Posted by: Slavko Perovic | May 14, 2010

DNEVNIK, 14. MAJ 2010. godine

Da bi se nastavila priča o Puniši Račiću, jednom od najvećih ubica i pljačkaša u kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca, ličnom prijatelju dvojice glavnih pljačkaša i ubica koji su bili kralj Aleksandar i Nikola Pašića, lažnog četnika kojega je u tom smislu raskrinkao Kosta Pećanac, ali i mnogi dugi, moramo se sjetiti kralja Stevana Dečanskog, a zašto? Zato što je Punišu Račića,  preko njegovih režimskih veza, sud proglasio nasljednikom Steva Vasojevića koji je, navodno, poginuo na Kosovu 1389-te godine, ali se proglasio i nasljednikom kralja Stevana Dečanskog, onog Stevana koji je bio sin kralja Milana pa ga je Milan, plašeći se Stevana, oslijepio, a Stevan je bio i otac kralja, a docnije cara Dušana koji će u jednom trenutku krenuti na svog oca Stevana i likvidirati ga. Stevan je napravio prekrasan manastir Dečane posadivši ga u sred nekoliko stotina hektara strašne dečanske šume. E tu svetu šumu koju nije dotakao ni turski okupator, ukrašće kao svoje nasljeđe Puniša Račić. Naravno, sve će to izazvati bijes kako kod igumana dečanskog manastira, tako i kod tamošnjih mještana, jer će čuveni pravoslavac Račić odmah jurnuti u svetu šumu svetog manastira, jurnuće mašinama da je siječe te u napravljenoj fabrici, odmah tu, na licu mjesta, da je obrađuje i prodaje.

Ostalo je upamćeno da se Račić tri godine ranije, prije ove 1924-te kada se dečanska Punišina krađa desila, obratio Nikoli Pašiću sa molbom da mu prizna kneževsku titulu kao navodnom neposrednom potomku Steva Vasojevića, i naravno, sve je bila još jedna u čitavom moru Račićevih laži u kojima je cijelog života plivao kao u svom prljavom moru. Naravno uz “kneževsku titulu” tražio je od Pašića da mu se dodijeli jedan dio Kosova! Račić će traženu zemlju dobiti, a zahtjev za kneževskom titulom ostao je u “razmatranju”. E, ovakav lupež, ubica, pljačkaš i lažov, samo tri godine kasnije postaće narodni poslanik!

Raćić će često boraviti u beogradskom hotelu “Pariz” koji se nalazio preko puta čuvene “Moskve”, gdje se odvijalo neviđeno čudo: čitavi redovi uglednih i manje uglednih Beograđana čekali su u redu ispred Račićevog prijemnog salona da bi došli do njega i pogađali se sa Punišom da im nešto “sredi”.

Račić je preko Steva Vasojevića “uhvatio” kopču sa Stevanom Dečanskim, to jeste Nemanjićima. Kako je to uticalo na svetu dečansku šumu vidjeli smo, ali je izazvalo i zgražavanje na režim Nikole Pašića i pobunu. Tako će arhimandrit Dečana Leontije Ninković pokrenuti postupak da preko povelja Stevana Dečanskog i cara Dušana dokaže da je šuma samo manastirska, a priložiće i turske-sultanske berate i fermane koji dokazuju isto, odnosno da je Puniša Račić lažni nasljednik Steva Vasojevića i kralja Stevana. Međutim, nije bilo pomoći pred Aleksandrovom i Pašićevom samovoljom i diktaturom. A što su radili ondašnji sudovi? Listom su ovu diktaturu i samovolju pretvarali u sudske akte! Sve što je navedeno i još mnogo toga objavile su u broju od 3. oktobra 1924-te beogradske Novosti. U ovom trenutku valja podsjetiti da se loza Nemanjić ugasila sa Urošem, sinom cara Dušana, a pobočnim izdankom loze Nemanjića smatrao se monah Joazaf koji je umro 1422-ge, ali koji se po svojoj majci Mariji Paleogovoj već smatrao Grkom, a samo srodstvo između Steva Vasojevića i Stevana Dečanskog smatra se tek jednom od brojnih fikcija koje nemaju dodira sa istorijskom istinom, a da ne pričamo o tome kojim “načinom” je Račić uspio da dokaže “sudu” da je nasljednik Steva Vasojevića i da ne pričamo o tome da porijeklo Vasojevića od Steva Vasojevića bila i ostala legenda koja je funkcionisala u okvirima tajnog plana “Načertanije” Ilije Garašnina.

Bilo kako bilo, zbog svoje špijunske, provokatorske i policijske djelatnosti, odnosno djelatnika najcrnjih poslova za Nikolu Pašića i kralja Aleksandra, Račić će biti postavljen i za člana međunarodne komisije koja treba da vidi i radi na “razgraničenju” Crne Gore i Albanije. Vrativši se poslije rata kući, Račić će od Pašića, pored mnogih drugih stvari, dobiti na raspolganje i u vlasništvo stotine i stotine hektara šume, te od pukog siromaha postaje milioner, a Pašićeva Radikalna stranka ga uvodi u skupštinu kao svog “narodnog poslanika”! A da li znamo kako je Račić tražio, između ostalog, ni manje ni više nego pedeset hektara šume i zemlje oko Skoplja? Tako što je tražio da mu se dodijeli i tako nadoknadi šteta koju su Turci nanijeli njegovom “pretku” Stevu Vasojeviću, štetu koja je nastala poslije Kosovske bitke!

Druga Račićeva opljačkana šuma bila je Sremenijska, ogromna i stara bukova šuma koja se spušta od planine Kožuh pa sve do Đevđelije. Ovu šumu su za sebe ukrali Račić i gospođa Nikolija Popović čiji je suprug Milan bio kum Rade Nikolina Pašića! Ova šuma je valjala sto miliona ondašnjih dinara, a Račić će iz nje iscrpiti za sebe čitave milione!

Ništa Račića nija zaustavljalo, naprotiv davalo mu je podstreka. Tako će ukrasti i šumu kod sela Istinić na Kosovu. Selo je smješteno dva kilometra od Peći, a šume su se zvale Pleće i Babaločka. U Politici (11.decembar 1923-će) Kosta Pećanac će napisati da je od svih tih pljačkaša koji su nagrnuli na Južnu Srbiju poput skakavaca, Puniša Račić najjači predstavnik grabeža i nereda (str.451. i 457) Račić je, da bi ostvarivao svoje pljačkaške ciljeve redovno stupao u kontakt pljačkaške vrste sa odmetnicima u šume! Tako je na Kosovu stupio u kontakt sa kačakom Selimom Šabanom koji će biti uhvaćen i doveden u Skoplje kod Puniše Račića. Odmah mu je Račić rekao da će mu spasiti glavu ako mu da njegovu, Šabanovu zemlju,  na planini Pleće! Selim je, naravno, prihvatio! To je bio Puniša Račić, ali je takva bila i čitava država, kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca – na svakom koraku pljačkaši, ubice i korupcionaši.

Pored ovih fenomenalnih šuma koje je Račić pod zaštitom Nikole Pašića opljačkao, on je bio do lakata i u drugim sitnijim “poslovima”. Tako će Račić opljačkati i kamenolom od kojeg su se pravili vodenični kamenovi, kamenolom koji je bio smješten kod Kosovske Mitrovice i poznat pod imenom Boljetinci. To je sve uradio sa sinovima prema režimu otpornog Ise Boljetinca.

Razbojnički rad Puniše Račića imao je otvorenu  podršku od Nikole Pašića i kralja Aleksandra kao i policijske kombinacije poznate pod imenom Bela ruka. “Stekao” je Račić ogromno imanje od nekoliko stotina hektara u blizini Skoplja, na Ohridskom jezeru je imao svoj brod, postao je poželjan član mnogih akcionarskih kompanija, ulagao pare u domaće, ali i strane banke. Osnovaće i svoje “četničko” udruženje pod imenom poznatim kao pseudonim za kralja Petra Petar Mrkonjić – za kralja i otadžbinu. Tom udruženju je Račić bio predsjednik. Karakteristika lažca Račića je bila da u tom njegovom udruženju nikada nije bilo ljudi koji su stvarno bili četnici i učestvovali u poznatim četničkim akcijama koje su trajale od 1904-te do 1918-te. Međutim, brzo je Račić svojim kriminalnim zulumima natjerao članove društva da ga iz njega, jednostavno, proćeraju. Račić nije bio ništa drugo nego egzekutor Nikole Pašića, njegov krvnik koji je skidao glave onima na koje bi Pašić pokazao prstom. Odmah poslije Nikoline smrti Račić će  na listi radiklane stranke, kao zamjenik Milana Stojadinovića, proći na namještenim izborima i postati narodni poslanik kao predstavnik iz Crne Gore protiv koje je, inače, radio svim silama! A kakvi su izbori bili? Takvi da je Stojadinović kao stoku kupovao glasove halapljivih Crnogoraca!

Kao “političar” Račić je bio zastupnik pljačke, korupcionaštva, ubistava i kriminala. Račić je bio u punoj relaciji sa isto takvim Milanom Stojadinovićem koji je sa Račićem i sa Radom Nikolinim Pašićem bio u punoj vezi još iz vremena djetinjstva. Sva trojica su učestvovali u grandioznim pljačkama i korupcionaškim “poslovima”. Nad njima trojicom treba uvijek posmatrati još dvojicu isto takvih, a njihovih šefova: kralja Aleksandara i Nikolu Pašića. Račić će u svom intervjuu datom režimskom beogradskom listu Balkan iznijeti glavnu ideju dvojice šefova. Tamo će, u broju 96. od 9-tog aprila 1926. Račić kazati da se “ni u kom slučaju ne sme gubiti iz vida, da parlamentarizam naše države ne sme poslužiti neprijateljima srpstva kao zgodna prilika za rušenje ove države i srpskog naroda”, a potpuno je danas, ali i u ono vrijeme bilo jasno da ovakva “odbrana” Srpstva služi samo za odbranu pljačke, korupcije i ubistava koje su provodili prema svima koji su im na takvom putu stojali kao prepreka. Račić je ovdje rekao glavnu nit “politike” čiji su stvaraoci bili Aleksandar i Pašić, a on, Račić, bio je tek jedno od njihovih ubojitih oružja. Račić će u istom intervju nastaviti sljedeće: Ovako, cepajući se, trčeći za vlašću, kaparišući sa nesrbima, koji stoje kompaktno da Srpstvo ruše, licitirajući pred njima vitalne interese srpskog naroda i otadžbine, remete solidnu većinu i stvaraju vrlo nezgodnu i tešku parlamnetarnu vladavinu Njegovom Veličanstvu Kralju, dovodeći ga u nezgodan položaj, da mora čuvajući parlamentarizam, da se zameri većini rodoljubivih i pametnih Srba(…)

Račić će u parlamentu održati deset govora, a prvi put se popeo za govornicom 19-tog marta 1928-me, samo tri mjeseca prije 20-og juna kada je sa te iste govornice, pucajući u hrvatske poslanike, učinio sramotan i skandalozan zločin koji je užasno potresao čitavu Evropu i svijet.

A evo što je Račić rekao u svom trećem govoru održanom 2-gog maja 1928-me, pazite: Ustavu i parlamentu ne mora da preti opasnost od neke vojne klike ili šefa države, nego do Parlamenta!

Četvrti put Račić je izašao za gvornicom 12-tog maja 1928-me: Ja smatram da je osnovna pogreška bila onih ljudi, odnosno Srbije i onih ljudi koji su Srbiji prišli, što su promenili ime države i nazvali novu državu Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, a odbacili naziv Srbija. Srbija je bila poznatija u inostranstvu i da je ostao naziv države Srbija, ne bi se ništa udaralo na Hrvate i hrvatski nacionalizam, a ne bi se udaralo na Slovence i slovenački nacionalizam (…) Kad bude potrebno da se provede revizija Ustava, ja otvoreno pred svima vama izjabljujem, da ću svim svojim slama raditi i truditi se oko toga , da se revizija Ustava provede tako, da se očuva ime Srbija(…) I zato ja pred svima vama kažem, da ova država treba da se zove Srbija i kličem: Živila Srbija!

Ovo je, zapravo, ideja Nikole Pašića koji će, 15-og februara 1925-te objašnjavati  kako je nastalo ime nove države, a da se on, Pašić, zalagao da se država zove Srbija, a Hrvati su se zalagali za ime Jugoslavija, i onda je Pašić predložio ime Kraljevina Srbija Hrvatska i Slovenija!

Peti govor Račićev održan je 30-tog maja 1928-me, samo deset dana prije njegovog pucanja u Hrvate u parlamentu. U tom gvoru zalagaće se Račić za finasiranje željezničke pruge koja treba da prođe kroz “njegove” šume i tako obezbijedi što jeftiniji način njihove sječe, eksploatacije, obrade i transporta, a evo njegovih riječi iz kojih čak i nevješti čitalac može zaključiti da Račić kao “brani” Crnu Goru na čijem je iskopanju predano radio za račun i pare Nikole Pašića i kralja Aleksandra: Ja sam voleo slogu sa Hrvatima, može biti više nego i jedan Srbin, ali kada sam ih dobro shvatio i proučio, naročito njihov stav u ovim vitalnim pitanjima Crne Gore i Sandžaka, ja sam vidio da oni rade protiv nas, protiv Crne Gore, i ja se zato borim protiv njih.

Iz ovoga je jasno da se Račić bori protiv hrvatskih predstavnika i zbog toga što su protiv željezničke pruge koja treba da poveća vrijednost njegovim napljačkanim šumama!

U svom devetom govoru održanom 19-tog juna, samo dan uoči njegovog pucanja sa govornice, Račić će tražiti  donošenje zakona o dvoboju na osnovu kojeg poslanik koji je uvrijeđen može onoga koji ga je uvrijedio pozvati na dvoboj!

Kada je Aleksandru postalo jasno da je Hrvatska seljačka stranka sa Radićem na čelu postala, pored čitavog niza ne samo beogradskih listova, intelektualaca i političara, najargumentovaniji i najsnažniji protivnik svakojake pljačke i korupcije i protivnik Bele ruke koja je stajala iza takvog trenda, donešena je odluka da se Radić i njegova stranka ušutkaju, odnosno da se rukovodstvo stranke pobije, a Petar Živković i Puniša Račić postali su glavni igrači ove krvave repeticije solunskog “procesa” Dragutinu Dimitrijeviću Apisu, naravno na drugi način. Takođe, u srži ove odluke stoji i Aleksandrova namjera da u novoj državi, ukidanjem parlamenta i stranaka, uvede svoju otvorenu, ničim ograničenu, ličnu diktaturu. Tako će se i desiti. 6-tog januara 1929-te, samo šest mjeseci nakon Račićevog zločina, Aleksandar će proglasiti diktaturu, a za “predsjenika” vlade postaviće Pera Živkovića.

20-tog juna 1928-me Račić će sa skupštinske govornice pucati i ubiti na licu mjesta dvojicu Hrvata: dr Đura Basaričeka i rođenog bratanića Stjepana Radića, Pavla, Stjepana će teško raniti i on će od posljedica ranjavanja preminuti četrdeset osam dana kasnije. Račić će teško raniti još dr Ivana Pernara i Ivana Ganđu. Glavni organizator i tajni naredbodavac atentata bio je kralj Aleksandar, a sudiju na budućem “suđenju” Puniši Račiću odrediće niko drugi nego tadašnji ministar pravde Slovenac Anton Korošec! A na suđenju Račić će se ponašati potpuno opušteno i odlično raspoložen kao da glumi uspješnog ljubavnika u nekom ljubavnom filmu. Pred Beogradskim prvostepenim sudom Račića će braniti dvadeset osam advokata, dobiće dvadeset godina robije, nakon čega će biti upućen u kaznionicu na Zabelu pored Požarevca gdje će imati tretman kao da se nalazi u vrhunskom kurvarskom hotelu, dakle uživaće smještaj, položaj i tretman kakav nije imao niti mogao o njemu sanjati ni jedan jedini drugi zatvorenik. Naravno, bez naredbe kralja Aleksandra, ne bi ga dobio ni Puniša Račić! Dok je boravio na Adi Ciganliji, takođe u zatvoru, Račić je imao sopstvenog kuvara, službenici zatvora se su se prema njemu odnosili kao prema sopstvenom šefu, a svaku noć su ga kola odvozila u Beograd na razne zabave i kontakte. Sve je ovo napisao Ivan Bernardić, član Hrvatske seljačke stranke u knjizi koju je objavio 1929-te, a zvala se Život iza željezničkih rešetaka i bila objavljena u Zagrebu.

Račić je u Zabeli imao tri posilna koja su ga opsluživala, posebnog kuvara, a hrana mu je najčešće donošena iz obližnjih gostionica, bio je smješten u vili direktora kaznionice u stanu koji se nalazio na spratu vile sa velikim balkonom, dok je direktor zatvora sa svojom porodicom zatvora  bio u prizemlju. Ovdje su Račića redovno posjećivali naručeni i plaćeni ciganski muzičari i prostitutke, prijatelji i političari, a mogao je Račić izaći kad hoće i otići kuda hoće i to fijakerom koji mu je na raspolaganju stavio direktor!

Račićevoj ženi je određena posebna državna apanaža u iznosu od 3000 dinara mjesečno koja se dobijala za zasluge herojski odrađene za naciju! Vjerovali ili ne Račić će u Požarevcu iznajmiti i posebnu lijepu kuću u kojoj je dovodio ženu i đecu, šćer i dva sina! Iz direktorove kuće znao je otići u tu iznajmljenu kuću i u njoj ostati po osam dana. Inače, hvalio se zatvorenicima svojim prijateljstvom sa Nikolom Pašićem i kraljem Aleksandrom, za Aleksandra govoreći da on, kralj, bez Račića ne može ništa i navodeći da će zatvorenici tek da vide što će on, Račić, da postane u politici. Boravak Račića u Zabeli, odnosno u tobožnjem zatvoru, za njega je bilo pravo blagostanje. Odatle je i vodio svoje milionske “poslove”, putovao bi često vozom za Peć ili Beograd. Važno je napomenuti da je direktor zatvora bio Radomir Pašić, sin rođenog brata Nikole Pašića!

Kada je Račić shvatio da će Njemci aprila 1941-ve krenuti na Jugoslaviju, on je jednostavno kidnuo iz Zabele i smjestio se u Beograd. Nijesu ga tražile nove njemačke vlasti, a ni vlast Milana Nedića. Pod Nedićevom zaštitom provešće okupaciju u Beogradu uživajući u svom trulom bogatstvu i hvaleći se na svakom mjestu sa ubistvom Stjepana Radića i drugih. Međutim, u danima oslobođenja Beograda 1944-te, Račić nije našao za shodno da se skloni pred nadolazećim partizanima. U njegov stan koji se nalazio u ulici Svetozara Markovića koja se tada zvala ulica Jovana Ristića, ušla su dvojica partizana i uhapsila ga te odvela u logor na Banjici. Na Banjici će ostati narednih devet mjeseci. Jednog dana Banjicu će posjetiti jedan inspektor OZNE (Odjeljenje za zaštitu naroda iz kojeg će se ubrzo razviti UDBA i KOS) kojeg će Račić početi da vrijeđa pred strojem ostalih zatvorenika.

Inspektor OZNE će potegnuti revolver i ubiti Punišu Račića na licu mjesta.

Tako je svoj život lupeža, pljačkaša, korupcionača i ubice završio lični prijatelj kralja Aleksandra i Nikole Pašića i tek samo jedno od mnogo ubojnih oružja u ljudskom obliku sa kojim su Aleksandar i Pašić raspolagali.


Responses

  1. CETINJE TE NIKAD ZABORAVIT NECE!
    ZIVIO SLAVKO!!!!!

  2. POSTOJACE CRNA GORA DOK JE LOVCENA NAD NAMA,DOK JE MORA POD BAROM I KOTOROM DOK JE SUNCA I DOK JE GRAHOVCA!ZIVJELA CRNA GORA!
    LSCG ZAUVIJEK!

  3. Pa kazu svaka slicnost je slucajna?🙂

  4. Gospodine Perovicu veliko hvala na ovim vise nego fenomenalnim tekstovima ,koji ovako interesantno i detaljno opisuju (ne tako daleku ) istoriju ovih prostora… Bilo je pravo uzivanje citati ovaj (kao uostalom i prethodne) tekst iz kog se mnogo toga moze nauciti , a sta je drugo istorija nego uciteljica zivota… Veliki pozdrav !!! Samo naprijed…

  5. Putujuci onom Jugoslavijom cesto sam se pitao zasto je tolika razlika izmedju Slovenije i svih ostaslih republika ?
    Davno sam zakljucio da je glavni razlog svakojaka pljacka vodja naroda a bogami i golema pljacka mnogih znanih i neznanih pojedinaca.I cesto imam osjecaj da je komunisticka nacionalizacija bila bozja kazna mnogim takvim lupezima i da je bilo vrlo malo radom i trudom zaradjenih palata,polja i planina.Normalno da ako je moj otac plackao i krao da ce moje unuce misliti da je to legalno njegovo jer niko o tome nece javno da prica cak ni sada za prosle a kamoli za ove sadasnje pljacke.I one prosle i ove sadasnje plackase sticice kazna kad tad ili od Boga ili ljudi nebitno je.Zato veliki pozdrav gospodine Perovicu ko hoce moze mnogo da nauci od Vas.

  6. Sto se mene tice,ovi tekstovi su vrlo aktuelni.Zamijeniti imena i nazive i eto slicne situacije.Nauciti od istorije?!Mi tu istoriju zivimo.

  7. Kad hoćete da bar donekle zagrebete u fenomenologiju zla, onda je, osim onog očitog (pljačke, ubistava, laži…), jako interesantno obratiti pažnju i na njegovu propratnu ikonografiju – scenografiju, koreografiju, rekvizite…Puniša – nasljednik Stevana Dečanskog! Jado Puniša, slučajni sluga kod Pašića – nasljednik ’mitske kosovske loze’, preko crnogorskih Vasojevića! Nevjerovatno nedotupavno i providno, ali jedino je bilo bitno – u duhu ’srpstva’, iza kojeg se i tada mogla sakrit svaka nevaljalost, baš kao i prije koju godinu na ovim prostorima!
    E, upravo ta glupost, koja neminovno okružuje zlo, jeste ono što me intrigira. Da li zlo izrodi glupost, ili glupost zlo – teško je reći, ali su ovo dvoje svakako jednojajčani blizanci, jedno bez drugog ne mogu! Dakle, u kakvom stanju je jedan narod, kad, generalno uzevši, ovakva idiotarija predstavlja zvanično prihaćen fakat, a na osnovu kojeg ’Puniša’ decenijama obrće milione?! Da li je moguće da se milioni ljudi na ulicama Srbije nijesu grohotom smijali na ovakve budalaštine, već su im srca zaigrala pri pomenu srpstva, ili ’loze dečanske’? Jeste! Da li, isto tako, Ceca Arkanova stvarno misli da bacili imaju po dva krila (njen hit – ’Hiljadu bacila, s dve hiljade krila’), a da je Arkan otelovljenje srpskog tradicionalnog vojnika? Misli,zajedno s bar još par miliona sunarodnika! Misle li Crnogorci da je Dvometrica Italijan, i po manirima, i backgroundu, i sposobnostima? Misle! Je li se još ko osim mene smijao i rugao u diskoteci, kad su prvi put, prije biće 22 godine, pustili ’Đurđevdan’ od Bijelog Dugmeta? Nije! A kad su pustili ’Ko ne sluša pjesmu – slušaće oluju’, takođe od onoga gada od Bregovića? Nije niko! Glupani nijesu shvatali kuda nas guraju! Ili jesu, ali su bili zli?! Što god bio slučaj, važno je jedno – u konačnom zlu na kraju dohaka imanentna mu – glupost! Na njoj, ili zbog nje, zlo na kraju mora propasti! Tu nam je najveća nada!

  8. …A da li znamo kako je Račić tražio, između ostalog, ni manje ni više nego pedeset hektara šume i zemlje oko Skoplja? Tako što je tražio da mu se dodijeli i tako nadoknadi šteta koju su Turci nanijeli njegovom “pretku” Stevu Vasojeviću, štetu koja je nastala poslije Kosovske bitke!….

    hahaha

    kakav vid pranja (pljacke).

  9. O yeah…awesome text! I opet -cekam ovu istoriju bez LAZI. Dobro zdravlje zelim, Slavko 😉

  10. Добар је рачић ка’ хљеб.Потомак Стева Васојевића.Можда Павла Орловића? 😀 ЈЕр пола је ЦГ са Космета,потомци су Орловића.Ваљда је био промискуитетан,па виђите какве су им баке биле.хехе.
    Довољно је гдин Перовић написао о Рачићу да је сваки даљи коментар сувишан.

  11. Srbomrsci svih zemalja, ujedinite se!

  12. Slavko,

    jasno mi je da ova tema ima veze sa nama, ali ipak malo se gubi smisao da pišete samo o drugima (jes da je Puniša bio naš no aj sad..)?

    Na taj način pokazujemo da nas naša nesretna CG i njeni strukturni problemi ne interesuju previše?

    Predlažem da se fokus malo prebaci na CG i njene probleme. Na primjer bilo bi interesantno da čujemo kako je klika kralja Nikole trošila državne pare, koje su projekte finansirali, ko su u to vrijeme bile najpoznatije PRVE FAMILIJE i u kakvim su vezama bili sa dinastijom Petrović.
    Iz toga bi smo lako zaključili da ovo danas nije slučajno i nepredvidivo.
    Pisanjem o tome pokazaćete Vašu punu NEPRISTRASNOST za koju se dugo vremena u Vašem slučaju sumnjalo (kod mene kao liberala nikad je nije bilo). Tek nakon sloma DPS-a pokazali ste u tom vremenu Vašu punu principijelnost.

    Pozdrav i dobro zdravlje,

    Igor

  13. cesa velis Igore…

  14. Frkadelice u pravu je Igor i ja sam skoro isto ovo predlagao.
    Samo mi nemojte obrisat komentar a ni Igoru😀

  15. bjese li nesreknja C.G. dio KSHS…

  16. Ako mislite da se treba baviti samo tuđim dvorištem OK. Ja milsim da to postaje malo izlizano iako je tekst više nego dobar.

    Ipak ne treba da se bavimo Srbijom, to je za nas strana zemlja, nadam se da će tako ostati zauvijek.

    Ipak, mislim da je za mlađu generaciju kojoj ja ipak ne pripadam bolje da zna više detalja skrivene istorije iz naše bliže prošlosti, tako da razumijemo sadašnjost i da predviđamo budućnost.

    Pozdrav za sve koji volimo i cijenimo Slavka i LSCG

  17. Dragi Slavko ka i vazda!

    Trebalo bi vidjeti kako je Vektra pljackala Kap,pa kako je dokapitalizovana Prva banka,pa kako je nastala Atlas grupa i njen Knezevic,pa cijim se parama izbori kupuju,davaju resursi crnogorski za male pare i tudje interese,kako je Kosovo priznato i ciji interes,da li ulazak u Nato znaci nesto Crnoj Gori…….to su teme koje treba odradjivati i obradjivati za djecu koju ne znaju sta znace podignuta dva prsta nego to poistjevjecuju sa Likom i (ne)djelom danasnjih glavara koijma je mjesto u Hag!!!

  18. Bjese, no treba gledat sto cemo bit sjutra, stra’ me da ne budemo kolonija necija zato treba “na vrijeme reagovat”

    Iskreno da recem stra’ me i od Slavka, zasto vise ne udara po njima !

  19. Olabavi, brate Slavko.Prevelika ti je fiksacija sa necim sto je vec davno pluskvamperfekat.
    Ako je vec do pluskvamperfekta i inostranstva(ako se vec ne bavis crnogorskom elitom tog doba), pogledaj polozaj Srba u prosvecenoj AU monarhiji, posebno Ugarskoj, posebno Hrvatskoj, prosvetiteljski rad AU vojnika u Srbiji sa zime 1915/1916, mobilizaciju srpske popolacije u BiH 1914, pogledaj resenje srpskog pitanja u NDH po principu tri trecine . . .
    I bez obzira na tvoj iskreni politicki pacifizam(koji postujem), sada se u nasoj zivotnoj stvarnosti pokazuju sve greske svih separatizama sa podrucja SFRJ(ukljucujuci i tvoj).Sve i da smo bili liseni besmislenih bratoubilackih ratova, i danas bi sve novonastale drzave bile isto sto i sada: KOLONIJE.Neke, doduse, kao kolonije koje imaju svoje podkolonije(danas:Slovenija, Hrvatska), neke kao obicne kolonije(Srbija, BiH, Makedonija).Jedini plus je sto u tom slucaju ne bi postojale narko republike(CG, Kosovo), vec bi koliko toliko bile demokratske!
    Evidentno da prica o prutu i snopu pruca, kojom su poducavane sve generacije u osnovnim skolama sirom SFRJ nije doprla do tebe!

  20. A Mojkovačka bitka npr, a Kapetane…? Što o takvim akcijama misliš? ‘Prut i snop pruća’-kažeš? Ma, kakva mudrost! -samo ne znam ima li tu neki veći,ili manji prut, ili veličina nije bitna? Bi li ti u toj kolibi od pruća(koju je, by the way,u posljednjem navratu oburdao upravo onaj Zli Vuk od kojeg smo se, kako kažeš ‘separatisali’!) živio sa pomahnitalim Zlim Vukom, ili bi probao da napraviš svoju kuću od cigala, ka najpametniji prasić? Ti bi, čini se, sa Zlim Vukom, a za ‘opšte dobro’! Mani se ovoga…Nije država Milo, on ju je uzurpirao, što ni u kom slučaju ne znači da ona ne bi trebalo da postoji – ona bi trebalo da je mnogo više od puke ekonomsko-pragmatske računice. Pogotovo za jedan ovako mali narod kao što je crnogorski. Ali, naravno, sad će Kapetan počet da mi pridikuje o ‘nacionalnom romantizmu’ itd, a to će biti jalova rasprava, jer neće imati veze s onim što govorim. Već ga vidim. Želju za uskraćivanjem prava Crnoj Gori na samosvojnost Kapetan, kao i mnogi prije njega, umotava u odioznost prema užasnom režimu. Prema režimu su nam stavovi identični – ali iz savim suprotnih poriva – ja želim da moja zemlja bude srećna, a ti kapetane – da je nema!Zato ovdje stajem!

  21. Evo su ti prva i druga famelja, nekad velja sreknja famelja, taman ka Puniša Račić.

  22. … Jedini plus je sto u tom slucaju ne bi postojale narko republike(CG, Kosovo), vec bi koliko toliko bile demokratske!…..

    – zar mislis da bi pod vlascu slavkovom bilo jakih bosova bilo kojega kriminala,
    -zar mislis da nebi bila toliko koliko demokratska,

    meni je to STRASNO kada neko ima takvo misljenje slavkove crne gore

    to pokazujes da dobro ne mislis

  23. Ma do tebe je tek skoro doprla struja druže. hehe..🙂

    Čitam ovo što si napisao, pa mislim da ni tebi nije najjasnije što si TI htio odje nama reć’.

    Jeli to što si ti htio reći da bi svi nacionalisti vukli na svoju stranu, pa “genije” za to se i zovu nacionalisti.. haha.. ! !

    Dalje, vidim da osjećaš neku svevremensku bol, patnju srba, spram napravljenih im nepravdi, a? A, jesi li ikada se pitao koliko su patnje srbi, pa i u zajedničkim državama KSHS i KJ napravili drugima? Dje ste bili u I svjetski rat, da zabijete crnogorcima nož u leđa koji su vas iskreno i većinski voljeli? Dje ste bili kada se kralju Nikoli nije dalo na Cetinje vratit? Dje ste bili kada je Rašković nudio rješenje za srbe u benkovcu, kninu, obrovcu, pa Republika Hrvatska pristala na rješenje ponuđeno od srba, a srbi polije odustali? Dje ste bili kroz istoriju..? Evo, viđi mapu srbije danas, sve će ti bit jasno..🙂

    E, i ti Slavku nešto spočitavaš nacionalizam? Slavko je volio, voli i voljeće Crnu Goru, kao i mi pravi patriote. To ti je patriotizam, ali Slavko ni mi patriote nismo nikada ugrožavali srbiju, dok srbija jeste Crnu Goru. Shvataš li sada OSNOVNU razliku između Patriotizma i nacionalizma? I, naravno, LSCG se zalagao i za ekonomski, i za obrazovni, i za zdravstveni, i za svaki drugi sistem jedne države, tj. da doživi promjenu – reviziju, i krene na bolje, a nije nam jedini program bio Samostalna i Nezavisna Crna Gora. To su SDP i SPS/JUL-ovci nam pakovali za onaj dio neupućenih u narod (a to je nažalost bio i ostao najveći dio..🙂 ), da bi nas jedino tako doživjeli, a vidim da ti spadaš u upravo njih.🙂

  24. Slavko, moje poštovanje,

    još jedan odličan istorijski tekst, koji je , ponovo, kako si neđe ranije reko: “sličnost sa stvarnim događajima i akterima, i danas, NIJE SLUČAJNA..”🙂

    Živio nam i Zdrao’ bio!

  25. Ispravka u poslednjoj rečenici mog posta, I treba da stoji:

    “To su SDPS-ovci i SPS/JUL-ovci nam pakovali za onaj dio neupućenih u narod (a to je nažalost bio i ostao najveći dio.. 🙂 ), da bi nas jedino tako doživjeli, a vidim da ti spadaš u upravo njih.🙂 “

  26. svaka čast tom oficiru ozne!pozlatile mu se!:D

  27. staljin ti je idol

  28. Mislim da bi zanimljivo bilo da se u nekom tekstu pozabavite ličnosću Đorđa Karađorđevića.
    Pozdrav!

  29. Срећно!

  30. sada u nedjelju lokalni izbori u podgoricu,

    -vasa ocekivanja!!

  31. Živac, šališ li se ti to?

  32. Bowie,

    trebalo bi nekako da se okupljamo da postoji neka veza,sjetih se rijeci jednog velikog liberala,mene zaista ostao u srcu drag.

    -dje smo pogubismo se/

    pozdrav

  33. Pan, kapetane, Igore,

    Vasi sudovi su neosnovani.

    1.
    Slavko Perovic je onaj koji je javno rekao da su za stanje u Crnoj Gori krivi Crnogorci. Ne Srbi ili neko drugi, nego Crnogorci.

    2.
    Pisuci o Racicu Slavko Perovic ni za trenutak ne pripisuje krivicu srpskom narodu. On zigose pljackase i korupcionase koji su igranjem na nacinalnu kartu cuvali opljackano. Isto ono sto Milo Djukanovic danas radi.

    3.
    Isto tako Slavko puno citira srpske izvore i srpske politicare koji su se kurazno i casno borili protiv te korupcionaske posasti.

    On i te kako zna da postuje one u Srbiji koji su vodili politiku u nacionalnom i narodnom interesu i imali evropske standarde. Sjetite se samo sto je Slavko napisao o knezu Pavlu.

    4.
    Ne zaboravite da mnogi, to je prisutno i na ovom blogu, pripisuju pljackasko ponasanje samo Crnogorcima. Oni uporno dokazuju da je u Crnoj Gori bilo pljacke samo kad je bila nezavisna. A kad je bila sa Srbijom onda je imala prilike da zivi u uredjenoj drzavi sa demokratskim standardima. Ova serija tekstova pokazuje da to apsolutno nije tacno.

    5.
    Kapetane, ne vidim zasto pominjete zlocine NDH. Oni nicim ne umanjuju Pasicevu i Racicevu pljacku.

    Mnogi vlastodrsci i u Beogradu i u Zarebu su godinama pokusavali da prikazu da je Racicev zlocin imao nacinalni motiv. To je LAZ. Racicev zlocin je imao za cilj odbranu opljackanog.

    Istinsko postenje Stjepana Radica i njegova zelja da, kao prvi narodni tribun, brani interese seljaka, a i drugih, od neobuzdane pljacke i korupcije je bila pocela da pridobija sljedbenike i u samoj Srbiji. To bi bio kraj lupeza. Za pljackaski dio radikalne stranke je situacija postala kriticna. Jos koji mjecec i izgubili bi vlast. Zato je Radic ubijen.

    Zlocin je bio dugo najavljivan. Pricali su da ce ubiti Radica i njegovog koaliciong partnera, Srbina iz Hrvatske, Svetozara Pribicevica. Gotovo je izvjesno da se odustalo od ubistva Pribicevica kako bi se lakse mogla prodati LAZ da je zlocin imao nacinalni motiv.

    Korumpirani dio radikala (onaj koji je bio na vlasti) je odlicno saradjivao sa Antom Pavelicev sefom NDH. I prije 1941. i iza. No to je duga prica.

  34. Staljine,

    Mala je razlika izmedju toga oficira OZNE i samog Racica. To je isti mentalitet. Ne zaboravite svercersku mafiju Mila Djukanovica, a i drugih na podrucju bivse Jugoslavije, je uspostavila OZNA u medjuvremenu prekrstena u UDBU a potom DB.

    Jovo Kapa i Peko Dapcevic, Punisa Racic i Arkan imaju mnogo vise slicnosti nego razlika medjusobno. To je isti RAZBOJNICKI mentaltet sa neospornom hrabrom crtom, spreman da ubije bez mnogo razmisljanja, sa apsolutnim odsustvom morala (za sve njih je moral SLABOST), i tendencijom da svoje razbojnistvo pakuju u “visi ideal” pa samim tim da ocekuju “zasluzenu” nagradu za njega.

  35. 26.

    … RAZBOJNICKI mentaltet sa neospornom hrabrom crtom, spreman da ubije bez mnogo razmisljanja, sa apsolutnim odsustvom morala (za sve njih je moral SLABOST), i tendencijom da svoje razbojnistvo pakuju u “visi ideal” pa samim tim da ocekuju “zasluzenu” nagradu za njega….
    *

    By: Don Manuel on May 21, 2010
    at 22:55

    Reply

    ali karakterne osobine ovakvih ljudi nas narod vise postuje i cijeni ,
    proglasavaju se narodnim herojima itd.

    nego li neke fiziuckog izgleda poput gandija .roze luksemburg ili marije tereze koji bi probleme u drustvu resavali po pravilima morala za koje je naravno vrlina a ne slabost

    zar nas narod placke aminuje i kaze za to mangupi svaka im cast, i ja bi da mogu.

    slavko izuzetno dobro poznaje svoj narod bolje nego neki sto su na vlasti a li njemu moral ne dozvoljava da njergove slabosti koristi da dodje na vlast on je pokusao i dalje pokusava ovakvim tekstovima da otvori oci i pokaze kako
    moral nije slabost nego snaga

    a eto neki ovdje kazu stace nam ovi tekstovi kako treba,

    kako bi jedan dio inteligencije naucio da prepoznaje pljacke zamotane u nacionalnu kartu
    patriotizma crvene boje

  36. zivac,

    Apsolutno se slazem. Padaju mi na pamet dvije Marksove misli.

    1.
    “Svaki narod ima vlast kakvu zasluzuje.”

    Ne znam da li je to idje ociglednije nego u Crnoj Gori. O intelektualcima smo dosta pisali ali ovo sam dozivio prosle godine. Sreo sam dobrodrzecu staricu sigurnu ima osdeset godina ali potpuno bistra u glavu. S jedne strane ponosna sto je radila u policijsku skolu. Prica kako je jedan major bio strog, kako je trazio red… A onda u sledecoj recenici: “Svako je ukra kome je BASTALO!” Nista drugo ne vidi kao uzus osim strah. Nista. Ocigledno je doticnoj lopov u uniformi sinonim idelnog muskarca.

    Par dana sam bio u soku.

    2.
    “Filozofi su razlicito tumacili svijet a stvar je u tome kako da se on izmijeni.”

    Najlakse je reci da je Crna Gora nuzno lopovska zemlja i da tu nema pomoci. Kao prvo i ovaj blog pokazuje da postoji nemali broj onih koji ne smatraju moral za slabost. Oni su na zalost bez vlasti a samim tim i mogucnosti da koriste drzavu u propagiranju drukcijih kriterijuma.

    Ali to ne mora zavijek da ostane tako. Onaj politicar koji uspije da prekrene ovo sadasnje lopovsko stanje bice najveci heroj koga je Crna Gora ikad imala.

  37. boga mi im zaludu zboris tako im je i Slavko zborijo vas vijek ma ajbo…

  38. Alo, Pan,

    Ja negdje na nekoj prethodnoj temi očigledno potroših suviše riječi na tebe…, onako blagonaklono, a vidim sad i Don Manuel, a tebi je kao ’dobronamjernom kritičaru’ čini se, mjesto na nekom blogu SDPa, ili PZPa, pa da tamo ’usmjeravaš priču autora’! Da nije tvoje upornosti (na svaku od posljednjih autorovih tema imaš sve grublji komentar), možda bih i pomislio da se radi o ’paničnom nerazumijevanju’, ovako sam slobodan da te od sada (lični stav) smatram provokatorom, koji traži sljedbenike. Ovo je posljednje što si napisao:
    Pan: ‘Bjese, no treba gledat sto cemo bit sjutra, stra’ me da ne budemo kolonija necija zato treba “na vrijeme reagovat”
    Iskreno da recem stra’ me i od Slavka, zasto vise ne udara po njima !’
    E, pa, iskreno, idi pa se ‘straši’ neđe drugo, i brini o ‘Slavkovom integritetu’ na Internet posijelima onih koji bi te slušali! Ođe ćeš, nadam se, poslije ovoga, prekinut sa svojom ‘pretjeranom zabrinutošću’, te se ‘filantropski’ posvetit nekoj drugom lajtmotivu liše ‘strecanja od Slavka’, i ‘iskrenog čuđenja’ – koje je u najmanju ruku patetično! A, ako si stvarno iskren, onda imamo žestoki IQ problem! Usput, to sa ‘strahom od ponovnog kolonizovanja CG’ – to možeš s Rankom raspravit, i on ima iste strahove ovih dana…

  39. E pa, milo mi je sto nemate vece muke od bavljenja tudjom istorijom🙂 Bravo, vidim juce ste se fino kotirali na izborima , vjerovatno zadovoljni rezultatom pa imate vremena za bavljenje nebitnom prosloscu… E svasta, razocarajuce ali bojim se da odlazite u proslost – poput politicara Draskovica iz omiljene vam susjedne, toliko Vam inspitarivne Srbije.

    Ja bih rado da ‘procakulamo’ o buducim posljedicama jucerasnjih izbora, mante nas Nikole Pasica i anegdotama iz Vase perspektive🙂

  40. skinuto sa foruma sdp,

    20.05.10. | 5:17
    -Politička mudrost jeste u tome, da što više svatimo poznate i nepoznate zakone istorije i da hodamo po putevima na koje nam ukazuju ti zakoni -Odbaciti političku orijentaciju SVRGAVANJA, i prihvatiti političku orijentaciju „KORAK PO KORAK“ – Obuzdati destruktivno – razvojem pozitivne (SAVREMENA FILOZOVSKA OSNOVA VASPITNO -OBRAZOVNOG PROCESA). – Nije hrabrost podržati oblake rata, nego je hrabrost nastojati reći istinu. – Mržnja je kad popiješ otrov, i nadaš se da će drugi da umre. (zabileženo od jednog filma) Prava je sreća što se nalazimo na pragu ulaska u Evropi, jer ćemo uživati blagodeti jednog demokratskog sistema. Ali na nama je da, kao u toku svakodnevne komunikacije i u toku bilo koje kreativnosti, u kojoj spada među ostalom i interpretacija istorije, pod hitno treba da odbacujemo jezik mržnje, i da svatimo što prije da prilikom izrade među ostalom i užbenika istorije da odbacujemo sofizam, makiaveljizam, pragmatizam, realnu politiku i dr. Jer u suprotnome biće u pravu svih oni koji tvrde da na Balkanu proizvodimo višak istorije. U ovome momentu otvara se pitanje standarda na osnovu kojeg treba da se izradi i udžbenik istorije. U vezi sa tim dovoljno je pročitti knjigu Radovana Damjanovića „Mozaik vapitno-obrazovnih tema i dilema II“, str. 151 u kojoj iznese: „Koje su zajedničke osnove na kojima počiva izrada programa nastave istorije u zemljama Evropske unije“. Gljedajući sa ugla psihologije međuljudskih odnosa, psihološko-pedagoškog, vaspitno-obrazovnog… pervenstveno i udžbenik istorije treba da ima svoju svijest, koja će uticati na razvoj i sticanju pozitivnih osjećaja na osnovu kojih mladi naraštaj će graditi pozitivan lični identitet. Nažalost sporni udžbenici istorije, gore navedeno ne mogu obezbijediti posebno kada smo svjesni da neki kreatori izrade užbenika istorije tretiraju gimnaziju kao vojnu akademiju ,a ne kao vaspitno-obrazovnu instituciju u kojoj se stiče opšta kultura, u kojoj osim sticanja naučnih saznanja treba da humanizuje učenika do te mjere koji i u slučaju rata neće uraditi zločin nad nedužnim stanovništvom i obezbijediće human odnos prema zaroblenicima, jer stručnjaci određenih oblasti su već dokazali da pojedinac stupanjem u rat ne postaje zločinac, nego i prije rata bio takav, zato je najprihvatljiviji predlog da se izradi novi užbenik, ali ni za živu glavu se ne smije izraditi na osnovu sofizma, atavizma, makievalizma, pragmatizma, realne politike, ideološke i vjerske obojenosti, nego ga treba izraditi bazirajući se na savremenu filozofsku osnovu učenja, što znači obuzdati destruktivno razvojem pozitivne, to jest da savremena filozovska svatanja upućuje nas da konačno i mi treba da uvažavamo i uzimamo u obzir unutrašnje snage djeteta (čovjeka), koje po rođenju su date bruto. Poziv na udruživanje energije nacije ( odnosno građana Crne Gore). od strane pojedinih političkih partija, pojedinaca, dijela nevladinog sektora, raznoraznih interesnih grupa i foruma, u ime borbe za suzbijanje korupcije svrgavanjem vole naroda sa vlasti, svjedoči da je u pitanju kriza ličnog identiteta, koja ih sprečava da prepoznaju puteve na koje ukazuju poznati i nepoznati zakoni istorije, i da je riječ o pojedincima koja su se mimoišla sa procesom individualizacije, i da je riječ o nediferenciranim ličnostima koja su još natoplena u negativnim međuljudskim odnosima i kulturnim obrascima nametnutih od strane raznoraznih osvajača i raznoraznih ideologija, koja su i dalje jaka prepreka, i koja ih sprečava da svate, da dosadašnje (vjekovno) političko djelovanje koja je išla u pravcu Svrgavanja, zamienjena je sa političkom djelovanjem „Korak po Korak“, što znači da politička mudrost jeste u tome, da svatimo što više je moguće zakone istorije i da hodamo tim putem na koji nam ukazuju tih zakoni, jer svima nama treba biti jasno, da nijedan pojedinac niti ijedna država ne mogu mienjati pravac istorije, zato što i ona ima svoje poznate i nepoznate zakone pred kojima se slama svaka sila koja pokušava da silom gradi istoriju, i upravo u tome jeste glavna greška ne samo Hitlera i Miloševića, nego i mnogih drugih političkih avanturista, što su mislili da će se silom istorija razvijati u tom pravcu koji su oni htjeli. Bazirajuće se na gore navedeno ne smijemo, kao što to čine neki intelektualci, zahtijevati od mlade generacije da čine svjesne opravdane postupke, jer moramo biti svjesni da opravdanje nije ništa drugo samo refleks gore pomenutih snaga i koja prelazi u službi tih snaga, jer bez obzira koliko god izgledala ubjedljiva, koliko god lijepo zvuči i koliko god lijepo napisana i ofarbana lijepom jezičkom frazeologijom, opravdanjem opravdavaju desktruktivne i negativne postupke, što znači; -Autori koji na konceptu opravdanja baziraju svakodnevnu komunikaciju i bilo koju vrstu svoje kreativnosti, nijesu svjesni činjenice da stepen njihove intelektualne sposobnosti pripada i odgovara vremenu unazad dva vijeka, kao što potvrđuju sljedeći primjeri: – „Ovo nije moja zemlja…“ (jeretički stih uvaženog književnika); „Stidim se države od koje potičem…“(liberalna izjava bivšeg lidera liberala); „…dekana treba staviti na stub srama…“ (psihološki upućeni zahtjev studentima, od profesora- psihiloga) ; „Komunizam je izvor filozovske i književne kreativnosti“, i.t.d. Kada je u pitanju i period jugoslovenske krize, odnosno zadnji rat, treba ga predstaviti na taj način kojim ćemo dati odgovor na pitanje koja je psihologija pobjedila u Crnoj Gori, to jest da užbenik istorije treba napisati na taj način, razumije se bazirati se na činjenice, što će prvenstveno učenici, studenti kao i građani Crne Gore, svatiti da i istorija kao nauka ima svoje zakone kao i sve druge nauke, ne samo društvene. Gore navedeno i nedorečeno je dovoljno da se da svatiti da treba da pozdravljamo što je u Crnoj Gori poražena psihologija terora i rata, i da uvažavamo i pozdravljmo početak nastojanja distanciranja od od svih nedavnih zločina, i spremnost da se akteri tih zločina izvedu pred licem pravde. Na kraju krajeva moramo što prije svatiti da mlade generacije i te kako i pomoću udžbenika istorije, da jedan od najboljih putokaza jeste da istovremeno gledaju na zdravi dio naše prošlosti i zdravi dio naprednog čovječanstva, i ono što se do juče zvalo „Data riječ…“ danas treba da ih imenujemo onako kako ih imenuju najnapredni narodi (ne samo u naučno tehničkom smislu nego i u moralno-etičkom): – Korektni odnosi, odnosno korektnost. Da podsjetim na nedavnom usvojenom zakonu koji opominje da ne smijemo više da bijemo i ubijemo životinje i u vezi sa tim, da vidimo kakav odnos su imali naši preci prema životinjama. U toku hladne zime, kada je svugdje bilo leda, noću kada su se ojagnijele ovce, naši preci probudili su se, i pored ognjišta ugrijali tek rođeno jagnje, dok je mlada nevjesta u isto vrijeme i ona pored ognjišta dojila dijete vezanog u kolijevci. Ovo nas upućuje da prilikom izrade i udžbenika istorije u pogljavlju gde je riječ o stočarstu u Crnoj Gori, umjetnici neka kažu svoje i neka crtaju jedan crtež, „ugrijanja i dojenja…“, na osnovu kojeg mladi naraštaj osim što će svatiti korektnost naših predaka i prema životinjama, svatiće da naši preci nijesu bili toliko primitivni kao što neki pogušavaju da ih predstave. Oni, naši preci, i ako nijesu znali da ih imenuju, odlično su poznavli uslovni refleks i zakon sačuvanje mase i.t.d. što znači da na ovim i sličnim osnovama treba da počiva nacionalna škola. Uloga pojedinca u toku istorije je mnogo značajna, ali ne i odlučujuća. Kada su pozitivni utiču (pomognu) na brži razvoj čovječanstva, kada su negativni, ometaju (osporavaju) njen pravi tok . „Ruka koja ljulja kolijvku, vlada svijetom“ (Parašćezi Ćirijazi)
    —————————————————–
    ——————————————————–
    strategija
    “KORAK PO KORAK”-

  41. Zao mi je sto ovdje nema pm da Vam posaljem broj dr.Veljica.Odlican ljekar😉

  42. Ako se ova bitanga nije istrazila, vidim da je imao scer i dva sina, bas me zanima sto je sa njegovim potomcima. Premda me ne bi iznenadilo da su “ugledni” gradjani i intelektualci koji obavezno koriste sigurnosni pojas dok voze, postuju pjesaka kao Boga i padaju u nesvijest ako im krene krv iz nosa. Osjetljivi geni, vjerovatno

  43. Slavko, nadam se da znate i identitet oficira ozne koji hladnokrvno ubi kritikovanog Racica i da cete nas o Vasem misljenju obavijestiti u nekom sledecem obracanju, jer ako bi ovo istrazivanje proslosti na ovom zavrsili namece se zakljucak o vama kao odanom poborniku boljsevisma i njemu slicnih ideja ipak.nadam se nametnutih, crnogorskom narodu. U iscekivanju Vaseg suda pomenutog oficira ozne srdacan pozdrav

  44. 21.05. (koje godine?) – Aleksandar Obrenović ukida proliberalni Ustav iz… koje godine ?

  45. zahvalni čitalac

  46. Gdje su ono sakrili pjesnici ove mrtvozorne zemlje, Slavko? Gdje su čitatelji poezije?

  47. …”Tokom cele pisane istorije, a verovatno još i od kraja mlađeg kamenog doba, na svetu su postojale tri vrste ljudi: Viši, Srednji i Niži. Bili su izdeljeni na mnoge potkategorije, nosili bezbroj raznih imena, a njihov brojni odnos, kao i međusobni odnosi, varirao je iz veka u vek; no u suštini se struktura društva nije menjala. Čak i posle ogromnih obrta i na izgled neopozivih promena, uvek se ponovo uspostavljala ista struktura, upravo kao što se i žiroskop uvek vraća u stanje ravnoteže ma koliko se gurnuo na jednu ili drugu stranu.”…
    …”Ciljevi tih grupa su potpuno neuskladivi. Cilj Viših je da ostanu gde su. Cilj Srednjih je da promene mesta s Višima. Cilj Nižih, kad imaju cilj – jer im je stalna karakteristika to što su previše pritisnuti dirinčenjem da bi bili više no tek povremeno svesni ičega van njihovog svakodnevnog života – jeste da ukinu sve razlike i stvore društvo u kome će svi biti jednaki. Tako se kroz celu istoriju ponavlja bitka koja je u osnovnim crtama uvek ista. Viši ostaju na vlasti tokom dugih perioda, ali pre ili posle uvek dođe trenutak kad izgube bilo veru u sebe bilo sposobnost da efikasno vladaju, bilo i jedno i drugo. Onda ih Srednji zbacuju s vlasti, pridobivši prethodno za sebe Niže, kojima tvrde da se bore za slobodu i pravdu. Čim postignu svoj cilj, Srednji potiskuju Niže u njihov stari položaj slugu, a sami postaju Viši. No to se od Nižih ili bivših Viših, ili iz obe ove grupe, otcepi grupa novih Srednjih, i borba počinje ispočetka. Od ovih triju grupa, jedino Niži ne uspevaju čak ni privremeno da ostvare svoje ciljeve. Bilo bi preterano reći da kroz celu istoriju nije bilo nikakvog materijalnog napretka. Čak i danas, u periodu opadanja, prosečan čovek je fizički u boljoj situaciji nego pre nekoliko stoleća. Ali nikakav napredak u bogatstvu, nikakva civilizovanost ponašanja, nikakva reforma i nijedna revolucija nisu čovečanstvu približile jednakost ni za milimetar. S tačke gledišta nižih, nijedna istorijska promena nije nikad znažila ništa više do promene imena gospodara.
    Krajem devetnaestog veka, povratni karakter ovog procesa postao je očigledan mnogim posmatračima. Na to su se pojavile škole mislilaca koji su istoriju tumačili kao cikličan proces i tvrdili da je nejednakost neizmenjiv zakon ljudskog života. Razume se, ova doktrina je uvek imala sledbenika, ali sad je način na koji je izložena bio značajno izmenjen. U prošlosti je potreba za hijeharhijskim oblikom društva bila specifična doktrina Viših. Nju su propovedali kraljevi i aristokrati, a takođe i njihovi paraziti: sveštenici, adovkati i slični, ublažavajući je obećanjima o nadoknadi u zamišljenom svetu s one strane groba. Srednji su, dokle god su se borili za vlast, uvek upotrebljavali reči kao što su sloboda, pravda i bratstvo.”…
    Citirano iz: “1984” Džordža Orvela (1949.g.)


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: