasti. Krvavi je cinizam da je Tito imao pedesetih godina na dlanu imao mogućnost ulaska Jugoslavije u NATO u komadu, i sve uz ogromnu američku finasijsku pomoć, procesa koji se u mnogostruko nepovoljnijim uslovima upravo odvija pred nama sa skoro šezdest godina zakašnjenja. Možemo li zamisliti perspektivu Jugoslavije da je Tito dozvolio takav razvoj događaja? Da je tada Jugosalvija ušla u NATO može se pretpostaviti da bi danas bila u komadu, a u ekonomskom smislu gotovo sigurno na nivou Španije.

Moj odnos prema Titu kretao se u razmjeri od velikog uvažavanja do postepenog otkrivanja mračne pozadine njegovog djelovanja i spoznaje motiva očuvanja lične vlasti po svaku cijenu, kao njegove najveće političke inspiracije. Od tada ga prezirem.

Takodje, sva priča oko socijalizma sa ljudskim likom, sva maestralna i nevjerovatna skaska o jugoslovenskom samoupravljanju i još mnogo toga, bila je samo naručena lakirovka: pokušaj da se diktatura “proda” kao “demokratski” proizvod prije svega svjetskoj javnosti, a specijalna njena meta bila je zapadno-evropska ljevica. Model jugoslovenske “reforme” morao se iskonstruisati kao Zapadu prihvatljivi osnov za odobravanje izdašnih kredita jednoj komunističkoj diktaturi. Krediti su do šezdesetih godina bili ogromni i uglavnom bespovratni, dakle, poklonjeni. Kako bude vrijeme odmicalo i Tito gubio na značaju, a opadanje značaja se poklapa sa uvjerenejm Zapada da se Tito suštinski ne želi pomjeriti prema NATO i demokratiji, dobijaće realne tržišne karakteristike uz to ukazivati na, uglavnom, katastrofalnu nesposobnost i glupost jugoslovenskih partijskih privrednih planera. Osim novca uloženog u osnovnu infrastrukturu nekolika uspješna primjera, bio je to uludo protraćen, ogroman novac koji je bio Titova cijena isplaćivana u naturi za usluge koje se Amerikancima čine u ideološkom obračunu sa “velikim bratom”.

Još uvijek se govori da Tito ništa nije uzeo za “sebe”. Nije mu trebalo. Čitava zemlja je bila njegova, od Triglava do Đevđelije kao i sudbina svakog njenog stanovnika. Bilo čiju sudbinu Tito je mogao je riještiti telefonskim pozivom. Da je te pozive koristio u krajnjoj nuždi i da se nakon pedesetih klonio otvorenog terora, svjedoči o njegovoj pronicljivosti i sposobnosti prilagođavanja. Teror mu više nije bio potreban. U zemlji je bio tretiran kao polubožanstvo, Zapadu je ta uloga savršeno odgovarala, ispod su se vršile dalekosežne pripreme za upravljanje situacijom nakon njegove smrti.

Tekst je neophodan uvod za nastavak koji slijedi o pedesetim godinama kao prokocanoj šansi milenijuma…


Responses

  1. Perfektno…
    Hvala za cas istorije, Slavko.
    Cekam nastavak.

  2. postovani Slavko lijep tekst.

    Posto se pripremas za pricu o pedesetim,
    mozda je , ako to vec nijeste, vrijedno pogledati americke arhive koji postoje u njihovim depozitarnim bilbiotekama i u kojima je arhivirano svako pismo , diplomatska prepiska , i mnogi drugi dokumenti iz tog perioda.

  3. Postovani Slavko,

    dosad sam se uzdrzavao, ali, sada moram zapisati svoje odusevljenje Vasom vivisekcijom istorije ovih prostora.
    Ipak, javno cu izraziti i zaljenje zbog novog priloga razumijevanju podizanja tornada koji nam je oduvao i rasturio zajednicke proslost, drzavu i buducnost.
    Zal zbog toga sto iznosite makar meni nepoznate detalje da je postojao embrion sanse da se Jugoslavija izvuce iz komunistickog sinjela i obuce u odijelo demokratskijeg dezena.

    “…Krvavi je cinizam da je Tito imao pedesetih godina na dlanu imao mogućnost ulaska Jugoslavije u NATO u komadu, i sve uz ogromnu američku finasijsku pomoć, procesa koji se u mnogostruko nepovoljnijim uslovima upravo odvija pred nama sa skoro šezdest godina zakašnjenja. Možemo li zamisliti perspektivu Jugoslavije da je Tito dozvolio takav razvoj događaja? Da je tada Jugosalvija ušla u NATO može se pretpostaviti da bi danas bila u komadu, a u ekonomskom smislu gotovo sigurno na nivou Španije…”

    Veliki Majstor je, iako bonvivan, prenebregao modu i surovo likvidirao taj embrion.
    Steta. Nemjerljiva. Tim abortusom je bez imalo sumnje ubijena jedna drzava.

  4. Slavko,

    odličan tekst. Bilo bi lijepo da nešto napišete o Titovom odnosu prema Karađorđevićima. Oni su za njega bili noćna mora, njih se najviše bojao.
    No to nekom drugom prilikom ako stignete.

    Puno pozdrava i dobro zdravlje,

    Igor iz PG

  5. Analiza sa kojom se, uglavnom, slazem.
    Dodao bih da su Jugoslavija, Grcka i Turska pocetkom pedesetih godina proslog vijeka potpisale Ugovor o savezu, političkoj saradnji i uzajamnoj pomoći. Taj ugovor je vecini istoricara uporiste za tvrdnju da je Jugoslavija, u tom periodu, bila pridruzeni(neformalni) clan NATO pakta.
    Problematicna je misao:
    “Tito je do smrti ostao samozadovoljni diktator, talog hladnog rata, poltički fosil u jednom potpuno promijenjenom svijetu, muzejska atrakcija međunarodne politike” jer je ipak do Titove smrti hladni rat bio na vrhuncu.
    Ekonomski pakt između Nixona i Brežnjeva SSSR je 1975. odbacio. Sukob dvaju supersila nastavio se indirektno i tokom detanta, u zemljama Trećeg svijeta. Krizna žarišta bila su u Aziji (Jomkipurski rat, Iranska revolucija), Africi (Angolski građanski rat, Građanski rat u Mozambiku) i u Latinskoj Americi (Čileanski državni udar 1973., Revolucija u Nikaragvi). Upravo zbog svih ovih događanja umanjena je i vrijednost SALT II pakta koji je potpisan 1979.
    Nekako se Tito u tu sliku sjajno uklapao.

  6. Uživam čitajući vaš ugao objektivnosti.
    Tako malo toga postoji o tom vremenu i kritika Titovog perioda, pa i perioda prije Tita, skoro da ne postoji ili je isuviše stranačka odnosno subjektivna.
    Zbilja mi je drago da mogu “dopreti” do vaših tekstova.

  7. Interesantno,..probajte u ovo pletivo dodati i zicu masonerije i Titove respektabilne uloge u njoj,bilo bi jos interesantnije,a posebno u kontekstu Karadjordjevica.

  8. veoma interesantno! Kao sto neko ranije rece, hvala za cas Istorije.

  9. Marsal je 50-ih bio na vrhuncu moci, ali mu se ulazak u NATO ucinio kao ozbiljan prst u oko SSSR-u, pa je zato napravio ugovor sa Grckom i Turskom nesto kasnije, da bi uveo SFRJ u NATO na mala vrata…od te godine pocinje kraj Jugoslsvije…ozivljavaju ustase kroz MASPOK….cetnici kroz svoju dijasporu, a Tito..bas kao sto rece Vladimir Velebit….

    Ave Slavko, moritur te salutant!

  10. I sad imamo “istorijsku šansu” da udjemo u NATO. Zbog te “šanse” Djukanović uživa ovoliku podršku relevantnih medjunarodnih faktora, prije svega Amerike. Mislim, da sve dok nas u NATO, širom na sramotu ne uvede, može da radi od nas i od Države što mu je volja, i nema šanse da izgubi vlast.
    Stoga, za mene NATO i demokratija nemaju nikakve veze, tj. kod nas se pokazuje da je NATO kočnica demokratizaciji.
    U medjunaornu “real-politiku” se ne razumijem i kao takva me ne interesuje.
    Što si tiče Tita, za ove današnje “demokrate” i “visoke političare” iz cijelog regiona, mimo Slovenačkih, bio je i demokrata i politički vizionar, uz sav svoj apsolutizam i nemale greške.

  11. Uvaženi Zipp,
    smatram da sada nemamo istorijsku šansu da uđemo u NATO, jer se šansa ukazuje, a nama se ulazak u NATO nameće.
    Istorijska šansa je, kako mi se čini, bila onda, u vremenu koje je Slavko elaborirao. koliko god da je bio vješt, Veliki Majstor ne bi mogao da vrda toliko Amerikancima u NATO kolu, koliko je vrdao sam sa sobom u kozaračkom kolu nesvrstanih koje je i vodio i razvodio.
    Da ne bi bilo zabune, Amerikance i NATO ne doživljavam kao lučonoše demokratije, ali, smatram da prije 55 godina američka spoljna politika nije imala tako oštre i duge zube (niti da je bila toliko licemjerna) kao danas, i da bi njihova tadašnja influenca bila blagotvornija po FNRJ/SFRJ nego li što je danas po Crnu Goru.

  12. Zipp ti si velemajstor da napises poljanu teksta, a da ne kazes nista. To sto tebe ne zanima medjunarodna real-politika govori da su tvoje stranice nakucanog teksta utoliko lakse.

  13. ko ce ga znati, nesto kad pogledam, mozda tito i nije bas vjerovao NATO-u i kasnije, EU, jer nam se i ona nudila. jednostavno, ovdje je bio samoupravljacki socijalizam, tamo ne, a tito je vodio politiku da to postane svjetski poredak, a ne ljigavi kapitalizam. pitanje je da li je tito, kao sto se uveliko tvrdi, bio samodrzac i vlastoljubac, diktator, treba uzeti vrijeme i tadasnje okolnosti, uopste u svijetu, glave su padale za vrlo male stvari, a svjetsku politiku je trebalo voditi !!

    on je, jednom prilikom, vrlo mudro, predstavniku kraljevske vlade, kada ga je upitao da li ce biti izbora, mogucnosti da se neko jos pojavi i bori sa komunistima za vlast, dakle, glasanja, rekao, prafraziram: … da, da, nema nikakih problema… samo, morate znati, neki su vec glasali !! – kako? pitao je predstavnik, a tito ce : pa, oni koji su poginuli za slobodu u borbama protiv fasista… oni su dali svoj glas.

  14. visestranacje ovdje znaci rat – ovo je rekao pedesetih nekom stranom novinaru, 30 i kusur godina kasnije je i izbio…

    cusmo i za primjer drogbe, svjetski poznatog fudbalera, pitam se sto ga majka nije nazvala po nekom zapadnom politicaru🙂

  15. ugledni prof. dr zarko korac, sa filozofksog fakulteta u beogradu, bivsi potpredsjednik djindjiceve vlade : U svojim udžbenicima oni nisu mogli ništa pročitati o Josipu Brozu. Oni ne znaju ni ko je bio Josip Broz. Njih su učili da je partizanski pokret bio komunistički puč, da partizani nisu ništa drugo radili nego ubijali ljude, da su, kad su došli na vlast, pobili sve što je vredelo u Srbiji i onda zaveli gvozdenu diktaturu. Tu priču imate manje-više u većini medija u Srbiji. Jedan nedeljnik je izašao sa naslovom “Ko je pobedio u Drugom svetskom ratu“. Ne postoji novina u Evropi koja bi to mogla imati na naslovnoj strani. Srbija nema predsednika države koji će kao Mesić da kaže da je Blajburg ustaški dernek.

    ja ovo potpisujem.

  16. Upravo sam pogledao dio onoga legendarnoga dvoboja između Perovića i Đinđića pa odlučih malo svratiti i na ove stranice.
    Gospodin Perović nije u pravu kada tako piše o Titu, stoga bih ga molio da pročita knjigu “Povijest izbliza” hrvatskog akademika Dušana Bilandžića!

  17. Kad su nas prije 30 godina kao pionire počeli uvoditi u komunizam osjetio sam da je to budalaština…I djete je moglo primjetiti kontradiktornosti u tadašnjem društvu.Plus ,one marame su mi bile tako odvratno…Izgledala mi je neukusno ta Titovo neskromnost … Ali mi je ipak bio simpatičan i interesantan …. I danas je. Tito je imao stila i bio je pravi svjetski čovjek.A ne ko negki namrgodjeni dugajlija u uskim odjelima koji glumi našeg spasioca kad nam je sa svojom družinom uništio mladost i pokrao budućnost….

    Danas mnogi iako nisu djeca već odrasli ljudi ne vide i ne mogu da razluče ono što se dogadja ovdje oko nas.
    Pljačka i hipokrizija….Još nastoje da nas predstave neznalicama i nesposobnjakovićima.To je ona kap koja preliva čašu i čini da oni nikad ne postanu klasa već škart roba bilo čega što žele da glume i budu.

    Samim tim da oni koji vladaju i njihove porodice slove za najveće biznismene u Crnoj Gori kazuje dobro sa kim imamo posla.Dobro je rekao Krleža…Iza svakog velikog bogatstva krije se zločin.Vjerujte da je 100% u pravu.

    Tito se nije bavio biznisom….Ovi naši vladari se baciše na zaradjivanje i obrtanje.Oće da se dokažu.Tito se dokazao dje bi se oni upišali svi do jednoga.Tamo dje je Tito zaradio ne gleda se sa prijekorom….
    Dje su ovi naši biznismeni na funkcijama zaradili gledaće im se do ko zna kojeg koljena sa zlim okom … Na nos će im izaći….Pa i oni njihovi simpatizeri su toga svjesni…Prećerali su …

    Dobro…može se reći da odradjuju posao…al non stop im je noga na gas…Ipak je jedan Šumaher.

  18. Kaže Slavko da je Tito imao cijelu državu. I zaslužio je sve te privilegije. S narodom se borio po šumama i gorama. Neka Slavko nađe svjetskoga državnika koji se u ratu maknuo od fotelje i kamina!

  19. Mogu zamislit moga unuka, kad stashe i ako nauchi maternji, kako chita o chetrdes godina vladavine Mila Djukanovica,
    o shansama koje nije propushtio, da propushti,
    i pita sebe, a dje je bio tata i djedo, shto neshto ne preduzeshe, da se prikljuche civilizovanim narodima ?????

  20. chudo kako je tito znao u sta ce da ode jugoslavije posle njega…iako neobrazovan do tanchina je poznavao stvari i ljude na nasim prostorima …ima toliko njegovih izjava iz 50, 60 , facinantno je koliko je poznavao psihologiju nasih ljudi , sve je znao … sve

  21. DS,

    Strasno je da neko DANAS moze napisati ovo sto ste Vi napisali:

    “Kaže Slavko da je Tito imao cijelu državu. I zaslužio je sve te privilegije. S narodom se borio po šumama i gorama. Neka Slavko nađe svjetskoga državnika koji se u ratu maknuo od fotelje i kamina! ”

    Mislio sam da danas niko nema drskosti da rece ovakvu komunisticku laz. Prevario sam se.

    1.
    Tito nije bio drzavnik u toku rata. U toku rata on je bio Kominternin covjek koji je digao ustanak po nalogu iz SSSR-a. Dao je naziv ustanicima partizani sto je to bio sovjetski naziv za pozadinske gerilce. Osnovao je I proltersku brigadu na Staljinov rodjendan. Sve u cilju slavljenja velikoga vodje svjetskog komunizma.

    Ovo sto sam napisao je vrlo oprezna ocjena. Postoje indicije, vrlo jake indicije, da je Tito bio agent, cak i ekzekutor, koji je prezivio sam zato sto je drugi agent, Mustafa Golubovic, upao u zamku i poginuo.

    Kasnije ce se Tito se otrgnuti Rusima. Informbiro je kulminacija toga. Njegov otpor Staljinu nije bio motivisan dobrom Jugoslavije nego cuvanjem licnog posjeda.

    Ipak ne bih otisao tako daleko da ga nazovem ‘medjunarodnim hostaplerom’ kako je nazvan jednom u Hrvatskoj ali je neosporno da nikada nije vodio politiku za dobro naroda Jugoslavije nego za svoje licno dobro.

    2.
    Ko moze da zasluzi CIJELU DRZAVU i da bude gospodar zivota i smrti 20 miliona ljudi. Ako veci imate tako IZVITOPERENU logiku, zasto je ne dovedete do kraja? Zast je kralj Aleksandar to manje zasluzio od Tita? Ili Franko? Ili Staljin? Ili u krajnjoj liniji Dzingis Kan.

    Tako je bio u srednjem vijeku pobjednik u ratu postaje GOSPODAR stanovnistva. Dovedite stvar do kraja. Nazovite stanovnistvo kako se zvalo u srednjem vijeku ako vec imate sredjovekovne nazore. Kazite da je drug Tito zasluzio da ima 20 miliona KMETOVA. Mozete da dodate da je bio relativno blag gospodar. Nije spaljivao na lomaci, nije cerecio, nije imao pravo prve bracne noci. Ali morate reci i koliko je svojih kmetova Tito ubio bez razloga. A koliko je tek kmetova indirektno stradalo zbog njegove ambicije.

    3.
    Sto je narod iz Vase price zasluzio? Onaj koji je bio sa Titom. Da postanu kmetovi?

    Mozda Vas dovodjenje stvari do kraja osvijesti.

    PS

    Dusan Bilandzic je bio medju najboljim autorima koji su smjeli pisati u komunizmu. Ali danas mi znamo sto se onda nije moglo znati. To je ucinjelo Bilandzica prevazidjenim i nebitnim. Koliko je u komunizmu pomagao da saznamo toliko danas odmaze.

  22. An passan

    smeta mi što se u raspravama o ne tako dalekoj prošlosti uvijek-pardon:u većini slučajeva, poistovjećuju Tito i Jugoslavija.

    svakako da ne mogu biti posmatrani razdvojeni, ali, nisu jedno.
    naravno, to nije tek tako: kult ličnosti je produkt totalne indoktrinacije, maltene tetoviranja u gene. nametanje volje policijom, vojskom i udbom koji su svojim brojčanim gabaritima uveliko prevazilazili potrebe i mnogostruko veće države, a sve u cilju održanja apsolutne vlasti samoživog hedoniste koji je uvijek potezao brže od protivnika (upečatljiva sekvenca sa pismom Staljinu).

    no, to , smatram, nije prava priča o bivšoj državi, koja je imala nespornih ekonomskih i kulturnih potencijala, kao i ljudi koji su razmišljali “van kutije”.

    autorski rakurs Slavka Perovića mi je zato interesantan, intrigantan i poučan: glavni protagonisti njegovi eseja ne zaklanjaju tijelima i djelima ono što na fakultetu režije zovu “big screen”.

    projekcija bivše države u datom momentu nikad nije u stop-kadru, već stalno ima tu motoriku 24 slike u sekundi. sinemaskopski, kako reče jedan od komentatora koji dolaze ovdje i čije opaske takođe rado čitam. s vrlo preciznom montažom. a osjećaj koji taj film budi u gledaocu u adekvatnoj terminologiji je “bittersweet”. tim prije što ostavlja takozvani otvoreni kraj: šta bi (sa svima nama) bilo da je…

    da, Don Manuel, niko ne može da zasluži cijelu , i takvu državu.

  23. Danas se sve zna, ništa ne može ostati prikriveno i zato istina bole one koji misle da ne znamo čitati između redaka. Da vidimo…

    1. Tito je bio preinteligentan čovjek da ne bi pojmio kamo vodi staljinistička diktatura. No znao je da se s rogatima ne valja bosti i da treba pričekati njihov pogrješan korak. A taj je korak došao nakon 1945. godine kada su zahladili odnosi između zapadnih saveznika i Staljnova režima. Tito je dobro znao da se radi o licu i naličju iste, nedemokratske medalje. Staljin je ubijao ljude, ali što reći na Trumanovo bacanje dviju atomskih bomba na nedužne Japance. Što reći na smrt više od milijun njemačkih ratnih zarobljenika?

    «Ne znamo gotovo ništa o tome da su Amerikanci po završetku Drugoga svjetskog rata u močvarama rijeke Rajne držali milijune njemačkih zarobljenika. Za kratko vrijeme, više od milijun umrlo je od hladnoće, bolesti i gladi. Među njima bili su i prisilno mobilizirani Slovenci. Te žrtve upisane su kao “ostali gubici”. Čista statistika – ili kao što je to rekao Staljin: smrt jednoga čovjeka je tragedija, a smrt milijuna statistika! Čovjek se mora upitati je li bolje umrijeti od gladi i hladnoće u otrovnim močvarama u slivu Rajne. O tome piše Kanađanin James Bacque u knjizi Planirana smrt (Der geplante Tod). SAD je brutalno primjenjivao silu, iako to nije bilo po Marshalovu planu. Nisu se upotrebljavale samo metode preodgajanja, “denacifikacije”, niirnberškog suđenja i kolektivnog ispiranja mozga Nijemcima. Njihove ruke nisu bile krvave kad su se “pobrinuli” za zarobljenike močvara oko Rajne, iako su znali što čeka dva milijuna Kozaka i Rusa, ali i Slovence, Hrvate i Srbe koje su 1945. vratili Staljinu i Titu. O tome piše Nicholas Bethell u knjizi Posljednja tajna 1945. godine (Last Secret 1945).»

    Nije Tito čuvao osobni posjed jer bi onda jugoslavenski narodi dobili novoga Ceauşescua. Rumunjski je diktator bio najodaniji Staljinov saveznik i živio je kao bubreg u loju. Narodu je bilo loše, ali ne i njegovu vođi. Tako je i Tito mogao glumiti pudlicu i nastaviti uživati u privilegijima. Ali on se suprostavio Staljinu koji se, zajedno sa satelitima, spremao poslati nekoliko milijuna vojnika na Jugoslaviju. Zar je Titu, da je mislio samo na svoje interese, trebao takav rizik?

    Zar otvaranje granica nije vođenje politike u interesu naroda. Tko je htio, mogao je pobjeći iz «komunističkoga pakla». Koji nikada nije postojao jer je jugoslavenski poredak bio socijalistički. Znamo i da pakao ne postoji!

    2. Titovu veličinu potvrdio je i suradnik Draže Miha(j)ilovića!

    Zato bih želio prenijeti riječi ponajboljega hrvatskoga povjesničara, akademika Dušana Bilandžića koji je prije nekih tridesetak godina u Londonu susreo bivšega člana Miha(j)ilovićeva štaba, inače unuka Bore Stankovića, tada novinara Radija Slobodne Europe. Stankovićev ga je unuk iznenadio “priznanjem” o uzrocima poraza četničkoga pokreta. Istaknuo je da su četnici svoju politiku bazirali na mržnji prema svim ostalim narodima na jugoslavenskim prostorima i previše bili okrenuti povijesti – caru Dušanu, sv. Savi,… Komunisti su, pak, neprestano govorili o bratstvu i jedinstvu, okretali se budućnosti! Ako laže rog (“komunistički” povjesničar), ne laže Stankovićev unuk!

    Je li vi znate da američki predsjednik, bez obzira bio republikanac il demokrat, uvijek dolazi iz iste interesne skupine? Dakle, on je samo produžena ruka jedne politike koja je donijela toliko zla svijetu. Tito je bio izvan ijednoga kruga i zato je zaslužio da vodi državu. A da nije bio gospodar života i smrti pokazuje već spomenuto otvaranje granica.

    Pročitajte i što je Dan Tana o Titu rekao u Politici!

    Који од тих сусрета посебно памтите?
    Онај са Титом, кад је дошао у посету Никсону 1967. На том пријему Тито ме је питао: „Како тако добро говорите српски“. Кад сам му казао да сам из Југославије отишао 1953, рекао је: „Значи побегао“. Одговорио сам потврдно, а он је на то, пред свима, имао свој коментар: „Да сам био на Вашем месту поступио бих исто“. Тито је, очигледно, био велики мангуп, мангуп у најбољем смислу те речи.»

    3. Narod je zaslužio malo dostojanstva. A nakon porođajnih muka nove, Titove države, početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća granulo je sunce. Jest, 10 posto ljudi bilo je proganjano. Ali interes većine prevladava. Vozač gradskog autobusa iz jednoga hrvatskoga grada, brat hrvatskoga branitelja koji je razočaran iselio iz države za koju se borio protiv velikosrpske agresije, rekao je pred svim putnicima:

    »Nisam Jugoslaven, ali u Titovoj sam državi bio sigurniji bez posla, na ulici, nego danas na radnomu mjestu!»

    P. S.

    Slični ste forumašima kojima sam na Politikinim stranicama objašnjavao da bi se svaki Srbin trebao stidjeti Karadžića. Osobito nakon onoga što je o njemu napisala Biljana Plavšić. Jasno, odmah su krenule vrijeđanja te osuđene ratne zločinke. Vi ne vrijeđate Bilandžića na taj način, ali Vama poručujem isto kao i Politikinim forumašima. Pročitajte knjigu onoga koga ponižavate. A Bilandžićeva se zove «Povijest izbliza».

  24. Za one koji još nisu shvatili tko je drug Tito!

    http://www.e-novine.com/feljton/31052-Sukob-pomolu.html

  25. DS,

    Ipak je imalo efekta to sto sam doveo Vasu logiku do kraja. Pobjegoste daleko od onoga o cemu pocesmo. Pa cu Vas podsjetiti:

    1.
    Nije Tito bio sa narodom u sume nego je poveo dio naroda u sume.

    2.
    Tito je poveo narod u sume da POMOGNE SSSR-u a ne zato sto su Njemci okuprali Jugoslaviju. U protivnom bi dao naredjenje o dizanju ustanka dva mjeseca ranije. Ne bi cekao napad na SSSR.

    To je potpuno prirodno jer je Tito bio covjek Kominterne i u Spaniji i u Jugoslaviji. Moguce cak da je bio i direktno agent KGB-a.

    3.
    Titov cilj je bio prije svega i iznad svega uspostava komunisticke diktature u Jugoslaviji a ne oslobodjenje od Njemaca.

    4.
    Tito je slavio Staljin kao vodju svjetskog komunizma sve dok nije uspio da stvori LICNU komunisticku diktaturu.

    5.
    Kao komunisticki diktator on je ima apsulutnu vlast kao i svi drugi komunisticki diktatori. Nije pretjerano reci da je posjedovao cijelu Jugoslaviju.

    6.
    Svaku sansu da se komunisticka diktatura transformise u demokratsko drustvo Tito je sasjekao. Nije htio da se odrekne apsolutne vlasti.

    7.
    Propustivsi sanse da demokratizuje Jugoslaviju dok se to moglo relatino lako ucinjeti, Tito je poplocao put za ratove 1991.-1999.

    8.
    Zbog sedam gornjih stavki Tito se treba smatrati NESRECOM Jugoslavije i njenih naroda.

    9.
    Niko ne moze imati pravo da posjeduje cijelu zemlju. Ponavljam niko. Ni najbolji! A Tito je daleko od najboljeg. Iako je bilo gorih – Enver Hodza, Pol Pot, Staljin…

    PS
    Da ste pazljivije citali primijetili bi da ja Bilandzica ne ‘ponizavam’.

    Bilandzicevi intervjui i knjige tokom kasnih sedamdesetih i osamdesetih su bili korak naprijed. Uvijek mi je djelovao kao covjek koji istinski zeli demokratske reforme u Jugoslaviji. Nazalost ljude kao Bilandzic je pregazilo vrijeme. Dogadjaji su ih pregazili. Njegovo pisanje iz devedesetih je bilo ono sto je osamdesetih Jugoslavija trebala. Mislim da bi Bilandzic to rado napisati osamdesetih da je mogao.

    Njegovo pisanje je polako ali neumitno postajalo korak nazad. Sa otvaranjem Ruskih arhiva tek cemo saznati ko je bio Tito. Poruka, nadjena u ruskim arhivima, koju je autor teme naveo je frapantna: ‘Josife prestani da mi saljes atentatore jer ako ja jednog posaljem to ce biti dovoljno.’ Ko je tu poruku mogao poslati a da je Staljin ne shvati kao smijuriju?

  26. Tja, taj tekst za koji daješ link i nije baš neki primjer, no samo prepričavanje već napisanog + copy/paste technology. Npr. “neslaganja” oko petokrake nisu bila bitna, niti je o tome u onovremenoj sovjetskoj istorijskoj literaturi iole značajnije pisano. To je jedna epizoda koja je u startu bila nebitna, potpuno beznačajna, rekao bih na nivou prigovora.

    Mnogo suštinskiji i dalekosežniji bio je npr. sukob oko NOO (Narodnooslobodilačkih odbora), organa vlasti za vrijeme rata i o tome se u sovjetskoj istorijskoj literaturi zaista mnogo pisalo, i u vrijeme IB i poslije. Drugo, autor s pravom ukazuje na spor oko AVNOJ-a, ali grebe po površini. Riječ je o tome da su odluke AVNOJ-a cementirale ulogu Tita i KP u budućoj Jugoslaviji, a da Moskvu niko nije pitao. Što je, svakako, bio neposluh, loš primjer za druge. Kasnije se ispostavilo da je Staljin imao nekoliko kadrovskih varijanti za Jugoslaviju poslije WW2 i da Tito nije bio nesporni favorit. O tome ima dosta kod G. Dimitrova.

    To su bili mnogo značajniji problemi u odnosima dvije partije/zemlje i na to su ukazivali i jugoslovenski autori. Tako da je taj tekst na koji referiraš nije ništa do manje-više rutinsko pisanje o tom periodu.

    Dakle, ovde je Slavko na jednom mjestu piše da je, uprošćeno, Tito rekao NE da bi zaštitio svoje dupe a ne narod, državu, partiju bla bla. I to je tačno: Tito je čuvao najprije svoju glavu, i to doslovno, pa tek onda ide sve ostalo. Nažalost, malo je živih relevantnih svjedoka a kada se razmatra taj period uvijek ima viška mržnje, osvjete a manje razuma i razumijevanja istorijskog konteksta.

    Možemo mi danas o svemu kritički razmišljati, pa i o događajima od prije 60 godina ali je metodološki prihvatljivo zadržati se na opštim ocjenama, bez ulaženja u detalje, konkretne događaje i ulogu pojedinaca. Ipak, bezuslovna primjena današnjnjih mjerila, kriterija, znanja na vrijeme pre 6 decenija ne vodi računa o kontekstualizaciji pojedinih istorijskih događaja ili perioda što, opet, značajno zamagljuje cijelu sliku.

  27. 1. Tito se borio u šumi. Drugi veliki državnici smjestili su se daleko od ratišta. Iza njih stajala je država, a iza Tita samo vučjak.

    2. Bravo, Tito bez kučeta i mačeta da digne ustanak i trči pred rudo!? Čudesna logika. Valjda je trebalo osluhnuti kako će se razvijati situacija. Mudar to vođa tako radi.

    Agent Kominterne jest, ali ne i njezina lutka. Opet niste naučili gradivo, stoga ponovno pročitajte prvi dio Perišićeva feljtona u E-novinama!

    3. Legitimno je pravo da se boriš za vlastite ideje. Ne vidim razliku između tzv. demokracije koja ubija milijune domorodaca, baca atomske bombe i komunističke diktature. Sve je to lice i naličje istog ogledala. I ne znam kako je to Tito mogao doći do vlasti bez pobjede u srazu s Nijemcima. Dakle, Tito je želio i jare i pare. I dobio ih. Tko umije, njemu dvije!

    4. Već sam djelomice odgovorio. Ne vidim razliku između slavljenja zločinca koji je kriv za smrt 7 milijuna Ukrajinaca i zločinačke britanske kraljevske obitelji koja na svojoj duši ima još više mrtvih. Ali obojica znamo da je Tito samo glumio da slavi Staljina i da je čekao najbolji trenutak da se odvoji. No mnogi se i dan-danas drže kraljice i njezine zločinačke politike.

    5. Britanska kraljica posjeduje Veliku Britaniju, SAD, afričke države. Prije je na tim područjima carevala britanska vojska, a sada kapital kraljičinih poslušnika. Čitajte malo. Nije u redu da živite u neznanju.

    6. Vidjeli smo što se događa kada se komunistička diktatura, koja nikada nije postojala u Jugoslaviji, počne pretvarati u demokratsko društvo. Opet nište nista naučili. Balkanski su narodi stoka i treba im čvrsta ruka. Bosna i Hercegovina najbolji je primjer. Iako su njihovi političari mlaka vodica u odnosu prema onima koje je Tito držao na lancu.

    7. Tito je stvorio Ustav 1974. godine, Tito je ostavio kolektivno predsjedništvo, ali badava kada je svatko vukao na svoju stranu. Ako nam deset godina poslije Titove smrti nije bilo dovoljno da dođemo pameti, ne znam zašto bi za to bio Tito kriv.

    8. Mali ispravak. Tito se zbog sedam prethodnih točaka može smatrati nesrećom za 10 posto jugoslavenskih naroda. Za ostalih 90 posto bio je sreća. Kada Amerikanci dosegnu tatvu razinu zdravstvene zaštite kao što smo imali u Titovo doba, onda se javite bajkama o sreći i nesreći.

    9. Tito je, gledajući veličinu države kojom je vladao, bio najbolji svjetski državnik 20. stoljeća. Skromnomu u njegovoj državi nije ništa nedostajalo, falilo je samo bukačima. Ali tko im je kriv kada nisu znali držati jezik za zubima.

    Brdo došlo Muhamedu!

    Slovenska televizija nedavno je objavila dokumentarni film o Titovoj velikoj pobjedi nad staljinističkom Rusijom. Iako je Staljin namjeravao poslati četiri milijuna vojnika na Jugoslaviju koju je branilo deset puta manje ljudi, Tito nije odustao. Na kraju je, nekoliko mjeseci prije smrti, poslao pisamce u kojemu Josifu poručuje da je izbjegao brojne pokušaje atentata. Staljinovi poslušnici pokušali su upotrijebiti otrov, bodeže, pištolje, ali je Titova glava ostala na ramenima. Na kraju pisma Tito kaže da bi lako mogao u Rusiju poslati svoga čovjeka za kojega jamči da će imati više sreće pri takvoj raboti. No Staljin je ubrzo umro i dvije godine nakon toga Njikita Hruščof ponizno je došao u Beograd i na aerodromu pročitao pismo isprike. Strana je štampa tada javljala da je Tito uspio “nemoguće” jer je “brdo došlo Muhamedu”.

    Sada znate…

  28. DS,

    1.
    Tito se borio u simi PRIJE nego sto je bio drzavnik. Vecina drzavnika iz II rata su se borili u ratu, prije nego su bili drzanici.

    Tu komunisticku LAZ da je Tito jedini drzavnik koji se borio u ratu znam od kad znam za sebe.

    2.
    Tito je digao ustanak kako Vi kazete ‘bez kuceta i maceta’. Isto bi bi bilo i u maju i u julu. Naknadna pamet prica da je to bila strateska procjena. Jos jedna komunisticka LAZ. To je bilo spasavanje glava od Gestapoa i izvrsenje naredbe Komintere.

    Agent Kominterne je AGENT. Svaki agent radi za onoga ko mu je gazda. Tako je bio i sa Titom. Tito se otrgnu. To je znak pameti, hrabrosti i srece. Nije se otrgnuo iz ideala nego iz interesa.

    3.
    Tito se borio za uspostavu LICNE komunisticke dikatature. Naglasio sam bitnu rijec. Svaka diktatura ima ‘opravdanje’ u vidu ideologije. Tako je Titovo opravdanje bio komunizam.

    Komunizam predvidja egalitarno drusrvo. Tito je zivio kao PADISAH. Ne kao predsjednik drzave nego padisah. Hitler, Staljin, Franko, Mao, Musolini… su bili mala djeca kad se pored sa Titovim luksuzom, ekstavagancijom, raskosi…

    Vi imate veze sa Hrvatskom. Mora da ste culi za vic dje Titu u san dolazi majka. Pita ga ona: ‘Joza, kak zivis?’ A Tito ogovara: ‘Ne brini. Imam to i to i to…” Nabraja tako Tito a onda ga majka prekie: “Pazi da ne dojdu KOMUNISTI I uzmu ti sve.”

    Toliko o Titovim komunistickim idealima.

    4.
    Priznali ste Titove zlocine. Sto je dobro. Doduse pokusavate da im umanjite znacaj sa jos jednom komunistickom LAZI. Ta laz kaze da svi rade to sto je Tito napravio.

    5.
    Onda ide jos jedan komunisticka LAZ – britanska kraljica posjeduje Veliku Britaniju taman kao Tito Jugoslaviju. Tako u Britaniji ‘nema’ slobode stampe, zastite ljudskih prava, demokratskih izbora, pravne drzave i Elizabeta likvidira svakoga ko joj se ne svidja jednim telefonskim pozivom…

    To je bila oficijena komunisticka ‘istina’ u Jugoslaviji. Ta LAZ je trebala da pokaze da Tito ne radi nista razlicito od svakog demokratskog drzavnika.

    6.
    Slijedi jos jedna LAZ Jugo komunista: “Balkanski narodi su stoka pa im treba cvrsta ruka.”

    Na stranu sto je ta laz ne-komunisticka. Po komunistickoj ideologiji su ljudi isti. Nema dobrih i losih naroda. Ta je laz u kontradikciji sa predhodnom lazi jer implicira da cvrsta ruka neophodna za balkanske narode ali ne i za sve druge narode. To je indirekno priznaje da vlast nije ista u npr. Velikoj Britaniji kao sto je bila u Titovoj Jugoslaviji.

    Onda slijedi: ‘U Jugoslaviji nije bila diktatura nego cvrsta ruka!” Ovo diktatura ruzno zvuci ovo cvrsta ruka je prihvaljivo. Naravno da je i to komunisticka LAZ.

    7.
    Ustav iz 1974. je bio takav da ne moze da funkcionise bez Tita kao vrhovnog arbitra. I Tito je bio SVJESAN toga. (Izvor Ficroj Meklin.) Da li Bilandzic pise da je Tito bio svjesan da ostavlja Ustav koji ne moze da funkcionise?

    8.
    U Jugoslaviji su bili proganjani oni koji su vidjeli dje Titova vlast vodi. To su bili najbolji koji su mogli izvuci Jugoslaviju na pravi put. Samim tim Tito je bio nesreca ne samo za one Jugoslovene kojima je vladao nego i za potomstvo.

    9.
    Tito je medju najgorim drzavnicima 20 vijeka. Jugoslavenska ekonomija je zivjela na dopingu zapadne pomoci i jeftinih kredita. Jednom kad je Tito umro dosle su stvari na naplatu.

    Vase pisanje nije drugo do rezciklaza komunistickih LAZI koje sam naucio na pamet jos kao dijete.

  29. bilo kako bilo FAKAT JE DA NAM JE BILO BOLJE POD TITOM nego što nam je sada…
    Tako će vam reći velika većina svih naroda bivše JUGE…
    a danas je 2009…dvades godina od njegove smrti…
    Jugoslaviju nije rušila KOMUNISTIČKA IDEOLOGIJA I TITO nego četnička i ustaška ideologija pomognuta muslimanskim,albanskim i slovenačkim separatizmom…Znači oni koji su bili poraženi….
    Naravno da su TITO I KOMUNIZAM daleko od demokratije ali sigurno nisu tako crni kako ih neki opisuju….
    Da TITO poslije 2sv.rata nije došao na vlast možda bi KRALJ bio taj koji bi nam kroio sudbinu.
    Koliko bi onda bili zadovoljni,o tome neću ni da razmišljam……
    I dan danas ,po gradovima bivše JUGE,armija mladih ljudi nosi majice na kojima piše :JOSIP BROZ DOBAR SKROZ…
    Njima sigurno nisu isprali mozak komunistički mediji,jer su rođeni poslije svih tih dešavanja….
    ukratko:ja ne mogu da “prezirem” TITA ali mogu i hoću da osudim sve zločine i ne djela koje je on počinio ili su počinjeni u njegovo ime…

  30. sefadin,

    Vasa izjava:

    “bilo kako bilo FAKAT JE DA NAM JE BILO BOLJE POD TITOM nego što nam je sada…”

    Tito je vladao 35 godina. Najbolje godine pod titom su bile dobre. Ali one su bile dobre svuda u svijetu. Od 1950. do 1974. je period NEVIDJENOG porasta standarda.

    Najbolje godine pod Titom bi bile bitno bolje da us napravljenje reforme.

    Konacno ono sto je slijedilo je neodvojivo od Titovih godina. I ekonomske kriza od 1980. Stabilizacija itd. I agonija i ratovi u Jugoslaviji.

    Malde generacije nijesu informisane o Titu. One slusaju ono sto starije generacije pamte od idealizovane komunisticke propagande.

  31. Don Manuel vrlo je neozbiljan forumaš jer ne piše znakove «č», «ć» i slične, a usto ne čita tekst koji je napisao. Zato objavljuje nevjerojatne besmislice.

    1. Nijedan se veliki državnik u Drugomu svjetskomu ratu nije potucao po šumama. Većina nisu svi, stoga sam očekivao da ćete navesti ime i prezime. Ali svi znamo zašto to niste napravili.

    2. Hitler pokorio gotovo cijelu Europu, a 2009. našao se neki Don Manuel koji zamjera Titu što nije digao ustanak mjesec dana prije!? Najvažnija jest činjenica da je Tito na kraju pobijedio. Sve je ostalo nebitno.

    3. U Jugoslaviji nije bilo komunizma, ali Don Manuel ne vidi šumu od drveća i trebat će godine da shvati da smo živjeli u socijalističkoj državi.

    Krleža o Titu…

    Titova je povijesna uloga pozitivna.

    Prvi je ujedinio sve Hrvate u jednu državu!

    Slovence je spasio od tranzitnog udara Njemačke, Italije i Mađarske.

    Srbima je osigurao prosperitet – ekonomski i tehnički.

    O zasluzi za Makedonce, Albance, Muslimane da i ne govorimo.

    4. Lako je filozofirati i osporavati laži. Navedite koje sam to laži napisao. Za sve moje tvrdnje postoje lako dokazive činjenice. I to iz zapadnih, nekomunističkih izvora. Pitajte domorodačko stanovništvo SAD-a, Kanade, Južne Amerike, Australije…

    5. Za razliku od Vas, ja sam radio na svjetskomu deviznomu tržištu i malo sam bolje upoznat sa situacijom. Centar svjetske moći nalazi se u Londonu. Raspitajte se malo, ne će biti zanimljivo ako Vam otkrijem sve detalje.

    6. Balkanski su narodi stoka, što je neporeciva istina. Da nisu, tri bi se naroda u BiH sutra dogovorila. Ali već se 20 godina ne mogu dogovoriti i stvar spašava čvrsta ruka. Nisam znao da su visoki predstavnici u BiH prikriveni komunisti.

    7. Taj je Ustav bio temelj razgraničenja nakon raspada Jugoslavije. Da nije valjao, ne bi ga međunarodna zajednica prihvatila. Ili je i Badinterova komisija bila komunistička…

    8. Titova vlast donijela je mnogo samopouzdanja jugoslavenskim narodima. Oni koji su kritizirali Tita dobili su priliku, ali zadnjih 20 godina nisu napravili ništa vrijedno. Boranija, rekli bi Srbi…

    9. Jugoslavenska ekonomija živjela je na stranim kreditima. Živjelo se dobro, daleko bolje nego danas. A i danas živimo na stranim kreditima, samo ih je mnogo više. Mnogo…

    Dakle, nijednu moju «laž» niste osporili. Slab ste polemičar, ruglo Perovićeva foruma. Ali i u demokraciji ima korova…

  32. DS, reci za Don manuela da je slab polemicar i da nije znalac ovih tema je prava glupost. Slavko ovaj dio nase istorije kako bi ja rekao posmatra multidisciplinarno,.algoritamski pravi analizu i to izvrsno radi. Tito je bio egzikutor kominterne ,mnogo je krvi na njegovim rukama ali je nesporno da je iskoristio prilike u tom periodu sloma bivse drzave da uzme vlast. Tu vlast je ostvario sa velikim brojem poginulih ,pravdajuci borbom za slobodu a ne za vlast. Takav nacin vladanja nastavlja posle rata a jedini cilj je neogranicena vlast.

  33. Ne bi li bilo zanimljivo, povodom ovoga teksta, malo prodiskutovati – ne samo o Titovim konkretnim potezima – već i o njegovim razlozima za izbor komunizma kao drustvene doktrine – na početku njegovog političkog djelovanja, u toku oslobodilačkog rata, i naravno, kasnije, kao državnog sistema? Složićemo se valjda svi, da čak ni monarhistički apsolutizam nije mogao obezbjediti tu vrstu svevlasti, kao što je to mogao komunizam, i Titu je to, kao sljedbeniku Lenjina i Staljina, iz prakse (ne iz knjige), bilo bjelodano jasno! Takođe je jasno da se antifašistički pokret nigdje na bijelome svijetu danas ne poistovjećuje s komunizmom, liše onih sovjetskih zemalja koje su bile pod Staljinovom čizmom (pa alternative nije moglo biti), i u Jugoslaviji, gdje se i dan-danas sa zanosom izjednačavaju ova dva, suštinski gotovo oprečna pojma (u Rusiji je već tada, i mnogo godina ranije fašizam bio = komunizam, jer je u Rusiji ’neposlušnih komunista’ od strane domaćih, pobijeno taman toliko koliko su ih ubili i inostrani fašisti!).
    Dakle, imamo ruski model, vjerovatno najmonstruoznije ’mirnodopske’ vladavine ikad, koji nam (nasreću – kada se to tiče broja ubijenih) stiže s Titom na krilima antifašističkog pokreta! E sad, sreća u nesreći, koju smo mi imali u tom poslijeratnom periodu, podrazumijevala je isključivo i apsolutno isključivo – momenat koji se ticao sklopa Titove ličnosti – i to je jedino što nas je spasilo Staljinovog ili Čaušeskoovog scenarija. Dakle, spasilo nas je to što Tito nije bio krvolok po prirodi, sklanjao je one koji su mu mogli direktno smetati, ili su baš previše odskakali; smislio je, na neki način, istovremeno spasonosnu – a sebi veoma korisnu, sintagmu ’bratstva i jedinstva’ i tako pod sobom objedinino, umjesto mozda par miliona – 20 miliona ljudi! Nametnuo je nadasve nedotupavnu i neprirodnu društvenu doktrinu o jednakosti i samoupravljanju (primitivci samoupravljaju glupanima), s tim što ga je boljelo uvo što se sluša ’zapadna’ muzika i nose zapadne krpice. Čak štaviše, provalio je da mu je to donijelo najviše poena kod naroda i reklame na Istoku, a i nije se kosilo s njegovom ljubavlju prema estetici i prestižu. Dakle, on sam, zapravo, nije bio ’borac za komunističku stvar u humanom obličju’, već je ovu endemsku formu komunizma sasvim svjesno gajio do određenog nivoa, zato što s jedne strane, nije imao stvarni ideološki problem sa Zapadom, a s druge strane, jedino mu je taj sistem obezbjeđivao totalnu i neometanu apsolutnu vlast, bez da mora (smislivši Nesvrstane) polagati račune-ne samo sopstvenom narodu, već ni bilo kome na vascijelom svijetu!
    Znači, to što je Tito bio Tito, a ne Staljin, stvar je za nas puke sreće, a ne sistema kojeg je on postavio! Sistem je bio totalna nakaza, i takođe je jeo svoju djecu i njihovu budućnost! Stvar je puke ’sreće’ što smo mi imali Goli Otok, a ne Gulag, što opet ne znači da se Goli Otok morao desiti! Da smo imali npr. Čerčila ne bi se desio (doduše Englezi vratiše partizanima one na Blajburgu!). Ali, opet, u mirnodopskim uslovima sasvim sigurno ga ne bi bilo.
    Ono što želim reći je sljedeće: sve dobro čega se možemo iz tog perioda sjetiti isključivo možemo zahvaliti, ajmo reći, emotivnom sklopu Titove ličnosti, a za sve loše i naopako možemo zahvaliti sistemu kojeg je on isti, sasvim račundžijski, za nas odabrao. A bilo je mnogo lošeg, prosto je po prirodi stvari, moralo biti, i uvijek bi bilo, taman da je na čelu takvog projekta bio i sam (neka mi je oprošteno!) Isus (što, naravno, samo po sebi i ne bi bilo moguće zbog same suštine hrišćanske filozofije!).
    Dakle, ja smatram da je jedini stvarni princip kojeg je Tito čitavog vijeka poštovao jedino princip svevlasti – sve ostalo je bilo relativno. S druge strane, imao je pod sobom narod seljaka i primitivaca, koji su oduševljeno prepričavali komunstičke floskule – ne zato što ih je Tito u ratu oslobađao od fašista, već zato što smo naprosto, većinski na ovome prostoru gomila glupana i poluproizvoda, što se i danas – ne samo u CG, već diljem bivše nam SFRJ i dalje potvrđuje. Recite mi molim vas- kojem bi Englezu četrdeset godina mogao tupiti stvari koje su providne i sulude i djetetu od deset godina, a ne odraslom čeljadetu, a da ih on s istim zanosom prenosi i budućim naraštajima?! Tačno je da je bilo progona neistomišljenika, ali s druge strane ni narod se ne može amnestirati! Neistomišljenika je, baš kao i danas, bilo neoprostivo malo! Znači, stvari možda treba gledati i ovako – je li bila prvo kokoška ili jaje! U našem slučaju to je kokoškajaje simbioza – mutant! Baš kao što takva patološka simbioza naroda s današnjom nedefinisanom formom feudalnog kapitalizma funkcioniše gotovo bez ikakvog talasanja! Stvar je zapravo u tome što nakon Petrovića, mi na ovim prostorima FIZICKI nijesmo imali kvalitetnih, moralnih, civilizovanih, kulturnih i obrazovanih ljudi – kako na vlasti, tako i u narodu i ’inteligenciji’. Mi ih prosto NEMAMO (reći će neko –ima, ali se ne ističu, a ja ću reći – ako neće da se istaknu za opšte dobro ne valjaju ni pišljiva boba!), pa su nam ovakvi modeli vlasti bili gotovo neizbježni! Razlozi su mnogo duboki, i ne vjerujem da dolaze isključivo zbog različitih međunarodnih zavjera (koje su naravno uvelike pomogle), ali ja mislim da je suštinski razlog nehristijanizovanost ovoga prostora – to su desetine generacija kojima niko nije imao da kaže – ni doma, ni sa vlasti – ne ubij, ne kradi, ne poželi…Da li se taj jad može ispraviti, ili tek ’legalizovati’, ko zna…Ali, ako se ikada krene s ispravljanjem, more se početi s istinom – ne o istorijskim događajima i ’vjetrometinama’ – nego da sve one koje su nešto značili postavimo samo pred ovih deset zapovjesti, pa da vidimo bi li se ko kroz te ’iglene uši provukao’. Bojim se da niko ne bi ni kroz Sozinu, a nama bi bilo dovoljno i kroz vrata da nekako probauljaju! I moram reći, zašto ne – liše Slavka, kojeg je ova zemlja trebala da pazi kao malo vode na dlanu, kao primjer koji potvrđuje pravilo, ali i kao prvi model nakon mnogo desetljeća – za kulturnu društvenu elitu neke budućnosti!

  34. DS,

    Imate komunisticku drskost da negirate cak i kad Vas se uhvati u lazi. Predugo bi trbalo da seciram Vasu drskost u svi tackama pa cu se koncetrisati na samo neke.

    1.
    Insitirate:
    “Nijedan se veliki državnik u Drugomu svjetskomu ratu nije potucao po šumama.”

    Kao sto rekoh to je PERFIDNA komunisticka laz koju sam prvi put cuo kao dijete. Tehnicki je tu laz lako pobiti. Mao Ce Tung je imao put vrlo slican Titu. De Gol je direktno ucestvovao u bitci u II sjetskom ratu … Ali sustina lazi je nesto drugo:

    a)
    Da se pokaze da je Tito ZASLUZIO da bude diktator zbog svojeg drzanja u II svjetskom ratu. Zasto onda De Gol nije zasulzio isto? On je nekoliko puta ranjavan u I svjetskom ratu. Ili su njegove rane u I svjetskom ratu manje vrijedne. Cercil je ucestvovao kao vojnik u tri rata koja je vodila Britanska imperija i vodio Englesku protiv Hitlera. Svejedno je izgubio izbore iza rata.

    b)
    Da se ostavi utisak da je Tito bio drzavnik na pocetku rata. A on nije bio drzavnik nego covjek Kominterne. Dakle SLUZIO je drugoj drzavi. Agenti Kominterne su se u mnogim drzavama smatrali izdajnicima.

    2.
    Ja ne prigovoram Titu sto je digao ustanak dva mjeseca kasnije. To je Vase podmetanje. Ja prigovaram Titu sto je digao ustanak PRERANO.

    Ali sa Vama nijesam diskutovao o tome kad je Tito digao ustanak nego koji su bili njegovi motivi. Ja pobijam da su Titovi motivi bili patriotski kako Vi tvrdite. Dokazujem da su to bili motivi AGENTA Kominterne koji pritom bjezi od Gestapoa.

    3.
    Pomenuste Krlezu koga jako volim, pogotovo Zastave. Kad pricamo o njemu, valja reci da je zadnje sto je slobodno napisao na temu komunizma ‘Dijalekticki antibarbarus’ koji je bio pod najstrozom zabranom u komunistickoj Jugoslaviji kao da ga je Hitler, a ne Krleza, napisao.

    Onda je dosao rat, pa oslobodjenje iza kojeg je Krleza bio pod pritiskom, kao i mnogi drugi uostalom. U tom periodu dao je niz izjava o komunizmu i Titu u ciju iskrenost ne bih u potpunosti vjerovao. Neke od tih izjava su neslavne. Nijedna vise od one kojom obrazlaze svoj neodlazak u partizane:

    ‘Ubio me Dido, ubio me Djido ista mi je stvar.’

    (Za manje upucene Dido je Kvaternik, drugi covjek NDH u mnogo cemu brutalniji od Pavelica, a Djido je Milovan Djilas.)

    Narvno Krlezu nije mogao ubiti ni Dido ni Djido. Ta rima je posluzila da se prikrije da je su Krlezu mogli ubiti samo Ante Pavelic i sto je vaznije Tito. Ali izjava pokazuje da se Krleza osjecao sigurnijim kod Pavelica nego kod Tita.

    To puno govori!

    Hiljade drugih nijesu imale Krlezinu ili Andricevu srecu da su bili veliki pisci. Zato ih je snasla komunisticka likvidacija.

    4.
    Konacno kada vec pomenuh De Gola citiracu cuvenog spanskog filozofa i politicara Salvadora de Madariagu. Naime De Gol je bio prilicno odlucan i na odredjeni nacin beskompromisan lider. Na izgled diktator taman kao Franko. Tako su jednom prilikom pitali Madariagu, koji je bio protivnik Frankov, kakva je rezlika izmedju De Gola i Franka. Odgovor je bio:

    “Najvaznije interes Sarla De Gola je uvijek Francuska, a najvazniji interes Franka je uvijek Franko.”

    Taj odgovor je jednako primjenjiv na Tita – njavazniji interes Tita je uvijek bio Tito.

  35. Bravo Don,dobra analiza, ne znam zasto ljudi ne traze uzroke sve ove price nego manje vise pricaju i ponavljaju papagajsku pricu. Ja ne znam sta je doticnom gosp. DS bilo dostupno od literature,ali bih volio da nam objasni djelovanje tita prije rata.

  36. Don,

    veliki broj ljudi je prozivio svoje zivote u lazi, te sada nikako ne zeli da “progleda”.
    Bilo da se radi o profesionalnim karijerama ljudi vezanih za Titov sistem, bilo da se radi o cisto sentimentalnom odnosu.
    Drugi su,sa pravom duboko razocarani rezultatima tranzicije, pa sa sjetom gledaju na Titovu Jugoslaviju, ne shvatajuci da je upravo ta nesretna drzava, sa onakvim uredjenjem, ideologijom i kadrovima koje je stancovala, glavni uzrok svega sto se desilo u posljednjih dvadeset godina.
    Nije Milosevica i Tudjmana stvorio niko drugi do Titov sistem , nije Djukanovic dosao sa Oksforda ili Harvarda, nego direktno iz CK Jugoslavije, nije Marovic diplomirao na Jelu, nego u Kumrovcu.
    Upravo su te partijske skole, SSOJ,iznjedrile ‘mlade i lijepe” koji su iz dzempera dosli do Al Kaponovih prugastih odijela,brodova, privatnih aviona …
    Sistem vrijednosti, koji smo imali u Titovo vrijeme, gdje je podobnost bila najvazniji ljudski kvalitet, a dje vam je tu podobnost potvrdjivla UDBA,dovela je do iscasenih vrednosnih kriterijuma, koji su samo nastavljeni i to do perverzije u ovom tranzicionom periodu.
    Dakle, sve ovo sto nam se desava je samo realan slijed dogadjaja,poslije cetrdeset godina zivota u lazi, koje su najgori medju nama iskoristili za nastavak agonije i doveli do konacnog potonuca jednog drustva.

  37. Jos jedan u nizu Slavkovih dnevnika koji nesumnjivo potvrdjuje opravdanost kreiranja ovog bloga!!!Poruka onima koji ce se lako prepoznati:”You can kill a revolutionary,but you can’t kill the revolution!”S tobom u revoluciju,Slavko!!!

  38. Tito, ili neko do njega je barem ostavio nekoliko mudrih izreka koje se i danas mogu citirati..
    A danas od ovih,:
    zamislite da M.D J. bude citiran u udžbenicima ekonomije, politike, p biznisa, ekologije!!!

  39. Ipak ne bih otisao tako daleko da ga nazovem ‘medjunarodnim hostaplerom’ kako je nazvan jednom u Hrvatskoj ali je neosporno da nikada nije vodio politiku za dobro naroda Jugoslavije nego za svoje licno dobro.

    nije tako nazvan u hrvatskoj, vec je to naslov knjige advokata todorovica, srpskog nacionaliste, koji brani i neke optuzene za djindjicevo ubistvo. ta knjiga je promovisana u hrvatskoj, tako ga nijesu hrvati prozvali.

    krleza je bio prijatelj sa titom, hiljadu je dokaza. i volio ga je. a ustase danas mrze krlezu.

    tito je bio pozitivna licnost, istorijski gledano. no, danas bi neki sve da relativizuju, nece vam to tako lako proci.

  40. “5. Za razliku od Vas, ja sam radio na svjetskomu deviznomu tržištu i malo sam bolje upoznat sa situacijom.”

    :)))))

    Bolje nam pisi trenutne kurseve dolara, franaka i kruna i iza kojeg ugla da te nadjemo… ostalo ti je omlatina.

  41. medjunarodne strukture iskoristile su mrznju i revansizam porazenih snaga u II sv. ratu, za svoje interese… svakim danom to postaje sve jasnije. koliko je tito pozivao na ljubav, zajednistvo, ravnopravnost, i opet… narod kao narod, nista nije shvatao, uvijek sam za kolektivnu odgovornost, ali ipak vjerujem da nije bilo bas sve do nas, imali su i drugi interesa od raspada poretka koji je bio u sfrj. tito bi se stidio kad bi vidio svoje cedo, JNA, koja se stavila u sluzbu jednog narodu u cilju unistavanja drugih, i kad bi vidio ljude koji su sve stekli u njegovo doba kako pozivaju na mrznju i bude najniza ljudska osjecanja. tito je uvijek bio vjest, pragmatican, i gledao je interese svoje zemlje. mnogo puta je to dokazao. covjek je sve uradio da shvatimo zbog cega treba da ostanemo na kursu koji je imala njegova sfrj, i ljudi koji su je s njim pravili, ali dzaba…

    sve smo, nazalost, zasluzili.

  42. pg,

    1.
    Moguce da je Todorovic prvi Tita nazvao ‘medjunarodnim hostaplerom’. Nebitno. Tako je okratkterisan i u seriji ‘Duga mracna noc’. Reziser je bio Titov komunista Vrdoljak. Serija je bila STRAHOVITO popularna u Hrvatskoj.

    U svakom slucaju to je pretjerana kvalifikacija. Prava kvalifikacija je on sto je Madariaga rekao za Franka:

    “Najvisi interes Tita je uvijek bio Tito!”

    2.
    Krlezin odnos s Titom je mutan. JAVNO se ostavljao utisak da su oni veliki prijatelji. Oficijelna verzija je bila da je Krleza sam trazio da se ‘Dijalekticki antibarbarus’ nikad vise ne stampa. Zasto je to trazio? Zasto takva autocenzura kod covjeka koji je bio i znacajan enciklopedista.

    Sto sa neslavnom izjavom: ‘Ubio me Dido ubio me Djido…’ ? Ona je trebala da glasi:

    ‘Ubio me Ante, ubio me TITO sve mi je jedno!’

    Kako bi se onda moglo JAVNO ostavljati utisak da su oni prijatelj? Zato je trebalo optuziti Djilasa. To je vrlo, vrlo neslavno sa Krlezine strane.

    Mene sve to skupa lici na dil komunista i Krleze: “Nemoj dirati Tita pa necemo ni mi dirati tebe.” Ne kazem da je Krleza imao izbora ali dil izgleda jedino logicno objasnjenje.

    3.
    Tito je bio vjest za sebe i nije gledao interese svoje zemlje osim u mjeri u kojoj mu je ta zemlja trebala da on igra velikog drzavnika.

    Tito je oficijelno imao politiku ‘bratstvo i jedinstvo’. U praksi se ta politika selektivno primjenivala. U propagandnim stvarima kao Titova stafeta neosporno ta je politika dosljedno sprovodjene.

    U sustinskim stvarima Tito je vrlo vjesto pospigavao svakoga protiv svakoga samo da se ne stvori jedinstveni front protiv njega. Srbima je pricao ono sto Srbi oce da cuju, Hrvatima ono sto Hrvati oce da cuju, i tako sa svima drugima. Pritom je uvijek pazio da ni jedni ni drugi ne odu dalje nego on hoce i da se NE MOGU dogovoriti mimo njega.

    Ponasanje JNA je bilo kako se i moglo ocekivati. JNA je bila udarna pesnica Titove diktature. Znate ono: ”Drugovi ako treba imamo i vojsku.” Znacenje toga je bilo: “Ja imam vojsku!” I vojska je imala Tita. Kad je Tito umro vojska je ostala bez glave. Neminovno je bilo da vojska trazi novu glavu… I nasla je u vidu kriptokomunistickog nacionaliste. No to je duga i kompleksna prica a Vi se mucite sa mnogo jednostavnijim stvarima.

    4.
    Istorijski gledano Tito je NEGATIVNA licnost. A ako se uzmu sanse koje je ima moze se cak reci VRLO negativna licnost.

    Djukanoviceva kriptokomunisticka neman ne bi bila moguce da ne stoji na Titovim ramenima. Zato svaki Djukanovicev kolaborator brani Tita. Na zalost i mnogi neupuceni ljudi ga brane. U drugu grupu Vi spadate. Znam da Crna Gora ne moze naprijed dok vecini gradjana ne postane jasna pogubna uloga Tita.

    Doduse Milo Djukanovic je otisao korak dalje od Tita tako da za njega vazi:

    “JEDINI interes Mila Djukanovica je Milo Djukanovic!”

  43. “Znam da Crna Gora ne moze naprijed dok vecini gradjana ne postane jasna pogubna uloga Tita.”

    Zar je stvarno moguće da je i ,dan danas, Tito kriv što CG ne ide naprijed???????????????????????

    Složi bih se oko većine stvari sa DON MANUELOM,mnoge stvari bih mogao možda i da naučim od njega ali je ipak po meni TITO bio pozitivna ličnost…
    Mislim da je od jedne veoma ne razvijene,siromašne i neobrazovane KRALJEVINE napravio koliko toliko solidnu zemlju za život normalnog čovjeka….
    Da li bi SLOVENCI danas imali PRIMORSKU?????

    Što bi bilo sa Hrvatskim morem????????

    Kako bi prošli Bošnjaci(muslimani)?????

    autonomija kosova(kolika je samo nepismenost bila tamo)…

    kako bi bilo SRBIMA da su svi otišli uz ČIČU(bili bi na strani poraženih)???

    CG je sa TITOM praktično vratila državnost…

    šta bi SUSJEDI radili MAKEDONCIMA????????

    Jedino zajedničko NAJVEĆIM BALKANSKIM NACIONALISTIMA jeste MRŽNJA PREMA TITU…
    Ja vjerujem u to da je najvjerovatnije i sam naručivao neka ubistva,da su mnogi zbog njega propatili,da je mislio prije svega na sebe,da se brutalno obračunavao sa neistomišljenicima,da je….
    Ali je isto tako ostavio za sobom mnogo više dobrih stvari…

  44. don manuele,

    kazes : Tako je okratkterisan i u seriji ‘Duga mracna noc’. Reziser je bio Titov komunista Vrdoljak.

    taj vrdoljak je izjavio, na vijest o titovoj smrti, na pitanje novinara sta ste tad radili : ” Pio sam sampanjac. ” od tog se covjeka ne moze ocekivati da bude objektivan, a to je izjavila i titova unuka sasa, reditelj u zagrebu, zgrozena da je taj covjek dosao na ideju da snima tu seriju, danas direktor jednog od njihovih pozorista, i trazila je da se ta serija ne prikazuje, bas zbog te vrdoljakove izjave.

    dalje, krlezin odnos sa titom… pa sam krleza je nebrojeno puta potvrdio da su on i tito bili prijatelji, i to vrlo prisni. to su potvrdjivali i mnogi njihovi zajednicki poznavaoci. to je vrlo lako provjeriti, i to nije bio, niti se po svemu procitanom i onom sto se zna, moze zakljuciti da je taj odnos bio sto bi rekli ” na silu “, to jest da je krleza bio primoran da se druzi sa titom. ne, krleza je tita veoma cijenio, a da su se znali posvadjat i ne slagat oko nekih pitanja, i to je normalno medju prijateljima, pa mnogi njihovi poznavaoci su potvrdjivali da nijesu znali da se cuju dugo vremena zbog takvih stvari, ali mirili su se, opet kao prijatelji, i nastavljali dalje… nema tu nista sporno. ako budem imao vremena, postavicu ovdje nesto vise o njihovom odnosu. ne zaboraviomo, tito je bio veoma nacitan covjek, mnogi nisu mogli vjerovat koliko zna i koliko je procitao, iz mnogih oblasti, knjizevnost je jedna od njih. pa ne bi se krleza sa svakim druzio.

    u vezi titove politike, bratstva i jedinstva, gledanja samo sebe a ne interesa sfrj, kazes :

    U sustinskim stvarima Tito je vrlo vjesto pospigavao svakoga protiv svakoga samo da se ne stvori jedinstveni front protiv njega. Srbima je pricao ono sto Srbi oce da cuju, Hrvatima ono sto Hrvati oce da cuju, i tako sa svima drugima. Pritom je uvijek pazio da ni jedni ni drugi ne odu dalje nego on hoce i da se NE MOGU dogovoriti mimo njega.

    voilo bih vidjet bilo koga, kako bi se u njegovoj situaciji postavio. da vidimo – vrati je drzavnost gotovo svima, ne zaboravimo sta je bilo nakon 1. januarske DIKTATURE, tih velikih demokrata karadjordjevica. kosovo i vojvodina su dobili autonomije, i to veoma siroke, a da uticaj tita nije bio presudan, jasno je iz cinjenice da te dvije autonomije nijesu dobili status republike, iako tito nikad nije bio izricito protiv toga, izvor mozete naci u Azemu Vlasiju, licno je sa njim pricao o ovome, ako mognem, naci cu i to. slozicete se, okolnosti kakve su bile u tadasnjoj zemlji, nije su bile lake, i nije se moglo lako doci do rjesenja pogodnog za sve, ali uspostavljen je takav sistem da se je ipak mogao odrzati, da nije bilo viska hegomonizma kod jednih, drugih, trecih… ne zaboravimo, tito je imao puno, puno neprijatelja vani. o broju pokusanih atentata na njega, imate gradje koliko hocete. ustase, cetnici, razni ekstremisti po inostranstvu koji nijesu mogli podnijet cinjenicu da je njihova politika porazena, da se ne moze vratiti, i decenijama su rovarili, rovarili, i eto… sad dosli skoro na svoje. SRAMOTA !!

  45. Djukanoviceva kriptokomunisticka neman ne bi bila moguce da ne stoji na Titovim ramenima. Zato svaki Djukanovicev kolaborator brani Tita. Na zalost i mnogi neupuceni ljudi ga brane. U drugu grupu Vi spadate. Znam da Crna Gora ne moze naprijed dok vecini gradjana ne postane jasna pogubna uloga Tita.

    e, o ovome je vrlo interesantno raspravljat, moglo bi se ispisat hiljade stranica….

    da vam kazem, razumijem ovakav vas stav. u potpunosti. ALI…

    tvrditi da su milosevic i kompanija koja je pod njegovom kontrolom izvrsila najsramotniju od svih sramnih ” revolucija ” u cg, titova posljedica, necu prihvatit. jesu, bili su vlanovi SK, i cega sve ne… jesu, odgojeni su tad i tamo, ali… ti ljudi su srusili SFRJ. oni su radili na tome. oni su izvrsili puc, okrenuli se protiv titovog djela, nikad eksplicitno, ali svakome ko je imao mozak, zdrav razum, to je bilo jasno kao dan. ako je moj pokojni djed, koji jeste bio komunista, iskreni, pripadao je toj ideji, socijalistickoj, od kad je znao za sebe dok nije umro, znao sta znace dogadjanja iz 1989. ali i mnoga ranije, gdje se moglo vidjeti da srpski nacionalisti polako ali sigurno zauzimaju polozaje i spremaju svoju viziju, sa SANU, o srpskoj jugoslaviji, onda ne znam sto da vam kazem. to mi zvuci kao i da bi tito, da mu je bilo u interesu, par godina kasnije, bio za srpsku jogoslaviju, srbocetnicku JNA. haha, malo sjutra. on je sve radio da tog i slicnih pojava ne dodje, mozda je i vjerovao da ne moze doci, ali prevario se. od kad je to bilo u planu, od kad je zaceta takva ideja u rusenju postojeceg poretka, kroz same redove komunisticke partije, moze se nagadjati. vjerovatno se u tisini cekao titov poslednji dan, pa onda, bice im nesto lakse, malo po malo, mic po mic, i eto nas kod isfabrikovanih milosevica, bulatovica, djukanovica, ekipe koja ih je izbacila u prvi plan i bila im duhovni svjetonazor, cosica, tadica, i drugih srpskih nacionalista akademika, ljudi koje bih radije vidio u Hagu, od svih drzavnika zajedno. oni su projektanti najsramotnijeg rata na pragu 21. vijeka, i oni trebaju odgovarati. ali, odradili su posao, sta ih se tice. mogu sad izigravati sta hoce, neki demokrate, neki i dalje nacionaliste, uloga im se znala i zna. u srbiji su svi napredniji komunisti pocerani kao zadnje fukare, dolaskom milosevica i druzine. JNA mu se zdusno stavlja pod kontrolu, i to je odavno, vjerovatno, planirano.

    slozio bih s nekim gore, zajednicko svim nacionalistima je da mrze tita i njegovo djelo. neka im, ako im je od tog lakse, bar je ta neman bila u misjim rupama dok je on bio ziv.

    done, o ovome se moze nadugo i nasiroko, ako budem imao vremena pronacicu dosta toga i postaviti. pozz.

  46. Gospodine DŠ, kazete:
    “1. U Jugoslaviji nije bilo komunizma, ali Don Manuel ne vidi šumu od drveća i trebat će godine da shvati da smo živjeli u socijalističkoj državi.
    Krleža o Titu…Titova je povijesna uloga pozitivna.
    Prvi je ujedinio sve Hrvate u jednu državu!
    Slovence je spasio od tranzitnog udara Njemačke, Italije i Mađarske.
    Srbima je osigurao prosperitet – ekonomski i tehnički. O zasluzi za Makedonce, Albance, Muslimane da i ne govorimo.”

    Cini mi se da pisete vrlo rasijano. Jer, prosto nije tacno da je Tito ujedinio Hrvate u jednu drzavu.

    Banovina Hrvatska je ujedinila vise Hrvata u jednu drzavu, i nacionalno i teritorijalno, nego sto je to uradio Tito.

    “Banovina je nastala spajanjem dotadašnje Savske i Primorske banovine, uz dodatak većinski hrvatskih kotareva iz ostalih banovina (Brčko, Derventa, Dubrovnik, Fojnica, Gradačac, Ilok, Šid i Travnik ). Obuhvaćala je površinu od 65.456 km2.
    Pri stvaranju nove jedinice primijenjeno je povijesno načelo (područja Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije s izuzetkom Istočnog Srijema i Boke Kotorske), a također i etničko načelo ( hrvatski kotarevi iz BiH ). Do ovakvih se granica došlo nakon teških pregovora, tako da nijedna strana nije do kraja bila zadovoljna. Srpska strana stoga što je niz kotareva sa srpskom većinom ostao unutar banovine, a hrvatska jer nije uključila Zapadnu Bosnu (“Turska Hrvatska”), te Baranju i Sjevernu Bačku. Granice su smatrane privremenima i naglašeno je da će doći do daljnjih promjena u sklopu preuređenja države”
    “Prema posljednjem prijeratnom popisu stanovništva iz 1931. godine, na području Banovine Hrvatske živjelo je 4.024.601 stanovnika, od kojih oko 74 % Hrvata i 19 % Srba. Bila je podijeljena na 99 upravnih kotareva, od čega 81 s hrvatskom većinom, 17 sa srpskom (12 s apsolutnom i 5 s relativnom većinom) i 1 s većinom Muslimana, koji tada nisu smatrani zasebnom nacijom.”

    http://hr.wikipedia.org/wiki/Banovina_Hrvatska

    Zapazite ovaj detalj sa hrvatske Wikipedie:
    “Do ovakvih se granica došlo nakon teških pregovora, tako da nijedna strana nije do kraja bila zadovoljna.”

    Pregovora, dakle! Pri cemu se moglo biti i nezadovoljnim, nezavisno sto se dalo vise nego sto je dao Tito.

    Udahnite duboko, izdahnite, pa ponovo razmislite o cemu pricate. Ispadate smijesni.

    Cak ste i u drugoj varijanti u krivu. Zasto Tito nije dao – Srbima da zive u jednoj drzavi, Hrvate spasio od tranzitne opasnosti, a Slovencima dao ekonomski i tehnoloski prosperitet?
    Tranzitna opasnost? Da ne udje demokratija tranzitnim putevima?
    Vi pravite greske zasnovane na prilivu negativnih emocija, koje pokusavate da kanalizujete na nemoguca mjesta.

  47. Evo vam jos tema za razmisljanje po povodu Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji, i tvrdnje da je Tito stvorio hravatsku drzavu, sa istog mjesta:

    PODJELA BOSNE PO NADOPUNJENOM SPORAZUMU CVETKOVIC-MACEK (I VARIJANTA)
    Nadopune Sporazuma iz 1939. na temelju suvremenih saznanja, morale bi obuhvatiti sljedece teritorije kao dijelove Hrvatske:
    – nesto suzeni okvir Bosanske Posavine;
    – prosireno podrucje Sredisnje Bosne (ukljucivisi tu Sarajevo, Focu, Zenicu, Jajce itd.), te
    – dio zapadne Bosne (dio “Turske Hrvatske”.
    Ovakve ispravke omogucile bi dobru prometnu povezanost Bosanske krajine sa Srbijom (koridor Zvornik-Tuzla-Doboj-Banja Luka). Hrvatski dio Bosne i Hercegovine bi, prema ovom planu, obuhvatio 47,5 posto povrsine i 53,8 posto ukupnog stanovnistva Bosne i Hercegovine (1981 godine). Po sastavu stanovnistva: Hrvati 25,9 posto, Muslimani 41,9 posto, a Srbi 21,6 posto.
    Ovaj prijedlog neizostavno trazi i da se razmatra pitanje bunjevackog dijela Backe koji je do 1918. godine bio prvenstveno hrvatsko-madjarsko narodnosno podrucje. Hrvatska s punim pravom racuna i na taj teritorij.
    U takvoj razdiobi, Hrvatska bi imala sljedeci narodnosni sastav: Hrvati 57,10 posto, Muslimani 13.36 posto, Srbi 15,43 posto te ostali 14,1%. Ova alternativa teritorijalne razdiobe polazi od povijesnih prava Hrvatske. Srbija bi time prekoracila svoja povijesna prava. Iako, dakle, ovakvo rjesenje izgleda prihvatljivo za Hrvatsku, to bi zapravo znacilo prihvacanje srpske etnicke penetracije u povijesni hrvatski prostor.

    PODJELA BOSNE PO NADOPUNJENOM SPORAZUMU CVETKOVIC-MACEK (II VARIJANTA)
    Ovaj prijedlog podjele Bosne i Hercegovine znaci bitno smanjenje udjela Hrvatske i omogucava Srbiji da se domogne teritorije (cijelog bosanskog Podrinja, Sarajeva i dijela doline Bosne) koji joj nikad nije pripadao. Srbija time dobiva kompaktan drzavni teritorij koji bi zadovoljio apetite Velike Srbije.
    Hrvatska bi po ovoj podjeli dobila Brcko, Gradacac, Derventu, Bosanski Brod, Odzak, Bosanski Samac, Orasje, Cazinsku krajinu (Kladusu, Cazin, Bihac, Krupu).
    Sarajevo bi pripalo Srbiji, kao i druga podrucja skladno Sporazumu iz 1939. godine. Po ovoj varijanti Bunjevacki dio Backe ostaje sporan kao i pitanje Sida i Beocina.
    Po ovoj podjeli Bosne i Hercegovine Hrvatskoj bi pripalo 32,1 posto povrsine i 31,8 posto stanovnistva. Pucanstvo bi bilo sacinjeno od 38,1 posto Hrvata, 37,9 posto Muslimana i 16,5 posto Srba. Ukupna takva povrsina Hrvatske imala bi u svom sastavu 66,9 posto Hrvata, 8,8 posto Muslimana, 12,7 posto Srba i 11,6 posto ostalih.
    Ovakva razdioba bila bi izuzetno nepovoljna za Hrvatsku jer bi Sporazum iz 1939. godine bio ponisten na stetu Hrvatske, a Srbija bi dobila, bez ikakvog cvrstog etnickog ili povijesnog prava, gotovo 70 posto sadasnjeg teritorija i stanovnistva Bosne i Hercegovine.

  48. Da podvucem crtu…

    Po prvoj varijenti u kojoj bi se formirala Hrvatska banovina u Kraljevini Jugoslaviji, ocigledno buduca drzava, situacija je sljedeca:

    Hrvatska bi imala sljedeci narodnosni sastav: Hrvati 57,10 posto, Muslimani 13.36 posto, Srbi 15,43 posto te ostali 14,1%.
    Komentar je sljedeci: “Iako, dakle, ovakvo rjesenje izgleda prihvatljivo za Hrvatsku, to bi zapravo znacilo prihvacanje srpske etnicke penetracije u povijesni hrvatski prostor.” Penetracija, to zlo?!, nevjerovatno?!

    U drugoj varijanti:

    “Ukupna takva povrsina Hrvatske imala bi u svom sastavu 66,9 posto Hrvata, 8,8 posto Muslimana, 12,7 posto Srba i 11,6 posto ostalih.”

    Komentar je sljedeci:”Ovakva razdioba bila bi izuzetno nepovoljna za Hrvatsku jer bi Sporazum iz 1939. godine bio ponisten na stetu Hrvatske, a Srbija bi dobila, bez ikakvog cvrstog etnickog ili povijesnog prava, gotovo 70 posto sadasnjeg teritorija i stanovnistva Bosne i Hercegovine. Srbija time dobiva kompaktan drzavni teritorij koji bi zadovoljio apetite Velike Srbije.”

    Dakle, hrvatska drzava u kojoj ima 67 odsto Hrvata ne valja, bas kao ni ona koja ima 57 odsto Hrvata.

    Kakva je valjala? U kojoj ima 40 – 50 odsto Hrvata? Da li moze biti da je Hrvatska sa 57 odsto Hrvata, po prvoj varijanti, vec bila “Velika Hrvatska”?

    Naravno, ne!
    Zasto?
    Zato sto to tako kazu …?!?! KO?
    Oni sto su vjecno nezadovoljni, koji nemaju nekakvu logiku u razmisljanju i koje je spasio Tito dajuci im drzavu, ili …?
    A taj dio Wikipedie je pisan nedavno, autor se stavio u to vrijeme, projavljujuci ogromno nezadovljstvo, a usput su se pojavili i Bosnjaci, predjavivsi svoje istorijske i etnicke teritorije, koje su sa autorom ovog teksta na hrvatskoj Wikipediji apsolutno suprotstavljane.
    A autor teksta na toj Wikipediji je ipak nezadovoljan kako je dijeljena Bosna u vrijeme vlade Cvetkovic – Macek?!
    Kakav apsurd, kakvo ludilo povijesne zbilje.
    U tom kontekstu je gospodin DŠ nepatvoreni egzemplar toga smijesnog mozaika.
    A sta je rekao Krleza?

  49. … a usput su se pojavili i Bosnjaci, predjavivsi svoje istorijske i etnicke teritorije….
    E sad, bosnjacki politicari bi samo bili zadovoljni unitarnom drzavom u kojoj ima:

    “Popis stanovništva 1981. godine:
    UKUPNO stanovnika: 4.124.008
    Muslimani: 1.629.924 (39,52%)
    Srbi: 1.320.644 (32,02%)
    Hrvati: 758.136 (18,38%)
    Jugosloveni: 326.280 (7,91%)
    Crnogorci: 14.114
    Romi: 7.251 Ukrajinci: 4.502 Albanci: 4.394 Slovenci: 2.753 Makedonci: 1.892 Mađari: 945 Česi: 689 Italijani: 616 Poljaci: 609 Nemci: 460 Slovaci: 350 Jevreji: 343 Rumuni: 302 Rusi: 295 Turci: 277 Bugari: 180 Rusini: 111 Austrijanci: 52 Vlasi: 49 Grci: 36 ostali: 629 neizjašnjeni: 17.950 regionalno opredeljeni: 3.649 nepoznato: 26.576.”

    Istorija je komedija, a buducnost groteska.

  50. mislim da jedna negativna licnost, vlastodrzacka, samoljubiva, ne bi mogla ovako pricati o sreci… ovako ju je vidio tito, pratite klip, pred kraj…:

  51. zanimljivo, tito vrlo konkretno o izdajnicima, kolaboracionistima, nacionalnoj mrznji, bratstvu i jedinstvu… ” nema vise nacionalne mrznje I NE SMIJE DA JE BUDE “:

  52. Pa eto, Tito je na tom klipu rekao: “Da se sreca jednog covjeka ne moze odvojiti od srece citavog jednog naroda.
    Prema tome, svaki gradjanin moze naci svoje svoju srecu i svoje pravo mjesto u okviru svoje nacije.”

    Eho tog vremena kaze da diktator nije mogao tako govoriti vec, da se sreca i svoje pravo mjesto ne moraju obavezno nalaziti izolovano, samo u okviru svoje nacije, vec medju ljudima raznih nacija koji imaju zajednicke ideje, stilove zivota, ….

    Koliko se moze primjetiti, on je, recimo, sto se tice ljepseg pola, daleko bio od toga da je “srecu trazio i svoje pravo mjesto u okviru svoje nacije”.
    Moze li neko od tumaca njegove misli da nam objasni ove njegove “jereticke” rijeci?

  53. Tito: “Pavelic je Italijanima dao Istru”?
    Netacno!
    Italijani su uzeli sto su htjeli. I to reci u Glini? Pa bolje bi bilo da su i Glinu uzeli Italijani uzevsi u obzir karakater NDH.
    Cudi me da se nije pojavio transparent: “I Dalmacija je trebala biti u NDH. Stidi se Pavelicu!”
    Gospodine pg,
    da li se vi slazete s Titom da je Pavelic izdajnik sto nije Dalmacija bila u NDH?

  54. covjece, pavelic je izdajnik koji je bio fasisticka marioneta, sta lupas tu bre ?? koliko su ljudi pobili ustase, ni iz jednog zdravorazumskog razloga. kao i cetnici uostalom… ma, dzaba ljudima pricat ista, svak izvrce istoriju kako mu milo.

  55. 3. U Jugoslaviji nije bilo komunizma, ali Don Manuel ne vidi šumu od drveća i trebat će godine da shvati da smo živjeli u socijalističkoj državi. ”

    DŠ – kao jednu neznalicu koja mozda nekad zeli nesto da nauci pisem ti ovo jer ocigledno ne shvatas razliku izmedju socijalizma/komunizma/liberalne demokratije. Drugi put prije lajanja smanji trip…

    KOMUNIZAM = ekonomijom upravlja drzava: vodi fabrike/firme, zaposljava/otpusta, nacionalno bogatstvo u rukama drzave, trziste pod 100 posto kontrolom drzave, rad i sredstva rada takodje, piramidarni poredak sa Komunistickom partijom na vrhu, dakle iz jedne baze – partijskog vrha upravlja se cijelim ekonomskim sistemom ali i socijalnim i drustvenim. Vrh piramide (KP) kontrolise drustvo na svim nivoima i usmjerava samo na jednu jedinu alternativu standarizovanu, staticnu, bez puno turbulencija i time cesto u neskladu sa ostatkom svijeta. Time je komunizam prije svega neprirodan, jer nema zivotne dinamike koja ce izbaciti ono sto se trazi(kvalitet) a izkljuciti ono sto nije “in”. Drustvo biva zakoceno jer individualizam ne biva nagradjen i potecijani genije bilo koje vrste moze da dobije eventualno slavu ali ne i da obezbjedi materijalno svoje potomstvo – materijalna sredstva koja ostvari su iskljucivo u korist opsteg dobra – drzave.
    Sve ovo kreira staticno drustvo i kojem nacionalni dohodak biva naizgled posteno rasporedjen – svi imaju relativno isto – na ledjima sposobnih koji zive isto onako kao i oni koji su sposobni samo da tjeraju guske. Od sposobnih se uzima i daje nesposobnima (radi visljih ideala jel’, … nacionalizacija, i time ravna drustvo a sakati dio koji moze da ga nosi kao sto je to u recimo Americi)

    LIBERALNI DEMOKRATIZAM/demokratija = dio sposobnih nosi ostatak drustva. Stare tradicije se podstrekuju i u potpunoj su slobodi za dalja razvijanja. Ameriku drzi 100 bogatasa. Tih 100 je toliko jako i odlicno pliva na trzistu potraznje i ponude. Oni nude ostatak se “shlepa” kao ono u kasinu kad nekom krene pa se prikaci jos nekoliko da ubere njegovu srecu (… dakle ostatak moze da kupi neke dionice i tako ubira i ono (eventualno) kajmak)
    Drzava u ovom slucaju pusta da trziste slobodno funkcionise, njen udio u regulaciji ovoga je minimalan i zavisi od drzave do drzave: u Americi je minimalan, potom Engleska, pa par praznih redova pa potom idu srednje Evropske zemlje a na samom kraju sa najvise drzavnih intervencija na trziste idu zemlje poput Japana, Francuske, potom Skandinavskih.
    ( ovo je malo puko poslije “Hipotekarne krize” u zadnje 2-3 god. pa vecina i tvrdokornih zemalja poput SAD i Engleske uplice prste u trziste dakle nema govora o slobodnom trzistu gdje ce potrebni opstati a nepotrebni “prirodno” otpasti. Cak i ovi najtvrdokorniji vrse intervencije da ne bi doslo do opsteg kraha i sloma liberalno-demokratskog sistema.
    SOCIJALIZAM = evo zlatne sredine. Nisu nasi stari bili ludi no no :):)
    Ovaj poredak dozvoljava puno disanje slobodnog trzista u duhu ponude i potraznje na kojem pociva liberalna demokratija, ali – velika ekonomska pitanja poput drzavnog/nacionalnog avio prevoznika, nacionalnog automobila, nacionalnog zdravstvenog osiguranja, energenta, farmacije, banke, itd. – i zastite istih od konkurencije spolja- su u rukama drzave. Drzava ovdje ima slobodne intervencije u upravljanju takozvanim dobrima od opsteg znacaja.

    Ajd sad da vidimo u kakvoj smo drzavi zivjeli u bivsoj (Titovoj)Jugoslaviji. Nema puno mozganja kad se ovo ovako poslaze. Slobodnog trzista je bilo jedina na Tuski put ako je tad postojao ? A sigurno ne i tad ili onako kako je i danas – par glavasa odredjuje cijenu krtole i pomodora i to je ta “ponuda i potraznja” – kupac placa jednako na svakoj tezgi ma kako se ona zvala. Pomodori ce istrunuti ali cijena nece pasti, drustvo se gusi u staticnosti i mrtvilu.
    Ti pijacari su bili sav “kapitalizam” koji je bivsa YU znala. I ako je neko imao neku radnjicu neceg tek da zivotari poput krojacke radnje, pekarice… Nemoguce je bilo otvoriti 5 krojackih ili 5 pekara – to je vec atak na sistem. O privatnim preduzecima sa stotinama radnika da ne pricamo – YU drustvo nije dopustalo da se prave neki drugi centi moci, poput preduzetnickog, osim onaj u KPJ.

    Dakle toliko o tome sto smo bili socijalisticka zemlja. Treba uporediti bivsu YU sa Francuskom, Skandinavskim, Holandijom i Danskom koje su bar do skora bile primjer socijalistiskih zemalja = visoka kontrola na slobodno trziste u cilju zastite nacionalnih bogastava, sto od spoljnih to i od unustrasnjih faktora (udruzivanje firmi u kartele i time indirekti monopolizam dakle njihov medjudogovor o npr. cijenama usluga/proizvoda ), obezbedjivanje nacionalnog standarda po kojem sposobni izdrzavaju nesposobne do nekog (od strane Vlade utvrdjenog fer-play nivoa/standarda). Opstanak esecijanih i vitalnih organa drzave pod kontrolom iste itd.

    Ovo sve nema veze sa onim sto je nudila Titova YU nije bilo fer-pleja ni na kojem nivou, stvarano je drustvo parazita uljeglo u nacionalizovanu imovinu i inostrane kredite.

  56. Tito plusevi:
    – izgradio drzavni imidz koji pociva na idealima hrabrog naroda koji je prkosio Hitleru i bio pionir otpora koji je donio slobodnu i danasnju Evropu
    – odlicno balansirao Zapad i Istok nedozvoljavajuci da YU bude sto gdje ce se ova sva laktati ko ce kome oboriti ruku
    – otisao u “nesvrstane” i pokupio kajmak u vidu banana, kafe, sirovina, te su se Jugoslovenke setale u kineskoj svili i pile najbolje arapske kafe a djeca mislila da banane rastu kod nas a muski gostili havanskim cigarama i ruskim kavjarom ali i viskije i konjakom
    – Tito – prijatelj svih – svako moze da dodje i mi svugdje da odemo, nema viza – cio svijet na dlanu. Nezamislivo i za danasnje prilike ! Ako neko danas zna neku zemlju ciji pasos isto vrijedi u Saudi Arabiji, Nigeriji, Americi, Rusiji i Koreji neka mi navede.
    – Ideologija bratstva i jedinstva i objedinjavanje cak i onih koji su se utopili u cast i zasluge Srba (Hrvati) i utemeljivanje Jugoslovenske nacije. Fantasticno. Od mikro nacionalizma do jasne slike o zajednistvu (faktor “Mi”) JugoSlovena.
    – Standard Jugoslovena koji je bio na nivou razvijenih drzava tog doba.

    Tito minusi:
    – ubio tradiciju preduzetnistvo, zanatlije, seljake
    – u cilju visih ideala popljackao krvlju i znojem natopljenu imovinu sposobnih
    – satro aristokratiju i intelegenciju
    – satro umjetnike, slobodan duh i kreativnost
    – satro crkvu i duhovne tradicije
    – fizicki se obracunao sa svih 5 grupacija, komunisti su napunili jame i jame svojim komsijama, svojim svjestenicima, uciteljima, gazdama
    – vrsio teror nad slobodnim duhom i poslije ovih satiranja do kraja svog zivota a udarno od 1950-1975
    – ostavio strasne dugove koji su bili uvod u medju rupublicki obracun i gradjanski rat.
    – ostavio staticno drustvo koje pociva na ideoloskim krilaticama koje su se neimajuci temeljnu podlogu rasprsile kao mjehuri “bratstvo i jedinstvo” postaje parodija i sprdnja.
    – i dan danas placamo Tita, ratni profiteri vode zemlju i kroje dan i noc, sposobni ostaju uguseni, sloboda duha se najostrije kaznjava, ne vadimo se iz mrtve tacke, ne disemo ni ne umiremo – ne zivimo. Svako mrdanje se i dalje najostrije kaznjava !

    E sad jel Tito bio vise pozitivan ili vise negativan ?
    Mene njegova politika podsjeca na psihologiju starih osoba: “Dok mene ima bice ovako a kad mene ne bude nek bude smak svijeta”
    Da je jednom brinuo o Jugoslaviji uradio bi nesto da joj osigura buducnost. Ocigledno je da je radije htio da ga oplakujemo i kukamo sto ga nema i zalimo za njegovim vremenima😀
    Jer, jelte, i poslije Tita – Tito.
    (bogme uspio je i u tome, jos cu i ja da pocnem ne zalim za njime :-D)

  57. Da li su saveznici bombardovali Francusku ili neku drugu drzavu pred kraj Drugog svjetskog rata, kao sto se to desilo kod nas?

    “U međuvremenu, dok su Englezi i Amerikanci, prema odluci Titovog vrhovnog štaba, po drugi put sejali smrt po Nišu, svom vrhovnom komandantu se 30. marta 1944 šifrovanom porukom javio Peko Dapčević. On je svom maršalu prijavio svoju želju. „Treba tražiti da saveznici što prije bombarduju Nikšić“.
    Nedelju dana kasnije 7. i 8. aprila, Nikšić je sravnjen sa zemljom. U ovom gradu, koji je tada imao 5.000 stanovnika i oko 10.000 izbeglica, nastupio je pravi pakao. Pod ruševinama je nađeno 500 muškaraca, žena i dece, što mrtvih, što ranjenih, dok su drugi delovi stanovništva bez krova i pomoći javio je međunarodnom crvenom krstu u Ženevi gradonačelnik Nikšića Jevrem Šaulić. „Neprijateljski avioni“ izveštavao je Šaulić „ne samo da su zasuli grad bombama najtežeg kalibra, nego su još gađali civilno stanovništvo iz mašinskih pušaka i vatrenog oružja iz aviona.“
    “Devetog aprila, progovorio je i radio London: „Prilikom napada britanskih „Velingtona“ na Nikšić bačene su na razne objekte blok – bombe od 2000 kg. Porušeno je ili oštećeno pola varoši. Nikšić je bombardovan na traženje maršala Tita“.

    “….19.aprila 1944 godine, maršal Tito se obraća Peku Dapčeviću i Mitru Bakiću, svojim izaslanicima u štabu 2. korpusa NOVJ: „Javite nam koja mesta treba bombardovati“. Dapčević i Bakić radio vezom odgovaraju: Neka bombarduju Sjenicu, Bjelo Polje i Podgoricu. Molimo hitan odgovor na ove predloge. Peko, Mitar“. Titov odgovor je stigao iz vazduha.
    U ranu zoru 5.maja 1944 na Podgoricu je krenulo 120 teških četvoromotornih bombardera. Nastao je pravi pakao. Pola Podgorice je razoreno do temelja. Engleske i američke bombe ubijaju svakog šestog žitelja Podgorice. Od 15.000 ljudi, teže i lakše je ranjeno gotovo 4.500 dece, žene i staraca. Nemačka vojska je imala 15 mrtvih. Prema izveštaju nemačke komande za Jugoistok „60% grada je razoreno“, a Peko Dapčević je, bez obzira na sve, bio veoma zadovoljan. „U Podgorici“ javljao je on svom maršalu „bombardovani su uglavnom vojnički objekti, bolnica kruševac, auto-park, razni magacini i skladišta i svi položaji: Gorica, Ljubović, Kokanereška Gora, most na Cijevni i sva okolna sela. Bilo je deset velikih požara… Prema dosadašnjim podacima oko 2.000 žrtava. Politički, vojnički i MORALNI efekat bombardovanja DOBAR.”

  58. – ostavio staticno drustvo koje pociva na ideoloskim krilaticama koje su se neimajuci temeljnu podlogu rasprsile kao mjehuri “bratstvo i jedinstvo” postaje parodija i sprdnja.

    da, ali za nacionaliste, za razumne ljude, to je bila sasvim prihvatljiva ideologija, bliska tradiciji svih naroda na ovim prostorima.

  59. sefadin i pg,

    1.
    O Krlezi i Titu sam dosta pisao. Ponovicu samo da Krlezin neodlazak u partizane znaci da se osjecao sigurnije kod Pavelica nego kod Tita.

    2.
    ‘Duga mracna noc’ je bila popularna u Hrvatskoj ukljucujuci i izjavu ‘Tito je medjunarodni hostapler’.

    Vrdoljak je bio Titov a ne Staljinov komunista.

    3.
    Ja ne pricam sa mrznjom o Titu. Nastojim da budem objektivan. Sa mnogo toge sto je Tito proklamovao ja se slazem.

    Velika je diskrepanca izmedju onoga sto je Tito proklamovao i onoga sto je radio. Bratstvo i jedinstvo se nije moglo postici masovnim ubijanjem nevinih ljudi.

    Ja se slazem sa izjavom da pojedinac ne moze biti srecan ako drustvo nije srecno. Ali u praksi je Tito sve podredi svojoj pojedinacnoj sreci a ne sreci drustva.

    4.
    Tito je vladao u periodu velike ekonomske ekspanzije u svijetu sa golemom americkom pomoci. On je oboje daleko manje iskoristio za dobro zemlje nego sto bi pravi patriota ucinio.

    5.
    Tito nije napravio solidnu zemlju. Naprotiv ostavio je rasulo. Ima vise svjedocanstava da je Tito bio svjesan da ostavlja zemlju u rasulu. Da ostavlja sistem koji ne moze funkcionisati.

    Jedino trajno sto je Tito ostavio je represivni aparat. Taj represevni aparat koristi danas Milov kriptokomunizam i ponosi se da je nasljednik Titovih tekovina. Prije njega ga je isti represivni aparat koristio Milosevic.

  60. Jednom prijatelju, nesto mladjem od mene, pokusavao sam da objasnim, sta je to bilo dobro u Titovo vrijme. Prvo, ne sjecam se da je bio rezim, a drugo bio sam mlad i vjerovao u buducnost. Sa Titom smo je imali. A onda je doslo ovo vrijeme tranzicije, sto znaci prebacivanje cijele kompozicije sa kolosijeka na kolosijek. Sad treba tu cijelu kompoziciju koja je ostala iza Tita, raspadnuta i raskomadana, zajedno sa putnicima prebaciti i pokrenuti je da vozi… Ali sta je problem? Ljudi su pomislili-kad dodje kapitalizam da cemo se uclaniti u neku kapitalisticku partiju i svi postati kapitalisti. Tito je znao da je kapitalizam jedna vrsta teskog i ozbiljnog robovlasnistva. Zato nas je i branio od kapitalizma. U kapitalizmu nema sale. Tu se mnogo radi za jednog covjeka- kapitalistu, koji je vlasnik fabrike. I vi, dragi moji koji ste sanjali da zivite u kapitalizmu, moracete da radite od jutra do mraka, bez obzira sto ste clanovi kapitalisticke partije. U Titovo vrijeme, vazila je parola:”Radi koliko mozes, uzmi koliko ti treba.” Danas to sebi moze da dozvoli samo Gospodar.

  61. Malo sam se pritajio da vidim ove velike teoretičare na djelu. Bogamu, rekao bi Tito, namnožilo se ovih što mlate praznu slamu!

    Ćićo Senjanović (hrvatska verzija Jovana Hadži-Kostića):

    “Hebrang nije zadovoljan Titom.

    E, dok nam je predsjednik bio bravar, sva su nam vrata bila otvorena.”

    Stoga i ne čudi sljedeći tekst…

    “Didier Drogba nedugo nakon dolaska u Chelsea postao je miljenik navijača zbog neprestanog postizanja golova. Robusni napadač Obale Bjelokosti jedan je od najboljih napadača na svijetu i gotovo da nema podatka koji ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu ne znaju o njemu, no otkriven je i taj podatak, posebno zanimljiv stanovnicima područja bivše Jugoslavije.

    Drogbina majka, Clotilde, je bila velika ljubiteljica jugoslavenskog vođe Josipa Broza Tita.

    – Kada sam bila trudna sa Didierom bio je taj general koji je bio na čelu Jugoslavije, Maršal Tito. Njega sam cijenila više nego zbog ikoga zbog njegovih kvaliteta, ponosa i ustrajnosti. Voljela sam ga zbog borbenog duha i zato smo sina zvali Didier Tito – rekla je ponosna majka.”

    Malo i videomaterijala o svijetloj povijesti najvećega sina…

    http://www.youtube.com/watch?v=gWuYniXONIQ

    http://www.youtube.com/watch?v=Baep0ZZoWlw

  62. Evo i jedna anegdota koju mi je ispričao sada pokojni hrvatski novinar, onomad beogradski student i generacija Matije Bećkovića.

    Pada kiša kao iz kabla, a Tito drži govor u Beogradu. Ljudi se načičkali, a naš junak probija se među gomilom i iznenada poviče:

    – Dolje, dolje, dolje!

    Uskomešala se svjetina, milicajci i udbaši istežu vratove da vide odakle dopire glas toga provokatora. A naš junak nastavi:

    – Dolje, dolje, dolje kišobrane da vidimo Tita!

    Taj mi je hrvatski novinar prije nekoliko godina rekao da je Tito Bog.

    Žalim one kojima to nije jasno!

  63. TEKST OBJAVLJEN NA FORUMSKIM STRANICAMA VEČERNJIH NOVOSTI

    C E T N I K – 1942
    8. novembar 2006 16:46

    Mnogo komentatora brka loncice.Jugoslavija i Tito nisu nicim bili vezani.Kraljevinu Srba,Hvata i Slovenaca stvorio je srpski narod,a kasnije joj je ime preimenovao Blazenopocivsi Kralj Aleksandar I Karadjordjevic ujedinitelj juznih slovena.Jugoslovenska Akademija Znanosti i Ujetnosti postojala je i prije stvaranja Kraljevine Jugoslavije.Zasluge za njeno stvaranje imao je djakovacki biskup Josip Juraj Strosmajer koji nije bio omiljen kod pape zbog toga sto je tezio ujedinjenju Juznih slovena.Jugoslovenska Akademija Znanosti i Umjetnosti osnovana je 1847 god.a potvrdjena 1866 god.kada je biskup Josip Juraj Strosmajer polozio kauciju od 50.000.-forinti kao pocetnu osnivacku glavnicu.Ta, Jugoslovenska Akademija Znanosti i Umjetnosti je bila jedina najvisa naucna institucija Hrvata sve do 1990 god.Jugoslavija nije bila samo srpska nego i hrvatska ideja.Proglas o stvaranju Kraljevine Jugoslavije u Narodnoj skupstini procitao je Hrvat iz Dalmacije – poslanik Skupstine Ante Pavelic.Tito nikada nije prihvatio Jugoslaviju vec se kao clan Kominterne zajedno sa Georgi Dimitrovom iz Bugarske zalagao za njeno unistenje.Zasto je on kasnije prihvatio naziv Jugoslavija duga je prica.Mozda ce jednog dana putem “Vecernjih Novosti” u jednom feljtonu biti postavljeno i to pitanje.Medjutim,Josipu Brozu (ako se tako zaista zvao) – Titu Jugoslovenska ideja sluzila je kao sredstvo DA OSTVARI SVOJ LICNI ZIVOTNI SCENARIO ! To je bila jedina dodirna tacka izmedju Josipa Broza – Tita i Jugoslavije.U prvim danima,ako ste pratili,vidjeli ste da postoje samo “PO” “NOV” “Proleterske brigade” itd a nigdje se ni kao prefiks ni kao sufiks ne pojavljuje ime “Jugoslavije”.Na kraju svu svoju visedecenijsku i teznju i zelju,Tito je ostvario legalno Ustavom iz 1974 god. po kome ce Jugoslavija kao “vjestacka tvorevina” biti lagano urusavana,dok na kraju poslije 15 godina postojanja Ustava – 1974 ne bude potpuno srusena.Sve republike,pokrajine,oblasti;njihova rukovodstva kao i partijski organi SKJ sluzili su Titu oko 45 godina (1937-1980) kao obicni pijuni na sahovskoj tabli da prostorno obiljezi dokle je cije i vremenski ogranici do kada je cije.Licno Tito nikada nije bio Srbin,pa ni Jugosloven – on je “navodno” bio Hrvat iako je IMAO ONAJ CUVENI PRST ZBOG KOGA GA MAJKA MARIJA NIJE PRIHVATILA ZA SINA JER JE NJEZIN “JOZA” TAJ PRST IZGUBIO RADECI NA STRUGU.On nije volio srpski narod,a pitanje je koliko je volio i druge narode.On nije volio da zivi i radi sa Srbima,ali je to cinio zato sto je jedino uz pomoc naroda kao sto su Srbi,mogao da OSTVARI SVOJ ZIVOTNI SCENARIO prema kome je trebao da postane u PLANETARNIM RAZMJERAMA,ONO STO JE POSTAO I OSTAO ,a postao je i ostao mnogo veci nego je to ikada mogao i sam da predvidi.PREMA MOJOJ ANALIZI: 1.-Tito je bio NAJINTELIGENTNIJI drzavnik u SVIJETU u dvadesetom vijeku.On je na osnovu dosta suptilnih psiholoskih analiza njegovog ponasanja u situacijama koje su ga okruzivale (prirodne,tehnicke,tehnoloske,socijalne i dr.) posjedovao sva tri vida INTELIGENCIJE – fluidnu,kristalizovanu i socijalnu kao rijetko koji “HOMO SAPIJENS” u minulih 100 godina.Njegova predvidjanja,mozda i “prekognicija”,bila su gotovo nepogresiva (fluidna inteligencija);Na osnovu izbora bitnih elemanata iz predvidjanja i trenutnih situacija veoma je uspjesno rjesavao sve prakticne probleme (kristalizovana inteligencija);On je svu djelatnost njegovog uma gotovo bez greske rjesavao sa svojim NADREDJENIM,SARADNICIMA I PODREDJENIM u jednoj veoma opustenoj socijalnoj klimi,ali uvijek u pravcu onome koji je on odredio,najcesce samo njemu do kraja vidljivo (socijalna inteligencija).Greske su bile rijetke,a kada bi se pojavile znalo se kome nadredjenom,saradniku ili podredjenom pripadaju.Tako je postizao najsavrseniji vid mentalne adaptacije uz maksimalnu ravnotezu asimilacije i akomodacije. 2.-Njegova emocionalna reaktivnost,licna samokontrola,odmjerena tolerancija,socijalna adaptibilnost,uspjesno i neprimjetno uspostavljanje dominantnosti,izvanredna socijabilnost sa adekvatnom socijalnom adaptibilnosti omogucavali su mu da “vlada” socijalnom sredinom u kojoj djeluje.Medjutim sve ove oblike ponasanja primjenjivao je uz maksimalno ocuvanje svog licnog integriteta i individualiteta,ali i bez vidljivog narusavanja socijalnog kredibiliteta. 3.-Tito se veoma uspjesno sluzio EMPATIJOM.On je pri neposrednoj komunikaciji sa svim ljudima sa kojima se susretao i kod nas i u inostranstvu,spretno odvajao emocionalnu naklonost od intelektualnog rasudjivanja.On je zato bez znacajnih potresa licne prirode,lagano se “oslobadjao” svih onih koji su mu bili na putu u ostvarivanju njegovog zivotnog scenarija – pa ma kako u predhodnom vremenu za njih bio vezan ili od njih zavisio.Nije bez razloga Koca Popovic za njega napisao:”bio je…pravi vuk,ili ako hocete kondotijer….” Tita i njegovo vijeme ne treba zaliti.Zivio je 88 godina sam za sebe (nijedan saradnik,nijedan podredjeni,nijedna zena od 1937 god.do njegove smrti nisu ostali sa njim,niti je on sa njima).Bio je komunista “par ekselans” , rijetko sretan na nasoj Planeti.Nikome nije nista ostavio,od svoje uze i sire porodice (ako ih je uopste imao).Sa sobom nije nista odnio! Sve je ostavio narodima SFRJ da se oko svega otimaju,gloze i medjusobno unistavaju do gotovo potpunog nestanka.Kod svih naroda svijeta na ovoj Planeti najgori je otac koji ostavi djecu da se poslije njegove smrti medjusobno svadjaju,raspiruju mrznju stvarajuci otrove kojim ce se trovati cak i daleki potomci. Licno ga nisam volio.Borio sam se protiv njegove vojske tri i po godine (3,5 god.).Strpao me prvo u kaznionicu Zenica,pa onda u centralni zatvor Sarajevo.Prvi posao mi je dao u Rudniku Podbrezje da radim kao zaibrar ili kako se to naski kaze zgrtac.Izvadio me iz rudarske jame kada sam postao udarnik.Dozvolio mi je da uz kontrolu njegove OZNE i UDBE doguram do profesora Univerziteta,pa ga mozda zato nisam ni mrzio.Kad je umro rekao sam pokoj mu dusi,ali ga nisam zalio.

  64. Umalo zaboravih odgovoriti na onu Vojinovu besmislicu o Banovini Hrvatskoj. Jugoslavija je jedina država u kojoj su okupljene sve hrvatske pokrajine. Do Tita Istra tisuću godina nije bila hrvatska. Hvala mu za sve što je učinio!

  65. RE: DŠ

    Gospodine,

    ne radi se o besmislici jer je Banovina Hrvatska imala vise teritorije naseljenih Hrvatima nego sadasnja RH sa Istrom.

    U tom smislu su vise Karadjordevici objedinili hrvatskih teritorija u Banovinu Hrvatsku nego Tito u SRH. Naravno, to je tesko priznati zbog predubjedjenja koje imate, tako da, ako zelite znati sta je besmislica pogledajte svoj post na “Jutarnji.hr” gdje ste rekli:
    “U svakoj bi demokratskoj državi Hrvatska platila golemu ratnu odštetu zbog ustaških zločina prema spomenutim narodima, ali je Tito spasio Hrvate jer je zahladio odnose s Izraelom (samo na velikoj sceni, iza kulisa je mutio da se sve pušilo), Srbima je dao da do nesvijesti ponavljaju izmišljenih 700 tisuća žrtava, davao im je mirovine, dok Romi ionako tvrde da su najbolje živjeli u Jugoslaviji.”

    “Hrvati su se, nemoćni da išta učine, uhvatili u kolo s velikosrbima i opet izgubili. Stvorena je Republika Srpska u BiH i to je najveći poraz hrvatske politike u ovomu ratu!”

  66. Krleža je govorio da su u Titovoj Jugoslaviji svi Hrvati živjeli u jednoj državi.

    U Kraljevini Jugoslaviji dio Hrvata bio je odvojen od braće jer su Istra i dio Dalmacije bili talijanski.

    Banovina Hrvatska nije bila samostalna država, stoga su sve dalje rasprave beskorisne.

    Uostalom, danas su Hrvati konstitutivni u Hrvatskoj i BiH, što uopće nije loše.

    Titova zasluga, jasno! Ustav iz 1974. spriječio je velikosrbe da komadaju granice.

    I kada već prenosite moje tekstove, onda prenesite cijeli tekst jer izvučeni dijelovi ništa ne govore.

  67. Mislim da su kritike Mila Đukanovića opravdane, ali valja reći da ljudi zaboravljaju da je Crna Gora jedina bivša jugoslavenska republika u kojoj nisu padale bombe!

    Inače, ne stoji da je “komunistički gen” kriv za pogrješke crnogorskih političara. Većina slovenskih političara također su bili komunisti, ali je Slovenija odavno u EU-u i daleko je odmakla od ostalih bratskih naroda bivše države.

  68. RE:DŠ

    Evo sta pise na hr. Wikipediji:

    “Uredbom o Banovini Hrvatskoj bile su određene i njene nadležnosti, među kojima su bili trgovina, industrija, školstvo, poljoprivreda, pravosuđe i socijalna politika. U nadležnosti države ostali su vanjski poslovi, vojska, policija i vanjska trgovina.”

    Pred rat je trebala da se tim nadleznostima doda i policija.

    Vi kazete:”Banovina Hrvatska nije bila samostalna država, stoga su sve dalje rasprave beskorisne.”.

    Prema podazima srpske Wikipedije poslije atentata na Stjepana Radica, desili su se nemiri u drzavi, ali i sljedece:
    ” Kada je stvar izgledala najgore, Aleksandar Karađorđević se sastao sa Radićevim nasljednikom Vlatkom Mačekom i sa Antonom Korošecom, nudeći im razdruženje Srbije, Hrvatske i Slovenije. Korošec je to kategorički odbio, a sa Mačekom je nastalo sporno pitanje granica razgraničenja. Maček je odbio predlog i prihvatio da se i dalje nastavi u zajedničkoj državi.”

    Pretpostavlja se da je razlog odbijanja nezavisne drzave bio strah od Italije i Madjarske.

    Inace, imam osjecaj da vam je ukljucen prekidac koji omogucava neprekidno emitovanje parola, pa bi bilo korektno da ga iskljucite. Izbacujete parole brze od zvuka.

  69. Javlja se tip koji citira Wikipediju i samo djelomice prenosi moje komentare, čime ruši poruku istaknutu na portalu Jutarnjega lista.

    Istodobno ja citiram Krležu i ostale prvorazredne intelektualce. Onaj četnikov komentar tebalo bi čitati desetak puta da se vidi kako je čovjek majstorski ocrtao Titovu veličinu.

    Kakvo odvajanje Hrvata i Slovenaca? Prvo, Maček je bio Jugoslaven. Drugo, znao je da bi Hrvatska bila okrnjena jer o Banovini Hrvatskoj nije mogao ni sanjati. Treće, čuvaj se velikosrpskih darova.

  70. Zanimljiv tekst…

    http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Tajni-Brozovi-poslovi-sa-stokom.sr.html

  71. Bez riječi…

    http://forum.slobodnajugoslavija.com/viewtopic.php?p=24017&sid=a59b061e2a4633a6c286720f2a877717

  72. sjajno ds, ovo treba pogledati.

  73. Slavko,
    nisam imao prilike da Vas licno upoznam i izrazim postovanje vasem casnom drzanju u najtezim vremenima kao i na trudu,naporu,koji ulazete kako bi nas narod progledao.
    Volio bih da nesto kazete o profilu,sluganstvu,poltronstvu nas Crnogoraca.
    Pozdrav


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: