Posted by: Slavko Perovic | October 12, 2010

12.10.2010.g.

Pokojnog i svetog akademika Pavla Mijovića  upoznao sam prilikom otvaranja Kulturološkog fakulteta na Cetinju….Ja sam tada bio direktor pravnih i opštih poslova u Narodnom muzeju Crne Gore (sekretar),  a prvo svečano predavanje u svečanoj sali “Ivan Crnojević” smještenoj u Vladinom domu na Cetinju održao je genijalni profesor sa zadarskog sveučilišta Mate Suić koji, da ništa drugo nije uradio nego napisao fenomenalnu knjigu Antički grad na istočnoj jadranskoj obali uradio bi  dosta za čitav svoj život. Što da vam kažem osim da je Suićevo predavanje bilo brilijantno, prava, veličanstvena pjesma u prozi. Svečana sala “Ivan Crnojević” pripada Narodnom muzeju Crne Gore, u njoj je Nikola Petrović 1910-te postao kralj, a u njoj je zasijedala  vlada i parlament kraljevine Crne Gore, dok će komunisti u nju, odmah poslije rata, smjetit gradski bioskop, što je, garantujem, primjer jedinstvenog primitivizma u Svijetu!

Ja sam lično, sticajem okolnosti, bio uključen u organizaciju ovog, i za Cetinje i za Crnu Goru svečanog i ogromnog trenutka. Pretpostavljao sam da će u organizaciji svečanosti otvaranja fakulteta nastati niz pukotina, kao što se i desilo, ali uradio sam, pored ostalih, i jednu veliku stvar: pozvao sam, na svoju ruku,  da svečanosti otvaranja prisustvuje i ženski hor Muzičke akademije iz Podgorice,  i hor je došao. Odmah poslije Suićevog predavanja učesnici su prešli u  nekadašnju zgradu Nacionalne biblioteke “Đurđe Crnojević” gdje se svečanost otvaranja nastavila. Prišao sam Pavlu i rekao mu: “Profesore, zar nije bruka da se danas ovdje ne čuje stara univerzitetska himna Gaudeamus igitur? Odgovorio mi je: “Jeste Slavko, bruka je, ali niko na to nije mislio” Rekao sam mu: “Jesam ja profesore, dozvolite ovom buketu prelijepih žena i savršenih ženskih  glasova da  je zapjevaju” Pavle je s ponosm odgovorio:”Svaka ti čast Slavko, reci im neka je odmah zapjevaju”. Ženski hor je stajao u auli zgrade, inače nekadašnje francuske ambasade, rekao sam divnim curama: “Možete” i hor je zapjevao. O, bio je to jedan od najljepših trenutaka u mome životu. Prvi put u Crnoj Gori ta svečana himna ne samo da je zapjevana, nego je otpjevana na anđeoski način, svi prisutni bili su potreseni, iskreno uzbuđeni, a onda se prolomio svečani aplauz koji trajao dugo, dugo i bio divan.

Kada sam januara devedesete osnovao LSCG, trio Bulatović- Đukanović-Marović, njihova policija i čitav njihov medijski aparat sa kojim su raspolagali, proglasio nas je ustašama, vatikancima, balijama, itd. a mi smo znali da u skoro nemogućim i zločinačkim uslovima počinje naša bitka za Svetu nam majku Slobodnu Crnu Goru!  Pala mi je na um ideja o osnivanju crnogorskog PEN centra koji treba da okupi procrnogorske pisce i intelektualce koji bi, od trenutka kad budu međunarodno priznati, postali intelektualni priznati međunarodni faktor čija bi saopštenja i skupovi o stvarnom stanju u Crnoj Gori mogli da daju značajan i pozitivan rezultat našoj borbi za nezavisnost , demokratiju i Slobodu.  Akademik Mijović postaće prvi predsjednik crnogorskog PEN-a koji će, poslije teške borbe i uzaludnih protivakcija srpskog PEN-a i Miloševićeve vlasti  ipak biti priznat. Pred tim činom Pavla Mijovića moramo, uz najdublje poštovanje i duboku suzu da sagnemo glave i da mu odamo najdublje moguće poštovanje.

Ja sam bio jedan od osnivača i prvih članova PEN-a i ogromno sam radio i uradio da dođe do njegovog osnivanja. Na žalost, odnosno u skladu sa mračnom sudbinom tako karakterističnom i vezanom za Crnogorce, PEN je brzo zamro, a još brže postao najobičnija masna, izbucana krpa u rukama Mila Đukanovića. Kada je za njegovog predsjednika, nakon dvojice prethodnih, a potpuno sterilnih osoba,  izabran novi, a do zla boga netalentovani i lukavi dr Jakov Mrvaljević, inače gograf, i kad je taj geograf ispred PEN-a pozvao da se svi crnogorski intelektualci moraju okupiti oko Mila Đukanovića, javno sam podnio ostavku u PEN-u  i napisao veliko otvoreno pismo Mrvaljeviću. Njegovo ponašanje, ali i potpuno ćutanje svih članova PEN-a na više nego sramotno držanje njihovog predsjednika, definitivno je slomilo crnogorski PEN, a ogromnu većinu njegovih članova predstavilo onakvim kao što su istinski i bili: običnim, mračnim lutkama, na prljavim konopima šefa crnogorske mafije, što je, inače, redovna i masovna pojava u Crnoj Gori: tancuju cne lutke onako kako Mafija “svira”.

Mijović je po profesiji bio istoričar umjetnosti, ali bavio se i procjenama arheoloških istraživanja. Napisao je ogromno, sve od kapitalnog značaja za Crnu Goru. Lično, željno očekujem taj dan kada će Mijoviću, ali ne od strane crnogorske Mafije nego Slobodnog Naroda Crnogorskog biti podignut spomenik ili spomenici, a trgovi ili ulice s ponosom nositi njegovo ime.

Ovaj poduži uvod bio je potreban da bih vam ispričao i sljedeće.

Moj otac je bio književnik, objaviće šest romana i jednu poemu posvećenu staljingradskoj bitci. Naravano, ostaće van domašaja kritike i popularnosti, jer nikada u životu nije htio da postane režimski sluga niti da napiše ma ni jedan jedini stih u slavu i čast Josipa Broza, što me ispunjava ponosom. Očevim posredstvom sam, još kao đetić, došao u dodir sa izdavačkim preduzećem “Obod” sa Cetinja, njihovom štamparijom, a nešto kasnije i sa njihovim magacinom iz kojeg sam kupovao knjige uz više nego povoljan rabat. Da, bili su to divni dani.

Pavle Mijović će 1971-ve  godine u “Obodu” objaviti fenomenalnu knjigu Ozloglašeno nasljeđe u kojoj će, kroz 26 izvanrednih tekstova,  ukazati na činjenicu ne samo otvorenog rušenja crnogorskog kulturnog nasljeđa, nego će i prstom pokazati na crnogorsku vlast koja je najodgovornija za takvo kulturocidno ponašanje u Crnoj Gori. Mijovićeva knjiga je prava bomba, a napisati je te 1971-ve prevazilazi hrabrost, ali izražava Pavlovu posvećenost zaštiti crnogorskog kulturnog nasljeđa bez kojeg ni jedan jedini narod na svijetu bijelom ne postoji, naprotiv, zbrisan je.

Mislim da je bila 1981-va kada sam, ko zna po koji put ušao u štamparijin magacin, taj mračan, ogroman prostor, u kojem sam, u jednom najmračnijem uglu, primjetio na stotine primjeraka ove Pavlove knjige. Uzeo sam jednu u ruke, konstatovao kao godinu izdanja 1971-vu i ostao preneražen činjenicom da je nikad nijesam vidio u ni jednoj jedinoj crnogorskoj knjižari. Pitao sam magacionera: kako je moguće da ova knjiga deset godina čami u mraku magacina, a da je u knjižarama nema? Odgovorio mi je: “E, moj momak, ne znaš ti đe živiš. Udba nam je zabranila da je knjižarama rasturamo!”

Užas, e to je bivša, ali još crnja i sadašnja Crna Gora!

U prvom tekstu koji se zove Kotorski campo santo Mijović detaljno opisuje nevjerovatan i isto tako duboko sramotan događaj koji se desio u Kotoru! U Šuranju je 1955 -1956-te otkopana jedna ranoromanska bazilika što je bio očigledni dokaz da je Kotor direktni nasljednik antičkog Akruvijuma, da je na njemu iznikao Dekateron, a iz ovoga se, u srednjem vijeku, razvio blistavi grad Kotor. Takođe,  u Kotoru je otkrivena i građevina koju je 1288 podigla kraljica Jelena, ali se to prvoklasno otkriće  među Kotoranima tretiralo kao da je otkrivena “nekakva” crkva i “nekakvo” groblje!!! Na tom groblju bio je, na primjer, sahranjen čuveni humanistički pisac Melicijata kao i najpoznatije kotorske porodice Bizanti, Bolice i Zmajevići. Ni jedan drugi jadranski grad nije se mogao pohvaliti sa sličnim istorijskim poklonom. Čim je sve ovo otkriveno bilo je stavljeno pod zaštitu zakona. A što se onda desilo? “Zoološki pokretni vrt” iz Zagrerba stigao je u Kotor i zatražio mjeso za svoju lokaciju. Kotorska opština će odobriti “vrtu” da se instalira upravo na ovom svetom kotorskom  mjestu, da se upravo tu raširi cirkuski šator! Komunalnom kočijašu je naređeno da se maknu nadgrobne ploče, ali i da se maknu temelji franjevačke crkve, njeni kameni podovi i grobovi čuvenih kotorskih porodica! Sve je odnošeno i bačano u more dok se neko nije sjetio da to zaustavi. Ali, bilo je kasno. Kotor je ostao bez svojeg najznačajnijeg i najatraktivnijeg arheološkog, odnosno kulturnog nasljeđa, a sa njim i Crna Gora!

Tako vam je to, braćo i sestre moje Crnogorci… Zastida!


Responses

  1. Još jedan tekst koji otkriva svu dubinu crnogorskog apsurda. Generacije koje žive od 90-ih do danas, da nije Vaših tekstova, mogli bi da pomisle da su se rodili u “kolijevci od slobode”, kako to neki režimski pEsnik reče u onoj patetičnoj DPS napjevci!

    Ovo je geneza našeg užasa, sve ovo što čitamo u fenomenalnom gornjem tekstu.

    SLOBODA ILI NIŠTA!!!!

  2. Sjajan tekst! Drago mi je što ste se dotakli lika i djela dr- Jakova Mrvaljevica,bez uvrede. te dlakave kišne gliste
    Gospodine Peroviću.dok ste se Vi borili za život, režim nije mirovao. Rađen je intervju sa pomenutim gos. đe je imenovani između ostaloga rekao da je on jedan od osnivača Liberalnog Saveza. Vjerovatno je on bio odabran od strane režima , kao i Stevo Vučinić da u slučaju, ne daj Bože, Vaše smrti odmrzne LS i stavi ga pod kontrolu Mila Đukanovića, kao što je tada pozvao sve intelektualce da stanu uz njega. Na svu sreću Ti se oporavi a kišna glista,bolje reći taj NESOJ, više ne daje intervjue, već se zavuka u svoju jazbinu. i ceka da ga Bog pozove k sebi, a ne zna jado da će goreti u paklu .Pozdrav Slavku, i svim časnim liberalima!!!!!!!!!!!!

  3. Bravo Slavko,bravo fudbaleri . . .

  4. Eh, ono sto mi upada u oci je pitanje cenzure i autocenzure u crnogoraca…ovo prvo je uvijek i svuda prisutno u manjoj ili vecoj mjeri, tako da, (iako se sve u meni buni), to i nije najstrasnije sto moze da se desi. Ipak, kad je neko cenzurisan znaci da je rekao nesto sto ove druge dovodi , ako nista drugo, ono u neprijatnu situaciju, sto je opet dobro. Ali ono sto crnogorci sami sebi bez potrebe rade je autocenzura, koja je najbolji pokazatelj kakvi smo mi misevi u stvari. Tako je Kotor sam sebe zakinuo, a da je barem jedini… Ali kod nas se i pojedinci sami sebe odricu i kad se od njih to i ne trazi, eto, predostroznosti radi…Neka, ako, nismo ni zasluzili bolje…Ostadosmo ne samo bez arheoloskih iskopina, nego i bez obraza, nade da cemo mozda za neke buduce generacije popraviti istorijsku sliku ovog vremena…

  5. Pavle Mijović i Mirko Kovačević „Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori“, Beograd- Ulcinj, 1975. da ovo nije napisano danas se ne bi imalo sta predavati na pojedinim crnogorskim „fakultetima“ niti bi se sto znalo o istoriji gradova u crnoj gori

  6. pozdrav Liberalu!!!

  7. Заиста треба доћи до књига оваквог типа, прочитати и научити о ономе што имамо, што нам је остало, што је девастирано…Имам од гдина Мијовића књигу ”Eppur patrimonium-ипак насљеђе”. Препоручујем да се прочита.

    А сав тај однос власти према култури црногорској изражава чињеницу да су црногорске власти биле превише окупиране собом, а не Црном Гором и њеном слободом, и да су сматрали да историја ЦГ од њих почиње. Зато су затирали и занемаривали трагове претходних генерација. Преварили су се.

  8. Pitanje porijekla i pitanje identiteta,
    onaj ko je ovo prvo sasvim izgovorio – nije preživio,
    a ovo drugo – pa eto imamo i rimske trgove, vašingtonske bulevare i moskovske ulice,

    i časnu ideju za inicijativu slobodnog crnogorskog duha…

  9. Radovi na istrazivanju, snaciji i konzervaciji kompleksa franjevackog manastira koji je podigla Jelena Anzujska jos traju… Dok Bokelji tacno znaju odakle su i koje su vjere, pojedine ljude u Kotoru koji bjeze od svojih korijena,jos uvijek zbunjuje ova srpska kraljica,sa dvije vjere… Nikako da prihvate cinjenicu da je ona ipak bila Nemanjicka, bez obzira sto joj je u venama tekla latinska krv. Na svu srecu projekat restauracije finansiraju i nadgledaju Amerikanci, pa se nadajmo da ce sve unistene nadgrobne ploce biti pronadjene i zaljepljene(vecina vec jeste) i da ce Kotorani prihvatiti istorijsku cinjenicu da su nekad davno Kotorom vladali i Nemanjici i da se toga ne moraju stidjeti i od svijeta sakrivati.

  10. Još jedan odličan tekst Slavko, i Hvala za dodatne informacije i istine kojima si nas obogatio.

    @ Magdalena,

    Bokelji su tolerantan narod, zaista jesu. Kako u pogledu suživota, tako i u pogledu vjere, nacije, itd.. Želim da te naučim Magdalena da se niko ne srami dijela kada je Kotor, a i cijela Boka, bila pod protektoratom (okupacijom, pročitaj detaljnije istoriju što je Zeta bila za “nove” srpske kraljeve, poligon za učenje vladanja, itd..) Nemanjića. Pa, bila je i pod uticajem Grka ekonomsko i politički, Rimljana, Franaka, srba, Turaka, Francuza, Austro-Ugara, tek od 1918 Crnogoraca!, Komunista, i danas🙂 ove vlasti. Boka nije samo jedna regija lokalitet, ili nešto majušno, nego skup i sklop kulturno etničkih raznolikosti, miješanje nacionalnosti vjere i svjetskih kultura pod uticajima trgovine i ekonomskih prilika kroz istoriju, jedan karakterističan i složen kroz istoriju “mikrosistem”, koji DANAS TO VIŠE (SKORO NIŠTA OD TOGA) NIJE! (sjetimo se raznoraznih pištoljanja u zadnje vrijeme, nasilne srbizacije i asimilacije koja se provodila 90-ih, prekrajanja i falsifikovanja istorije – onda i danas!, itd..)

    ALI, poenta onoga što ti želim reći je da je Boka vidjela mnoge osvajače, i od nijednog se sigurno ne stidi, jer što bi narod reko’: “Jači, kači!”, ali potencirati taj relativno kratak period srpske okupacije Nemanjića i Boke od oko 150 godina, spram barem-minimum 2500 godina kulture u Boki, je više nego zanemarljiv.

    Inače, Slavku je možda poznat sledeći dogadjaj koji ću iznijeti, pošto sam i Bokelj, i neko ko je slušao i pamtio provjerene priče od starijih (sa imenima i prezimenima aktera!)
    Neposredno nakon završetka drugog svjetskog rata, trebalo je oformiti sreski sud u Kotoru NRJ. Jedan od “rolingstonsa” koji su tada 1945 došli u Kotor kao dio neizbježnih migracija i zbjegova tokom i poslije rata, bio je i lokalni partijski podsekretar. Kada je čuo da u Kotor dolaze neki “istaknuti” članovi CK KPJ, taj nadobudni i revnosni komunista je kako bi pokazao sve retrogardno vezano za religiju i zapadno-kapitalističke osvajače, uzeo je macu’ (veliki čekić od 5-10 kg u prosjeku🙂 ) i odlomio dio njuške-nosa statue venecijanskog lava radjene u kamenu, stare, tada, oko 200 godina, naravno nije se na tome zaustavio, “nagrdio” je i još koji spomenik kulture uključujući ornamente na zgradama, stepenicama, balkonima, itd.. Njegovih ruku djelo i danas je vidljivo u Kotoru gradu za bolje poznavaoce lokalnih prilika. Inače, taj isti tip je kasnije bio u istoj službi i saradnik oca “Tvora od Kotora”.
    E, I, to ti je Crna Gora, i još jedan od dodatnih primjera kako su se čuvali spomenici kulture u Kotor i živima i mrtvima, nažalost.

  11. Teodo,
    da se odmah legitimisem da ne bi i dalje krivo tumacio moje rijeci:- I sama sam Bokeljka i to DOC(di origine controlata), pravoslavne vjere, tolerantna 100% na bilo koju vjeroispovijest, netolerantna totalno na pisanje i brisanje istorije kako se to dopada trenutnim vladarima, bilo onim komunistickim, ili ovim post, svejedno. Ja sam se samo nadovezala na recenicu gosp. Perovica koji je spomenuo kraljicu Jelenu, sa mojim misljenjem o toj kraljici o kojoj sam dosta citala, jer su mi istorija i arheologija, kruh moj svagdasnji…Jeleni Anzujskoj,moderni istoricari, posebno kotorski, ucinili su nepravdu, jer su je potpuno izbrisali iz kotorske istorije, negirajuci njenu vladavinu ovim starim gradom…Tu ja vidim nepravdu, ne u tome sto je neki divljak sa brda crnogorskih, otkinuo nos sa statue. Evo skoro isto se desilo i u Veneciji, gdje je jedan mladi huligan iz Milana, otkinuo nos sa jedne statue, stare 2500 godina. Divljaka ima na sve strane, ali su najopasniji divljaci koji prekrajaju istoriju. A u tome smo izgleda rekorderi, jer je prekrajamo svakih dvadeset godina, pa nije ni cudo sto neki stalno traze svoje korijene…

  12. Kako tuzno zvuci kulturoloska bitka za Crnu Goru…

    Nije moglo dalje, Slavko.
    Civilizacijske razlike su u pitanju.

    Veliki pozdrav.

  13. Zašto misliš da nije moglo dalje, Anguse?
    Civilizacijske razlike su tu zbog različitosti, ne samo zbog razlika, a ako je išta karakteristika geneze Crne Gore, i prirodne i društvene, onda je to obilje različitosti.
    U diskontinuitetu ili kontinuitetu, ipak, mnoge stvari nijesu zaboravljene, kao ni njihovi nosioci.

  14. Kulturološka bitka za Crnu Goru i to ogromno nasljeđe se mora voditi prvenstveno da bi se odvojila od politike, svakodnevne i one druge. A Crna Gora je bogata raznoraznim slojevima i uticajima tako da zaista nije teško bilo kojoj eliti koja je na vlasti da manipuliše u sopstvenom interesu sa određenim podacima, pa tako i arheološkim nalazima.

    Samo to postojanje unazad više vijekova države na ovim prostorima a u odnosu na rezultate istraživanja, govori da je tek zagrebana ta ogromna zaostavština i da se ozbiljnijeg posla niko neće prihvatiti u skorije vrijeme. Ali onog površnog oće naravno, i to prvenstveno u dnevno-političke svrhe ili što je aktuelno zadnjih 20 godina – u identitetske svrhe. A što je najobičnija glupost, jer ako se uzme npr da istraživanja na nekom arheološkom lokalitetu treba da određuju pojedinačne identitete naroda na ovom prostoru, dolazi se u apsurdnu situaciju da se otkrivanjem nekih novih pojedinih slojeva i uticaja automatski mijenja identitet ljudi.

    Npr, Crna Gora je ako uzmemo zadnjih hiljadu godina potvrđenog državnog bitisanja imala raznoraznog uticaja – slovenskih neimenovanih plemena, Vlaha, Talijana, Srba, Hrvata, Ilira, Turaka, muslimanske kulture, katoličke kulture, Zećana, podlovćenske Crne Gore, Cigana, Mlečana, itd. I sad bi neko bez po muke, površnim gledanjem na istorijska kretanja mogao da dokazuje što gođ mu srcu drago kako bi svoje političko gledanje, kroz nametnute identitete narodu, potvrdio i procesuirao za svoje potrebe. A zapravo se radi o izuzetno kompleksnom kulturološkom procesu, vremenski nemogućem za obuhvatit običnom čojeku, i time bogom danom za manipulacije.

    Npr, nekim arheološkim istraživanjem se dođe do pečata arhonta Duklje Petra iz 9. vijeka. I ono super, sad smo svi slovenska plemena Dukljani. Pa se iskopa neka freska il tako nešto đe se vide hrvatska obilježja, i to bi odma značilo da smo Hrvati. Onda se pronađe crkva sa srpskim natpisima i onda smo Srbi bez po muke. Pa se neko $eti kako je prvi vladar podlovćenske Crne Gore bio islamske vjere – eto nas svi Muslimani. Itd. A suština je da taj ogromni isprepleteni vrtlog raznih uticaja, koji se, interesantno, i prije ovih hiljadu godina stijecao na oprilike ovom istom prostoru pod drugim imenima, treba prvo dobro proučiti i usvojiti kao istorijsku datost, koja ne bi trebala uticati na trenutna iskazivanja naroda, ali koji bi mogao pokazati puno bogatsvo ovog malog i da je sreće bogatog prostora koji svoj kontinuitet vuče najvjerovatnije i mnogo prije čuvenog pečata arhonta Petra, dolaska Slovena, Avara, možda čak i do Ilirskih i Romanskih plemena koja su nastanjivala ove krše, obalu i jezera.

  15. Re: Daliborka Cejovic

    Daliborka, na tvoje pitanje je najbolji odgovor jedan sjajan, po meni, antologijski Slavkov opis kojim je prepricao jedan dogadjaj.

    On glasi:

    “Dok slušam, misli mi lutaju prema Montenegru, u Titogradu sam, student prve godine, druge generacije pravnog fakulteta u Podgorici, godina je 1974, jesen, Dom omladine, prisustvujem prvom džez koncertu u Podgorici, a to sigurno znači i u Crnoj Gori. Na bini je čudesni Duško Gojković sa svojim kvintetom, u sali je sedamnaest ljudi, od kojih su neki zalutali misleći da se radi o koncertu one druge vrste muzike… Izlaze, nas desetak ostajemo, Duško zatvara oči, on ne svira, nego zna da radi misju.

    Jedan od najčudesnijih koncerata kojima sam ikad prisustvovao…”

    https://slavkoperovic.wordpress.com/2008/06/24/dnevnik-22-jun-2008-godine/

  16. Kao orvo prinejcu moje postove na kraju prijethodnoga bloga..S postivanjem i ljubavlju:

    Iskrene cestitke fudbalskoj repki CG na istorijski rezultatima i od sada sam vas ikren FAN..!

    Vi pokazujete kako se posteno i casno valja boriti za nac. boje svoje drzave a ne one milonske p…o zvijezde, i navijaci iz susj. drzave cije ime i fudbalski savez vise:

    NE zeilm da pominjem…!

    Znam da ovdje mozda nema mnogo cgskih navijacha kolko na dr. portalima pc nen- u, ali ovim se NIKAKO ne obracam niti zelim da uvrijedim sve casne navijace te drzave koji ce to i ostati u buducnosti.

    Za mene kao i dosad samo: crno- bjela boja i odsad: Cico & sokols !

    By: nikolaj on October 13, 2010
    at 05:46

    Dje dadose oni slijepci iz Partizana Bozovica za ispod milion levom klubu Videotonu cccc..?!! Pazi bisere, prodaju igracha za manju cijenu od kupovne aooo…:-) Davas ga u bagatelu. A dobar golman, i vidi se da je specijalno nalozen na tekmama svoje repke.

    Da je ostao, nikakav Stojkovic nam ne bi trebao i ne bi bilo belaja. A imali bi plus i naje primljenih golova.

    Nikad nisam bio u Kotoru. Bio sam jednom u Boki, Baosic, Odmralaiste Crv. Krsta pred rat 1989.

    Sto god Slavko da kaze o Boki- VJERUJEM mu…! Samo njemu.

    Uostalom, kako i uvazeni stari liberal gsop. Profesor Lazo Seferovic je skoro rekao na promociji jedne kjnige u HN dje je Slavko bio (i nevezano izdajnik od akademika Ratkovica kojega je lepo srijedio..:-) da ako sam dobro razumio (ispravite me molim ako nijesam):

    je Slavko od prodice Nakicenovica sa jedne strane.

    E to je cuvena bokeska porodica, toliko i ja znam!

    To sam pogledao jedna kratak snimak na utube kad Laoz govori predstavlja Slavca na pocetku toga skupa.

    Zdrav bio- vazda, vazda mi Slavko!🙂

  17. @ Magdalena,

    sa dijelom što si napisala u drugi post, sad mislim da shvatam što si htjela reći. Hvala na pojašnjenju.

    Moram, uslovno rečeno, samo iskomentarisati ovaj tvoj dio drugog posta:
    citat:
    “Tu ja vidim nepravdu, ne u tome sto je neki divljak sa brda crnogorskih, otkinuo nos sa statue. Evo skoro isto se desilo i u Veneciji, gdje je jedan mladi huligan iz Milana, otkinuo nos sa jedne statue, stare 2500 godina.”

    Ma ima huligana svudje, u pravu si, ali ovaj 1945 nije bio huligan, to je debilčina nadobudno-nedokazana koja je ganjala karijeru na pogrešan način. I nije nagrdio jedan spomenik, nego desetak objekata-spomenika kulture. Ako si iz Kotora, podji pored “skale” i pogledaj balkone one niže, i dva rada na držačiam sipod, itd.., a kod “vrata od šuranja” pogledaj statue lavova kada se prodje portun malo poslije “starog zatvora”.., jer je po “predanju” ušao na ta vrata kada je počeo svoj sve-vremenski rušilački pohod taj dan.
    Samo to sam htio debelo razgraničiti, od nekog drogaša-narkosa iz Milana što je bježao od nekoga pa završio u Veneciju i nagrdio spomenik. Inače, Venecija kao grad se računa da je osnovana gradnjom crkve Sv. Jakova 421 g.n.e., tako da nevidim koji je spomenik bio star 2500 godina, ali neka je i 10 godina star kada je kulturni spomenik, jeste vandalizam. Inače slažem se da pokušaj prekrajanja istorije je najteži vandalizam. Pošto sam ja katolik, hrvat po nacionalnosti, a po spisima (pisanim tragovima u Biskupiju Kotorsku) moji preci su preko 600 godina u Boku, što misliš kada su devedesetih Zoran Lilić, Dobrica Ćosić, kooompletna SANU, naravno big-dady Slobo, i mnogi do tada neznani kvazi-istoričari devedesetih godina 20. vijeka počeli prglašavati Boku, i javno i tajno, “starom srpskom zemljom i teritorijom”. Što misliš kako nam je bilo?🙂

    Samo ovog našeg, iz 1945 nemožemo zvati huligan ili vandal, preblago je to..🙂

  18. Tekst je odlican !
    Sve ostale komentare na komentare zadrzavam ovog puta za sebe tuzan sto se vracamo na nesto na cemu zivi vlast 20 godina.

    Fenix

  19. Bilo je mnogo je nepravde u malenoj Crnoj Gori i danas je ima jos vise,da je pravda i sloboda u crnoj Perovic bi bio na Wembliju i pravi istinski crnogorci koji su devedesetih stavljali glave u torbe za Crnu Goru.
    Ona ljudska bijeda,olos je bila protiv Crne Gore sve do skoro i sad glume patriote,nijesu se smjeli zivi cut od milosevica,nego su mu pomagali u pljacki i zlocinima.
    Svaka cast fudbalerima i selektoru na igri i borbenoscu.

  20. Za razliku od tog vremena udba i danas rasura,radi sve jace i jace.Ovih dana se sprema da udari na zeljezarce sa svojim specijalnim prljavim metodama.
    Prica se da su ucutkali sigurnu zensku kucu i raicevicku,vidi se da su u autu,prica carsija da su namjestili raicevickoj seksi aferu sa snimljenim filmom i fotkama.
    Strasno ih je mnogo zivcirala,dok je nijesu ucjenili.

  21. Da je otudjenje od ljudi i njihovih plemenitih dijela pogresno, da su lijepe uspomene nesto sto traje, sto vam izmami osmjeh ili suzu, govori i to sto je gospodin Perovic ovim tekstom jos jednom udahnuo vazduh u pluca Postovanog Pavla Mijovica, na nacin da citanjem svih ovih redova gore, i citalac mladje generacije koji i ne zna ko je gospodin Mijovic bio, sada zna da je njegova knjizevna vrijednost neprolazna, ljudskost neizmjerna (sudeci po emocijama koje autor ovog teksta ispoljava dok o njemu pise) a zivotni put vjecan.
    Lijepo…

  22. Fudbal – politika. Jutro- politika. Dan -politika. Noc -politika. 20 godina -politika. Drzava- politika.
    Kada cemo shvatiti da ne postoje paralele izmedju ovih pojmova u normalnom svijetu.

    Znamo svi mi da se od 1948 unistava sve permanentno ali ovo je 21 vijek.

    Valjda je cilj tekstova budjenje a ne vracanje sa komentarima u proslost.
    Volio bih da me stvarno neko iskljuci sa ovog bloga ako nijesam u pravu: Pisanje gospodina Perovica nas podsjeca al ne tjera da se vracamo na devedesete, valjda bi trebali ici naprijed svjestni da neki ljudi zive zivot dok mi dvadeset godina zivimo zivot psa koji laje i jedva doceka da pocne lajati a od rezultata samo lavez koji se prolama kroz crnogorske vrleti !

    Dokad ?! Zasto ?! Sta je to sto nas tjera ?! Sta je to sto nas u mjestu drzi , nijesu li to grijehovi pradjedovski ?!

  23. Dragi Fenix,

    Od tvoje prve pa do poslednje riječi koju si napisao na ovom i ostalim blogovima se mogu složiti dok trepnem… Ali, isto tako mislim da i ovo Slavkovo podsjećanje ima, tj trebalo bi da ima uticaj ništa manji od onog koji bi izazvao svaki njegov direktan poziv za neku akciju. Meni i tebi su oči otvorene, ali ih ima mnogo više koji i dalje svojevoljno žmure. Ovaj i slični Slavkovi textovi podsjećanja, imaju za cilj da te dobrovoljne slijepce ponukaju ne bi li se samoupitali “zbog čega ja bre žmurim?!”.

    Nema ovdje Fenix snage još uvijek ni za šta konkretno. Ovjde treba još dosta tihog, gerilskog rata. Treba textova, treba portala, treba analiza, knjiga, treba nezavisnih novina, nedjeljnika, radija, nezavisnih novinara, nvo-a, nezavisnih pisaca, disidenata, muzičara, glumaca… Svega toga ođe nema. Imao sam tu (ne)sreću da gledam dolazak željezaraca na onaj protest ispred ministarstva ekonomije, prošle nedjelje, na trgu Vektre. Kako je to jadno izgledalo. Kordon policije stoji, i vidiš im u očima da je i njima pun qrac rada za 300 eura i da oni ne vjeruju više da brane ikog normalnog i valjanog i da bi vjerovatno u prvih 3 minuta bačili pendreke. A željezarci izlaze iz buseva, njih 5, 6 stotina, dolaze na Trg i kao kukavičke hijene, niko se ne usuđuje da se bar primakne kordonu, već svi gledaju da zauzmu mjesto što dalje od policije, da sjednu, da zapale cigar. A na povike i zvižduke se ohrabri samo onaj koji je dobro sakriven u masi, kako se ne bi moglo lako ustanoviti ko je viknuo “lopovi”. E to je dragi Fenix radnička klasa crnogorska, na koju Slavko treba da računa……

    Text je odličan, Slavko bi ozbiljno trebao da razmisli o objavljivanju knjige, neke zbirke ovih textova kojima nas istovremeno podjseća, ali i opominje što će nam se dešavati nastavi li se ovako. To bi onda bila prilika za organizovanje književnih večeri, javnih čitanja. Jer ako se gazda svega i svačega povuče, kako se šuška, onda moramo biti svjesni da će svaka, pa i najmanja akcija i text imati duplo jači odjek nego što je to danas. A to će već značiti nešto – Britva je otupljela.

    Pozdrav svima.

  24. Nekad davno u Crnoj Gori zivjela su plemena ciji su muskarci bili junaci koji su znali sta je cast i kako se ona brani. Bilo je to davno, veoma davno, kada su i zene u tim plemenima radjale sinove junake. Vrijeme je ucinilo svoje, a i evolucija, pa se vise takvi ne radjaju. Nesto se dogodilo sa sjemenom. Neka ga je opasna trulez izjela. Da li je tome uzrok ishrana? Niko vise ne jede kastradinu i kacamak od cega uzavre krv i zelje… Evo i ja, potomak hrabre Tade sa Krivosija, uzalud vec izvjesno vrijeme pozivam moje kume, prijateljice, rodice i ostale zene iz moga plemena, koje je poprilicno brojno, da se pobunimo. Da postanemo drustveno neposlusne. Rezultat je taj, da su me njihovi muzevi, ocevi i braca, krsni crnogorski muski pol, sve do jednoga kao od brda odvaljene akademske gromade, proglasili “persona non grata” u njihovim kucama. Eto to su vam danasnji poslusnici ovog rezima. Izmijeniti ih vise ne moze ni Slavko, ni Slavkovi tekstovi, jer im se krv pretvorila u riblju…, a nesto ne znam, da li ribe imaju mozak i ako ga imaju, da li im je sitan kao i riblja jaja?

    P.S.Feniksovom prijedlogu za organizovanju knjizevnih veceri, dodajem i prijedlog o organizovanju vecernje skole iz istorije,gdje ce se uciti i slusati samo istina. A ko nam istinu moze bolje predociti, nego Slavko.Bez Slavka, crno nam se pise.

  25. osvrnucu se na kratko na fudbal posto je evo rijeci bilo i o njemu, zasto pa zato sto je politika svuda bogomi i u njemu ali i van nasih granica i to i u evropskoj zajednici .
    a povezano bogomi i sa tim sto slavko zbori da ovaj i onaj iz amerike i evrope podrzavaju mafiju.
    podrzavaju oni svasta ako vide interese zabolje ih ……za balkan. ne mozemo mi vidi to slavko perovic odlicno nista sami niti mozemo izabrati sami voljom nasom ako to nije volja momaka iz amerike i evrope to jeste njihovi interesi.
    sa ovom mojom pricom veza je fudbalska utakmica italija srbija,bit cu kratak ljudi koji citaju ovaj blog toliko su inteligenti da ce shvatiti da su prekid utakmice uradili ljudi iz srbije koji ne zele da srbija udje u evropsku uniju .
    ali NAGLASAVAM potpomognuti ljudima iz italije to jest evrope,koji takodje ne zele da srbija i istocne zemlje budu clanice evropske unije

  26. Razlika izmedju Milove nezavisne Crne Gore i Slavkove nezavisne Crne Gore je ogromna i ne uporediva.
    Meni Milova nezavisna Crna Gora, zasnovana samo na licnom interesu, kao takva ne treba.

  27. slavko
    iti trebas, da identifikujes koji su to momci iz amerike i engleske (interesne grupe) koji ne zele da montenegro bude demokratska zemlja.

    u tom grmu lezi zec

  28. pa nasa braca liberali po bijelome svijetu ne moraju cekat avione sa transparentima,
    valjda ih te demokratske zemlje nece napraviti
    NON GRATA, vise vi tamo mozete ucinjeti demokratskiem putem nego ovi strasljivi “opravdano-neopravdano” odjenake narod.
    ————————————————-
    mada ti strani momci mogu reci i ovo,
    sto cete vi pa vi ste demokratska zemlja, a mi pa kako pa tako,
    – nemate politickih zatvorenika
    -nemate politickih (ne daj boze ubistava),
    -nemate nemira ,molotovljevih koktela po ulica , vi imate alkoholne koktele i lijepe zene ,

    – nemate ..demonstracija,

    sta ocete vi vi imate MIR,
    a sta im ako to recu na to …koji odgovor dati????

  29. u svakom slučaju, idemo kontra Zaboravu … to je najbolji izbor, kako god se doticali sebe i drugih, prošlosti, sadašnjeg trena ili budućnosti. inače, drugačije, dobre su šanse da postanemo pogubni sinovi i kćeri.

    ” … Velike imperije od Napoleona naovamo, već dva vijeka odnose iz matičnih zemalja čuvenih civilizacija, kultura i umjetnosti najveći dio onoga što danas čini ponos Britanskog muzeja, Luvra, Vatikanskog, Bečko istorijsko umjetničkog i Berlinskog muzeja… i drugih imperijalnih muzeja nakićenih tuđim perjem. Samo ono što je slučajno nađeno u razvalinama ili pod zemljom,
    u odnosu na Orbis mundi ‘mikrokosmičkoj’ Crnoj Gori možemo prikazati kao svoju baštinu nečega što se smatra čudom ljudskog duha i lika naših južnih susjeda. Ipak, ono što je spašeno od uništavanja i grabljenja čini ovu zemlju u izvjesnom smislu tlom antičke civilizacije i umjetnosti, utoliko vrijednijom što, na raskrsnici u vječnoj krajini dva svijeta – istočnog i zapadnog – pokazuje i u ovoj epohi svoju neuništivu sposobnost reprodukovanja novog, pa i u umjetničkom smislu…” P.Mijović

    time to rearrange

  30. Re: Brko

    Dosadilo je više čekati i nadam se da je čekanju dšao kraj. Pokušavam pisati razumljivim jezikom , svjestan i svoje istorije i porijekla i korjena i gena , svega sto se zove nasleđe ma koje vrste. Možda , jer niko moj nije uprljan komunizmom, možda , ko će ga znati.
    Više je besmisleno čekati, nema šta da se piše, a ni čita moj prijatelju.
    Sve je napisano, išvrljano, brisano pa pisano . Al sve se vidi ma kakva sveska bila, debelih il tankih korica , bez linija il slinijama. Ma napisasmo se, i bilo bi vakat uživati u životu a ne kao pokisli tetrjebi narod ceka da ga skinu prackom , ej zamili prackom.
    Pa dokle ?!
    Ponekad odlutam, priznajem, al teško je držati nist i biti strpljiv još malo , jer pisanje je za mene gubljenje vremena da budem iskren. Čitanje ne al pisanje je davno sam rekao prdoklačina i pravo svakog u ovom virtuelnom svijetu.
    Neki se ljudi u ovom svijetu pa i na ovom blogu dupliraju, pisu pod 3 i vise raylicitih imana i tako imamo vise posjeta no stvarnih komentara. To smo mi žitelji Crne Gore, to smo mi. Il možda i nismo mi mi, već smo mi drvene lutke skojima se glumci našeg čuvenog pozorišta igraju evo godinama. Mi smo lutke koje se ne umiju pomjeriti bez komande, mi smo lutkarsko pozorište najstarije, od vremena antike možda il smo pali sa neba u doba jure.
    Mi smo nemocni , nama je svejedno , ma …

  31. Ima li se snage za pokrenuti Internet medij kao sto je u neku ruku bio DNMN.

  32. … moramo biti konkretni. Organizovati okrugle stolove na temu Crne Gore. Pozvati Evropske parlamentarce. Pricati o najskaradnijim projektima kao sto je 1000+ itd.
    Mora se čuti živa riječ, moramo Evropi pokazati da želimo promjene, mirne , normalne i one koje slijede prostom logikom.
    Pišemo, al ovo niko ne čita il čita sa strahom da neki tamo iza zavjese ne viri i da isti taj koji viri na vrata ovog bloga svojim komentarima teži da obesmisli cilj . Zaišta je tako …
    Čitajte pa prosudite sami, pokrenuli smo sve virtuelno ali stvarnost nije virtuelana ona je realno stanje u kome živimo.
    Samo poslušajte interviju ministra zdravlja o platama, niko se ne buni a i ako počne biće kao vazda. Oni koji organizuju organizuju to za sebe kako bi mogli sporazumima izganjati svoju korist.
    Naravno, istoriju treba znati ali ovo je sadašnost u kojoj zivimo i treba je mijenjati ili naglas reći MI TO NE MOŽEMO.
    Na svakom koraku čujemo priče i obrazloženja koja nemaju dodira sa realnosću i mi to slušamo i budimo se a i liježemo uz gomilu laži današnjih. Ma koliko laž iz prošlosti bila velika ova današnja je užasavajuca jer se hronološki nastavila na onu iz prošlosti. E to treba prekinuti i dozvoliti istini ovoj današnjoj da izađe na svijetlo dana.
    Sad odjednom opozicionari vole drzavu a na muci i pod plastom srpstva il crnogorstva pokusavaju sebe uhljebiti u skupstini. Pa to rade evo dvije decenije a pritom niko od naroda nije rekao onom za koga je glasao kako to ti imas i živis a ja sa konzervom u ruci radim u željezari i štrajkujem. Nesto ovdje ne štima, opozicija bodri štrajkace a pritom se nije odrekla svojih plata i privilegija. Svi su zadrigli jeduci jeftinu hranu u skupštinskom restoranu koju mi plaćamo a i platu od nekoliko hiljada evra im mi dajemo. A da ne govorim o odborima i raznim tijelima u kojima se naplastise sve ovoe godine.
    E to je sadašnost , narode crnogorski il ako vam je milije marsovci da vas, da nas, zovem.
    Shvatite da manipulišu sa nama i da se igraju kao sa lutkama i jedni i drugi .
    Samo jedan dan kad niko nebi kupio dnevnu crnogorsku stampu bio bi korak ka kraju vlasti.
    Jedan dan da niko ne kupi novine, ideja odlicna !

    Eto za sad toliko …

  33. ideja zaista odlicna i niko nece biti otkriven da nije kupio stampu . ideja exstra zato sto niko nece biti prepoznat .
    bravo fenixe svaka cast podrzavam
    pozdrav

  34. haha koliko dana fenixe da znam

  35. zasto bojkot za izbore ne uspijeva pa zato sto se ljudi opravdano-neopravdano plase da ce 120% biti otkriveni,
    daj fenixe ako ti se rodi tako slicna ideja koja nema znake prepoznativosti da se narod boji.
    samo takav bojkot bi mogao da se PRIMI.

  36. 1. Jedan dan ne kupiti novine
    2. 7 dana da u svojim gradovima idemo pjeske na posao
    3. 1 dan da ne kupimo cigarete

    Zamislite gubitke, mozda izgleda djecije nekom al to su stvari koje ih drze na vlasti a to su novine, gorivo i cigarete. Tri obeljezja dvadesetogodisnje istorije ! Tri karike na kojima opstaju !

  37. ovaj tvoj zadnji komentar je ako se realizuje je produktivniji no svi komentari zajedno,
    eto moj doprinos da mu dam tezinu,
    ostali kako hoce.

  38. fenixov predlog JE ,

    1. ( ? ).
    2. koristan po zdravlje i djep ucesnika.
    2. koristan po zdravlje i djep ucesnika.

  39. dzep da me fantom ne ocenjuje.

  40. haha fenixe, iznajmi mi osmjeh pomisao da ostavimo limuzine kuci a idemo pjesice na posao,
    sjetih se nekako danskih jevreja. ali tu bi se neko prepoznao pa bi mu kolega s posla rekao ha liberalu jedan ides pjeski na posa haha.

  41. Kada su Tadi Radovoj, majci cuvenih crnogorskih junaka iz bitke na Grahovcu rekli da joj je poginuo sin Krsto, ta hrabra zena i majka, ponosno je uzviknula:
    “Neka je, fala da je Bogu! Rodila sam ga da bi poginuo za slobodu i cast Crne Gore,a vi, sto ste se skamenili i objesili ka’ zene. Boj ne bije sakriven iza medja i kamenja.”

  42. Ja sam onda jedan dobar liberal🙂 Cigare sam ostavila, novine vise ne kupujem, jos samo pjeske da idem do posla, mada do tamo ima nesto manje od 10km, pa bas nisam sigurna…a ponekad nesto i napisem, cesce procitam, sto jes’ jes’…Mada bih ja malo opet na ulice, ako me ko pita.
    A Magdalena, sa tobom se slazem oko teorije sto smo evoluirali u ovo, sta god da smo…

  43. Ono sto simbolizuje vlast je sublimacija 3 stvari :
    Novine – informacije koje su kvazi i lazne
    Cigarete – obiljezile devedesete i onima sa cetiri razreda omogucile da uspiju
    Benzin- u narodu popularno goriv je takodje donijelo ,,preporod,, Zeti pa umjesto ravnice plodne sada mozete vidjeti po dje koji tanker koji je sluzio za sverec. Lubenica i paradaiz su proslost, a nekad su izvozili. A kao rezultat svega su polovna auta koja vozimo i koja trose kao tenkovi. Raglednica Cetinja je auto placevi na ulazu i izlazu . Jadno, da jadnije ne moze biti.

    Biti liberal je jedno, liberalnu politiku podrzavati je drugo a trece i naj osnovnije je ipak nesto najsvetije ne prodati se jer tada si krompir a ne liberal, ne gradjanin crne gore . A koliko ih se prodade sa etiketom liberal ? To su sada Cetinjsko Podgoricke krtole koje imaju sve. A narod i samo egzemplari ostadose vjerni ideji slobode !

  44. @ fenix
    Svaka ti je na mjestu. A ovoj ”većinskoj” Crnoj Gori nema grđe stvari nego pomenuti slobodu i mogućnost da je i sami iskuse, jer su navikli da žive u najtamnijoj tami, sakriveni od sopstvene savjesti, dok ovi isti krompiri misle za njih. E ima li veće tuge od toga. Ne bi oni znali šta sa njom da rade, opet bi je bud-zašto prodali samo da je se oslobode, da taj teret sa sebe maknu.

  45. “ima jedan svijet gdje riječi su djela”
    dobri su predlozi, fenix!
    ja svakako stavku br. 2. ne mogu da ispunim i svakako stavku br. 1. ispunjavam, a oko 3. se zdravo potruditi,
    i, svakako, ovo je možda trebalo biti predloženo dok je dnmn bio otvoreni medij, vjerovatno bi bilo mnogo efektnije.

    pitam se nešto, ako je domovina tj. rođena zemlja isto ono što je i roditelj, đe ode sva zahvalnost rođenju…?! i te riječi “Majko naša” nekako su trebale da budu zajedničke (naša), nikad podijeljene, nikad lažne, dvosmislene, nejedinstvene i rasprodate (majka)… ispade (sad ću da metaforišem, ali nemam izbora kad se već metaforišemo sa zakletvama poštovanja i rukama na srcu) ispade dakle, da smo ogradili sopstveni hram letvama i ko zna čime i evo branimo letve i ko zna što od prilaza ko zna kome dok sami ko zna kako i zašto zaboravismo i hram i ono što je unutra.

    odlično! ultimativna sloboda! bravo za djecu i blago majci!

  46. Crna Gora je mnogima postala imovina a ne domovina i mnogi nemaju emociju za to parce zemlje. Devedesetih je Crna Gora postala utociste raznih sa raznih strana i to nas kosta kao i sve zemlje koje nemaju minimum nacionalnog interesa.
    Nikad nijsam bio pobornik destrukcije i rusenja ali gradjanski protest naravno da je neophodan. Cilj je demokratizacija i teznaj da zazivi sistem vrijednosti jer cemo nestati kao narod. Vec sad smo na dobrom putu.
    Moramo svoj ponos koji zaista nema opravdanje malo izregulisati i shvatiti da postoje pametniji od ovih a i pametniji i sposobniji od onih koji ih zamjene. Dosta je bilo lova u mutnoj vodi, kupovine svega pa i ljubavi. Zaista sistem vrijednosti nam je dotakao dno dna i moral je na najnizem stupnju.
    Sve bivse republike a sad drzave su mnogo ispred nas po nekim civilizacijskim tekovinama a mi tapkamo u mjestu.
    Ako ovih godina u CG se ne pojavi zdrava misao, ideja, nama nema spasa.
    Ali mi je postalo mucno gledati nekad skrbave a danas sa porculanima komsije koji imaju sve, i dalje mijesaju cirilicu i latinicu , a kao neki su nivo.
    Davno sam napisao da cu napustiti Crnu Goru i da ce mi ostati samo u uspomenama ukoliko ovako bude jos neko vrijeme. Smijesno je cekati i nadati se a iz dana u dan je sve gore i nepodnosljivije !
    Bar meni, ne znam vama !

  47. Sve ove godine kličemo “majko naša”, ne želeći da priznamo da smo po malo zapuštena i napuštena njena đeca…Od početka devedesetih, kad sam postala iole svjesna svog identiteta i važnosti političkog djelovanja, trudila sam se da ovoj nam majci budem dobro, poslušno i odano dijete. Sad sam tu ljubav i sve što nabrojah zakopala duboko, što dublje da me više ne ranjavaju, sve na isto mjesto. I živi tako čovjek, sa pola srca, ali može se i tako. Neka su druga djeca sa nekim drugim računicama zauzela naše mjesto.
    I šta je to što nam nikako ne da se otrgnemo mentalitetnom pečatu koji nam sija na čelima, kako da se oslobodimo šizoidnog sukoba dva kompleksa u nama – više i niže vrijednosti, pa da eto, makar radi đece nam, probamo da se razmahnemo i udahnemo i uradimo barem jednom pravu stvar i da je izguramo do kraja. Do kad će se crnogorci užasavati odgovornosti? Dok je sunca i dok je Grahovca, sve se nešto bojim…
    Ja bih sve iz početka. Ajmo. Ajde da se sjetimo samo osjećaja koji su nas, ne gurali, ne vukli naprijed, nego uzdizali visoko, visočije nego što je iko drugi mogao tada da se vine. Pa da probamo još jednom. Nema ljudi šta da se izgubi, ništa i nemamo – ”Pain and misery always hit the spot knowing you can’t lose what you haven’t got”…

  48. “There’s no trust, no faith, no honesty in men”

  49. @ daliborka
    Svaka mu je Njegoseva🙂

  50. milanca,

    sve zavisi kako se ko osjeca, i radi naravno onako kako misli da je najbolje za njega, pa tako je i sa ljubavlju prema svojoj zemlji ili majci kako volimo da kazemo. A majka se najljepse voli ako joj to pokazujemo svakodnevno i na sve mogu nacine. Zasto zakopavati ljubav prema njoj i ko to moze zbog iskrene i ciste ljubavi da nas rani? Shvatam da je u pitanju vjerovatno i kapacitet necije snage, jer nijesmo svi jednako izdrzljivi, ali posto se stice utisak da u takva pesimisticna razmisljanja tone vecina, onda je jasno zasto je ovo sveopste mrtvilo odraz drustva u kojem zivimo. Najlakse je zakopati ljubav, zelje, strahove i odloziti suocenje na jos koji dan, mjesec, godinu i zivjeti kako kazete sa pola srca, ali sa pola srca se nijedan “posao” ne zavrsava kako treba.
    Druga djeca sa nekim drugim racunicama su zauzela nase mjesto. U redu. Ali mozda je jednostavno bila nasa zla sudbina i sudbina nase majke da stvari idu u tom smjeru juce i sad, sto ne znaci da ce tako biti i sjutra, ali ako su zla djeca isla sa srcem punim zla do svog cilja, nasa misija je da im se takodje suprostavimo sa srcem punim ljubavi, odanosti, cistih i iskrenih zelja, i da im na svakom mjestu pokazemo da necemo odustati od pretenzija na mjesto koje nam pripada, i da cemo se za to mjesto boriti svim snagama.
    Fenix i mnogi ce razocarano reci da ne vide borbu. Ja je vidim, i svakodnevno mi je pred ocima, bas kao sto osjecam i vidim slobodu. Licnu i pojedinacnu (moju!) koja, ja iskreno vjerujem u to, vodi ka kolektivnoj. Ne mozemo mi mijenjati druge i ocekivati nesto od mnostva, dok god svaki pojedinac ne odluci da poradi na sebi i svojoj unustrasnjoj slobodi. Pa se onda te slobode udruzuju i grade nesto lijepo, kvalitetno,i zajedno cine jedan prelijepi buket, kako napisa gospodin Perovic. Moje razocarenje stvarnoscu nikad nije uspjelo da zakopa nijednu od mojih ljubavi, prema majci pogotovo, jer rijetko koja je srecna da rodi samo dobru i plemenitu djecu.
    Ne znam sad tacno je li narodna mudrost ili ima svog poznatog autora, ali kaze da ne postajemo pametni od toga, sto smo culi, vec od toga sto smo dozivjeli.
    Mi smo dozivjeli dovoljno da postanemo mudri za sledecih pet generacija ako im u nasledstvo ostavimo ove istine. I zato ne podrzavam nikog ko kaze da i ovo pisanje nije borba, da nije obrazovanje, i da nema svoju svrhu. Sloboda je u nama, trazimo je i svuda oko nas da ne bismo zakopavali nista u sebi. Sloboda je i na ovom blogu. Ovdje nema mjesta pesimizmu i sramota je ispod bilo kojeg teksta gospodina Perovica kukati i jadikovati nad nasom sudbinom. Kao sto je sramno pogledati u Lovcen i pomisliti da nema nade. Nada uvijek postoji, ali za hrabre, i umire kako kazu poslednja. Ja se pitam kako bi bilo da je Slavko, u strahu od po ko zna koji put sopstvenog ranjavanja, zakopao pola svog srca i da je odlucio da svojoj djeci (nama) vise nikad ne da nijednu sansu? U kog bismo onda gledali i u sta bismo vjerovali? I je li on od nas trazio da apsolutno vjerujemo njemu ili slobodi koju nosi? Opet tvrdim da je njemu licno sigurno vaznija sloboda koju bi trebalo da nosimo u sebi, od toga ima li nas stotinu, hiljadu ili deset hiljada. Da je bilo koja od ovih brojki u pitanju nevazna je, ako izmedju ostalog, i sa ovog bloga nijesmo nesto naucili (o bolestima oko nas da i ne govorim). I tako, ne upijevajmo na sve strane vrati se Perovicu, kad taj covjek, osim fizicki, nikad nigdje nije ni otisao. Vratimo se mi njemu na najljepsi moguci nacin slobodni, a vraticemo se kako je krenulo uskoro. Ono sa cime ce morati da se suoce mnogi ce biti zalostan osjecaj, kad personifikacija zla napusti svoju djavolsku fotelju. Posle dva, tri,cetiri mjeseca zavladace takva praznina da ce se mnogi postidjeti straha koji su decenijama gusili u sebi. Sjetimo se da je bilo tako i prethodni put, pa nam se, izmedju ostalog, zbog toga opet brzo i vratio nazad. Ovaj put povratka nema, a brkovi Rocena i Luksicevo znanje jezika nemaju toliku “moc’ i “snagu” da odrze taj kolektivni strah koji je ovo drustvo paralisao i poveo u sunovrat prethodne dvije decenije. Igra pocinje, a za igru treba biti spreman, i zbog toga se i pise. I nema mjestu pesimizmu, vec pogled naprijed i svi zajedno.

  51. evo jos jedna pod rednim brojem.

    4. korisno za zdravlje, korisno da se omasovljava trcanje i svijetu pokazemo kao zdrava nacija :
    trcanje ucestvovanje na maraton svi mame sa kolicima bake deke ionako sportski savez poziva,

    5. …sledeca….
    igra do 12. slavko perovic proglasava pobjednika kao nagrada

    pozdrav svima

  52. Od srca ti hvala Geto. Ovo je upravo sto nam je potrebno, reakcija moja, tvoja, Fenixova…
    Jeste, pola srca zakopala, ljubav zakopala, ali se nicega nisam odrekla. Niti cu jer ne bih ni bila na ovome blogu. Upravo cemu se nadam I sta prizeljkujem je da probudimo jedni druge. I to se ovdje I desava. A iskrena I prava ljubav ostavlja najdublje tragove, ona kad rani -to je ljuta rana. Ali zbog ljubavi prastamo, zaboravljamo I idemo dalje. Jedno ne priznajem strah, toga sam na svu srecu postedjena.
    Dobro je sto smo tu I sto smo razliciti, ja, ti Fenix I ostali, smijesano najlakse se pije , to barem znamo
    Ljubav ljudi, samo ljubav, ljudi!

  53. haha

    6. podrzimo ako se budu odrzavale parade ponosa svi izidjimo i setajmo snjima .

    nadam se da mi liberali prihvatamo ionako razlicitosti bit ce nas ka u san francisku

  54. moderatoru pozdrav,
    molba da ipak moj sledeci komentar ne izbrise
    razlog bi mogao biti njegova duzina ali ja ga smatram da kao komentar moze ipak biti od koristi a to ce biti stavka ,

    5.

    mada zalosno da niko nije jos prihvatio pa ovo je samo igra…

  55. PODRZIMO MASOVNO NEKI OD OVIH DANA
    DAJMO NAS DOPRINOS SVJETU
    ———————————————

    Dodatak:Popis svjetskih dana
    Izvor: Wikipedija
    Skoči na: orijentacija, traži
    Siječanj • Veljača • Ožujak • Travanj • Svibanj • Lipanj • Srpanj • Kolovoz • Rujan • Listopad • Studeni • Prosinac

    Siječanj
    1. siječnja – Svjetski dan obitelji
    1. siječnja – Svjetski dan mira – pismom pape Pavla VI., od 1968.
    26. siječnja – Međunarodni dan carine
    27. siječnja – Međunarodni dan sjećanja na Holokaust – UN od 2006. [1]
    28. siječnja – Dan zaštite podataka – Vijeće Europe
    Veljača
    2. veljače – Međunarodni dan zaštite močvara
    4. veljače – Svjetski dan borbe protiv raka – SZO
    11. veljače – Svjetski dan bolesnika – inicijativom pape Ivana Pavla II.
    12. veljače – Darwinov dan
    20. veljače – Svjetski dan socijalne pravde – UN od 2009. [2]
    21. veljače – Međunarodni dan materinskog jezika – UN od 2000. [3]
    Ožujak
    8. ožujka – Međunarodni dan žena – UN
    8. ožujka – Svjetski dan bubrega
    21. ožujka – Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskriminacije – UN od 1967. [4]
    21. ožujka – Svjetski dan poezije – UNESCO
    22. ožujka – Svjetski dan voda – UN od 1993. [5]
    23. ožujka – Svjetski dan meteorologije – WMO
    24. ožujka – Svjetski dan tuberkoloze – SZO
    25. ožujka – Međunarodni dan sjećanja na žrtve ropstva i prekooceanskoga odvođenja robova – UN od 2008. [6]
    27. ožujka – Svjetski dan kazališta
    Travanj
    2. travnja – Svjetski dan svjesnosti o autizmu – UN [7]
    4. travnja – Međunarodni dan svjesnosti o opasnostima od mina i pomoći u protuminskom djelovanju – UN od 2006. [8]
    7. travnja – Svjetski dan zdravlja – SZO
    8. travnja – Svjetski dan Roma
    22. travnja – Dan planeta Zemlje ili Međunarodni dan majke Zemlje – UN od 2010. [9]
    23. travnja – Svjetski dan knjige i autorskih prava – UNESCO od 1996.
    25. travnja – Svjetski dan malarije – SZO
    26. travnja – Svjetski dan intelektualnog vlasništva – WIPO
    28. travnja – Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu – ILO
    29. travnja – Svjetski dan plesa
    Svibanj
    3. svibnja – Svjetski dan slobode tiska – UN
    4. svibnja – Svjetski dan vatrogasaca
    8. i 9. svibnja – Dani sjećanja na poginule tijekom Drugog svjetskog rata – UN [10]
    9. i 10. svibnja – Svjetski dan ptica selica – UN
    12. svibnja – Svjetski dan medicinskih sestara
    15. svibnja – Međunarodni dan obitelji – UN od 1994. [11]
    17. svibnja – Svjetski dan telekomunikacijskog i informacijskog društva – UN od 2006.
    21. svibnja – Svjetski dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj – UN od 2003. [12]
    22. svibnja – Međunarodni dan biološke raznolikosti – UN od 1993., ali je datum do 2001. bio 29. prosinca [13]
    25. svibnja – Dan Afrike
    29. svibnja – Međunarodni dan mirotvoraca UN-a – UN od 2003. [14]
    31. svibnja – Svjetski dan nepušenja – SZO od 1989.
    Lipanj
    4. lipnja – Međunarodni dan nevine djece – žrtava agresije – UN od 1983. [15]
    5. lipnja – Svjetski dan okoliša – UN od 1973. [16]
    8. lipnja – Svjetski dan oceana – UN od 2009.
    12. lipnja – Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada – ILO
    14. lipnja – Svjetski dan darivatelja krvi – SZO [17]
    17. lipnja – Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše – UN [18]
    20. lipnja – Svjetski dan izbjeglica – UN [19]
    23. lipnja – Dan javne službe Ujedinjenih naroda – UN [20]
    26. lipnja – Međunarodni dan protiv zlouporabe droga i nedozvoljenog korištenja opojnih tvari – UN [21]
    26. lipnja – Međunarodni dan potpore žrtvama mučenja – UN [22]
    Srpanj
    2. srpnja – Međunarodni dan sportskih novinara (obilježava se od 1995. godine, kao spomen na 1924. kada je na ovaj dan osnovan AIPS, Međunarodna udruga sportskih novinara).[23]
    prva subota – Međunarodni dan suradnje – UN od 1993. [24]
    11. srpnja – Svjetski dan stanovništva – UNDP
    Kolovoz
    9. kolovoza – Međunarodni dan autohtonih naroda svijeta – UN od 1995. [25]
    12. kolovoza – Međunarodni dan mladeži – UN od 2000. [26]
    23. kolovoza – Međunarodni dan sjećanja na trgovinu robljem i njeno ukidanje – UNESCO od 1992.
    Rujan
    8. rujna – Međunarodni dan pismenosti – UNESCO
    10. rujna – Svjetski dan prevencije samoubojstava – SZO
    15. rujna – Međunarodni dan demokracije – UN od 2008. [27]
    16. rujna – Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja – UN [28]
    21. rujna – Međunarodni dan mira – UN od 1982., ali je datum do 2001. bio treći utorak u mjesecu [29]
    22. rujna – Europski dan bez automobila – Europska komisija
    26. rujna – Europski dan jezika – Vijeće Europe
    27. rujna – Svjetski dan turizma – WTO
    28. rujna – Svjetski dan bjesnoće – SZO
    28. rujna – Svjetski dan srca – SZO
    dan u posljednjem tjednu – odabire država – Svjetski dan pomorstva – UN
    Listopad
    prvi ponedjeljak – Svjetski dan habitata – UN od 1986. [30]
    druga srijeda – Međunarodni dan smanjenja prirodnih katastrofa – UN od 1990. [31]
    drugi četvrtak – Svjetski dan vida – SZO
    1. listopada – Međunarodni dan starijih osoba – UN od 1991. [32]
    2. listopada – Međunarodni dan nenasilja [33]
    4. listopada – Svjetski dan zaštite životinja
    5. listopada – Svjetski dan učitelja – UNESCO
    9. listopada – Svjetski dan pošte – UN od 1969.
    10. listopada – Svjetski dan duševnog zdravlja SZO
    15. listopada – Međunarodni dan žena na selu UN [34]
    16. listopada – Svjetski dan hrane – UN od 1981. [35]
    17. listopada – Međunarodni dan borbe protiv siromaštva – UN od 1993. [36]
    24. listopada – Dan Ujedinjenih naroda – UN od 1948. [37]
    24. listopada – Svjetski dan informiranja o pitanjima razvoja – UN od 1973. [38]
    27. listopada – Svjetski dan audiovizualne baštine – UNESCO
    28. listopada – Svjetski dan animiranog filma – International Animated Film Association
    31. listopada – Svjetski dan štednje
    Studeni
    treći četvrtak – Svjetski dan filozofije – UNESCO
    6. studenog – Međunarodni dan prevencije izrabljivanja okoliša u vrijeme rata ili oružanog sukoba – UN od 2002. [39]
    10. studenog – Svjetski dan znanosti za mir i razvoj – UNESCO
    14. studenog – Svjetski dan dijabetesa – SZO od 2007. [40]
    16. studenog – Međunarodni dan tolerancije – UNESCO od 1996. [41]
    16. studenog – Svjetski dan sjećanja na žrtve trgovine ljudima – UN od 2006. [42]
    19. studenog – Svjetski dan kronične opstruktivne plućne bolesti – SZO
    20. studenog – Svjetski dan djece – UN od 1955.
    20. studenog – Dan industrijalizacije Afrike – UN od 1990. [43]
    21. studenog – Svjetski dan televizije – UN od 1997. [44]
    25. studenog – Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama – UN od 2000. [45]
    29. studenog – Međunarodni dan solidarnosti s palestinskim narodom – UN od 1978. [46]
    posljednja subota – Međunarodni dan bez kupnje
    Prosinac
    1. prosinca – Svjetski dan borbe protiv AIDS-a – SZO
    2. prosinca – Međunarodni dan ukidanja ropstva – UN
    3. prosinca – Međunarodni dan osoba s invaliditetom – SZO od 1992. [47]
    5. prosinca – Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak – UN od 1986. [48]
    7. prosinca – Međunarodni dan civilnog zrakoplovstva – UN od 1997. [49]
    9. prosinca – Međunarodni dan borbe protiv korupcije – UN od 2003. [50]
    10. prosinca – Dan ljudskih prava – UN od 1950. [51]
    11. prosinca – Međunarodni dan planina – UN od 2003. [52]
    18. prosinca – Međunarodni dan migranata – UN od 2001. [53]
    19. prosinca – Dan suradnje zamalja u razvoju – UN od 2004. [54]
    20. prosinca – Međunarodni dan solidarnosti – UN od 2006. [55]
    Izvori
    1.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 60/7. Holocaust remembrance, 1. studenog 2005. (engl.)
    2.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 62/10. World Day of Social Justice, 26. studenog 2007. (engl.)
    3.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 56/262. Multilingualism, 15. veljače 2002. (engl.)
    4.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 21/2142. Elimination of all forms of racial discrimination, 26. listopada 1966. (engl.)
    5.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 47/193. Observance of World Day of Water, 22. prosinca 1992. (engl.)
    6.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 62/122. Permanent memorial to and remembrance of the victims of slavery and the transatlantic slave trade, 17. prosinca 2007. (engl.)
    7.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 62/139. World Autism Awareness Day, 18. prosinca 2007. (engl.)
    8.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 60/97. Assistance in mine action, 8. prosinca 2005. (engl.)
    9.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 63/278. International Mother Earth Day, 22. travnja 2009. (engl.)
    10.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 59/26. Commemoration of the sixtieth anniversary of the end of the Second World War, 22. studenog 2004. (engl.)
    11.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 47/237. International Year of the Family, 20. rujna 1993. (engl.)
    12.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 57/249. Culture and development, 20. prosinca 2002. (engl.)
    13.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 55/201. Convention on Biological Diversity, 20. prosinca 2000. (engl.)
    14.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 57/129. International Day of United Nations Peacekeepers, 11. prosinca 2002. (engl.)
    15.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: ES-7/8. International Day of Innocent Children Victims of Aggression, 19. kolovoza 1982. (engl.)
    16.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 27/2994. United Nations Conference on the Human Environment, 15. prosinca 1972. (engl.)
    17.↑ Izvještaj Svjetske zdravstvene skupštine (WHA): 58.13 Blood safety: proposal to establish World Blood Donor Day, 23. svibnja 2005. (engl.)
    18.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 49/115. Observance of World Day to Combat Desertification and Drought, 19. prosinca 1994. (engl.)
    19.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 55/76. Fiftieth anniversary of the Office of the United Nations High Commissioner for Refugees and World Refugee Day, 4. prosinca 2000. (engl.)
    20.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 57/277. Public administration and development, 20. prosinca 2002. (engl.)
    21.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 42/112. International Conference on Drug Abuse and Illicit Trafficking, 9. prosinca 1987. (engl.)
    22.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 52/149. United Nations International Day in Support of Victims of Torture, 12. prosinca 1997. (engl.)
    23.↑ http://www.aipsmedia.com/index.php
    24.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 47/90. The role of cooperatives in the light of new economic and social trends, 16. prosinca 1992. (engl.)
    25.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 49/214. International Decade of the World’s Indigenous People, 23. prosinca 1994. (engl.)
    26.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 54/120. Policies and programmes involving youth, 17. prosinca 1999. (engl.)
    27.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 62/7. Support by the United Nations system of the efforts of Governments to promote and consolidate new or restored democracies, 8. prosinca 2007. (engl.)
    28.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 49/114. International Day for the Preservation of the Ozone Layer, 19. prosinca 1994. (engl.)
    29.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 55/282. International Day of Peace, 7. rujna 2001. (engl.)
    30.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 40/202. Human settlements, 17. prosinca 1985. (engl.)
    31.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 44/236. International Decade for Natural Disaster Reduction, 22. prosinca 1989. (engl.)
    32.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 45/106. Implementation of the International Plan of Action on Aging and related activities, 14. prosinca 1990. (engl.)
    33.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 61/271. International Day of Non-Violence, 15. lipnja 2007. (engl.)
    34.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 62/136. Improvement of the situation of women in rural areas, 18. prosinca 2007. (engl.)
    35.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 35/70. World Food Day, 5. prosinca 1980. (engl.)
    36.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 47/196. Observance of an international day for the eradication of poverty, 22. prosinca 1992. (engl.)
    37.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 2/168. United Nations Day, 31. listopada 1947. (engl.)
    38.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 27/3038. Dissemination of information and mobilization of public opinion regarding problems of trade and development, 19. prosinca 1972. (engl.)
    39.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 56/4. Observance of the International Day for Preventing the Exploitation of the Enivronment in War and Armed Conflict, 5. studenog 2001. (engl.)
    40.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 61/225. World Diabetes Day, 20. prosinca 2006. (engl.)
    41.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 51/95. Follow-up to the United Nations Year for Tolerance, 12. prosinca 1996. (engl.)
    42.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 60/5. Improving global road safety, 26. listopada 2005. (engl.)
    43.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 44/237. Second Industrial Development Decade for Africa, 22. prosinca 1989. (engl.)
    44.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 51/205. Proclamation of 21 November as World Television Day, 17. prosinca 1996. (engl.)
    45.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 54/134. International Day for the Elimination of Violence against Women, 17. prosinca 1999. (engl.)
    46.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 32/40. Question of Palestine, 2. prosinca 1977. (engl.)
    47.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 47/3. International Day of Disabled Persons, 14. listopada 1992. (engl.)
    48.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 40/212. International Volunteer Day for Economic and Social Development, 17. prosinca 1985. (engl.)
    49.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 51/33. Proclamation of 7 December as International Civil Aviation Day, 6. prosinca 1996. (engl.)
    50.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 58/4. United Nations Convention against Corruption, 31. listopada 2003. (engl.)
    51.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 5/423. Human Rights Day, 4. prosinca 1950. (engl.)
    52.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 57/245. International Year of Mountains, 2002, 20. prosinca 2002. (engl.)
    53.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 55/93. Proclamation of 18 December as International Migrants Day, 4. prosinca 2000. (engl.)
    54.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 58/220. Economic and technical cooperation among developing countries, 23. prosinca 2003. (engl.)
    55.↑ Rezolucija Opće skupštine UN-a: 60/209. Implementation of the first United Nations Decade for the Eradication of Poverty (1997–2006), 22. prosinca 2005. (engl.)
    Dobavljeno iz “http://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_svjetskih_dana”
    Kategorije: Manifestacije | Kalendar | Svjetski dani | Ujedinjeni narodiOsobni alati
    Nove mogućnostiPrijavi seImenski prostori
    DodatakRazgovorInačicePogledi
    ČitajVidi izvorVidi stare izmjeneRadnje
    Traži

    Orijentacija
    Glavna stranicaKafićAktualnoNedavne promjeneSlučajna stranicaPomoćDonacijeIspis/izvoz
    Napravi zbirkuPreuzmi kao PDFVerzija za ispisAlati
    Što vodi ovamoPovezane stranicePostavi datotekuPosebne straniceTrajna poveznica
    Drugi jezici
    العربيةCatalàČeskyDeutschEnglishEsperantoEspañolSuomiFrançais日本語한국어NederlandsPolskiРусскийSlovenščinaСрпски / SrpskiSvenskaDatum zadnje promjene na ovoj stranici: 09:41, 19. travnja 2010.
    Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete korištenja za detalje.

  56. U dva navrata mi se desilo da napisem i da se ne objavi tekst, da budem precizniji ne prikaze se na blogu. Malo cudno ili pak greska u virtuelnom svijetu.

    Citajuci u dokolici svoje komentare na ovom blogu primjetio sam da su me neki upozoravali na isuvise idealisticno shvatanje i pojimanje promjene sistema u CG.

    Mozda su bili u pravu a evo i zasto:

    Naravno svaki dan cujete nesto novo , nesto procitate i shvatite da u Crnoj Gori nema opozicije niti opozicionog, oponenckog misljenja a i ako ga ima ono je u promilima.
    Zakleti opozicionar, onaj ko je mrzio sistem sad , bas sad vidjeh da se priklonio masineriji kao ugledni gradjanin drustva. Al stvarno ugledni ali sada od mog saznanja on je za mene zarozana smrdljiva carapa i jos jedan u nizu dokaza da smo mi prodane duse za male pare.
    Ponadao sam se citajuci interviju predsjednika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti da se naslucuju promjene. Ne iz njegovog teksta koji je infantilan , nego pojavljivanje ove institucije je i u Srbiji oznacilo kraj rezima.
    Al ne lezi vraze, taman se obradovah ali sve mi se cini da smo mi svoju sudbinu zapisali sa godinama koje su pocele januarom u dzemperima a sad su to godine markiranih odijela, godine prezira, gnusanja i maltretiranja sopstvenog naroda ili ti stada ovaca.
    Zaista je simptomaticno sta se desava to sa nama u 21 vijeku, kod nas evoluiranje mozga i svih struktura koje nas cine ljudskim bicem ide unazad , sad smo cini mi se na kapljici koacervata. A kad ste kapljica onda se veliko NISTA !

    Sada sam siguran da bez javnog nastupa nema nista i da vrijeme tece , brze nego ikad do sad. Ne mislim da treba djelovati zbog ovih preletaca da nebi prelijetali vec je to logican slijed posle pisanja svih nas i oni koji krisom citaju i onih koji kontrolisu, jer vrijeme je .

    Ovo za mene nije igra jer sam se kao mali igrao klikera a ovi sa nama se igraju meni nepoznate igrice koju nikako da naucim. Prije bih rekao ne zelim je nauciti jer ne zelim se prodati za sitan novac, ustupak, titulu ! Ne ne zelim . Spreman da zaboravim Crnu Goru cekam konkretan potez nekog ko ce sistem vrijednosti dovesti na normalu jer cemo svi postati nenormalni za koju godinu !

  57. naravno da nije igra ako si mislio na moj komentar gdje se navodi rijec IGRA ona je namjerno napisana da s druge strane zice isprovocira nekoga da preskoci zicu nikako tebe fenikse ti si vidise pripadas pravom dvoristu,

    pozdrav

  58. ljudi su preplaseni tako da treba nekako prikazati akcije nenasilne politicke prirode da nijesu tako strasne ,
    neka ljudi to prihvate zaista kao igru opste narodnog karaktera i koristi

    budimo kreativni ,
    ajstajn je rekao da su ideje jace od znanja,ili tako nekako..

  59. hm,
    sjetih se , kajo djeca u gimnaziju kada im se ne ide na casove pa ih pitaju sto ne idu danas u skolu a oni odgovore,

    navedu razlog,

    zato sto ne pada snijeg ili zato sto otpada lisce,

    gdje se izgubi kasnije takva kreativnost ????

  60. Re: Zivac

    Ma sve je ok nijesam igru spomenuo da bih te prozvao . Samo sam rekao da ovo sto mi mislimo nije igra.

    Pozdrav veliki

    PS: Sad citam novi tekst Pozz

  61. uredu je,

    nego vidis da sve tesko ide , mozda postoji neki drugi put ali slavko poziva na bojkot a ovo sto smo ti i ja spomenuli je nacin da se ljudi organizuju da budu zajedno da se ne plase masovnog setanja a jos isto misljenici , zasto nebi dali recimo podrsku,

    – Svjetski dan animiranog filma ili Svjetski dan plesa ili
    Svjetski dan ptica selica, svetski dan podrske africkoj industriji,

    ovo su zaista dani koje je odredila ,.Rezolucija Opće skupštine UN-

    i mi treba da im damo podrsku ako se slazete

    a ima tu jos dana koji nas mogu okupiti ,

  62. samo da pitam, ozboljno jer zaista neznam,

    -da li treba dozvola vlasti za ovakav vid okupljanja ?

    mislim za podrsku ovim danima

  63. da ucinimo CEF nasoj komentatorki milici

    ……Mada bih ja malo opet na ulice, ako me ko pita…

  64. ispravka izvinjavam se milanka ne milica.

  65. ajde da ucinimo cef, svima nama🙂
    Ja sam za

  66. E,sto se cini brate mili ,
    jutros u vijesti u intervju nekog udbasa izraelske bezbjednosti nekog Mirza,
    i taj “intelektualac ” salje crnoj gori izmedju ostaloga ‘ pod naslovom ‘ORGANIZOVANI KRIMINAL IMA DOBRE STRANE’ i ovakvu poruku,….”..takodje imamo primjera zemalja gdje su ljudi ,uslovno receno,zahvalni organizovanom kriminalu ,jer na ulicama nema ozbiljnog i masovnog kriminala..”

    i to ovi momci iz vijesti boldovali .

    da vazna poruka,

    pa evo i ja primecucem te gluposta A NIJESAM INTELEKTUALAC , a da sam slucajno nek mi oproste casni i ,posteni INTELEKTUALCI koji su nazalost u manjini ALI EVO BORE SE KOLIKO MOGU KUKAVCI ka VUKOVI
    da naloze vatru razuma,
    rekao bih ,
    necu da budem intelektualac zato zaista vi kojiste intelektualci zestoko udrite na vase kolege intelektualce e vas sve u kompletu takvi stakori odvratni nagrdise.

  67. koćaqlo, pa ti si vlasnik 5% Monitora, učini nešto. Ili je to neko drugi sa tim prezimenom?

  68. Emilo,
    Perovic je vlasnik ostatka, pa nije sigurno Slavko Perovic u pitanju.😉
    Ako te sad pitam kao u vicu sta ti dodje Emilo Labudovic, pomislices da sam neki tupson a?😦


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: