Posted by: Slavko Perovic | May 12, 2011

12.05.2011.g.

Upravo sam završio jedan intervju za jedne novine koje ne dolaze u Crnu Goru, ali sam postigao dogovor da, upravo zbog toga, intervju mogu puštiti na blog, i evo ga sad pred vama. Ime novinara ne mogu otkriti kao ni ime novine, ali je sve što sam rekao pred vama, biće vam zanimljivo. Novinarska pitanja su boldovana radi lakšeg vašeg snalaženja:

1. Crna Gora, do 1990 godine, ima ukupno tri medija, RCG, POBJEDU i TVCG (ne racunajuci lokalne radio stanice i novine okruznog tipa). Nakon ove godine dolazi drustveno-politicki svojevrsni prevrat, u kojem mlade komunisticke snage uzimaju vlast od starijih komunista. (ispravite ako grijesim). Da li nove vlasti, po dolasku u zvanicne organe, preuzimaju kontrolu nad ova tri medija, i da li se njihova kontrola razlikuje od kontrole njihovih prethodnika?? Ako da, po cemu, ako ne, zbog cega?

ODGOVOR: Da, do 10. januara 1989. godine kada je Miloševićeva tajna policija, u narodu poznata kao udba, u Podgorici, ondašnjem Titogradu, izvršila puč, stanje je bilo takvim kao što ste ga opisali. I ne samo da su mediji koje ste naveli, bili decenijama strogo kontrolisani od strane komunisticke partije iza koje je, da se zna, opet stajala udba, rame uz rame sa vojnom obavještajnom službom, nego je Crna Gora bila posljednja jugoslovenska republika koja je dobila svoj dnevni list. „Pobjeda“ je decenijama izlazila dvoneđeljno ili jednom neđeljno, a takođe je poslije svih drugih dobila i svoju televiziju. Ne, to nijesu bili nezavisni mediji nego sredstva za obmanjivanje i laganje naroda i u tom su vražjem činu imali punog uspjeha. Crna Gora je zadnja dobila i univerzitet, ali je on u intelektualnom smislu bio i danas je ne samo potpuno truo, nego je iz njega, po Crnu Goru, uvijek emitovano zlo. To zlo je, ravno s univerziteta, januarskim pučem 1989.-e Milošević doveo na vlast. Potpuno nepoznati momci koji su se zvali Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović, sa starim komunističkim „kadrom“ ali i profesorom na Univerzitetu, Brankom Kostićem, zajahali su vlast i sa nje se ne miču punih dvadeset godina, pri tome, narovno, mislim na Đukanovića, Marovića i čitave bataljone njegovih poltronskih slugu. Crna Gora je već godinama robovlasničko društvo, prethodno je bilo kmetovsko, potpuno i do kosti opljačkana, rasprodana, uništena i pod dvadesetogodišnjim terorom nove klase pljačkaša na čelu sa Đukanovićem. Jedan od bitnih elemenata kako se to postiglo jesu crnogorski mediji koji su, svi do jednog, strogo kontrolisani od strane nove vlasti. Ali, kažem, to nije vlast, to je dvadesetogodišnja otvorena mafija. To zna svaki građanin Crne Gore, to zna čitavi Zapad na čelu sa SAD, ali, ta ista Amerika podržava mafiju na svakom koraku ne samo Balkana, nego i čitavog svijeta. Mafije i diktatori najbolje su američke sluge i vojnici, o tome se radi.


2. Da li se, u tom početnom periodu, u javnosti moze osjetiti odredjena promjena političkog ponasanja gradjana, pod uticajem “nove medijske uprave”, i kakva je uopste u tom periodu bila informativna atmosfera (mislim na period 1990- 1992, dakle sami pocetak). Da li su informativni sadrzaji tada pretrpjeli neke ozbiljnije promjene?

ODGOVOR: Naravno, pored ostalog, pod prvenstvenim uticajem, u prvom redu udbe, mafija je izvršila totalne kadrovske promjene u medijima. Želim reći da se tu, suštinski, ništa nije izmijenilo osim što su došli novi vlasnici i novi kontrolori medija, a to je bila nova udba iz koje je mafija i rođena, tačnije rečno nastavila da živi i djeluje. . Inače, radilo se po starom komunističkom modelu s time što su stare upravljačke i „novinarske“ strukture veličale Tita i Jugoslaviju, i naravno, crnogorsko staro komunističko rukovodstvo, a nove su veličale Slobodana Miloševića, srpski nacional-šovinizam, posrbljavale su Crnu Goru i kao srpske sinove predstavljali novo crnogorsko rukovodstvo. Takođe, mediji su bili desna ruka mafije u stvaranju bezgranične mržnje prema crnogorskim manjinama, Crnogorcima, ali i Liberalnom savezu Crne Gore s obzirom na istinu da je on jedina opoziciona crnogorska stranka koju, kao jednu od svojih satelitskih kreatura, nije stvorila ista ta udba. Tako se urlalo s mržnjom po: Hrvatima, Bošnjacima i Albancima, Crnogorcima i Liberalnom savezu, a sve je to rađeno po gebelsovsko-boljševičkom modelu: laži krupno svaki dan i tvoja laž će proći. I prošla je. Znao je narod da mediji lažu, ali su laž prihvatili kako bi se poltronski savili pred mafijom i služili joj. Tako je i danas.

3. Stara politicka elita je svojim informisanjem učinila da se djelimično zaboravi na nacionalne, vjerske, rasne razlike izmedju ljudi koji žive na tom prostoru, tako da su te razlike bile na neki način, stavljene u mali mozak, amnezirane. Da li je nova politicka elita u prvom informacijskom planu stavljala raspaljivanje tih razlika, i ako jeste, zasto baš tih?? Na šta se uopste potencijalno ciljalo kada je u pitanju ponašanje gradjana u tom periodu? Kakvo je ponašanje bilo potrebno stvoriti i zasto?

ODGOVOR: Vidite, rušenje Jugoslavije je strateški i duboki antievropski čin, ono se pripremalo najmanje tri decenije, a ubrzano je nakon Titove smrti. Zapravo krvavi, zločinački i suludi jugoslovenski rat i raspad kreiran je od strane CIA-e, njenih stratega koji slične projekcije i ratove rade i proizvode po čitavom svijetu. Jugoslavija je bila multinacionalna i multikonfesionalna federacija za koju se nije moglo ni povjerovati da će se raspasti, da će taj raspad biti urađen ratom, ali tako je kreirano, i tako se desilo. To je otvorena poruka Evropi kojoj su Amerikanci poručili: ako nas ne budete slušali i ne budete plesali kako mi sviramo, ovako se možete i vi raspasti, samo treba da vam reinkarniramo vaše evropske nacionalizme. I ne smijemo zaboraviti da se, po jednom sličnom diktatu, Evropa danas nalazi u fazi stvaranja šovinističkog antiislamizma koji je sama suština prepoznatljive američke spoljne politike, to vam je to. Milošević je izabran kao američki perfektan igrač, a suština njegove igre je bila da se proizvede srpski nacional-šovinizam, jer se znalo da će drugi na njega odgovoriti. Mržnja, vjerska netolerancija, genocid, etničko čišćenje, osvajanje teritorija i još mnogo toga bio je Miloševićev cilj. I uspio je, on je jedini pobjednik jugoslovenskog rata. Posijao je mržnju, probudio vjersku netoleranciju, to su najnovije granice bivše Jugoslavije, ove zvanične ne znače ništa osim linije na mapama, a suština je potpuno drugačija.

4. Nakon ovog perioda, pojavljuju se novi mediji u privatnom vlasnistvu. Da li gradjani pokazuju makar kuriozitet ka novim medijima, i kako se stari mediji, pod kontrolom države, ponašaju u novonastaloj situaciji?? Da li gradjani i prije, a i tada, bezrezervno vjeruju drzavnim medijima?? Da li postoji neki informacioni tunel, tačka, u kojoj se neko tada mogao objektivno informisati i “sakriti” od informisanja državnih struktura?

ODGOVOR: Navešću vam jedan primjer. I ja lično i Liberalni savez Crne Gore bili smo izloženi najstrašnijem progonu od strane mafije kao i medijskom linču njihovih medija. Ali, naše djelatnosti u Crnoj Gori, djelatnosti koje su bile svakodnevne, duboke, široke i agresivne prema crnogorskoj mafiji pratili su mediji i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini, i u Vojvodini, i u užoj Srbiji i u Makedoniji. Otkad je Đukanović postavljen, kao otvoreni američki igrač na pokradenim izborima 1997.g., od tog trenutka na djelatnosti Liberalnog saveza i moje lično stavljen je embargo, više nas nije bilo ni u regionalnim medijima, pisati o nama jednostavno je zabranjeno naredbom. Što se tiče te naredbe stigla je iz Vašingtona, to je sigurno. Što se tiče same Crne Gore tu ne samo da smo bili pod embargom, nego smo bili svakodnevno izloženi medijskim lažima koje su kreirane u crnogorskoj udbi. Dakle, bili smo proglašeni Pavelićevcima, ustašama, Tuđmanovcima, pa onda redom Bošnjacima, Albancima, Hrvatima, balijama, separatistima, a od 1998.-e, kao godine u kojoj je Đukanović poperen za crnogorskog predsjednika, proglašavani smo i četnicima, i Miloševićevcima, i tako dalje. Čak će i izvještaj Stejt dipartmenta, mislim da radilo o 2000.-oj mračno, sramno i krupno lagati kako Liberalni savez ima paravojsku! Naravno, u Crnoj Gori stvoreni su novi mediji, lažni nezavisni. Sve te nove televizije, radio stanice i štampani mediji formalno su vlasništvo Đukanovićevih prijatelja, kumova i, naravno, udbe, kao stožera crnogorske mafije.

Prvi slobodni medij u Crnoj Gori bio je naš list „Liberal“ čiji je prvi broj podijeljen učesnicima osnivačkog skupa Liberalnog saveza koji je održan na svetom Cetinju 26.-og januara 1990.g. Liberalni savez je i prva stvorena opoziciona stranka u Crnoj Gori. Tek nekoliko mjeseci poslije „Liberala“ pojaviće se podgorički „Monitor“ kojeg su, takođe, osnovali i podržavali većinom liberali, a čitavi projekt „Monitora“ vodio je Miodrag Perović, veoma kobna osoba za koju će se ispostaviti da je od samog početka svog „novinarskog“ djelovanja bio u najtješnjim odnosima sa crnogorskom udbom. Miodrag Perović će biti projektovan u velikog neprijatelja i krvnika Liberalnog saveza, što je ostao sve do danas, i ne samo to, on će upropastiti i veliki broj mladih, talentovanih, crnogorskih, demokratski orijentisanih i tek stasalih novinara, praveći od njih novinarski invalidne mafijine pione, ugrađujući im autocenzuru kao njihov jedini vodič. Upravo su njegovi „novinari“, i to već godinama, u svim mafijaškim medijima u Crnoj Gori . A mafijaški su svi mediji, svi!
U Crnoj Gori, dakle, nema niti jednog jedinog antirežimskog medija – svi su oni prozirni paravan vlasti, koja ih finansira isključivo zbog kreiranja sopstvenog lažnog prozapadnjačkog imidža demokratičnosti, kao i zbog istovremenog razvodnjavanja i usitnjavanja eventualnog homogenizovanja autentičnih protivnika vlasti.

5. Dolazi period, mozemo reći, čvrstog drzavnog jedinstva u Crnoj Gori kada praktično vlada medijska stagnacija (osim praćenja dnevnih stvari), koje će biti narušeno kada se vladajuća politicka elita (kao i gradjani) pocijepa na dva dijela, srpski i crnogorski. Da li vrijeme stagnacije, politicke elite koriste da učvrste svoju ideologiju u narodu preko informacija, ideologiju potpomognutu zauzimanjem strane u tadasnjim mračnim zbivanjima u regionu (drugim riječima, da li gube vrijeme u periodu kada se prakticno nista ne dešava u Crnoj Gori)?

ODGOVOR: Podjela na Crnogorce i Srbe nije bila stvarna podjela u DPS. Na njenoj proizvodnji i održavanju radila je udba.Tamo su, u DPS-u, svi od samog početka bili u mafijaškoj organizaciji koja se lažno predstavljala kao Demokratska partija socijalista, ista ona organizacija koja će na prve crnogorske višestranačke izbore, decembra devedesete, izaći pod imenom Saveza komunista Crne Gore, izbore pokradene, naravno, kao što su projektovani, manipulisani i kradeni svi izbori u Crnoj Gori do dana današnjeg. Sve je to Zapad znao, ali i podržavao svim silama prvo zbog političkih i strateških interesa stvaranja tenzija u ovome regionu, a vrlo brzo, kako to uvijek i biva – i zbog enormnog profita kojeg su im rat, šverc i prljave privatizacije preko ovdašnjih mafijaša ulivali na njihove tajne Zapadne račune! Sve ovo zna i Crna Gora, ali uzalud, stvari teku davno postavljenim mafijaškim šinama. Stvarni sukob u DPS-u između Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, i Mila Đukanovića kao premijera sa druge strane, nastao je oko podjele mafijaškog opljačkanog blaga nastalog švercom oružja, nafte, droge, ljudima i ko zna čega sve još. Bulatović je smatrao da ostaje praznih šaka, sve je to pakovao u zalaganje za Jugoslaviju, dok se Đukanović, sa svojim bratom Acom, i svojom rođenom sestrom Anom te njihovim prijateljima, bogatio neslućenom brzinom i nevjerovatnim iznosima krvavog mafijaškog novca. Italijanska, ali i druge mafije bile su Đukanovićevi partneri. To je bila suština sukoba. Na prvom zasijedanju njihovog glavnog odbora skoro svi članovi ovog tijela stali su na stranu Bulatovića, a na stranu Đukanovića svega njih sedam. Ali, onda je stvar u svoje ruke preuzeo ondašnji šef udbe i Đukanovićev vjerni sluga , mračni Vukašin Maraš. Podmićivanjem, obećanjima, prijetnjama, smjenama i na drugi način Maraš je velikom brzinom preokrenuo skoro polovinu DPS-a na Đukanovićevu stranu, a za njega je svezao i komletan državni aparat. Međutim, Đukanović je u tom sukobu faktički ostao bez biračkog tijela. Kako je to pokušavao da nadoknadi, naravno uz punu logistiku Maraševe udbe? Tako što će se lažno predstavljati kao borac za Crnu Goru, grubo kradući, na formalnom nivou, dijelove našeg programa. Tako će on godinama u Briselu zastupati ideju o zajednici Crne Gore i Srbije, a odmah, čim sleti iz Brisela u Podgoricu otvarati drugu priču, onu pokradenu od nas. U Briselu i Vašingtonu nas je predstavljao kao terorističke separatiste, a u Podgorici hiljadama puta ponavljao na pamet naučenu našu priču, tih istih „separatista“! Da li je Havijer Solana ili bilo ko drugi sa Zapada ikad reagovao na ove Đukanovićeve očigledne prevare? Nije nikad. A zašto? Jer su bili u punom dogovoru, a siguran sam da je takvo Solanino ponašanje Đukanović plaćao sredstvima kojih je imao i ima u ogromnim količinama. Istu „politiku“ vodili su i crnogorski mediji, a to je vrijeme kada počinju i velike, plaćene izdaje u Liberalnom savezu! Na kraju nas je izdao i politički lider Miodrag Živković, što je jedinstven slučaj u modernoj evropi da lider radi za mafiju na uništenju svoje stranke. Nije uspio!

6. Pomenuta podjela nije mogla biti provedena bez medija. Možete li opisati na koji način su se gradjani raspolutili uz pomoc medijske mašine, i mozete li dati neki konkretan primjer?(mozete pomenuti i ostale podjele, ovu sam samo uzeo za primjer, pošto je brojčano najveća, izmedju Crnogoraca i Srba)

ODGOVOR: Što se medija tiče, oni su Crnoj Gori dvadeset godina nanosili i danas nanose veliko zlo. To su mafijaški mediji listom, mediji laži, obmane, prevare i svega ostalog. Kakav je samo bio gestapovski „Crnogorski književni list“ koji je uređivao Đukanovićev čovjek Jevrem Brković! Naravno, svi su mediji bili i ostali Đukanovićevi i odmah su stali, izuzev dnevnog lista „Dan“ i televizije „Elmag“, na Đukanovićevu stranu. Ovome treba dodati stravičnu činjenicu da, u skoro svakoj crnogorskoj familiji, bila ona nacionalno, vjerski ili politički ovakva ili onakva, postoji makar jedan njen član koji je udbaš, i sve postaje jasno. Ono što je prosto nevjerovatno i na tragediju Crne Gore istinito, stanovnici, skoro svi stanovnici Crne Gore znaju da ih mediji lažu, ali to njima ništa ne smeta da stoje masovno iza Đukanovića, jer od njega očekuju da im nešto udijeli, dodijeli,plati, da ih zaposli, da spriječi eventualni otkaz, da ih liječi, obezbijedi im bolnice, da im omogući upis na fakultete i sve tako redom i tome kraja nema! Zašto? Građani Crne Gore masovno ne samo da preziru istinu nego i bježe od nje glavom bez obzira, a sve to podržava jednu snažnu istinu da oni, prosto, obožavaju da budu poltroni svake, pa i Đukanovićeve vlasti, što gori to je njima ljepše, oni to tako vide. Naravno, mediji su radili i rade na podjelama u Crnoj Gori, i to podjelama svake vrste pa se, zahvaljujući i njima, sve te podjele podržavaju i održavaju, a pale se u plamen kad god to treba Đukanoviću. Obično pred „izbore“! Inače srpsko-crnogorska priča u Crnoj Gori nije ograničena na samo ovaj period, ona se – kao ‘krvava politička koska’ uvijek na sličan način baca među ovaj narod posljednjih sto godina, kao jedna od najuspješnijih policijskih, a posljednjih čezdeset godina udbinih manipulacija – ispod koje građani ove zemlje čitav vijek pristaju da budu pljačkani i generalno nipodaštavni, nacionalno, kulturno i vjerski negirani bilo to u ratu ili miru! Svaka udba, a zapravo jedna te ista, samoje modifikovala i na svoj način plasirala ovu ‘problematiku’ u Crnoj Gori, a svaki put iz istog i jednog jedinog razloga – pljačke!

7. Pojavljuje se sve vise privatnih medija, stvaraju se dva medijska bloka okupljena oko vodećih politickih srpskih i crnogorskih lidera. Preko medija u javnost sve vise dolaze degutantne informacije i zanimljivosti o političkim liderima (tipa šverc, rat) što je do tada, čini mi se, bilo nepojmljivo. Ko donosi nove informacije i kako one doprinose jos snažnijoj razgradnji gradjanstva u Crnoj Gori?

ODGOVOR: Svi ti mediji, od kojih sam ja osnovao pored „Liberala“ i list „Respekt“, a prije njega „Montenu fax“ prvu nezavisnu novinsku agenciju u Crnoj Gori, pa potom radio „Antena M“ i „Montena televiziju“, sve ih je, osim „Respekta“ Đukanović, kupujući „novinare“, preveo kod sebe, isto je uradio i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom koju sam obnovio 31.-og oktobra 1993.g. Sve je to tragično za Crnu Goru, ali je tako kako jeste i kako kažem. U svim medijima crnogorskim očigledno se sprovode, već dvadeset punih godina, nalozi udbe, a to znači da oni napadaju sve na koje Milo Đukanović uperi svoj kažiprst. Naravno, podatke medijima dostavlja, odnosno svojim specijalcima u medijima dodaje udba, i onda kreće kampanja da se dotični ocrni. Ključ je u tome što se uglavnom radi o bivšim Đukanovićevim saradnicima koji su, zbog nečega, a uglavnom se radi o novcu, pokušali da otkažu bespogovornu poslušnost Đukanoviću. Već duže vremena je najveća Đukanovićeva meta u Crnoj Gori mafijaš i najbliži saradnik Đukanovićev – niko drugi nego Svetozar Marović čiji je rođeni brat već nekoliko mjeseci u zatvoru. To sve govori da se Đukanovićev manevarski prostor bitno sužava bez obzira što ga Zapad, prevashodno Amerikanci, sramotno i dalje podržavaju, to su veoma krupne igre koje se bez ljudskih glava završavati neće, to se osjeća na svakom koraku. Koliko ja vidim narod se uopšte ne uzbuđuje, naprotiv, narod iskreno želi i navija da se ta mafijaška banda međusobno likvidira!

Svi mediji su Đukanovićevi. Kao totalno amoralna osoba i k tome još ultra podla, on je, na primjer, dnevni list „Vijesti“ gurnuo u neku vrstu opozicije. U istoj lažnoj poziciji je i „Monitor“, a takođe i televizija „Vijesti“. Na sreću, mnogi u Crnoj Gori znaju da su svi crnogorski mediji laž, da ovi lažno „nezavisni“ mediji nijesu ništa drugo nego rupe u Đukanovićevom otrovnom mafijaškom siru. Što tek reći o lažnom javnom servisu Radio-televiziji Crne Gore i o dnevnom listu „Pobjeda“? Tu vam zastaje dah, nemate više riječi da opišete zločine koji oni vrše nad građanstvom Crne Gore punih dvadeset godina, to je pravi pakao! A velike rupe u ovom siru su takođe i sve lažne parlamentarne „opozicione“ stranke kakva jeste SNP(Socijalistička narodna partija) nastala nakon pucanja u DPS(Demokratska partija socialista). Tu je i srpska „Nova“, tu je i Medojevićev „Pokret za promjene“. Posebno su užasne stranke nacionalnih manjina koje su sve u koaliciji sa Đukanovićem, njihovim nekadašnjim dželatom, a posebno je grozna lažna SDP(Sosijal-demokratska partija) na čijem se čelu nalazi mafijaška lutka na koncu od predsjednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića. Tako vam je to u Crnoj Gori, a da to jeste ovako kao što vam govorim, dovoljno je samo da prošetate programima crnogorskih televizija ili da pogledate dnevene novine plus „Monitor“. Malo je reći da su ti programi i novine blam, sram i užas, malo je čak i i viknuti to do neba!

8. Pomenuli smo nacionalni kontekst medijske razgradnje dručtva, a sada i ovaj liderski, u kojemu se direktno pominju lideri političkih elita kao glavni akteri i nosioci informacije. Možete li navesti na koje se jos segmente i teme osim ovih fokusira medijska mašina, odnosno, šta je jos predmet javne rasprave koji dodatno razgradjuje društvo?? Kako gradjani Crne Gore uopšte podnose nove načine informisanja i nove tipove informacija, ako znamo da su u tom veoma kratkom vremenskom roku sa agit prop i administracijskih informacija presli na šverc, rat, seks i slicne stvari?

ODGOVOR: Kobna činjenica po Crnu Goru jeste istina da skoro svi njeni građani znaju da ih mediji lažu i manipulišu, znaju, u tome nema nikakve tajne. Nijesu oni na strani mafije i Đukanovića mafijaškog šefa zato što ih mafija i Đukanović varaju, a rade to dvije decenije svakodnevno čemu treba dodati i besprizornu pljačku, znaju, znaju, znaju i znaju to građani, ali oni su sa mafijom i Đukanovićem zbog toga jer su ih mafija i Đukanović korumpirali, oni su od njih početkom devedesetih napravili kmetove, ali od 1997.-e, kada je Đukanović ustoličen za predsjednika, on je počeo da ih prevodi u status roba. Tvrdim vam, danas su građani Crne Gore robovi, oni to znaju i diče se sa tim, kod njih nema nikakve želje za pobunom, za slobodom, oni su beskrajni poltroni. Crna Gora je jedina zemlja u Evropi u kojoj očevi uče sinove da postanu mafijaši, udbaši, pljačkaši, lažovi, ubice ako im to donosi materijalnu korist, a vjerovali ili ne ogroman broj majki poučava kćerke da postanu prostitutke ili, kako se to u Crnoj Gori naziva – sponzoruše. Imate primjera u kojima muževi svoje šćerke i ili supruge podvode šefu crnogorske mafije. Crna Gora je zemlja koja propada kroz rijetko opisivi, gadni glib, a bojim se da taj glib dna nema, to me podsjeća na bezdanu septičku jamu. Naravno, ima u Crnoj Gori vrhunskih ljudi, ali njima nedostaje lična hrabrost za bilo kakvu akciju i to je ključ kojim Đukanović trajno zaključava crnogorsku tamnicu, isti Đukanović koji je bio desna ruka Slobodanu Miloševiću, koji se zajedno sa Marovićem i Brankom Kostićem morao, kao optužen za ratne zločine, naći pred haškim tribunalom, ali nije, i ne samo to, Đukanovića su regionalni lideri, svi od reda povezani sa svojim mafijama, proglasili liderom regionalne demokratije i evroatlantskih integracija! Pa to je besramno ponašanje i plus toga to je javno sprdanje i izrugivanje sa desetinama hiljada nevinih ratnih žrtava, to je nešto strašno čemu punu podršku daje zapadna, prevashodno američka politika za koju se, prema Balkanu, može reći da je ogavna, sramotna i podla! Zamislite vi predsjednika Obamu koji jednom očiglednom mafijašu Đukanoviću piše jedno sramotno uvlakačko pismo, a u tom ga slijedi generalni sekretar Nato pakta Rasmunsen. Pa o čemu se tu radi? Ni o čemu drugom sem o ovome o čemu govorim, o pobjedničkom plesu Zla! Takođe svjedoči o činjenici da su im ovaj lokalni mafijaš I njegovi pajtaši decenijama izvor prljavoga novca, a istovremeno i uslužni taster za neku eventualnu novu, od njihove strane projektovanu destabilizaciju u ovome regionu!

9. Na momente, ako se redovno prate, crnogorski mediji izgledaju kao kontraobavještajni izvještaji. Jedna vijest se u istom danu u razlicitim medijima za 180 stepeni drugačije prenese. Kakav politički efekat se postiže ovakvim izvještavanjem (medju gradjanima) i da li se uopšte moze politički promišljati ako se javnost nalazi u svojevrsnom informacijskom limbu?

ODGOVOR: To je tačno, mediji su šalter za laganje crnogorske udbe i njenih „analitičara“ koji sve lažu u korist Đukanovića. Ne, nijesu te laži smišljene da bi lagale narod, zna mafija da javnost zna da su i DPS i SDP lažna imena za mafijaške organizacije, zna takođe da je kompletna parlamentarna opozicija mafijaški plaćeni sluga, znaju kakvi su mediji, ali i znaju da bez takvih medija se može dokazati ono što je očigledno ravnih dvadeset godina, a to je žestoka pljačkaška Đukanovićeva diktatura! Zato su mediji takvi, zato oni po nekog napadaju, zato dižu maglu, zato sudovi sude samo onima koji su protiv Đukanovića i još mnogo toga. Ali, to ništa ne mijenja na stvari. Jedini izlaz iz postojeće situacije je, kad bi opozicija bila stvarno opozicija, a ne lažna tegla u Đukanovićevom mafijaškom izlogu, da ona odmah izađe zauvijek iz paralmenta, sve do novih i prvih slobodnih i poštenih izbora, ali da izađe i iz svake institucije mafijaškog sistema, a da se, paralelno sa tim izlaskom, narod pozove na ulice i proteste koji će neprestano trajati do Đukanovićevog pada i njegovog i njihovog izvođenja pred sud. Ja znam da bi to suđenje moglo završiti samo jednom presudom – doživotnim zatvorom. Sve ostalo je laganje. Crnogorska opozicija je ona koja već godinama laže građane da su oni stvarna opozicija, a oni su najniže mafijaške sluge, tako vam je to. I, naravno, nema nikave šanse da bi mediji pod ovim režimom mogli pokrenuti bilo kakvo “pomijeranje ili buđenje građana”, jer ovđe mediji nijesu pod režimom, nego režim lješkari zaštićen medijima i udbom, bez i jednog jedinog, makar slabo slušanog radija ili od ruke do ruke dijeljenog lista! Uloga medija u Crnoj Gori je jasna, ali i irelevantna, ovđe je sve toliko očigledno da drugog puta u jednom trenutku više neće biti – do svopšteg bojkota institucija i uličnih protesta – i odoše oni za sedam dana, sa svim svojim strateški raspoređenim medijima, kao tek jednom od mafijaških poluga za obijanje sefova sopstvene države.

10. Izbori. Opišite u par rečenica političku represiju preko medija na gradjane uoči izbora. Da li se medijsko izvještavanje o izborima promijenilo od prvih izbora do danas, osim u perfidnijem ili suptilnijem smislu?? Da li su mediji na isti način izvještavali i za najvece izbore, referendum? Da li su mediji uspjeli u svom referendumskom “zadatku”?

ODGOVOR: Laganje medija uzdigne se do neslućenih dometa pred svake izbore. To su periodi u kojima Đukanović dijeli Crnu Goru po svim njenim šavovima, a najglavniji nivo podjele jeste zavađanje i svađanje Crnogoraca i Srba. Srbi se uvijek predstavljaju kao neko ko hoće da satre Crnu Goru, da je uništi, a prosrpske stranke u Crnoj Gori tome svakako doprinose, jer se one trude da ništa crnogorsko ne priznaju. Cilj i nada njihovih vođstava je u tome da oni, jednog dana, sebe vide u Beogradu, on je za njih centar svijeta, jer oni o drugom svijetu i drugim svjetovima pojma nemaju. Beograd im suptilno podigrava, finanisjski i politički i to je jedna igra kojoj nema kraja, igra koja na vlasti održava bivšeg velikosrbina Đukanovića, a od 1997.-e održava ga i kao Crnogorca i otvorenog mafijaša. Takođe, bitan činilac u tim svađama su i obje pravoslavne crkve, kako ona srpska tako i crnogorska, tada počinje i veliki njihov šou koji najdirektnije ide u korist Đukanoviću. Prosrpske stranke žele sebe da predstave kao poštene, one se raspričaju o kriminalcu Đukanoviću, a ovaj o tome kako mu tu priču podmeću , jer “to govore antiCrnogorci”, i sve tako. Naravno, mediji su tu glavni, ali je najglavnija mafijaška udba, ona je istinski temelj Đukanovićeve strahovlade, naravno i opljačkani novac kojeg posjeduje u beskonačnim količinama. Tako, krojenjem izbornih rezultata Đukanović, ravnih dvadeset godina, „dobija“ , tačnije krade, svake crnogorske „izbore“.

11. Do trenutka referenduma je informaciona scena uveliko razvijena (u odnosu na početak, kada imamo svega tri drzavna medija) i već su uveliko stvorene svojevrsne medijske korporacije u Crnoj Gori, proces tranzicije je doveo do uplivavanja velike količine kapitala i obrta. Državne informacione strukture su, reklo bi se, postale manje uticajni informatori u odnosu na privatne korporacije. Na koji nacin političke elite saradjuju sa novim, privatnim medijima?

ODGOVOR: Ne, to nijesu novi privatni mediji, treba otvoreno reći: to su novi mafijaški mediji koji se savršeno dopunjuju sa mafijinim „javnim servisima“. Sve te medije u svojoj šaci drži mafija, ali da slika ne bi bila jednolična Đukanović je projektovao da se njegov sluganski list „Vijesti“ pretvori u lažnog njegovog „protivnika“, a isto se desilo i sa televizijom „Vijesti“, takođe isto i sa „Monitorom“. Iza sva tri mafijaška projekta stoji kobna ličnost mafijaškog sluge, neviđenog ratnog profitera i pljačkaša koji sebe naziva Miodragom Perovićem, osobom koja je, zapravo, šef takozvane Druge mafijaške familije u Crnoj Gori, njegove, pošto je Đukanović vlasnik takozvane Prve familije u Crnoj Gori, mafijaške, i naravno, njegove. Tu treba dodati i univerzitetskog profesora Veselina Vukotića, mafijaškog slugu koji svaku njenu pljačku pakuje u ekonomske oblande i tako redom, to su vam sve koncentrični krugovi. Inače, kapital koji je došao u Crnu Goru isključivo je mafijaški, današnja Crna Gora je u kompletnom privatim vlasništvu mafijaške porodice Đukanović. To je kraj hiljadugodišnje crnogorske istorije, narod, ovakav kakav jeste, ne samo da se slaže sa tom tragedijom, on je podržava na svakom mjestu, narod je izgubio i svoju nekadašnju hrabrost i svoj nekadašnji moral, obožava da bude mafijaško roblje. To je i ostvario.

12. Do trenutka postreferendumskog perioda etabliran je vakuumski blok medija, koji “nije” privržen ni jednoj političkoj struji. Otvoreno napada političke elite, ponajvise vladajuću, i stiče odredjenu utemeljenost u javnosti kao takav. Medjutim, istorijat ovog vakuum bloka i nije bio bač toliko nepristrasan ali je , moze se reci, nakon sticanja većeg stepena ekonomske nezavisnosti distribucija informisanja i način informisanja promijenjen. Možete li objasniti o kakvom se fenomenu ovdje radi, i da li se moze reći da je to privid informacijske nezavisnosti?

ODGOVOR: Naravno da je namjerno proizveden privid. Slična vam je stvar, ako ne i ista, u svakoj novonastaloj balkanskoj državi, vlast je operativni tim mafije, u regionu mafije imaju svoje države, a to znači i svoje medije i svoje lažne nevladine organizacije i još mnogo toga kako bi održali privid demokratičnosti, tj. privid svoje “državolikosti”, a to mnogo znači i svjedoči da je sve u rukama mafije. Medijima je potrebno da lažu kako su nezavisni i to lažno dokazuju napadom samo na one na koje mafija pokaže prstom. Tako je i u Crnoj Gori, u tome nema nikakve razlike, ono što je najstravičnije, naravno za one koji ne znaju suštinu stvari, to je činjenica da Zapad, posebno Amerikanci, sve to otvoreno podržavaju, a narodne pobune nikako nema što im sve olakšava posao trajne podrške jednoj očiglednoj mafiji. Zašto? Zato što su takve podrške zapravo američki potpis zapadne politike svuda na planeti Zemlji, makar smo to jednom za svagda naučili!


Responses

  1. DPS-ov gradonačelnik nikad ne bi odao narko bosove:

  2. Intervju za istorijske udžbenike.
    Meni posebno značajno i zanimljivo sledeće:

    “…I ne smijemo zaboraviti da se, po jednom sličnom diktatu, Evropa danas nalazi u fazi stvaranja šovinističkog antiislamizma koji je sama suština prepoznatljive američke spoljne politike, to vam je to. Milošević je izabran kao američki perfektan igrač, a suština njegove igre je bila da se proizvede srpski nacional-šovinizam, jer se znalo da će drugi na njega odgovoriti…”

    Fenomenalno. Ko se ne slaže sa ovim i kome su ove teorije zavjere (kako je to prokomentarisao Petar Komnenić sa TV Vijesti) neka pogleda intervju Henry Kissinger-a na utube-u, iz 1995. godine! Kratak insert:

    Takođe, Slavkov odgovor na 10. pitanje; Crna Gora za vrijeme predizborne (ili pretpopisne, ako hoćete) kampanje. Đukanovićevo podgrijavanje Srba u saradnji sa politčkom struktrom Srbije (Tadić poziva CG (o)poziciju, a RTCG pravi prilog u Dnevniku 2, sa saznanjem da je na stolu bila mapa Velike Srbije). Takođe, nezaboravan doprinos i Amfilohija Radovića.

    Nijesmo ni zaslužili ništa bolje.

  3. napadati iskljucio medj. zajednicu, USA I EU. oni su kreirali svo nase zlo, u bisoj jugoslaviji, i suda u svijetu, i treba im vratiti za to, dok tamo ne dodju neki moralniji i cestitiji ljudi, dok konacno ne zbace predatorski kapitalizam i imperijalisticku burzoasku bagru.

  4. Dobro, Slavko što predlažeš, kako dalje?

  5. Kako? Cg kao monako🙂 vidjeh roberta velasevica velikog borca protiv mafije, ma nema, drhte od njega🙂 bogme, bijaše na njega 1000 eura ako ne i više, lijepo se oblači za revolucionara. Ispijaju se pića u elitnim prekomoračkim kafićima, smišlja se taktika za rušenje vlasti. Odje su nekad ljudi ginuli za ideale, digli se i protiv jedne fašističke Italije, u Beogradu su demonstracije tada predvodili Crnogorci, a sad smo roblje istih tih fašista iz EU, USA, vidjete sto se cini sa A2A, mi smo protektorat, cijela bivša Yu postade mafijaški protektorat pod kontrolom lokalnih mafijica koje drže mafijaške ale iz EU i USA. Crna Goro! Svakim danom sramota je veća, svakim novim satom ropstva. P.S. Andrija Mandić je proslavio krsnu slavu svoje ” stranke ” u mafijaškom hotelu Premier gdje subotom veče izlaze vodji crnogorske političke mafije iz DPSDP.

  6. Sve je ovo bio mafijaski obracun i borba mafija za svoj dio ukljucujuci i raspad Jugoslavije.Nema tu nikakve demokratije, niti bilo sta za narod i drzavu.To je samo dimna zavjesa koja se vjesto koristi.
    Domaci mafijasi uklopili su se i odlicno saradjuju sa bjelosvjeckim. Doduse oni su njihove sluge, a mi smo slugine sluge.
    Slugeranstvo njima tesko nije s obzirom na svoje porijeklo. Nikad im se niko nije borio, kamoli ginuo za svoju zemlju i narod. Navikli su samo da uzimaju otimaju i varaju. To im je u genima.
    Iz ovih kandzi cemo se tesko izvuci.
    KO CE OPET DA GINE DA BI OVAKVI PREUZELI I UZIVALI PLODOVE TUDJEG RADA I KITILI SE TUDJIM PERJEM? MOGU SAMO DA KAZEM DOSTA JE BILO!

  7. Fenomenalno…. Uz svo postovanje i neizmjerno visok kvalitet pisanja svih tekstova, nekako mi je ovaj intervju odskocio … Direktno u centar problema , bez pardona i bez ostavljanja prostora za bilo kakvu manipulaciju .Ovaj Slavkov intervju treba da posluzi kao platforma ,ili bolje reci recept za promjenu sistema u CG …fantast

  8. Slavko,

    OODLIČAN TEKST! Pogotovo mi se svidjelo kako si SJAJNO SKENIRAO AMERIKU!! Davno sam čuo a tada mi je to bilo teško d aprihvatim da je ONA NAJVEĆE PLANETARNO ZLO, ali evo izgleda da je tako.
    Kamo sreće da imaju kakvu takvu protiv težu na globalnom planu. Prosto plačem od jada za nekadašnjim nesretnim SSSR-om! Kakav je god bio bolji je od ovog gliba iz septičke jame kako Ti reče.

    Uff, ostaj zdravo i uživaj vam CG.

    Igor

  9. Oni misle pokoriti narode i napraviti roblje od njih, al nek znaju, dići će se i zadati im udarac koji će značiti slobodu! 1989. je sada pokazala čije maslo je bila i misle možda da još mogu da nas rade, al shvatio je narod pogubnost onakvog rušenja jednog sistema u korist predatorskog kapitalizma, u čemu su imali ključnu pomoć i podršku obavještajnih službi tih radničko-birokratskih država slamajući tekovine koje su radnici izborili u decenijskim borbama. Do ure! Jednakost, socijalna briga, solidarnost, sloboda, nacionalna ravnopravnost, pravo na samoopredjeljenje svih naroda, to su izvorni postulati socijalizma i komunizma, sto je kasnija uzdignuta birokratija pogazila a imperijalizam za svoj interes koristio! Takve greške se moraju imati u vidu, na putu nove pobjede socijalizma, da se ne bi ponovile. Tunižani npr. ne mire se samo sa odlaskom EU klovna Ben Alija i preuzimanjem vlasti od strane njegovog aparata koji kao treba da mijenja iz korijena stvari, a ustvari je isturena aparatura CIA i EU. U tome vidim nadu, Tunižani su pored hrabrosti pokazali izuzetnu političku zrelost, a imperijalizam će pokušati da ih gurne i u gradj. rat ako procjene da tako mora!

  10. Dragi Slavko,

    Interview je odličan. Slika CG je hirurški precizna.
    Poseban kvalitet je izvanredno skeniranje prljave američke politike na Balkanu. “Amerikanizacija” u CG je donijela da se od “uličara” prave “faktori stabilnosti” a u suštini sitni šrafovi za prljave i sumornu američke balkansku politiku.

    Ali ne zaboravi jednu staru podgoričku poslovicu: Što više ga podigneš, bolje će se udariti kada ga budemo šutirali.
    Sve mi se čini da su “američki šrafčići” u Montenegru u fazi ŠUTIRANJA, bez obzira što dobijaju sramotna pisma podrške.

    Pozdrav tebi i familiji,

    Aco Radulović

  11. “Crna Gora je zemlja koja propada kroz rijetko opisivi, gadni glib, a bojim se da taj glib dna nema, to me podsjeća na bezdanu septičku jamu.”

    Vjerovatno jedna od najboljih definicija, ikad napisanih, koja opisuje na jednostavan nacin Crnu Goru.

    Znamo da septicku ne mozemo pretvoriti nikad u nesto sto bi sluzilo svrsi jer fekalije i trulez ostaju duboko u zidovima i temelju te jame, bez obzira koje ciscenje i dezinfekciju primjenili.

    Da bi Crna Gora postala drustvo koje ne zaudara potreban je ogroman napor da se unisti i neutralise sva trulez u tom uzasnom sistemu. Crna Gora ce biti septicka jama sve dok globalni svjetski procesi ne ucine covjecanstvo zdravijim i pravednijim, dok ne bude iskrenih avangardnih tendencija ka ozdravljenju odnosa u svijetu. Tad ce smrdljiva crnogorska septicka jama poceti svima da smeta (kao i sve druge septicke jame u svijetu), i sprovesce se temeljita akcija za njeno zatrpavanje. Pojedinac, ili nekoliko ljudi koji zele da urade to danas, na zalost, ne mogu nista napraviti.

    Mozda je ovo najblizi odgovor onim koji pitaju i ucvjeljeno cekaju odmrzavanje LSCG i Slavka Perovica da sam udje u taj odvratni trulez i pocne sa ciscenjem.

    Danasnja Djukanoviceva Crna Gora je sva u fekalijama i u uzasnom raspadanju, sva inficirana od pocetka do dna i najlogicnije je da se normalan covjek skloni dovoljno daleko od tog smrada, jer ko se adaptira na taj vonj, po meni, moze samo biti crv, parazit, glista itd.

  12. ,,Nagone me naprijed plivati a kako cu vodom hoditi, kad u ruke vesla nemam, no’ sam duzan, stojat tuzan, u smrtnome camcu malome”… Napisa Vladika Rade svjestan sebe, i drugih…

  13. Velim jutros jednoj zeni “zamislio sto rece Slavko u svakoj famelji barem po jedan udbas” i sad ocekujem da kaze e precera je e ovo e ono a ona meni “a sto mislis, pa ja mnim da tek svaki treci nije”.

  14. Sjajno kao i uvjek pouzdano se zna da DPS nudi 200 hiljada eura po poslaniku SNP a za izglasavanje novoga izbornoga zakona.Preporuka poslanicima SNP da sacekaju malo ponudice i po 300 hiljada.

  15. ,,Inače, kapital koji je došao u Crnu Goru isključivo je mafijaški, današnja Crna Gora je u kompletnom privatim vlasništvu mafijaške porodice Đukanović. To je kraj hiljadugodišnje crnogorske istorije, narod, ovakav kakav jeste, ne samo da se slaže sa tom tragedijom, on je podržava na svakom mjestu, narod je izgubio i svoju nekadašnju hrabrost i svoj nekadašnji moral, obožava da bude mafijaško roblje. To je i ostvario.,,
    Sjajna dijagnoza, odlican intervju, hirurski precizno i do detalja sve objasnjeno.
    Ostalo je samo da lesinari oglodju ono jos malo mesa sto visi sa lesa, onog neceg sto je trebalo biti crnogorska drzava.

  16. Море бити море бити када су плаћали “народњаке” педесет шесет иљада да гласају Мугија приде неке станчиће, а Миковим либералима дали пар послова, неку ситну лову и отплатили неке личне кредите пар десетина иљада.

  17. Pratim djelovanje i pisanje Slavka Perovica,genijalan je.Grehota je sto ga gradjani
    Crne Gore ne razumiju i vise ne podrzavaju.Ukoliko su ekonomski uslovljeni od
    vlasti,dobijaju pomoc za novcanu ili bilo koju za glas treba da uzmu taj novac ili da
    prihvate ponudu a da na izborima glasaju za perspektivu Crne Gore a to je Slavko
    Perovic i njegovi Liberali.

    Rijetki su pojedinci koji su imali tako zapazenu anti ratnu djelatnost u cijelom
    regionu kao sto je imao Slavko Perovic i njegov Liberalni savez.Poznato je da
    su ga svi nazovimo ih nezavisni novinari u cijem stvaranju je ucestvovao izdali
    i prihvatili angazmane vlasti bilo kroz prikrivene forme privatnih medija ili
    angazovanjem u medijima koje kontrolisu ili uredjuju ratni ili anti ratni tajkuni.
    U Crnoj Gori je to situacija sa medijima koje kontrolise Miodrag Perovic koji je
    u anti ratnim vremenima od strane tada ugrozenih manjinskih naroda bio podrzan
    zahvaljujuci pominjanbja na mitinzima Librerala.Tu mislim i na finansijsku pomoc
    koja je davata preko novinara iz reda manjinskih naroda.To je radjeno tajno zbog
    straha od odmazde rezima.

    Primjer anti ratnih tajkuna je najizrazeniji u BiH preko licnosti Fahrudina-Fahra
    Radoncica dseljenika iz Crne Gore.On je danas jedan od najmocnijih ljudi u
    Federaciji BiH.Skoro nakon izbora za clana Prsjednistva BiH iz reda Bosnjaka
    izabrani gospodin Bakir Izetbegovic je dao sjajnu izjavu o svom konkurentu na
    izborima porazenom Fahru.Rekao je da ga se sjeca kad je sa kesicom stigao iz
    Crne Gore i nakon kraceg razgovora sa njegovim ocem pokojnim Alijom posao
    direktno u mesihat Islamske zajednice.Valjda je time mislio da odslika mjesto
    koje bi se moglo uporediti sa Kumrovcem iz Titove Jugoslavije.Ostalo je poznato.

    Njegov brat Seki,novinar koji djeluke i ovde i u Crnoj Gori je drugojaciji.On je
    malo novinar gradjanskih malo etnickih opredjeljenja a najmanje istrazivackih.
    Blizak je Harisu Silajdzicu te ga to diskvalifikuje za poziciju gradjanskih a opus
    rada sa gradjanskim opredjeljenjima je ugrozio aktivnostima na diskreditaciji
    svjedoka u postuplu deportacije inspektora Pejovica.On i njemu poznate osobe
    su kod nesrecnih porodica stradalih stvorili konfuziju pa su za suludu ideju da se
    diskredituje svjedok Pejovic pridobili i neke osobe iz te grupe.

    Da bi u predstojecem sredjivanju ratnih dosijea obezbijedili miran san vasim
    funkcionerima iz tog vremena Fahrudin,Seki i bivsi ambasador Crne Gore u BiH
    Ramiz Basic lobirali su kod svih zajednica.Kod Srba nije bilo ni potrebno jer su
    dio zlocina radili zajedno ili napadima ili pljackanjima ili svercom oruzja i goriva
    za borbena sredstva.Kod dijela Hrvata preko bivseg predsjednika Hrvatske Mesica
    lobirali su i dobili punu podrsku preko Stjepana Kljujica,Zdravka Greba i Zdravka
    Surlana.Tako su Milo Djukanovic i Svetozar Marovic dobili povelje Lige humanista
    iz Sarajeva.Nakon reakcije majki Srebrenice,Milana Popovica profesora iz
    Podgorice i jos nekih personaliteta ova institucija je dozivjela krah.
    Kontakti u Bosnjackoj zajednici su puno jaci i cvrsci.Postoji direktan koridor preko
    kojeg je svojevremeno Crnoj Gori u vremenu osamostaljenja pruzana logistika
    tako sto je to prethodno dogovoreno sa Harisom Silajdzicem tada clanom BiH
    Predsjednistva,Reisom Islamske zajednice Mustafom Cericem i mnogim drugim
    zvanicnim i nezvanicnim krugovima koje su i braca Radoncic animirali.Ogroman
    broj Bosnjaka je tada isao da glasa u Crnoj Gori.Teza je bila da se treba pomoci
    Crnoj Gori da se otme od zagrljaja Srbije.U jeku tih dobrih kontakata i licnih
    odnosa je i odluka Bosnjackog instituta iz Sarajeva koji je Milu Djukanovicu
    dodijelio Povelju za zasluge u medjuetnickim odnosima u regionu sa posebnim
    doprinosom na odnose Federacije BiH i Crne Gore.Sa republikom Srpskom vec
    ima dobre odnose preko trgovine strujom a i licnom odnosu Dodik-Djukanovic.

    Sad kad se na nivou bivse zajednice pokrenut proces pomirenja kroz projekat
    Rekom mislim da sada nezavisni i slobodni novinari trebaju da objektivno osvijetle
    ulogu tadasnjih vodja iz svih drzava.To je sansa da se dodje do istine i da svi koji
    su okrvavili ruke,huskali ili radili bilo koje radnje zbog kojih je doslo do stradanja
    ljudi,razaranja i unistenja imovine budu pravedno tretirani i da se po prvi put na
    ovim prostorima dodje do istine koju cekaju mnogi.

    Crna Gora je ratovala van svojih granica sto je cini krivom.Naravno tada su
    od strane ratobornog rukovodstva koristene parole o ocuvanju Jugoslavije i
    cuvene teorije o Ratu za mir i slicno.Gradjani i pojedinci ukoliko nisu cinili
    ratne zlocine ne moraju se bojati za sebe.Ako neko treba da se boji to su oni
    koji su odveli vojsku i organizovali dobrovoljce da se bore van svojih granica
    za samo njima znane ciljeve.I sve to ne bi bilo tragicno da u tom haosu nijesu
    pljackali i ubijali civile i nejake ljude.Hajmo sacekajmo da vidimo sta ce mediji
    ucinjeti da popularisu ovu stvar pisuci o necasnim radnjama ljudi koji danas sjede
    na najodgovornijim mjestima u drzavama okruzenja.

    Ja cu samo reci da je jedini koji se do sad pokazao kao najiskreniji i najuporniji
    covjek u traganju za istinom,pravdom i slobodom Slavko Perovic.

  18. @ mikica, ne palamudi o REKOM-u. tu mi nesto smrdi kod tvoje pisanije. evo i zasto: Ne verujem ni u kakvu komisiju za istinu koju bi
    formirale lupeške tranzicione vlade nakaznih državica nastalih razbijanjem
    Jugoslavija ili njihove „nevladine“ organizacije. Ozbiljan zahtev za
    istorijskom istinom može početi samo zahtevom za otvaranjem svih tajnih vojnih
    i policijskih arhiva od 1945. do danas. Inače je samo još jedna šprdnja i sa
    žrtvama i sa narodima.
    Masovni zločini bili su jedini mogući način na koji su svetski imperijalizam i vladajuće lokalne političke mafije mogli huškati narode jedne na druge i nametati im tobožnji „odbrambeni rat“. Stalno rastući talas radničkih štrajkova 80-tih,… izazvan šok-terapijom MMF-a i jugoslovenskih vlada kao provodnika te terapije, talas koji se razvijao ka generalnom štrajku i revolucionarnoj krizi u celoj Jugoslaviji, bilo je moguće zaustaviti samo zločinačkim ratom protiv svih naroda bivše Jugoslavije.

    Masovne zločine protiv civilnog stanovništva svih nacija organizovale su državne vlasti i njihove tajne službe – uz svesrdnu podršku „međunarodne zajednice“. Zato sve te vlasti i danas kriju i zločine i zločince krijući tajne vojne i policijske arhive. Zato USA vlada odbija da čak i svom Haškom sudu da satelitske snimke i izveštaje svojih tajnih službi sa ratom zahvaćenih područja. Zato USA i evropski političari ne smeju i ne mogu da se pojave kao svedoci čak ni pred svojim Haškim sudom.

    Tražiti sada od svih tih vlada i njihovih „nevladinih“ organizacija da oforme nekakvu komisiju za istinu o žrtvama zločinačkog rata – u najmanju ruku, šprdnja je sa svakom istorijskom istinom, sa svim žrtvama i sa svim narodima bivše Jugoslavije. to je simulacija akcije protiv rata i njegovih izazivača – simulacija koja treba da spreči svaku istinsku akciju za raskrivanje brižljivo skrivanih istina o tom zločinačkom ratu.

  19. sta,

    u pravu si, smrdi i te kako – mikica je čini se inglish (opet kuca u ‘notepadu’hahahah) – opet sa svojim ‘atomiziranim’ neinteligentnim zavlačenjem!

  20. Cim ima komentara a posebno kad su oprecni pogodjena je meta.Zasto bi i kome
    bi smetalo da se dodje do istine.Koga ona moze pogoditi.Valjda zlocince.Zasto nema
    komentara podrske.Nije valjda da su Crnororci izgubili osjecaj i zelju za pravdom i
    istinom.Na pocetku rata na prostoru Ex Yu bas ste vi sa Liberalima na celu dali
    najveci doprinos osnazenju anti ratnih snaga.Da li je to nastupio zamor ili se nesto
    desava sa gradjanskom Crnom Gorom.

  21. ne desava nista mikice dobri, no jedino eto sto taj REKOM malo duva mafiji ne trazeci i ne tragajuci za istinskim razlozima razbijanja sfrj i sramnog rata koji je uslijedio. za to moj potpis necete dobit.

  22. Poz Shale,

    oplijevi ovaj Vrtlar ponovo ovoga….))))svaka cast…..haahah mikica/pikica…zna li iko koje taj ili ta wawi.inglis ili mikica?Da je ker to se zna i to glupi bas glupi hahahahah…daj da platimo hakera pravog da vidimo ko je bazd!!?? Ko ne htio otac mu Stevo Vucinic bio!!!!

    Vrtlar ti treba tvoj blog da napravis pa da dokusurimo ta govna jednom mozda im se djeca stide od njih samo im treba reci ko im je roditelj. sline pizde gabelji podanicki…

    Vrtlaru nijesam dugo bio na blogu ali me inglis i svaka CAST!!!!!!!!!!!!

    onogost 6,7%

  23. Slavko kaze>
    Podjela na Crnogorce i Srbe nije bila stvarna podjela u DPS. Na njenoj proizvodnji i održavanju radila je udba.Tamo su, u DPS-u, svi od samog početka bili u mafijaškoj organizaciji koja se lažno predstavljala kao Demokratska partija socijalista, ista ona organizacija koja će na prve crnogorske višestranačke izbore, decembra devedesete, izaći pod imenom Saveza komunista Crne Gore, izbore pokradene, naravno, kao što su projektovani, manipulisani i kradeni svi izbori u Crnoj Gori do dana današnjeg.

    Pisem uporno i mislim da bi ubuduce DPS trebalo zvati zlocinacko udruzenje jer ga
    evo i Slavko zove mafijaskom organizacijom.Oni su zapravo nastali sa ciljem da
    u desavanjima 1990-ih godina licno se obogate ne hajuci za cijenu i posledice.

    Da bi ostvarili postavljeni cilj koristili su one koje su predhodno sramotno ocerali.
    Neki su Djukanovicu bili i savjetnici u raznim fazama njegovog mafijaskog
    sazrijevanja.Na drzavni univerzitet su usli preko Boska Gluscevica,Veselina
    Vukotica,Perka Vukotica,Milosa Radulovica,Rista Vukcevica,Momira Bulatovica
    i ostalih koji su se kasnije prikljucili.Sindikalna organizacija pod vodjstvom Danila
    Popovica danas medju bogatijim ljudima CG bila im je sluganska umjesto stalno
    opasna.U drzavnim strukturama su zatekli sluzbenike zbunjene i sludjene ciji
    glavni posao je bio da se vezu za nekog iz mladog i lijepog rukovodstva.

    UDBA je bila i ostala garda gazde i familija oko njega.Na pocetku su se malo
    jogunili dok nijesu dobili signal da ce biti hrane i za njih ukoliko pridju gospodaru.
    Cast pojedincima ali je mnozina prihvatila slugovanje Djukanovicu.Do dana
    danasnjeg su mu vjerni i izvrsavaju sve naloge koje sef osmisli.Uglavnom su
    nosioci i zastitnici sverca neslucenih razmjera na ovim prostorima i sve pod
    geslom za drzavu.

    Da bi se sve ovo desilo mladi i lijepi su u tadasnjim drzavnim medijima stvorili
    jezgro sastavljeno od novinara specijalaca koji su se sa mladim i lijepim znali
    preko simpozijuma i savjetovanja u omladini,SK,SSRN i slicno.Vazno je bilo
    da su im odani.Po pravilu odmah su ih stambeno zbrinjavali,zaposljavali im
    srodnike a ovi bi pisali i radili bespogovorno.I Gebels bi im pozavidio.U tvCg
    su prednjacili Bozidar Colovic,Lale Jovanovic,Emilo Labudovic,Perica Djakovic
    i bivsi poslanik Miloje Drobnjak.Na radiju Cg isticao se Vasko Radusinovic.U
    Pobjedi je perjanica bio Vidoje Konatar,zena Dragana Perovica Giga i mnogi
    drugi.
    Na drugoj strani se angazovala manja grupica okupljena oko Esada Kocana,
    Veseljka Koprivice,Nebojse Redzica,Miska Djukica,Milke Tadic,Sekija Radoncica
    Draska Djur.Liberalni savez kao stranka otpora zlocinackom DPS-u je popularisala
    ove novinare kao slobodne te im je po tom osnovu pocele stizati razne donacije
    u vidu pojedinacnih gradjanskih pomoci do pomoci koje su uplacivale firme
    pojedinaca koji su podrzavali opoziciju a reklo bi se kao najaceg od njih LSCG.

    Nakon sto su pojedinci iz ove grupe novinara napravili udruzivanje sa Miodragom
    Perovicem Profiterom pocela je trgovina sa vlascu.Ocito da su shvatili da su se
    trzisno pozicionirali kvalitetno i da bi ih sef svega u Cg mogao vrednovati.
    Najlukaviji medju njima Profiter je preko UDBA-sa Raja Vulikica napravio
    kontakt sa Vukasinom Marasem koji je od tada svu drzavnu masineriju stavio
    na raspolaganje Profiteru i njegovim Vijestima i Monitoru kako bi ugusio jedinu
    opozicionu novinu Dan koju je na zalost KOS koristio za propagiranje svojih
    bolesnih ciljeva.Sticung crnogorcima je tako dat dobar izgovor za podrzavanje
    crnogorskog lista Vijesti naspram navodnog izdajnickog Dan-a.Ovom hemijom je
    stvoren tren za enormno bogacenje Profitera Perovica i njegove familije kojoj
    je bilo sve dozvoljeno samo da blati Slavka Perovica i LSCG.

    Mnoga hohstaplerska novinarska imena i danas piju krv crnogorskim gradjanima
    svojim lazima i obmanama.Za mene su oni bili i ostali dzelatova alatka kojom je
    mlatio i sakatio ljude a oni dobijali za te usluge prljavi kriminalni novac.

  24. e pa vala ako je od tebe “dobri nas” Ingisle,

    i MNOGO je… hehehe

    Sad se mikicom- zoves… a prije li si bio i vejvi..:-)


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: