Posted by: Slavko Perovic | November 15, 2009

DNEVNIK, 16. NOVEMBAR 2009. godine

Arčibald Rajs u svojoj oporuci Čujte me Srbi na jednom mjestu kaže za Nikolu Pašića da je uradio za Srbiju sve ono što je uradio zbog toga što su mu se sa interesom Srbije poklopili lični interesi. Kaže Rajs, da su Pašića lični interesi vodili u suprotnom smjeru, pošao bi za njima, nadvladali bi javni interes. Za nas očigledan primjer istog modela je Milo Đukanović. Lični interes ga je okrenuo tamo đe je danas, kao i onamo đe je bio ranije. Puna je istorija ovakvih primjera, u njima, po pravilu, strada narod koji se zavodi.

Veliko Titovo ne Staljinu takođe je kazano zbog ličnog interesa, očuvanja na sablju stečenog, basnoslovnog posjeda: čitave države i zemlje Jugoslavije. U njemu se cakli ona vrsta hazarda sa kojim se “igra” ruski rulet, ali, kada se došlo pred izborom: ući u NATO ili ne, hazard se izgubio, nestao, hladni račundžija stupio je na scenu. Izmedju obezbjeđenja zemlje i njenog prosperiteta ili lične vlasti, Titov izbor je bio neupitan – lična vlast. Slijediće višedecenijski period mnogohvaljene jugoslovenske politike ni tamo ni ovamo koja je, suštinski, Jugoslaviju bezbolno sterilizirala i učinila je impotentnom prema izazovima koji će tek pristizati neviđenom brzinom!

Ogromnim zapadnim parama Tito će Jugoslaviji podvaliti sklepanu improvizaciju radničkog samoupravljanja i nesvrstanosti kojom će ona, kao novim putem decenijama “trčati” sve tamo do konačnog sloma devedesetih. I ono što je najvažnije i najbolnije: lavovski dio ogromne zapadne pomoći biće potrošen na stvaranje i održavanje ogromnog, višestruko predimenzioniranog vojnog, policijskog, diplomatskog i birokratskog aparata, a svi su bili instrumenti održavanja lične Titove vlasti. Vojska će, između ostalog, postati država u državi, nezajažljivi gutač nezarađenih para. Jednog dana kad je izvor presušio, vojska će potražiti novog finansijera. Pokušaće da ga napipa u Slobodanu Miloševiću, ostalo je poznato…

Može se prigovoriti da je Titova komunistička ideološka opredjeljenost bila prepreka za ulazak u NATO. Imam spremna dva odgovora. Prvi, da je Tito bio čvrsti komunist, a biti onda komunist značilo je biti Staljinov vjernik, završio bi kao mnogi drugi poput noćnog leptira sprženog na ognju Staljinove lomače. Ne zaboravimo: 1948-me kad je Tito rekao ne, Staljin na cipan-cijeloj Planeti ima popularnost koja se jedino može porediti sa negdašnjom popularnošću najpoznatijih rok-grupa. Drugi odgovor galsi: da je Staljin otišao Bogu na ispovijed samo koji mjesec kasnije, Jugoslavija bi sigurno završila u NATO-u!

Da, skupo nas je koštao čas Staljinove smrti!

A sad idemo na “Balkanski pakt”, kontroverzni dogadjaj koji znalci nazivaju “crnom kutijom” jugoslovenske politike. Ako Jugoslaviju posmatramo kao avion nestao sa radarskog ekrana, metafora je više nego proročka.

Vijesti o razgovorima oko stvaranja Balkanskog pakta predstavljale su pravu senzaciju. Pakt su trebale da sklope dvije nove članice NATO-a Grčka i Turska (primljene u članstvo februara 1952 ) sa jednom kominističkom zemljom! Pregovori su se vodili tokom 1952-ge i početkom 1953-će. Bilo je to vrijeme sve više prijetećeg Staljinovog pritiska. Jugoslovensko rukovodstvo vuče poteze koji nedvosmisleno dokazuju da se računa na sovjetsku agresiju kao na realnu mogućnost. Teški incident koji se desio jeseni 1952-ge na granici sa Bugarskom, bio je jeziv po svojim porukama. Maršal Žukov je bio spreman u Sofiji, Crvena armija vršila je velike manevre u Bugarskoj. U graničnoj zoni Bosilegrada 12. novembra 1952-ge, pojavio se čitav tenkovski korpus Crvene armije koji se iznenada, svom raspoloživom brzinom, stutnjao prema jugoslovenskoj granici. Izgledalo je da Rusi kreću u napad! U posljednjem trenutku, neposredno ispred same granične linije, korpus se okrenuo za sto osamdeset stepeni i vratio nazad! Sigurno je da je ovaj događaj ubrzao opredjeljenje na jugoslovenskoj strani, shvatili su da nemaju puno vremena.

S druge strane, USA su do 1950-te već definisale novu politiku prema Jugosalviji i Titu. Brzo su shvatile, na svoje veliko iznenađenje, da je Titov sukob sa Staljinom stvaran, ozbiljan, dubok i nepremostiv. Odlučile su da iskoriste priliku. Njihov prvi politički strateg Džordž Kenan definisaće američku politiku takozvanog klina prema Sovjetskom savezu. Taj klin zariven u tkivo Staljinove komunističke imperije bila je Jugoslavija, a to je podrazumijevalo da joj se mora pružiti svaka vrsta pomoći! Ovakva Kenanova strategija dovešće Jugoslaviju u sami vrh prioriteta amerilčke spoljne politike. U tom svijetlu treba posmatrati stvaranje Balkanskog pakta između Jugoslavije, Grčke i Turske.

Već 21. januara 1952-ge u Beogradu je turski ministar spoljnih poslova (Keprili) koji otvoreno poručuje tadašnjem jugoslovenskom ministru inostranih poslova, generalu Koči Popoviću, da potpisivanje trojnog pakta treba da bude samo etapa ka konačnom cilju: ulasku Jugoslavije u NATO. Ako ispravo razumijemo da je u ovim stvarima turska i grčka spoljna politika pod punom kontrolom Vašingtona, onda je jasno da Turčin saopštava američki stav i da je američko “opipavanje” Titove pozicije počelo. Naravno, u toj fazi Tito mora da “odbije” ponudu, ali radi to meko. Odgovor Jugoslovena glasi: da se ostvarena saradnja izmedju tri balkanske države može tretirati kao prva faza dalje institucionalizacije njihovih odnosa.

Nije šija nego vrat!

Pri tome Popović nedvosmisleno poručuje da se ulazak u NATO može razmatrati pod pretpostavkom da će se i NATO vremenom mijenjati, shodno mijenjanju prilika u svijetu. Ovo se može prevesti kao poruka: dozvolite nam da pružimo zadovoljavajuće obrazloženje za domaću upotrebu i mi sigurno ulazimo. Ipak, mi smo komunisti!

Keprili će pravo iz Beograda poći u Atinu da ovu bombu od vijesti saopšti tadašnjem grčkom premijeru (Papagos). Već je 3-eg februara 1952-ge u Beogradu grčki ministar spoljnih poslova (Stefanopulos). Pregovori će se, uz naoko teško razumljivo mijenjanje pozicije Ankare i Atine, jedna će pristajatai, pa onda kočiti, voditi tokom 1952-ge. Naravno, tom klackalicom između Atine i Ankare Amerikanci su izvodili Tita na čistinu. Konačno, usaglašena je statika i ahitektura sporazuma: on treba da bude o prijateljstvu i nenapadanju, izbjegnuta je vojna komponenta na kojoj su tvrdo insistirale Grčka i Turska. Ali, vojna i finasijska pomoć je neprestano pristizala.

27. februara 1953-e pakt je potpisan u Ankari očigledno shvaćen od strana potpisnica i američkog mentora da je završena prva faza ulaska Jugoslavije u NATO.

I onda je sudbina uplela svoje prste: Josif Visarionovič Staljin nenadano umire 5. marta 1953-će. Tito je odmah shvatio da može odahnuti! Kao stari kominternin kadar znao je da u Moskvi slijedi krvava bitka za Staljinovo nasljeđe. Znao je da pobjednik, Nikita Hruščov, ne može nastaviti agresivni pritisak na Jugoslaviju. Američka veza će se ipak intezivirati, postala je slatka vlastodršcu.

Američki državni sekretar Džon Foster Dals koji je naslijedio na tom položaju Dina Ačesona, te1953-će, imaće razloga za veliko zadovoljstvo. Shvatiće da je Titova ambicija da po svaku cijenu sačuva vlast idealno oruđe u rukama zapada u vođenju hladnog rata protiv Moskve, rata koji je bijesnio širom Planete i koji će potrajati sve do pada Berlinskog zida.

Novi predsjednik Ajzenhauer sa entuzijazmom će promovisati ideju da Jugoslavija, zajedno sa Španijom, postane novi član Alijanse. Uspostaviće se čvrsta vojna i politička saradnja, puna međusobnog američko-jugoslovenskog razumijevanja. Novac će potocima poteći prema Jugoslaviji. U Vašingtonu će se voditi značajni razgovori sa jugoslovenskim diplomatama, ali i sa tadašnjim načelnikom generalštaba jugoslovenske Vojske Pekom Dapčevićem. Tito će postati miljenik Zapada, obljubljeni komunstički diktator, postaće prvi komunistički državnik koji će posjetiti najznačajnije zapadne prijestonice. Ugostiće ga i britanska kraljica i američki predsjednik. Međutim nije dugo trebalo da Amerikancima postane jasan Titov izbor lične vlasti u odnosu na prevođenje Jugoslavije u demokratiju. Nijesu mnogo žalili. Dobili su neformalnog člana NATO alijanse i više nego korisnog igrača u ogromnoj strateškoj igri protiv Sovjetskog saveza.

Džon Foster Dals će kao najokoreliji antikomunista i jedan od kreatora politike učvršćivanja granica gvozdene zavjese, uspostaviti najprisnije lične odnose kako sa Titom tako i sa njegovim diplomatama koji će znati i da privatno borave u njegovoj raskošnoj vašingtonskoj vili, uživajući u zajedničkim kupanjima u bazenu i ispijanju vrhunskih koktela. Čovjek koji je oborio demokratskog predsjednika Irana Mosadeka i tako se dokopao iranske nafte, čovjek čiji su đed i ujak bili državni sekretari, a njegov rođeni brat u njegovom mandatu i šef CIA-e, pripadnik stare američke porodice čiji korijeni sežu sve do Karla Velikoga, svim silama se u Vašingtonu zalagao za Titovu stvar. Diplomata Leo Mates neđe je rekao da je Dals bio najiskreniji jugoslovenski saveznik u Vašingtonu.

Ovome treba dodati da pojedini istoričari opisuju Dalsa kao čovjeka čiji je pogled na svijet bio jednostvan i uglast kao uglovi solitera na Vol Stritu. Drugi će ga prikazivati kao potpuno beskrupuloznog čovjeka. Možete se zapitati: čemu ovolika priča o Dalsu? Ako ga posmatrate kao optički instrument za posmatranje Titove ličnosti, vrlo lako ćete otkriti osnovnu osobinu koja ih je tako čvrsto i prijateljski povezala.

Dals će 1955 jedan dan boraviti na Brionima, otvoriće sva politička pitanja sa Titom, od Evrope do Azije. Poslije će izjaviti da je to bio jedan od najljepših dana u njegovom životu. Siguran sam da nije pri tome mislio na očaravajuće ljepote brionskog ostrvlja.

Ja lično, pored ostalog, u tom krasnom Dalsovom danu pronalazim začetak Titove inspiracije za stvaranje pokreta nesvrstanih kao još jednog načina, da se potencijalni klijenti, kojih je bilo mnogo mešu tek oslobođenim kolonijama, odvuku ispod uticaja Moskve.

Da je Tito preveo Jugoslaviju u NATO i uspio da je transformiše, postao bi stvarna, velika legenda, jedna od najvećih ličnosti svoga doba. Ovako, njegova zvijezda ima limeni sjaj i svakog dana sve više tamni. Ne znam kako je njemu na onome svijetu, ali znam da je sa nasljeđem koje nam je ostavio, nama, ni krivima ni dužnima, živote učinio teško podnošljivim, i to u čitavoj regiji, što je rogobatni pseudonim za zemlju koja se nekad zvala tako lijepo Jugoslavija.

Ovaj tekst sam napisao u sjećanje na dan kada sam u Londonu, negdje devedest druge, slučajno pogledao emisiju BBC-ja koja je govorila o karijeri Ronalda Regana. U jednom trenutku Regan je prikazan kao mladi TV voditelj koji u emisiji govori o američkom viđenju slobodnog svijeta, onog koji je van granica željezne zavjese. Ostao sam zapanjen kad je Regan rukom pokazao na kartu Evrope koja je, opet, Jugoslaviju prikazivala ne samo van granica željezne zavjese, nego kao dio slobodnog svijeta!

Odavno znam da je mapa prikazivala Ajzenhauerovu projekciju koja se onda smatrala dovršenom i koja je mogla biti rezultat najsigurnijeg uvjerenja da stvari stoje tako kako Regan govori i njoj se već obezbjeđivala propagandna logistika.

Nijesam mogao vjerovati sopstvenim očima!

S obzirom da sam bio u tuđoj kući pred ljudima koji ništa nijesu mogli shvatiti, jedva sam u sebi zadržao krik a majku ti…


Responses

  1. Partija pokera Staljin vs Tito je odigrana u mini verziji 50 godina kasnije i u igracima Milosevic vs Djukanovic, znaci…
    Prosto, kao kad se igra “Sicilijanska odbrana”, Djukanovic je primjenio provjerenu igracku taktiku.
    A kad se sjetim slijepih koji velicase dijelo M.DJ ukanovica , koji “mudroscu i znanjem izvuce Crnu Goru iz ruku Milosevica”.
    “Genije” je imao paradigmu, a ima je i danas i vladace nesmetano do Sudnjeg Mu Dana.
    Samo se pitam kako ce se preinaciti u “Marsala”…
    Ili je “Don” i “Marsal” isto… !?

  2. Ovdje je link:

    Otprilike poslije 2′ 15” Regan kaze da je ‘Krstaski rat za slobodu’ antikomunisticka organizacija i onda ide slika Evrope i Jugoslavija je u okviru ‘slobodnog svijeta’. Procjenjujem da je godina filma 1952. ili 1953.

  3. Don Manuel, naucio me jedan prijatelj, to se radi ovako

    135=60+60+15😉

  4. Samo se pitam koliko je mentalitet tadasnjih crnogorskih “elitnih” komunista, uticao na Tita, da onako, po crnogorski, zavede diktaturu. Tj. mi mu na neki nacin iskrojismo i Gvardiju-UDBU, i sluzeci se iskustvima iz proslosti, svojom bezobzirnoscu i gordoscu gurnuli Jugoslaviju u ambis, put poplocan osmjesima, radom i standardom, ali u svom smislenom antagonizmu.

  5. Jos jedan odlican i vrlo edukativan tekst. Svaki dan kad sam na internet, pogledam je li gosp. Slavko Perovic napisao nesto, jer to nesto vrijedi mnogo. Hvala vam!

  6. Dopustili smo da ovakav covjek ode iz CG, a da nama price pricaju veliki Igor Luskic, Veselin Vukotic, Misko Vukovic, Predrag Sekulic i ostala kompanija.
    E moji crnogorci…pa stvarno jesmo mamlazi!

  7. http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/42641/Slavenka-Drakulic-Kako-smo-se-jeftino-prodali.html

  8. Dusko hvala ti na linku. Po svojim porukama Slavkov i Slavenkin teskt se podudaraju! A oba sjajna!

  9. rijetko dobar tekst, u inace ocajnom CG novinarstvu…
    Procitajte…

    http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Politika&datum=2009-11-11&clanak=208226

  10. Powerful text.
    Kako je lijepo procitati neke nove vidike na stare stvari a pri tom ona psiholoska komponenta tjera da se cita u dahu i gustira kao slag na torti🙂

  11. Kada ovi Slavkovi tekstovi budu obavezna literatura za crnogorske skolarce,bit ce znak da za Crnu Goru ima nade.Hvala Slavko na edukaciji,mnogo sta sam saznao preko tvojih tekstova.

  12. dnevno-politicki motivisano tumacenje istorije

  13. Ja sam vec napravio kompilaciju:PRAVA ISTORIJA i skupio sve postove Slavka Perovica u jedan folder.Prosto, ako neko pogresno nauci istorijiju, da se koriguje.

  14. Slažem se.

  15. Slavko,

    mislim da je malo pojednostavljeno mada ne sporim da nije bilo baš tako. Ipak smo mi kao narod divljaci i sarto mortale u NATO ko zna kako bi se završio. Možda je dobro što tamo nismo ušli jer bi se NATO raspao. Mi smo majstori da sve pokvarimo gdje se god pojavimo.

    Pozdrav,

    Igor

  16. Eh,

    Vas komentar pokazuje da Perovic pogadja tacno u metu.

    1.
    Titova vladavina je bila bazirana na zlocinu i prevari, Miloseviceva na Titovoj a Djukanoviceva na Milosevicevoj. Naravno ova dva nasljednika ni sami nijesu prezali od zlocina i prevare. Oni su metamorfoza komunizma.

    Proces na zalost ne mora da stane tu. On moze i vjerovatno ce da se produzi. Vjerovatno cemo dobiti novu varijantu kriptokomunizma.

    Bez obzira sto se Crna Gora ponovo primice prekretnici ljudi kao Vi ce osigurati da komunizam ostane.

    2.
    Vase tumacenje istorije je dnevno-politicko. Doduse to dnevno-politicko stanje traje 65 godina. Sezdest pet generacija je vaspitavano u duhu KOMUNISTICKE LAZI!

    Ovo sto Perovic radi je razbijanje same srzi te lazi. A srz lazi je da su komunisti gradili bolje drustvo. Nijesu uspjeli ikao su dobro mislili.

    Neosporno je da su mnogi komunisti, clanovi partije i skojevci dali svoje zivote ili barem zdravlje i mladost u ime plemenite utopije.

    Ali sami vrh komunista je od pocetka bio zlocinacki, lupeski i prevaranski. I vrh je stvori drustvo koje je zlocinacko, lupesko i prevarantsko. Oni komunisti koji su ostali vjerni svjim idealima zestoko su platili idealizam. Oni koji su vidjeli sto je komunizam utopija u jugo praksi i prilagodi joj se dobro su prosli. Na zalost crnogorsko drustvo je platilo i placa stravicnu cijenu.

    Naravno zlocinci, lupezi i prevaranti nijesu nikada prestali da pricaju o ‘idealima’. Ta prica je njihov nasusni INTERES. Tu nema razlike izmedju Miska Perovica Profitera i Mila Djukanovica.

    Svako ko danas brani komunizam radi to iz koristi. Naravno nema svako istu korist. Tu postoji citva lepeza malih i velikih interesa, no to je duga prica.

    3.
    Ako mislite da je nesto od napisanog netacno zasto ne ukazete na greske umjesto ovakve pausalne ocjene.

  17. i milo je nazvao tita diktatorom jednom prilikom, u emisiji o raspadu sfrj. sve promjene koje su se desile su, jasno je, prevrtanje korita i izdaja socijalizma, tekovina nob-a, a to sto ih neki danas znaju iskoristiti u svoje pol. svrhe i zbog interesa, druga je prica. napr. kad to radi jedan sdp, a samo se sjetite kolovodja ab revolucije, onih stabova itd. pih. kapitalizam je pobjedio, nacionalizam je bio sredstvo za rusenje i pljacku jedne miroljubive i lijepe zemlje, od SANU-a i ostalih, stvarnih inspiratora rata i rusenja zemlje, a njihovi pioni i profesionalne bukadzije i deraci samo su izvodjaci radova. neki zavrsise u hagu, ali ljuba i dobrica i dalje ispijaju kafice i palamude, mudruju, za njih kazne nema. sramota !! e, moj tile, da vidis danas tvoje djelo, popljuvano i unisteno…

  18. Bravo!

  19. Gospodine Perovicu, ocekujemo Vas komentar na potvrdjenu presudu u predmetu protiv Veseljka Koprivice. Kako vidite dio obrazlozenja da nije sramota sjediti sa premijerom jedne drzave? Da li je to za Vas sramota jer je nekima cast da samo na tren budu u premijerovoj blizini.

    Hvala i pozdrav!

  20. Ova zadnja recenica Slavkova,kao da je iz mojih usta,strasno, sad sam pogledao film.Krajem osamdesetih ,po meni , presudnih godina po nasu zemlju ,dje je bilo tesko u SK biti demokrata,nekako sam to uspjevao kao aktivista i po funkciji clan uk komiteta BGD . Sve cinioce tadasnje vlasti sam poznavao na univerzitetu. Ponekad se pitam kako sam uspio da budem van te svite ,ali sam uvjek vjerovao da covjek ne moze biti svoj ako nema i svoje misljenje. Prepoznao sam da naslednik naseg ne krunisanog kralja srlja u sunovrat svoje ciljane politike a najzalosnije je sto je povukao ogroman broj naroda za sobom.Davno pocetkom osamdesetih u Titogradu ista prica,nisam bio vjeran saopstenjima i direktivama komiteta.Ovaj Slavkov tekst dozivljavam kao izvaredno objasnjenje nase lazne slobode,demokkratije, i na koncu dobrog zivljenja.

  21. Vrlo je indikativno, da drzave koje su bile pod odredjenom diktaturom poslije pada ili odlaska njenih diktatora, upadale u veoma ozbiljne probleme, koji su cak dovodili do oruzanih sukoba.

    Slavko je dosta detaljno opisao u svojim postovima razloge obrusavanja bivse nam domovine.

    Poslije svih tih silnih obrazlozenja, mozemo doci do zakljucka da je iole valjao taj sistem, ne bi doslo do njegovog krvavog raspada.

    Nesto se slicno desava danas i u Iraku.

    G. Vule je pomenuo i presudu novinarcicu zvanom Veseli. Ona se i ocekivala. Sama zavrsna rijec presude govori o moralnoj strani sudskih organa nase Crne. To govori da u nesretnoj dusevne bolove moze da ima samo Boss, dok ostali moraju da trpe, jer ovaj sistem je napravljen samo za Milojka i njegove.

    To sto taj mali ljigavi novinarcic laze i pojedine ljude hoce na jedan vrlo prizeman nacin da svrsta u razinu jednog mafijasa, nikom nista.

    Iole ozbiljna osoba bi bila postidjena da sjedi i druzi se, i sa premijerom, koji ima takvo okruzenje kao sto ima Nas. Jos nijesam imao priliku da procitam ili vidim da jedna covjek iz najviseg vrha drzave u ovom slucaju najveceg ima tako okruzenje. Tu je zaista dohvaceno samo dno.

    Mozemo samo zamisliti da Slavko i LS podnesu tuzbu za nanesene dusevne bolove od osnivanja LS pa do njegovog prestanka rada, od strane Prve,Druge familije, njenih satelita, poltrona itd…Koji bi to bio proces?

  22. Kako se nekad zalilo za Titom by Teofil Pancic. Pripremite casu vode da ne umrete od smijeha…🙂

    http://angusyoung111.wordpress.com/2009/11/19/neumrli-duh-gudackih-kvarteta-by-teofil-pancic-povodom-beskonacne-zalosti-za-patrijahom/

  23. don manuele,
    g-din Perovic potpuno legitimno iznosi svoje shvatanje stvari navodeci Staljinovu smrt kao kljucni momenat u zastajanju Titovih NATO integracija a istovremeno proglasavajuci jedinim Titovim motivom za sklapanje Balkanskog pakta odrzavanje licne vlasti.

    e pa idemo redom samo citati:

    ‘U Jugoslaviju će od 1951. do 1955. stići devet stotina tenkova, sedam stotina samohodnih topova i oko tisuću cijevi protuzračne artiljerije, ne računajući preko sedam stotina artiljerijskih cijevi različitih kalibara. Osim dvije stotine mlaznih i stotinu elisnih aviona, Sjedinjene Države isporučile su i znatnu količinu kamiona (čuveni James), inženjerijskih sredstava, radio-uređaja, radarske tehnike i pješadijske opreme u koju je spadala i noćna mőra mnogih generacija jugoslavenskih regruta: ašovčić. Britanija je isporučila dva razarača, Francuska veliki minopolagač, a Italija (s naslova reparacija) tri eskortna razarača, pa će Jugoslavija, koja je imala i tradiciju proizvodnje torpednog oružja, sredinom pedesetih godina postati i vojnopomorski faktor. ‘

    DEMOKRACIJA I IRACIONALIZAM: Zapadu nije moglo ostati nepoznato očijukanje Moskve i Beograda neovisno o tome je li raspolagao s obavještajnim podacima ili ne: logična analiza nametala je takav zaključak. U situaciji nerazriješenih odnosa između frakcija u Moskvi i Titove još uvijek naglašene spremnosti za savezništvo sa Zapadom, otvorila se posljednja prilika da se Jugoslavija trajno veže za Slobodni svijet u čemu će State Department i Foreign Office učiniti nekoliko fatalnih grešaka. Grčkoj i Turskoj nisu savjetovali elastičnost u pregovorima s Beogradom tako da su vojne odredbe Balkanskog pakta ostale odveć deklarativne i nedefinirane, a vrhunac gluposti bit će odluka američke i britanske vlade iz oktobra 1953. da Trst preda talijanskoj administraciji što je Jugoslaviju i Italiju dovelo na rub rata i predstavljalo prvi čavao u lijesu jugoslavensko-sjevernoatlantskih odnosa. Britanska opozicija je odluku svoje vlade doslovno ocijenila kao foolish. Da ironija bude veća Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo izvelo je demonstrativne letove prema talijanskoj granici s tek nabavljenim američkim mlažnjacima.

    nije istorija jednodimenzionalna nauka dragi moj don manuel. uvijek postoje odredjene istoriske okolnosti. sto mislite sto je vise uticalo na Tita: Staljinova smrt ili Trst? Ili su mozda istoriske okolnosti bile takve.
    Da ne pricamo o onome sto se desavalo na unutarnje-politickoj ravni u Jugoslaviji tada.
    Istorija je zgodna da se tumaci u skladu sa dnevno-politickim potrebama ali uvijek ostaje ali..
    Ovo sto napisali o komunizmu u jugo praksi sa posebnim osvrtom na CG tretiracu kao pisanje u stanju afekta

  24. zaboravih (ne umijem sa kompjuterima ama bas nikako), ali kad je Bledski sporazum potpisan Staljin nije bio aktuelan:

    od 6. do 9. avgusta 1954. odr`ana je ministarska konferencija na Bledu, ~iji je ishod bilo sklapawe vojnog saveza Gr~ke, Turske i Jugoslavije. Naime, 9. avgusta, u vili „Bled” (kasnije poznatoj kao Titova vila), na sve~anoj ceremoniji, potpisan je 20-godi{wi sporazum o savezu, politi~koj saradwi i uzajamnoj pomo}i Gr~ke, Turske i Jugoslavije

    Izvor:Dragan Bogeti}, Sjediwene Ameri~ke Dr`ave i formirawe Balkanskog pakta 1952-1955 197 – Arhiv, ^asopis Arhiva Jugoslavije, 2, 2001.

  25. http://www.zesveske.ba/03_06/0306_7_3.htm

    procitati.

  26. lazi o cetnickom pokretu itd… mistifikacija o tome da se radilo o demokratama, da je draza bio saveznik…. sve u gornjem tekstu. i jos mnogo cega drugog.

  27. jednom je i nikolaidis napisao, parafraziram: kako je moguce da je citav jedan narod, koji je za titom plakao kao za rodjenom majkom, posle svega par tekstova u dugi o sumnjivom porijeklu i jeftine kampanje srpskih nacionalista zamrzjeti istog tog covjeka i optuzivati ga za sve lose, za sta su sami krivi.

  28. http://images.google.com/hosted/life/f?q=koca+popovic+source:life&prev=/images%3Fq%3Dkoca%2Bpopovic%2Bsource:life%26hl%3Den&imgurl=182ab6dff3d55a7e

    slika koce povica i pominjanog🙂 dzon foster dalsa

  29. eh mozete li mi navesti koja su to prirodna bogatstva ili sirovine kojima raspolaze Trst, a koje Jugoslavija nije imala u izobilju?

    Ja smatram da ne postoje. Samim tim Trst nije mogao sluziti kao strateska politicka prepreka od veceg znacaja, zbog cega je i tako lako prepusten.

    Staljinov odnos i bijes prema Titu, kao i prema bilo kome, znacio je stratesku opredijeljenost Rusije da tu drzavu “pojede”. A Rusija (SSSR) iz Drugog svjetskog rata izlazi kao atomska supersila koja upravlja kompletnim drzavama iza Gvozdene zavjese.

    Upravljanje tim zemljama bilo je rezultat podjele svijeta (Evrope) nakon DSRata.

    Dakle, sa druge strane je strateski mogla biti samo druga supersila, Amerika maskirana u NATO. Problem Trsta je nemjerljiv, neuporediv i napojmljiv za navedeni kontekst.

  30. uh,

    problem trsta je naveden u smislu zaokruzivanja istorijskog konteksta sklapanja Blejskog pakta i ja nigdje ne tvrdim da je kljucni razlog za njegovo kasnije relativiziranje vec to tvrde izvori koje citiram. Ali kad smo kod toga: politicki znacaj trsta ne mjeri se kolicinom rude i brojem ovaca koju proizvodi. Tih godina je problem trsta (STT-slobodna teritorija trsta) vise puta doveo YU i IT na ivicu rata. Koncentracija trupa oko zona A i B bila je najveca u evropi. Podrska koju je NATO dao IT u tom trenutku je, vjerovatno, jedan od najvaznijih razloga za kasniji gubitak znacaj Blejskog pakta.
    Jedna vasa nepreciznost: SSSR nije izasao kao nuklearna sila iz WW2 – prvu probu SSSR izvodi tek 1949.
    Dakle, smisao mog komentara nije tvrdnja da Staljinova smrt nije uticala na kasniju YU spoljnu politiku vec da se ne moze tvrditi da je taj dogadjaj imao presudan znacaj. Takodjer nijesam sklon tezi da je presudan bio ego JBT-a i njegova nesporna zelja za liderstvom (postoji li neki politicar koji je nema?), koju je donekle sebi ispunio kroz pokret nesvrstanih.
    Siri istorijski kontekst je kreirao buducu YU politiku.

  31. Ne vidim ni lazi ni mistifikacije, tekst je korektno napisan, ne vidim takodje nista novo recimo neki novi aspakt ili ideju… (osim rasprave jel isao Draza sa D’Golom u skolu i jel Gol drzao zdravicu 1969 Titu… hm ada kome ce😀.. te stvari su interesantne za biografije a ne za temu kako si ti pompno najavio)

  32. Vrhunska prica, odlicni komentari.

  33. upravo je covjek htio demistifikovati cetnicki pokret, jasno je, ne znam kako nisi uvidjela…

  34. To sto je nikolaidis reko jeste vise nego ocigledno, tako da ta konstatacija je otkrivanje tople vode od strane “niki”-ja,
    ALI kada vidim nikolaidisov post-kilibardizam, upakovan u toboz crnogorsku “nezavisni intelektualci” oblandu, a ovamo za “saku dolara” postaje savjetnik istim onima koje kritikuje, samo mi nemo’ o nikolaidisu nesto pricat.

  35. Slavko, iskreno Hvala!

    Ovo se nije moglo cuti na casovima istorije moje generacije sa pocetka “sedamdeset i neke”, a narocito ne u knjizi Istorija od Mila Strugar-a🙂 Kult Tita, pa i u nasem djecackom, i malo poslije njegove smrti bio je jos toliko jak da to nije shvatljivo nikome ko tada nije zivio i “osjetio” tu vrstu uzdizanja licnosti u ocima naroda.

    Na ranije tekstove o Titu nisam htio da reagujem-komentarisem, zbog onih nekih stvari koje je ipak ok uradio, ali zarad svog licnog interesa, u odnosu na ove danas lopingere-mafijase, ali ovaj tekst……
    Meni licno je pruzio i nova saznanja, a usudjujem se reci i nove poglede! (DA, ali zato sto ga je Slavko napisao i njemu vjerujem, a da sam ga istog procitao u Pobjedu, Vijesti, Dan🙂, nebih vjerovao, iskreno…)

    Zivio nam Slavko!

  36. malo je off-topic, mada ustvari i nije. o vremenu o kojem nam slavko pripovjeda dobrano govori i feljton koji je objavljen ovih dana u “nezavisnom” dnevniku vijesti i u kome se kriticki promislja, osvrce i pise o blazu jovanovicu iz pera dragutina papovica.
    ne znam cije su bile uvodne naznake u feljtonu, ali su i one kao i sam feljton zastidje, a na skoro shizofren nacin takav feljton predstavlja i jednu od boljih opservacija zvijezda i vremena crnogorske revolucije i kontrarevolucije, u ovom slucaju blaza jovanovica.
    ovdje se moram ograditi, jer necu da sporim nista od ideologije blaza jovanovica (koja se moze sazeti u “partija iznad svega”) i za koju je on realno htio i ginuti, nego ne mogu da povjerujem da neko u 21 vijeku, ko se bavi istorijom, nebitno da li je u pitanju publicisticki rad, moze da nalupa toliko, blago je reci idiotskih opisa i tumacenja licnosti jednog od mnogih crnogorskih gospodara (u najpezorativnijem smislu koji moze da indicira odrednica “gospodar”).
    autor ovog spisa je zaista uspio nezavisno i kriticki da promatra ovu temu. objavljivac ovog autora i feljtona je zaista uspio da nam priblizi ono sto je autor namjerio da nam kaze. jedino smo izgleda mi idioti. evo vec skoro 70 ljeta.

    zao mi je sto se na internetu ne mogu pronaci djelovi ovog feljtona (ili makar ja to ne umijem) i dio po dio raskrinkavati sindrom “gospodar iznad svega” i najtuznije i najbezocnije djelove nase istorije.
    ogradjujem se, mislim da se tome periodu od 1941. do 1990. godine dobre osobine mogu jedino naci kada se poredi sa periodom od 1990. godine do danas….i ni sa jednim periodom drugim iz istorije crne gore, svijeta i kosmosa.

  37. Slavko opet piše o Titu jer se za dobrim konjem prašina diže. Neka samo nastavi, makar i u tonu koji nema mnogo veze s istinom.

    Tito je mogao, a to sam već objasnio prije nekoliko tjedana, postati jugoslavenski Ceauşescu i provoditi staljinizam. Ne bi mu dlaka falila s glave, a uživao bi u luksuzu bez straha od nadiranja sovjetskih armija. Nije odabrao takav scenarij jer je gledao interes jugoslavenskih naroda i narodnosti.

    Spominjanje Pašića, toga lokalnoga velikosrpskoga političara, i Tita, koji je postao svjetskom markom, potpuni je promašaj.

    I da, Titu se zamjera diktatura, ali se Amerikancima ne zamjera tlačenje crnaca, Indijanaca i cijeloga svijeta. Kao i bacanje atomske bombe, a znamo da je i upotreba bojnih otrova ratni zločin.

    Inače, fašizam se njeguje u jednoj Americi, o čemu govori čak i simbol slobode na zgradi Kongresa.

    Na njegovu se dnu nalaze dvije sjekire oko kojih je svezano pruće!

    (http://en.wikipedia.org/wiki/Seal_of_the_United_States_Senate).

    Mussolini se zadovoljno smješka.
    E, moj Slavko…

  38. Odlican text,genijalno,tacno u srz kao sto Slavko uvjek pogadja!

  39. Jesi li ti uopste procitao Slavkov tekst?

    Komentarises ga iz medjumozga, kao da ga nisi procitao. Da si u skolu, sada bi ti uciteljica rekla:

    “DŠ, sjedi dolje jedan. Promasena tema.”🙂

  40. Pročitao sam Slavkov tekst.

    Nije uopće loš, ali me smeta kada se glorificira zapadna demokracija koja je samo jedna verzija Potemkinovih sela.

    Zato sam i reagirao!

  41. Niko ovdje nista ne glorifikuje. Slavko, tek ponajmanje, jer otkad ga znam uvijek je bio vise nego nepristrasan, posten, i nadasve objektivan.

    Po tvom dijalektu sudim, ili si iz Hrvatske, ili si izbjeglica iz Hrvatske. Zasto to navodim, zbog sledeceg:

    Pored svih dobrih poteza i stvari koje su Hrvati, tj. Hrvatska drzava uradili za svoje gradjane, zar nije Hrvatska upravo ta koja glorifikuje zapad kao da je bez mane? Zar nije Hrvatska ta koja je pristala na uslove da amnestira SAD vojnike od medjunarodnog suda u Hagu? Itd, itd..

    Mnogima mozes spocitati glorifikovanje zapada u zivotu, narocito na prostorima balkana, ali nama odje ponajmanje..🙂

  42. Ja sam Hrvat iz Hrvatske.

    Slavku svaka čast. Ljudina je, ali pretjeruje uspoređujući Titov režim i zapadne demokracije.

    Socijalistička Jugoslavija živjela je 45 godina, a Slavko traži dlake u jajetu kao da je ta država iza sebe imala stoljeća nezavisnosti i demokratske tradicije.

    Tito je izvukao maksimum. Previše se davalo za vojsku, dosta je novaca uludo utrošeno, ali što je mogao raditi kada mu je Staljin visio za vratom, a ustaška i četnička emigracija neprestano radila Jugoslaviji o glavi.

  43. Da je nama da malo zivimo u Potemkinovim selima :green smily:

  44. Tako je! Istorijska distanca u svjetlu istorijskog konteksta upravo potvrdjuje da je nekriticka osuda Titove vlasti bazirana na porodjenjima sa danasnjim demokratijama smijesna. Kako se lako zaboravlja da je cijela istocna Evropa i veliiki dio zapadne bio pod “cudnim” rezimima. Portugal, Spanija, Grcka…. Eh da samo Tito nije bio dobar:)

  45. Ma, koje zapadne demokratije? Izvini prijatelju, ti si, a necu upotrijebiti neku odgovarajucu rijec.., ili neiteligentan, ili ne citas sto pise?🙂

    Postoji samo veci i manji stepen demokratije. Apsolutne demokratije nema. To ti je valjda jasno. Razlog tome, je novac. Neko ga ima vise, pa i vise demokratije, neko ga ima manje, pa ima manje demokratije u drustvu.
    Jesi li kada cuo da se na zapadu u sred te “demokracije”, dodje do dogovora ostecenih strana, desetine ljudi cije je zdravlje ugrozeno od neke medjunarodno-konglomeratske korporacije, sa ostecenima? Zasto dogovora? Zato sto imaju novac, najbolje advokate, i imaju sansu da izadju sa nedokazanom krivicom, i “izvrcanjem” dokaza kroz pravnu “gimanstiku”, dok sa druge strane ljudi umiru od raka, radjaju se bolesna djeca, ljudi umiru u pedesetim godinama zivota? Sto je u tim slucajevima, mjerilo demokratije? Novac?🙂

    Slavko nista ne pretjeruje, ja sam pomno citao sve tekstove, i samo ti mogu reci, ja licno imam novi pogled i perspektivu na Tita. Nemogu se umanjiti Titove zasluge, to niko ovdje niti cini, niti pokusava da ucini. Kolike su tolike su, kakve su – takve su, ALI govorimo o motivima, i pobudama Tita za akciju. Licni motiv, mu je bila glavna pokretacka snaga. Shvatas li sad, Slavka i nas “DŠ”?🙂

    p.s.
    Citaj malo pomnije tudje tekstove, i provjeri napisano kroz razne druge medije, pa onda komentarisi sa velikom kategoricnoscu. Ukoliko, za sve sto si rekao, ili dio navedenog sa tvoje strane, kazes “magicne” rijeci: “to je moje misljenje!”, e onda u redu.
    ALI, nemozes saopstavati tvoje misljenje i stavove kao da su argumenti. Univerzalne istine koje je slavko naveo, mogu se vise nego vrlo lako provjeriti, i Slavko, sto god je dje reko, argumentovao je!

  46. pobogu covjece,
    prvo: gdje ti nadje glorifikaciju zapadne demokratije u mom postu?!! Ja, citirajuci istorijske izvore, pokusavam da dokazem da istorija nije c/b!
    drugo (vjerovatno i poslednje):
    “Univerzalne istine koje je slavko naveo, mogu se vise nego vrlo lako provjeriti, i Slavko, sto god je dje reko, argumentovao je!”
    Au! Mnogo je! Davanje prava na apsolutnu istinu bilo kome najblaze receno nije pametno

  47. @ eh,

    pobogu covjece,🙂

    nauci da citas odgovore – blogove, uopste ! !, nije tebi odgovoreno, nego “DŠ”-u!🙂

    Ali, sada kada si vec tu, i spocitavas mi,
    citat, “eh”-a:
    “Au! Mnogo je! Davanje prava na apsolutnu istinu bilo kome najblaze receno nije pametno”

    Uuu, a dje vidje ti davanje apsolutnog prava, mrco!🙂
    Ja, sam reko da na osnovu onoga sto je pokazao i reko Slavko DO SADA ARGUMENTOVAO JE , to PAST TENSE “eh”-u, a ne FUTURE da bi bilo tacno sto ti kazes.
    Kao drugo, ako neki covjek, kaze 1000 istina, i navede za njih promjer, npr. da bi ti lakse shvatio🙂 : 1) kad je vedar dan nebo je plavkasto – uvijek.., 2) jedino se mora umrijeti..-i licno cemo to jednog dana svi dokazati, a dokazali su i mnogi prije nas, ITD.., onda su to ARGUMENTOVANE ISTINE! a, ne nikako apsolutno pravo, za apsolutno pravo, potrebno bi bilo da postoji APSOLUTNA ISTINA, a u filozofiji, kao i u realnom zivotu – za realne ljude takvo nesto ne postoji, cak ni kao kategorija, jer potire samu sebe u definiciji, shvatas li sad “eh”-u?🙂

  48. priznajem krivicu slabog poznavanja kompjutera i pogresnog shvatanja da se Vas navod odnosi na moje rijeci.
    Ostalo cu vrlo jednostavno demantovati ponavljajuci moj prijethodni post:
    e pa idemo redom samo citati:

    ‘U Jugoslaviju će od 1951. do 1955. stići devet stotina tenkova, sedam stotina samohodnih topova i oko tisuću cijevi protuzračne artiljerije, ne računajući preko sedam stotina artiljerijskih cijevi različitih kalibara. Osim dvije stotine mlaznih i stotinu elisnih aviona, Sjedinjene Države isporučile su i znatnu količinu kamiona (čuveni James), inženjerijskih sredstava, radio-uređaja, radarske tehnike i pješadijske opreme u koju je spadala i noćna mőra mnogih generacija jugoslavenskih regruta: ašovčić. Britanija je isporučila dva razarača, Francuska veliki minopolagač, a Italija (s naslova reparacija) tri eskortna razarača, pa će Jugoslavija, koja je imala i tradiciju proizvodnje torpednog oružja, sredinom pedesetih godina postati i vojnopomorski faktor. ‘

    DEMOKRACIJA I IRACIONALIZAM: Zapadu nije moglo ostati nepoznato očijukanje Moskve i Beograda neovisno o tome je li raspolagao s obavještajnim podacima ili ne: logična analiza nametala je takav zaključak. U situaciji nerazriješenih odnosa između frakcija u Moskvi i Titove još uvijek naglašene spremnosti za savezništvo sa Zapadom, otvorila se posljednja prilika da se Jugoslavija trajno veže za Slobodni svijet u čemu će State Department i Foreign Office učiniti nekoliko fatalnih grešaka. Grčkoj i Turskoj nisu savjetovali elastičnost u pregovorima s Beogradom tako da su vojne odredbe Balkanskog pakta ostale odveć deklarativne i nedefinirane, a vrhunac gluposti bit će odluka američke i britanske vlade iz oktobra 1953. da Trst preda talijanskoj administraciji što je Jugoslaviju i Italiju dovelo na rub rata i predstavljalo prvi čavao u lijesu jugoslavensko-sjevernoatlantskih odnosa. Britanska opozicija je odluku svoje vlade doslovno ocijenila kao foolish. Da ironija bude veća Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo izvelo je demonstrativne letove prema talijanskoj granici s tek nabavljenim američkim mlažnjacima.

  49. Sve je OK.

    Ovo sto ste naveli, a.. to je istorija i istina koju manje vise svi poznajemo u tom obliku, tu se moram sloziti, i naravno, nemam sto dodati.

    Pozdrav.

  50. istina je to gosp slavko,ali ipak titova jugoslavija je nesto najbolje sto je balkan vidjeo ipak je njegova legenda velika.veliki sam tvoj fan i mislim da si najsvjetlija tacka crne gore ali ipak po ovom pitanju se necemo slozit da je njegov sjaj limeni koji vremenom tamni,tamni jer ga istorija sadasnja baca po strani

  51. …mora se reci i da im se oduzio….na 2,5% stnovnika 12% djenerala a bogami, cini mi se i 15% diplomata, pa ti sad vidi…

  52. …mislim da su tu titovu jugoslaviju ovi crnogorski krajevi dobrano zapamtili, a pamtice je jos neko vrijeme… prvo “nacionalisti” iz perioda april 41-februar 42 i ona “pasja groblja”, u istom periodu tzv “frakcionasi” i one jame koje njihovi drugovi na putu ucerivanja “pravih” komunistickih misli i primisli, istima napunise, zatim “narodni neprijatelji” kako oni u Crnoj Gori, tako i oni sto ostase pobijeni od Kolasina, preko Lijevce polja do Zidanog mosta i suma po sloveniji, zatim ratni drugovi, komandanti i komesari, sto im se u jednom momentu ucinje da drug tito, na celu kolone, skrece sa puta sto im ga je cetiri godine rata trasirao, a na kojem izgibose, nadajuci se da ce Crna Gora konacno biti sovjetska republika. svaki treci stanovnik tog malog ostrva, za kojeg celni crnogorski komunisti cuse tek pocetkom osamdesetih godina, bjese iz ove plejade…ima li koga da sabere ove cifre, da vidimo konacno koliko kosta nas ovolike, ono sto se surva u pepeo za pola godine…


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: