Posted by: Slavko Perovic | July 21, 2011

21.07.2011.g.

Prije nekoliko dana objavljen je tekst gospodina Blaža Davidovića o Crnoj Gori (dayline.info). Tekst je izvanredan, predstavlja analizu stanja u Crnoj Gori. U njemu se pominje i LSCG i ja lično, taj tekst treba vidjeti. A ja sam naišao i na jedan komentar koji u cjelosti prenosi moj untervju dat tadašnjem sarajevskom neđeljniku “Stav”. S ponosm i radošću vam ga poklanjam na čitanje, darujem vam ga kao znak protesta, znam, uzaludnog, protesta protiv dvadeset godina prisutne laži, lažiranja, falsifikovanja i krečenja događaja u Crnoj Gori, sve u korist užasno sramotne biografije Mila Đukanovića, brisanja iz crnogorske istorije fantastičnog LSCG i mene lično, ali, idemo dalje, jer, VALJA NAMA PREKO RIJEKE, kao što stihom čudesnim zapisa veliki Mak Dizdar! Evo:

“Stav, 7.septembar 1990. godine
Naslov: Mi smo politicki original

PN: Kontroverzni lider Liberalnog saveza Crne Gore govori o negiranju crnogorske nacije, autokefalnosti crkve, motivimakojima je i sam opsjednut, rušenju mauzoleja na Lovcenu, unutracrnogorskim sukobima, odnosu prema konfederaciji,politici Narodne stranke, antisrpstvu…Liberalni savez Crne Gore poslednjih mjeseci jedna je odnajaktivnijih novoosnovanih stranki u Republici. Moglo bi se reći da je ovaj savez svoj program pravio prije svega kao odgovor na sve glasnije ujediniteljske ideje sto stižu iz Srbije, ali su i u Crnoj Gori prisutne. Očuvanje nacionalne samobitnosti i državnosti svtari su na kojima liberali naročito
insistiraju.

Sa liderom LSCG Slavkom Perovićem razgovor započinjemo pitanjem koliko je zbog insistiranja na nacionalnom potisnuta ona demokratska konponenta koja, inače, zauzima značajno mjesto u programu ove stranke.

Perović: Taj prigovor stize od onih koji nas na jedan “elegantan” način zele odstrijeliti, prikazati nas, ipak, nacionalistima. Ispod njihove “anacionlane” oblande krije se, u suštini, negatorski stav prema crnogorskoj drzavi i naciji. Ili, u nešto boljem slucaju, ti sto nas kritikuju su transnacionlni, nadnacionalni i zato su najbolji Jugosloveni.

Prema Crnogorcima primjenjivan je efikasan metod. Ugradjivana im je psiholoska inferiornost (vi ste mali, uvijek vas je držao neko drugi i sa strane, vi ne možete bez tudje pomoći, lijeni ste itd.). Kao, sa druge strane, podgrijavane su i ideje o njihovom posebnom poslanju (vi ste najcistiji, najsrpskiji, pravi Srbi, nasljednici Nemanjica, Obilica i Svetog Save). Tim tezama potkupljivane su vodje i inteligencija… Posljednji Petrović je bio “kupljen” podgrijavanjem potpuno nerealne politicke ambicije da na jugoslovenski prijesto može sjesti on i njegovi nasljednici. O inteligenciji da i ne govorim, imate primjera koliko hoćete – Marko Dakovic, Andrija Radovic, Mijuskovic i gotovo svi oni koji su se školovali u Beogradu za
vrijeme knjazevnine i kraljevine Crne Gore. Njihovi duhovni sljedbenici danas su oni sto u Beogradu, Novom Sadu i Titogradu sa ponosom ističu crnogorsko “poreklo”, li se kazuju Crnogorcima, a zapravo rade, morajući se svakodnevno dokazivati svojim poslodavcima, da Crne Gore što prije nestane sa političke scene, sve u interesu velesrpstva.

Stav: Bojim se da ste preoštri. Ako se ovdje neko drugacije nacionalno izjasnjava za to, vjerovatno, ima i razloga van onih sto ste ih vi pomenuli?

Perovic: Treba znati kako je sve to počelo. Tajnim programom srpske diplomatije, “Načertanijem” Ilije Garasanina, a danas “Memorandum” i koncepti gotovo svih novoformiranih stranaka u Srbiji slijede taj tajni program. Program je sačinjen radi stvaranja uslova za velikosrpsku balkansku ekspanziju, a potpomognut je tadasnjim interesima Engleske i Francuske koje su imale ambiciju da pariraju ruskom i austrijskom uplivu na
Balkan. Po tom je konceptu trebalo posrbiti sve narode slovenskog porijekla koji se graniče sa Srbijom, pa tako i Crnu Goru. Duhovna, obrazovna i vjerska nadgradnja u sluzbi je ove zamisli. Tom su cilju adekvatno prilagodjeni kosovski i mit Svetoga Save. Od tada se, zahvaljujuci Erdeljanovicu i drugima,
Crnogorci uče da su najcistiji, elitni Srbi, da su potomci mitskih i realnih kosovskih junaka, potire im se jezik, svojata kultura, potiskuje se sve sto je crnogorsko u njima. Ta suptilna propaganda nailazi na pogodno tle, prije svega, zbog stalnog ratnog angažmana Crne Gore. Život u vječitom ratnom
logoru uslovio je da se ne razmišlja o otvaranju sopstvenih obrazovnih institucija, pa je mutna religijska svijest dominirala.

Stav: No, zar i sam Njegoš svoja najveća djela nije posvetio kosovskom mitu, prahu oca Srbije i srpstvu?

Perović: Kosovski mit u Njegosevom djelu je progresivan, oslobodilacki, mobilizatorski.Instrumentalizacija Njegoševog djela postala je jedna od najmoćnijih poluga ostvarivanja velikosrpskog, Garašaninovskog koncepta. Tako taj mit u rukama Aleksandra Karadjordjevića, Nikole Pašica, Petra Pešica, Stevana
Moljevica, a danas Šešelja, Šolevica, Vuka Draškovica i drugih postaje instrument poništavanja Crnogoraca.

Kod Njegoša, Crnogorci duhovno natopljeni Kosovom, boreći se za oslobodjenje Juznih Slovena, u stvari se bore i za konkretno – za Crnu Goru, Crnogorce, sopstvenu državu, slobodu… Medjutim, kod ovih
drugih, na osnovu istog, kosovskog mita, Crnogoraca nema,nijesu nikada ni postajali i proizvod su razno-raznih kominternovsko-vatikanskih zavjera. Moze li biti veće uvrede za crnogorski narod? U rukama Draškovica, Šeselja, Šolevica i sličnih, Njegos postaje i negator i rusitelj sopstvenog naroda.
Tako postavljeni kosovski i svetosavski mit postaju za narod, u cije se ime instrumentalizuju, ozbiljna opasnost. Po definiciji, mit je sam po sebi nejasna svijest. Treba ga očistiti od falsifikata i dati mu pravo istorijsko mjesto. Narodi koji to ne urade u opasnosti su da im se istorija uvijek ponavlja kao farsa. Jer, poslije poraza ne mozete se ponasati kao pobjednik, a ako ipak “blefirate” poraz ćete doživjeti
ponovo.

Stav: Zar mitovi nijesu opsjeli i vas? Mit o hiljadugodisnjoj državnosti i samostalnosti Crne Gore, i koliko takav jedan mit može udaljti ovu republiku od demokratskih procesa koji su zahvatili gotovo čitavu istocnu Evropu?

Perović: Vjerujte mi da je i farsa postavljati pitanje da li smo mi vise nacionalni, a manje demokratski, u situaciji kada je Crna Gora ugrožena mnogo vise nego 1918. godine. Učiti Crnogorce, danas kada svi u Jugoslaviji na svaki način pritvrdjuju svoje nacionalne i državne identitete, da jedino oni svoj identitet potiskuju, radi “svilene” demokratije, nije ništa drugo do stati uz bok rušitelja Crne Gore.

Stav: Insistiranje na kolektivnim pravima o kojima vi govorite, ne može biti garant demokratije, jer slobode nema i bez individualnih prava i slobodnih pojedinaca!

Perović: Katalogizovana je istina evropske misli, inaugurisana,mislim, padom Bastilje, da bez slobodnog naroda nema slobodnog pojedinca i obrnuto! To su paralelni procesi, strane jedne te iste medalje. Zatvarati i dalje oči pred histericnom najavom brisanja Crne Gore sa istorijske scene je totalno politicko sljepilo ili, u najmanju ruku, neozbiljnost slična djecijim igrama sa eksplozivom. Naravno, to može biti i jasna politička strategija kojom se pomaže onima sto se zalađu da Crne Gore nestane.

LSCG je demokratska politička oranizacija koja ne uzurpira pravo zastupanja crnogorskog naroda niti je crnogorska narodna straža. Budući da smo politički original na ovim prostorima (ne mijenjamo imena, ne prilagodjavamo zastarele političke matrice “novim” modelima, koji su, zapravo, puni starog) mi se zalažemo
za totalnu rekonstrukciju Crne Gore, rekonstrukciju koja ne proizilazi iz ovog nedemokratsko-taljinisticko-partijsko-politicijskog miljea, vec iz etičkih, kulturno-istorijskih i prirodnih vrijednosti ovog tla. Jednostavno – mi znamo ko smo, sto smo i sta hocemo! Ne damo se zavesti novim mitovima jer preskupo smo platili robovanje starim. LSCG je partija koja nudi opstanak Crne Gore i njeno dostojanstvo u svakom buducem jugoslovenskom i evropskom ugovoru. Crna Gora je naša domovina i naš prioritetni interes. Nikome je necemo ni poklanjati, ni prodavati. Uostalom, sami smo se, bez ičije pomoci, održali vjekovima i to u uslovima bliskim paklu, to moramo i danas imati u vidu.

Stav: Da li vaša stranka vodi dovoljno racuna o dvojnom nacionalnom biću kod jednog dijela Crnogoraca, koji naglasavaju svoje srpsko porijeklo?

Perović: Dvojno nacionalno biće Crnogoraca je komunisticka ujdurma koja je bila neophodna radi odrzavanja vlasti u vlastitoj crnogorskoj kuci, a i radi stalnog udvaranja Beogradu zbog obezbjedjivanja perspektivnih položaja. Pa, pogledajte odakle su najveći negatori Crne Gore i crnogorske nacije’ Ko nas ne priznaje? Da nijesu to, moŽda, jedan Bogdan Bogdanovic i Nebojsa Popov, ili su to Ljubomir TadiĆ, Miodrag BulatoviĆ, Rastislav PetroviĆ, BatriĆ JovanoviĆ… Tako je bilo i 1918. godine.Nema naroda u svijetu sa dvojnim nacionalnim osjecanjem. Ja sam nacionalno Crnogorac, emotivno Jugosloven, pripadnik jedne države, a ne nacionalne zajednice. Crnogorci se primarno nacionalno osjećaju Crnogorcima, a sekundarno su se nekad
osjećali i Srbima, zahvaljujuci pripadništvu tzv. srpskoj vjeri – pravoslavlju i, naravno, zajedničkoj oslobodilackoj borbi Srba i Crnogoraca. Mi smo, budući brojčano mali, stekli i jednu mentalnu osobinu
da tražimo zaštitnika. Takva bi osobina sve druge narode, da tako kazem, pretopila. Sjetite se samo naseg odnosa prema pravoslavlju, carskoj Rusiji, Srbiji, komunizmu, Staljinu…Lijepo kaze Njegos: “Da je idje brata u svijetu/ da požali ka da bi pomoga”. Mi smo ginulli, sto je i bilo u interesu onih kojima smo se dobrovoljno davali, radi te “zaštite” o kojoj govorimo.

Stav: No, zar se to u mnogim oslobodilackim ratovima nije dešavalo, zbog zajednickih interesa sa drugim narodima, prije svega Srbima?

Perović: Grašanin u “Načertaniju” kaže da Srbija mora odmah upriličiti godišnju potporu crnogorskom vladici jer će tako za male pare obezbijediti savezništvo najmanje deset hiljada izvanrednih “brdskih vojnika”.
To je politika, i to je realnost.

Stav: Dobrica Ćosić u svojoj Budvanskoj besjedi govori o rasrbljavanju Crnogoraca, medjutim, vi sa druge strane, ističete njihovu denacionalizaciju. Ko je, po vama, odgovoran za to?

Perovic: Komunisti snose ogromnu krivicu. Onako kako su se oni ophodili prema nacionalnom pitanju vjerujem da se nije ophodio niko u Evropi. Prosto su se sa tim igrali. Ponašali su se onako kako im je kad trebalo. One sto su se bavili proučavanjem istorije crnogorskog naroda, sto je bio posao sa najvećim stepenom rizika, proglasavali su četnicima i bjelašima ako bi u tim radovima prevagnula velikosrpska varijanta. A kad bi prevagnula crnogorska varijanta, jer velikocrnogorske nikada nije ni bilo, niti će je biti, te su istoricare i pisce proglašavali zelenašima i separatistima. No, radi takvog odnosa prema nacionalnom pitanju, oni su i pali u čuvenom januaru.

Stav: Mislite li da su pali iskljucivo zbog odnosa prema nacionalnom pitanju?

Perović: Naravno, bilo je i drugih razloga. No, taj je glavni. Sjećam se da je Marko Orlandic, samo par dana prije oktobarskog mitinga, govorio u Bijelom Polju da su netačne tvrdnje da je na mitinzima, koji su se tog ljeta organizovali Crnom Gorom, protutnjio i velikosrpski nacionalizam, da bi samo tri dana nakon titogradskog “dogadjanja naroda” poručio: “U pamet se braco Crnogorci”. Čak je i jedan anemicni političar, Miljan Radović, održao poslije oktobarskih dogadjaja “nacionalisticki” govor radnicima, čini mi se, “Radoja Dakica”. A, opet, svi se sjećamo one tragikomične rasprave, nekolika mjeseca prije njihovog politickog kraha, u CK SK Crne Gore povodom “Etnogenezofobije” Save Brkovića i hajke na autora i izdavaca.
Danas se ta knjiga pokazuje kao proročko štivo, iako je napisana zapaljivim jezikom, koji je, kao što vidite, postao nasa realnost.

Stav: A sadasnji komunisticki vrh…

Perović: Vrhunski je cinizam, saopsten brk u brk Crnogorcima od strane aktuelnog komunističkog vodje Momira Bulatovica koji kaže da je stav Matije Beckovica o dvojnom nacionalnom biću Crnogoraca najbliži sadašnjim stavovima CK Crne Gore o tom pitanju. Šef crnogorskih komunista citira jednog velikosrpskog nacionalistu, velikog negatora Crne Gore.

Stav: Možda bi insistiranje na gradjaninu, a ne na nacionalnom, približilo Crnu Goru modernim evropskim državama, a sa takvom politikom bi se, vjerovatno, mogao napraviti i kompromis izmedju onih koji se osjecaju Crnogorcima i onih sto tvrde da su Srbi, jer sukobi izmedju ove dvije grupacije polagano postaju
nepodnosljivi i vode nas u prošlost, umjesto u buducnost?

Perović: Mi nemamo namjeru da vodimo politiku kompromisa. Za takvo šta nema ni potrebe. Ko se osjeca Srbinom neka mu je svaka čast, samo neka mene, kao Crnogorca, ostavi na miru i, naravno Crnu Goru – državu crnogorskog naroda i ostalih koji u njoj žive. Mi smo u programskim načelima nase stranke istakli da “čitamo” Crnu Goru kao područje plodonosnog djelovanja tri civilizacijska kruga – pravoslavlja, katolicanstva i islama. U tome je naše veliko bogatstvo i velika šansa da Crna Gora postane drzava gradjana u kojoj će se voditi računa o svima koji ovdje žive. Ona mora biti zajednički dom onih što su se tu
vjekovima spajali: Crnogoraca, Albanaca, Muslimana, Srba,Hrvata… Svi mi zajednički, a ne niko sa strane, treba da projektujemo ovu našu zajednicu bez primnjene nasilnih metoda, kako bi Evropa sjutra bila spremna da nas primi. Jedno je sigurno – Evropa neće zbog nas mijenjati svoj “urbanisticki” koncept. Mi treba da izaberemo tip kuce koji najbolje odgovara našem tradicionalnom načinu gradnje, a opet da je tako sagradimo da bude prihvatljiva Evropi.

Stav: Koliko smo blizu Evropi u kojoj se kao par exellance pojavljuje političko pitanje: Šta sa Mauzlejom na Lovcenu, a neka druga, sudbonosna pitanja ostaju po strani?

Perović: Što se tice LSCG niko od nas nije postavio pitanje: šta sa Mauzolejom, upravo stoga što smatramo da se treba baviti, kako vi kažete sudbinskim pitanjima. To pitanje postavljaju drugi.A sto se Mauzoleja tiče nas stav je jasan. Bivša kapela koja je uklonjena radi podizanja Mauzoleja, nije originalna Njegoseva,
već originalna Aleksandrova kapela koju je on podigao 1925. godine iz čisto političkih potreba, radi suzbijanja Federalistickog crnogoskog pokreta. Taj pokret je, naime, te 1925. godine na izborima postigao izvanredne rezultate i pored policijskog nadzora i terora koji je tada harao ovim prostorima; i pored
hapšenja, ubijanja, paljenja šitavih sela i stanja faktickog gradjanskog rata. Zbog postavljanja Aleksandrove zadužbine, uklonjnjeni su ostaci Njegoševe kapele koja je djelimično stradala 1916. godine od austrijskog bombardovanja. Njeni su ostaci oboreni u jezerce ispod lovćenskog vrha. Tako je zauvijek nestala mogucnost njenog obnavljanja. Tada je, prvi put, Aleksandar oskrnavio vrh Lovćena, na kojem je, za potrebe izgrdnje Aleksandrove zadužbine, otvoren čitavi kamenolom. Sustina je u ovome – Aleksandrova kapela je bila i ostala simbol sloma bivse crnogorske države. Kapela je simbol prevage dinastijeKaradjordjevića nad dinastijom Petrovica, simbol uništenja viševjekovne autokefalnosti Crnogorske crkve, simbol nacionalne obespravljenosti Crnogoraca u tadasnjoj Jugoslaviji. Militantni pravoslavni fundamentalisti nikako ne mogu da se pomire sa činjenicom da jedan katolik (Meštrovic) podiže veličanstveni spomenik pravoslavnom vladici na Lovcenu. Oni i danas, sa predlozima da se ruši Meštrovic, ne brinu brigu za ostatke Njegoševe kapele, vec takvim inicijativima četnicki i paračetnicki krugovi u okviru Srpske pravoslavne crkve hoce da vrate svoj simbol na vrh Lovcena. Mozda to i urade, kad Crnogoraca više ne bude. Sve dok postojimo to je neizvodljivo!

Stav: Govorite o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, no u javnosti je, čini se, dominantno mišljenje da ta crkva nikad nije bila samostalna?

Perović: Crnogorska autokefalna crkva je neodvojiv dio bića crnogorskog naroda, ali i najoriginalniji izraz života našeg naroda u vjekovima slobodnoj Crnoj Gori. Od ukidanja Pećke patrijaršije, 1766. godine, naša crkva je stekla i juridističko-kanonsku autokefalnost. Priznao je Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve, a priznala je i “prva medju jednakima” Vaseljenska carigradska patrijaršija. Priznaju samostalnost Crnogorskoj crkvi i svi ozbiljni srpski naučnici koji se bave ovim pitanjima. Samostalnost je ukinuo 1920. godine regent Aleksandar. On ujedinjuje pravoslavne mitropolije i crnogorsku pravoslavnu crkvu i to naziva Srpskom pravoslavnom crkvom. Jasno, ta je crkva trebalo da obezbijedi propulzivnost velikosrpstva u svim pravoslavnim krajevima nove drzave.

Stav: A koliko danas crkva ima uticaja na politiku
?

Perović: LSCG je vise puta naglasio da je današnja Crnogorsko-primorska mitropolija militantna organizacija koja asimiluje Crnogorce, a u njenom posjedu nalazi se i veliki dio našeg kulturno-istorijskog nasljedja, nad kojim crnogorska država faktički nema nikakvu kontrolu niti uticaj, kao sto nema ni uticaja na izbor mitropolita. Doživjeli su tako Crnogorci da im sveti sinod SPC ne dozvoli izlaganje blaga iz crnogorskih manastira u jednom od najzahvalnijih izložbenih prostora u Jugoslaviji. Doživjeli su da im se u sred Manastira Svetog Petra Cetinjskog krampama razbijaju grobovi velikana: knjaza Danila Petrovica, velikog
vojvode Mirka Petrovica i uništavaju grobovi u kojoima su bili sahranjeni Sveti Petar Cetinjski, Njegos i knjaz Danilo. Grobove je oskrnavio jeromonah Cetinjskog manastira radi tobožnje pripreme za bolju “estetsku prezentaciju” pa su tako ovi sveti i originalni grobovi zamijenjeni mermernim sarkofazima. Doživjeli su Crnogorci da im sadasnji Nikanor, rodom negdje od Šibenika, u lice, sa stolice Svetog Petra,govori da su komunistička izmisljotina, a crnogorska drzavna vlast na to ne reaguje.Sve su to, valjda, dovoljni razlozi zbog kojih LSCG i otvara raspravu o autokealnost crnogorske crkve, jer je ona oblik nacionalnog suvereniteta.

Stav: Koliko tim narušavate sveto demokratsko pravilo o nemiješanju svetovne vlasti u crkvene poslove?

Perović: Da se Crkva nije umiješala u politiku tako drasticno, danas ni mi ne bi forsirali takva pitanja. Crnogorsko-primorska mitropolija odavno nije osloboditeljska crnogorska insitucija, što je bila kroz vjekove. Ta Crkva je danas asimilatorski velikosrpski mehanizam. Tako se u Cetinjskom manastiru vise ne
možete krstiti kao Crnogorac istocno-pravoslavne vjere, već iskljucivo kao Srbin, ili, u najboljem slucaju, kao Srbin iz Crne Gore. Pored toga što preimenuje Crnogorce, SPC je preimenovala i sve sakralne objekte na teritoriji naše republike u srpske. Za taj kulturni vandalizam mi optuzujemo i dosadašnju jednopartijsku vlast, koja se ponaša tako kao da vodi jednu erdevičku mjesnu zajednicu, a ne jedan desetovjekovni istorijski narod i njegovu drzavu.

Stav: Vi, danas, postavljate i pitanje legitimnosti i legalnosti odluke o ujedinjenju Crne Gore i Srbije, koja je donijeta na Podgorickoj skupštini 1918. godine
?

Perović: Podgoricka skupština i odluka o ujedinjenju je nelegalna i nelegitimna jer je donijeta pod prijetnjom srpskih bajoneta i uticajem trezora srpskih banaka. Veleizdajničkim činom Crnogorci su tada privedeni u novu jugoslovensku zajednicu.

Stav: Ne bi se moglo reći da su privedeni jer su Crnogorci bili za jugoslovensku zajednicu?

Perović: Ali ne i za svakakvu zajednicu. U Crnoj Gori nije bila niti jedna politicka grupa protiv ujedinjenja sa juznoslovenskim narodima, ali je bilo onih koji su se zalagali protiv aneksije Crne Gore od strane Srbije. Kobne posljedice tog cina mi osjecamo i danas.Ono što se desilo 1928. godine ne može se sagledati bez ucesća srpske vrhovne komande iz tog doba i njenog stvarnog stratega Nikole Pašica. Srpski pukovnik Petar Pesić je poslije rata priznao da je, po nalogu Nikole Pasića, doveo crnogorsku vojsku,
kojom je zapravo komandovao, do poraza, kako se Nikola Petrović ne bi pojavio kao konkurent Petru I oko jugoslovenskog prestola. Da se htjelo po svaku cijenu zauvijek obrašunati sa Crnom Gorom govori i podatak da je prva vlada Kraljevine SHS donijela odluku o iseljenju Crnogoraca u Makedoniju. Selidbu je spriječio snijeg i medjunarodne okolnosti. Podatak da napaćena i ratom opustošena Crna Gora doživljava i tako beskrupulozno poniženje da joj se otima 750 miliona ondasnjih zlatnih franaka, što ih je dobila na račun ratnih reparacija, te da se taj novac troši negdje drugo, a najvise u Srbiji, dok se ovdje faktički umiralo
od gladi, govori sam po sebi dovoljno o položaju Crne Gore u novoj državi i ne treba ga posebno komentarisati.

Stav: Ipak, primjedba koja se najčesće moze čuti na račun vase stranke je da vi vodite antisrpsku politiku?

Perović: Mi razlikujemo bratski srpski narod od onih koji na platformi velikosrpstva pokušavaju da instrumentalizuju tu koncepciju u Crnoj Gori, koja je u prošlosti, bila pogubna ne samo za crnogorski, vec i za srpski narod. Pogledajete samo šta se desilo u Jugoslaviji. Pogledajte kakvo je danas raspoloženje,
zbog takve politike, prema Srbiji u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu, Vojvodini, Bosni. Da li je iko od zapadnih političkih komentatora nasao lijepu riječ za politiku srpskog vožda? Sta se sve to dešava po Srbiji koja, iako mi je tesko u to da povjerujem, kao da gubi istorijsku šansu da se priključi Evropi.

Stav: Koliko smo do sada mogli čuti, Milosevic se, ipak, zalaže za Srbiju od Dragaša do Horgoša. Mozete li zamisliti sta bi se dogodilo sjutra, ako bi na čelu sjeverne republike dosao Vuk Draškovic, koji izgleda podržava onu koncepciju “od Bara do Subotice”?

Perović: Srbija od Bara do Subotice – to zaista ne mogu da zamislim. To je, jednostavno, ne samo teško izvodljivo, vec i nezamislivo.

Stav: Kakvom vam se čini ideja Narodne stranke, koja u slučaju raspada Jugoslavije predlaže stvaranje jedne nove drzave, federacije koju bi tvorile Crna Gora i Srbija?

Perović: Takav je koncept zaista u opticaju. Ta nova, treća Jugoslavija sastojala bi se, kako se eksplicite tamo navodi, od dvije srpske drzave – Srbije i Crne Gore. Iz takvog stajališta mogu se izvući dva zaključka – prvi: da u Crnoj Gori žive Srbi jer, logicno je da ime naroda odredjuje i ime države. Prema tome, ja bih u takvoj državi kao Crnogorac bio nacionalna manjina. Manjina u sopstvenoj kuci. Drugo: ako se već govori o
srpskom narodu i ovdje, što će jednom narodu, dakle srpskom, dvije države? Svjedoci smo ujedinjenja dvije Njemacke, istom cilju teže dvije Koreje, dva Jemena, dvije Irske.Kilibarda tobožnjom “federacijom” Crnogorce zeli prevesti zedne preko vode, radi “istorijskih zasluga” “poklanja” im sopstvenu
državu, koju su Crnogorci izborili svojom krvlju, znanjem, umijecem, kulturom tokom desetovjekovnog kontinuiteta. To je vrhunski cinizam. “Poklanja” nam se ono što nama inače pripada, što smo sami sagradili, zaradili i ostvarili. Ovi “darodavci” kao da govore: ako ne budete dobri državu čemo vam oduzeti
odmah, a kad se malo poigrate, svejedno, uzećemo vam je, samo malo kasnije.No, da se malo našalim, duhovni nastavljači Podgoričke skupštine, u odnosu na svoje prethodnike iz tih vremena, malo su “napredovali”. Jer, 1918. godine nije moglo biti ni govora o bilo kakvoj autonomiji dotadasnje suverene Kraljevine Crne Gore u Jugoslaviji. Ona je, jednostavno, zbrisana. Kilibarda nam danas “velikodušno” nudi autonomiju. Hvala mu lijepo na tom “poklonu”.

Stav: Kaka je vaš odnos prema Jugoslaviji i dilemi federacije – konfederacije?

Perović: Ta je dilema ispolitizovana. Tom se dilemom diskredituju one snage sto Jugoslaviju zamisljaju kao modernu tvorevinu koja je nastala radi zaštite i prosperiteta tih malih južnoslovenskih i balkanskih naroda koji su u njenom sastavu, a ne nikako radi nekakvih “viših interesa”, makar se oni zvali i “jugoslovenskim”, kojim bi se poništili i progutali narodi u okviru nase zajedničke zemlje. No, razgovor na ovu temu moći će se voditi na pravi način tek kada se sprovedu slobodni izbori u svim federalnim jedinicama, na nivou čitave zemelje. Legalna i legitimna rukovodstva imaju danas samo Slovenija i Hrvatska. A ostatak Jugoslavije ima problema sa elitama koje taj posao oko izbora, bez obzira na zaklinjanje, žele da odgode za sto kasnija vremena. Nasuprot tome, LSCG se zalaže za puni državni i nacionalni suverenitet, koji se mora uspostaviti nakon višestranačkih izbora. A ako se Jugoslaviji bude odlučila za konfederaciju mi
ćemo biti njen samostalan i ravnopravan dio.”


Responses

  1. Odavno nisam bio ovako uzbudjen! Intervju je fantastičan. Zamislite, Slavko Perović ga je dao 1990.godine! Sve je u njemu istina, ali i predvidjanje svega mračnoga što će se desiti i što se desilo. U intervjuu je sve gola istina i Slavko Perović će je, zajedno sa liberalima govoriti i boriti se za nju sve do dana današnjeg! Svaki narod bi bio presretan da ima jednog Slavka Perovića i LSCG, a nasuprot tome, Crna Gora i Crnogorci su ih ubili, tako oni misle, i svih dvadeset punih godina podržavaju i stoje iza zločina i laži koje dvadeset godina provodi u život Milo Djukanović i njegova banda! To su Crnogorci, na žalost i na njihovu tragediju.

    Juče ili prekjuče gledao sam na televiziji jednog bivšeg dugogodišnjeg liberala Gordana Stojovića povodom neke knjige koju je napisao o nekom Crnogorcu koji je živio u Americi. Znate li gdje je Stojović Gordan završio političku karijeru? Na poslaničkoj izdajničkoj listi užasnog izdajnika LSCG Krsta Pavićevića! I to su Crnogorci? I zamislite, u čitavoj emisiji Stojović nije ni pomenuo LSCG već je lagao kako su se devedesetih pojavili “pokreti” za nezavisnu Crnu Goru! I još je slagao kako je današnja mafijaška Crna Gora “slobodna država”, stid ga i sram bilo! Ali, on i njemu slični se ne stide, jer obraza nemaju, samo goli interes! Očigledno, Stojović se od strane mafije ponovo gura u “politički život”. Umjesto potrošenih trebaju im “novi” prezervativi!

  2. Ima li političara u Cg i šire , koji bi mogao da kaže ” s ponosom i radošću vam poklanjam na čitanje svoj intervju dat prije 21 godinu” , i da se ne zastidi ni jedne riječi iz tog intervjua , osim Slavka Perovića?

  3. Evo vam ogoljenog primjera kako uzivaoci plodova tudjeg rada u crnoj prosperioraju. Svojataju i prikazuju kao svoje sve sto drugi rade i sto su uradili.
    Oni su kao pcele idu sa cvijeta na cvijet i skidaju sto je najbolje. Tesko je sa takvima izaci na kraj.
    Sto se tice komunista, 1948. g. su pravi zbrisani sa lica zemlje. Posto su zavrsili sta je trebalo vise im nijesu bili potrebni.Od pravih komunista vise ni traga nema odavno.
    Ovo je vrijeme svakojakih lazi, prevara i obmana. Postoje samo ovce i vuci.

  4. …Brisanje iz crnogorske istorije fantasticnog LSCG i mene licno…
    Ovo nece moci i nece im proci. Ima nas dovoljno koji ce prikupljati gradju i ostaviti svjedocanstva I za vrijeme i generacije koje dolaze.
    Samo ovaj intervju je spomenik nadljudske nepokoljebljivosti, nesalomivosti i doslednosti.
    Oni ,drugi su toliko toga unakazili da su na svakom koraku i svakom svom robu ostavili nezibrisiv zig srama , bijede i jada.
    I sto je najbitnije – mi smo tu , koliko god nas ima na istom putu , primjer da se moze ostati svoj i dostojanstven i u najtezim vremenima. Vjecna luca!

  5. Intervju iz kojeg se mogu napisati desetine udzbenika. Fantasticno!!!

  6. Printovala sam intervju i jedva cekam da ga procitam. Tek sada sam naisla na ovaj blog i kao da je vrijeme stalo. Sjecam se žustre borbe za slobodu.. Svaka čast Slavko..
    Ne živim više u Crnoj Gori, ali pratim situaciju.

  7. Jednu stvar je moguce odraditi , a to je napraviti visesatni dokumentarni film o djelovanju Lscg-a i Slavku prije svega , postoji toliko kvalitetnog materijala Na Lscg you tube kanalu koji bi se mogao iskoristiti , uz recimo Slavkovo komentarisanje dogadjaja sa ove distance , izjave Vas nivinara poput Sonje Radosevic i drugih cistih preostalih osoba … Pa uz prisustvo odredjenog naratora (zasto da ne) koji bi citao najupecatljivije citate koje je Slavko pisao Na ovom blogu , a ima ih toliko da se najezi svaka dlaka … Sada Sam mozda nabacao toliko ideja , Ali neko kreativniji I tehnicki strucniji od mene bi mogao da projektuje neki slican dokumentarac , koji je jako neophodan napraviti zbog mladjih generacija i generacija koje slijede…

  8. Nikolase ne da je moguce nego se mora taj film napravit.Ja molim ljude koji imaju materijala ja preklinjem te ljude da se skupe da naprave film o izvoru o pocetku svih pocetaka o nevinom djetetu LSCG-U kojega krvnici Crne Gore bezdusno ubise gledajuci ga pravo u oci.A sad cak pokusavaju da izbrisu sjecanje o nevinom djetetu na pravdi boga mucki ubijenom LSCG-U.

  9. Ma kakav film. Serijal u najmanje 20 nastavaka , za svaku godinu po jedna epizoda. Ali ko bi to gledao , pored turskih sapunica , zvezda granda , farme , velikog brata i sličnih edukativnih i visokokvalitetnih programa.

  10. Nije bitno ko bi gledao … Bitno je da postoji… Pogotovo ako se uzme u obzir da je SLAVKO 20 Godina pod medijskim sankcijama u CG a I sire …Trude se svim sredstvima da ga ‘izbrisu’ Kao da nikada nije ni postojao ..takav jedan film bi rusio u temelje citav njihov projekat , obesmislio bi svu njihovu ‘pragmaticnost’ ( kako to ONI vole reci) i prikazao ih kao jednu obicnu mafijasko- fukarsku organizaciju ..

  11. Jedan od prioriteta treba da bude objavljivanje knjiga Slavkovih, a onda i film svakako. Sve izvore, dokumentaciju i filmove treba cuvati. Svanuce nad CG kad tad!A svanutoj CG ce to trebati ko ljeb!
    Predlazem moderatoru da za pocetak odmah otvori racun na koji cemo uplacivati sredstva za objavljivanje knjiga. Da nas o broju racuna i nacinu uplate obavijesti na blogu i ja garantujem da ce uplata biti.

  12. Odlazak sa političke scene
    CRNOGORSKI ZLOČINAC, KRIMINALAC I DIKATATOR PODNOSI OSTAVKU
    Autor: B.net

    Objavljeno: 20. December 2010. 14:12:40

    Preznojavanje je počelo
    Kako prenose agencije država u balkanskom regionu, pa i šire, Milo Đukanović koji je preko dvadeset godina premijer Crne Gore, u utorak (21.12.2010) podnosi ostavku.
    Đukanović će, kako se navodi, o toj odluci upoznati i članove Glavnog odbora stranke (DPS) na sjednici koja je zakazana za 17 sati.
    Očekuje se da će Đukanovića na mjestu premijera naslijediti potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić.
    Đukanović je šest puta bio na državničkim funkcijama – pet puta premijer i jednom predsjednik Crne Gore. Za predsjednika DPS-a izabran je u oktobru 1998. godine.
    Nakon pobjede koalicije za evropsku Crnu Goru, na parlamentarnim izborima održanim 20. oktobra 2002. godine, Đukanović je za predsjednika Vlade izabran 8. januara 2003. godine.
    Bio je lider Bloka za nezavisnu Crnu Goru. Pod njegovim vođstvom građani Crne Gore su na referendumu održanom 21. maja 2006. godine donijeli odluku o obnovi crnogorske nezavisnosti.
    Na izborima održanim 10. septembra 2006. godine Koalicija za Evropsku Crnu Goru osvojila je apsolutnu pobjedu, a Đukanović početkom oktobra te godine donosi odluku da se povuče sa najviših državnih funkcija.
    Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore od oktobra 2006. godine do 28. februara 2008. godine. Za predsjednika Vlade ponovo je izabran 29. februara 2008. godine.

    Tako izvještavaju agencije, koje naravno ne navode pravu istinu zašto crnogorski zločinac, diktator i vođa mafijaškog kartela podnosi ostavku. Isto kao da je to redaradi a ne da je već duže vrijeme pod pritiskom čelnika europskih i drugih međunarodnih institucija, da ovaj komunistički diktator sjaše sa trona na kojeg je prije dvije decenije uzjahao uz blagoslov balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i druge zločinačke bratije. Ova vijest već duže vrijeme čeka da se spovede u praksu, samo je bilo pitanje dana kada će se to dogoditi, i nakon toga da li će na premijersku poziciju biti smješten neki crnogorski jado koji se neće baviti svojim poslom, dok će Đukanović, i ovog puta, iz sjene vući sve važne konce, naravno u svojoj privatnoj državi.

    Crnogorski premijer, između ostaloga, kontrolira skoro sve medije u CG, ali izgleda i u okruženju, pa čak i u BiH u kojoj mu pišu hvalospjeve, te nije ni čudo što su svi skupa za šaku krvavih eura izostavili najvažniji dio njegove biografije.

    Zar nije nelogočno da se prešuti ratni period (1991-1995) i da se izostave činjenice da je Đukanović (uz Momira Bulatovića, Svetozara Marovića…), bio ključni poslušnik balkanskog zločinca Slobodana Miloševića? Državni vrh Srbije i Crne Gore organizirali su agresiju na Sloveniju i Hrvatsku (1991), a nakon toga slijedi najkrvaviji političko-vojni-pravoslavni zločinačko-genocidni pokret na međunarodno priznatu R.Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) kada je krenulo trijebljenje Bošnjaka. Spomenuto crnogorsko rukovodstvo svjesno je sa Srbijom krenulo u ratne pohode, nadajući se golemom ratnom plijenu i proširenju CG do Neretve…

    Zločinačko-genocidna srpsko-crnogorska banda

    Bulatović i Đukanović među rezervistima
    Zar u premijerovoj ratnoj biografiji ne bi trebalo da se nađe istina o crnogorskim rezervistima, policajcima, dobrovoljcima… koje je slao da žare i pale po „srpskom drevnom“ Dubrovniku (1991), sa kojima se ponosno slikao, te preko istočnih bh. gradova Trebinja, Bileće, Nevesinja, Mostara, Foče, Čajniča, Višegrada … Sarajeva, kada su mrki Crnogorci pomagali Karadžiću u razvoju „snajper turizma“ njeguševski ubijajući, proganjajući i istrebljujući „Turke“ i silujući „Turkinje“?…

    Pitamo se – ko ima hrabrosti i djelić ljudskosti da može da prešuti otpočinjanje agresorsko-genocidnog pohoda na BiH 1992. godine, kada je grupa izbjeglih Bošanjaka spašavajući živu glavu pokušala naći utočište na Crnogorskom primorju, kada, naglašavamo, crnogorski državni vrh preko MUP-a CG organizira hajku i hapšenje? U toj akciji je uhapšeno preko dvije stotine bh. državljana, dok je 83 lica bošnjačke nacionalnosti deportovano zloglasnom Srbo-Crnogorcu Radovanu Karadžiću. Osim što su deportovani ne zna se za daljnu sudbinu ni jednog od njih. Za ovaj crnogorski zločin (sa državne pozicije), najveću odgovornost snose Đukanović i Bulatović sa njihovom ratnom zločinačkom huntom. Đukanović više od osamnaest godina ispod premijerskog krvavog tepiha krije kosti stradalnika, dok istovremeno zamagljuje oči javnosti sa europejstvom… Da podsjetimo da je Bulatović na suđenju za deportaciju bh. izbjeglica svjedočio još u septembru 2007. kada je pred istražnim sudijom ustvrdio da čim je saznao da policija hapsi izbjeglice po Crnoj Gori od tadašnjeg premijera Mila Đukanovića zatražio da se deportacija obustavi. Dok je krajem septembra 2010. tražio da se oslobodi čuvanja državne tajne, da bi početkom novembra 2010. bio oslobođen čuvanja tajne. Iako se nakon toga očekivala senzacija na svjedočenju te da će konačno otkriti ključne krivce, među kojima je i sam, bivši crnogorski predsjednik je pred sudom 12. novembra 2010. rekao: ”ako je napravljena greška, onda je ona bila državna, a ne nikako pojedinačna”. Čujte sada, ako je napravljena greška?!? Tako se igraju sa bošnjačkim životima. Naravno nameće se pitanje, ko je tada bio na čelu države i ko je naredio hapšenje? Može li se desiti da predsjednik i premijer ne znaju šta radi ministarstvo policije i pravosuđa?! Ili pak da država sa porodicma žrtava vrši vansudsku nagodbu i isplatu odštete, a da crnogorski vrh iz tog vremena i nakon toga nije smješten na optuženičku klupu?

    I dalje, zar je moguće da je u Đukanovićevoj biografiji zaobiđeno hapšenje sandžačkih prvaka i SDA rukovodstva u CG, kada je sa premijerske fotelje u januaru i februaru 1994. godine naredio policijsku akciju „Lim“, kada je na pravdi Boga uhapšen 21 Bošnjak, koji su nakon brojnih tortura i zlostavljanja osuđeni na 87 godina robije? U januaru 2011. bit će punih 17 godina od te zločinačke policijske akcije a da niko iz vrha crnogorske države i policije nikada nije odgovarao!

    U biografiji se ne spominje njegova uloga kao člana Savjeta Vojske SRJ, a poznato je da se njegova riječ dobro slušala i poštovala kada je genocidna bratija Bošnjacima priređivala Srebrenice širom BiH…

    Ali i fenomen je u svemu navedenom podaništvo i zaborav određenog broja Bošnjaka u CG, BiH, ali i inozemstvu, a posebno bošnjačkih političara…. Zar ne čudi da ovog crnogorskog zločinca i mafijaša ključni medij kiti nagradama od „ličnosti godine“ do „ličnosti dana“, dok mu džukela i liku Zlaje u frebruaru 2010. dodjeljuje ni manje ni više nego Povelju počasnog člana Bošnjačkog instituta koji je uvakufio Adil beg Zulfikarpašić. Sramota!

    Zar sada ne čudi zašto je Tužba BiH vs. Srbija i CG pred MSP završila na način koji jeste? Ali to nam je dodatni razlog i ohrabrenje da niti jedan čestiti Bošnjak neće odustati u dokazivanju istine, sve u cilju postizanja pravde, kako bi svi zločinci bili procesuirani i kažnjeni na adekvatan način.

    Balkansko klupko sa Sanaderom je počelo da se odmotava. Nemojte se iznenaditi ako sljedeći bude Đukanović.

    Kako je u medijima govorio diktator:
    “Pobjeda” 22. oktobar 1991. godine:
    Đukanović: “Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”.

    Đukanović: “Ne može se mahati grančicama mira dotle dok se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom”.

    “Pobjeda” 3. oktobra 1991.godine:
    Đukanović: „Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov”.

    Đukanović: „Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike, kao što su oni, pobjeđivali tokom čitave istorije. Samo, ovog puta ćemo ih pobijediti i završiti zajednički život s njima, nadam se za sva vremena”!

    Đukanović: „Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori nas optužuju da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argument je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od strane hrvatske vojske”.

    Đukanović: „Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga”.

    Crnogorski premijer stopama bivšeg hrvatskog premijera Sanadera
    Đukanović: “Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije” (1992)

    Đukanović: “U posljednje dvije godine nijedna profesija nije doživjela sunovrat kao novinarska”, a “vlada je odoljela iskušenjima da se upusti u dnevno i primitivno polemisanje sa lažima i bezobrazlucima koje su autori iznosili” (1994).

    Đukanović: “Ja, niti bilo ko od nas u rukovodstvu, ne stidimo se reći da smo komunisti niti da želimo nastavljati izvornu komunističku ideju.” Zajednička država, govorio je, ima “slobodarski i antifašistički karakter zato što njihove vladajuće partije baštine četvrti, sedmi i trinaesti jul”. “Ljevičar sam u duši zato što bih volio da živim u državi socijalne pravde”.

    Đukanović: “Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam”

    „Politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije nudi Savez reformskih snaga Jugoslavije. Iza nevještih reformskih maski, lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene politike, nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih nacionalista, šačici suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržanu”.

    Đukanović: “Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom”.

    Đukanović: “Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet”.

    Đukanović: “Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička… I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe.” (NIN, 1990)

    Đukanović: “Naglašena briga za Crnu Goru samo je dimna zavjesa iza koje se krije mržnja prema uvijek ‘potencijalnom okupatoru’ – srpskom narodu.”

    Đukanović. “Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma.” (1991.)

    Đukanović: “Od svega najviše mrzim četnike, ustaše i stopostotne Crnogorce!”

    Đukanović: „Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”, Andrijevica 13. jul 1990.

    Pobjeda, 26.05.1998.godine ,
    Đukanović: “Zbog vjekovnih bratskih veza. Zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom.”

    Mjesec dana poslije…

    “Naša je primarna ideja da svoje ovakve ambiciozne planove realizujemo kroz našu zajedničku državu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja predstavlja i naš svjestan izbor i naš strateški interes. Mislimo da je lakše i bezbolnije, posebno na Balkanu, mijenjati promašenu politiku i njene aktere, nego granice”…

    Pripremio: Esad Krcić

  13. POŠTOVANI, OTVORITE, KLIKNITE I POGLEDAJTE NA “SLAVKOVI ZAPISI” NOVI TEKST SLAVKA PEROVIĆA!

    UŽIVAJTE! U PITANJU JE KOTORANKA VLASTA MANDIĆ!

  14. Da u Crnoj Gori ima casnih ljudi kao sto nema danas bi Slavkov dan bio
    pretrpan terminima susreta sa novinaraima i publicistima koji hoce istinu o
    onim teskim nesojlucima mila Djukanovica i casnim i sojskim ponasanjem i
    djelima LSCG i Slavka Perovica.Samo ovde kod ovakvog naroda za to nema
    interesovanja.

    Upravo njih izludjuju podsjecanja na ta vremena i posebno su razjareni
    postojanjem nezgodnih svjedoka u liku Slavka Perovica i nas liberala.Stetni
    i jadni mali zli ljudi sa puno pokradenog novca zive u svojim caurama sami
    sa sobom i svojim obozavaocima bjezeci od stvarnosti.Svaki dan im je dobit
    jer im ispred oci svitkaju slike lisica na Karadzicevim,Mladicevim i Hadzicevim
    rukama.Raduju se informaciji da se nakon Hadzicevog procesa gasi Haski
    tribunal.Moram ih razocarati i napomenuti da ratni zlocini ne zastarijevaju a i
    po konvencijama preuzima ih nacionalno zakonodavstvo.Takodje previdjaju
    da je i Sanader zivio sa slicnim fikcijama i ugodjajima.eto bogu hvala dosao
    je u svoju zemlju da osjeti ruku pravde.

    Mislim i pored mnogo rezervi koje imam na tajming i volju medjunarodne
    zajednice da ce slicna ruka pravde stici naseg sefa svega.

  15. Vratiću se na temu ovoga Slavkovog posta, a to je ovaj nevjerovatan intervju kojeg je dao 1990.-e!!! Toliko znanja, elokventnosti, energije, ljubavi nikada u novijoj istoriji nijedan Crnogorac nije ni približno pokazao, kao Slavko samo u ovom jednom jedinom intervjuu, i to sa svojih 35 godina. A da ne govorim o anticipiranju istine kao jedinog mogućeg puta za opstanak jednog malenog naroda kojem pripadamo! Sada, poslije 21 godine nakon ovoga intervjua, Slavko ni za zapetu nije promijenio stavove, jer njegovi stavovi – jesu ISTINA! I svi to znaju, svi se boje njegove istine, jer Slavkova istina nije oportuna, ona nije ‘različita u zavisnosti od tačke gledanja’, jer ona ne otvara zonu lova u mutnom, za što nam generacijama nastoje prodati pojam politike – njegova je istina nije ‘njegova’, ona je JEDINA KOJA POSTOJI, I KOJA JE JEDINO OD NJEGOVE STRANE BILA SAOPŠTENA OVOME NARODU, MOŽDA I VIJEKOVE UNAZAD! Zato ovaj intervju Slavko može dati i danas, mogao ga je dati i ’90.-e, ’98.-e, 2003.-e, ma bilo kad, kao što i danas isto govori ! I ko sad – čitajući ovo može, tj. ima prava da kaže – ‘nijesam znao’, a imao je Slavka i LSCG koji su 20 godina svu svoju snagu, pamet i ljubav, a u ramu od zlatne istine nudili ovome narodu?! Ko to može da kaže, da se nije moglo? Moglo se i te kako! Nije se htjelo! Ovaj narod je pustio da Đukanović zaigra svoj krvavi pljačkaški ples na zlatnim njivama koje je LSCG čelom preorao! Pustio je narod Zlikovca da još jednom podlo prevari, i gurne nas u novi ambis mafijaškoga grotla! Ali istina je i još nešto! Nije zlikovac Đukanović dobrovoljno svoje prljave noge stavio na ideje LSCGa i zaprljao ih do neprepoznatljivosti, a ne ne ne! Otimao se taj gad godinama da o Crnoj Gori i Crnogorcima ne progovori, i da nije Slavko sam, bez ikakve zaleđine, samo svojom kreacijom kroz LSCG otvorio pitanja iz ovog intervjua da se nikad ne zatvore, plesao bi Milo i dana danas na velikosrpskoj priči, kao i svi njegovi politički oci, kao što je i radio sve do 2001.-e! Dakle, tek kada je LSCG postao tas na vagi, Milo jedva pristaje na to da se referendum unese u sporazum o podršci vladi LSCGa, a onda, zamislite, potpisuje Beogradski sporazum! Provizorijum zvani SCG, na tri godine! Da nije potpisao to sa EU, nikada taj Mamlaz referendum održao ne bi (a još je i kasnio!), a sve se ovo nikada ne bi ni pomenulo da nije bilo LSCGa! E sad, nije Mamlaz od Mila u tu priču ušao dobrovoljno; ušao je jer su mu njegovi spin podlaci naložili da je to jedini put, viđeli su da je Slavko, uprkos udbi, parama, medijima i cjelokupnoj neprikosnovenoj moći državne fašisoidno-mafijaške mašine, pomjerio ovaj narod u smjer iz kojeg nema vraćanja! U sjećanje na sebe! Tu žilu Milo nije uspio prekinuti! Naravno, iskoristio je beskrajnu tupost, primitivizam, nesojstvo i pljačkaški duh ovoga naroda da njegovo postojanje svede na upravo pomenuti sopstveni duhovni profil, ali MORAO je zaigrati formalno na crnogorsku ‘priču’! Suštinski, i na samom referendumu se nadao da će ‘crnogorska stvar’ propasti! Prebrojao se za onih 2 500 glasova koji su pretegnuli preko 55%, projektovao je gad fifti-fifti pa da na tome vlada i pljačka neometano, želio je Gad ono što je formulisao kao ‘siva zona’, a zapravo radilo se kao o direktnom pokušaju krađe na štetu nezavisnosti Crne Gore! Zapravo, ne bi se on ‘prebrojao’, da je udba mogla, ukrala bi ona i 56 000 za zajedničku državu, kao što su onomad ukrali Narodnoj slozi, ali avaj, ovaj referendum je brojalo stotine Euovaca, jebi ga, i prošo, nije mogao da krade! E, pa kad nije uspjelo da bude ‘najmoralniji gubitnik i žrtva’, ajde da glumi ‘obnovitelja države’! Ali ipak, after all – sad je GO! I vide svi da je go! Još kalkulišu, mjere, boje ga se jadovi Crnogorci, uživaju u njegovim mrvicama! Ali, kad – tad… nema više ‘zloguke Srbije’ da ga ‘ometa’…Vjerujte, njegov izvjesan kraj leži u Slavkovoj istini! Sve su drugo zajebancije! I Milo to zna! Znao je Gad onog trenutka kad su mu njegovi savjetnici naredili da ako oće da ‘politički’ opstane, mora da se formalno prikloni independističkoj priči, bez obzira na udbašku mašinu na kojoj leži…znao je Zlikovac da je Slavko samo u tih 11 godina, samo do te do 2001., pomjerio brda…a da će se ta brda njemu, Zlikovcu i njegovom veltanšaungu, kao i njegovim sljedbenicima i nasljednicima kad- tad oburdati direktno na njihove ogavne tikve!!! E, sve ovo zajedno je moglo i trebalo već odavno imati jednostavan epilog, već smo mogli imati ono čemu se mi na ovome blogu nadamo – kraj sunovrata i nestajanja ove zemlje, njenih ljudi i resursa! Ali Crnogorci su podanici, jadovi, primitivci, samoživi bijednici koji ne haju za svoju đecu, žive od danas do sjutra, s ciljem da se gospodaru uvuku što dublje! A imali su LSCG i Slavka! Ono što je malo ko na svijetu imao! To su šanse koje se vjerovatno ne ponavljaju u istoriji jednoga naroda, jer postoji objektivna mogućnost da on u kaljuzi svoga nesojstva nestane…Ipak, trag i legacija Slavkova i LSCGa su neizbrisive, utisnute u duše hiljada, kao potencijalna nada i vječita prijetnja zlikovcima, vječita luča u tunelu, koja se može razbuktati u požar! Kad – tad! Ako ne s ovom generacijom robova, onda možda s nekom sljedećom – kmetova, ali KAD – TAD! Slavko je nadljudskim naporima i uprkos svemu uspio u samo 15 godina vratiti i sačuvati ime ove države i naroda, a da li će ovaj narod izabrati da makar u elementarnom obliku sačuva sebe, viđećemo! Zasad ne izgleda tako, već sasvim suprotno, ali opet suicid nije zabranjen, i nekome možete jednom prekitnuti konop oko vrata ili mu oteti tablete, ali ako je samoubica uporan – naći će način! Crnogorci su na tom samoubilačkom putu očito nepokolebljivi, a i spred sebe već 20 godina imaju polja slobode, patriotizma , poštenja i mira koje im je ovaj čovjek na čijem blogu pišemo – zasadio i poklonio iz čiste ljubavi! Kad će Crnogorci odlućiti da dignu pogled i ugledaju ih, i oće li uopšte – viđećemo! Uglavnom, ONA SU TU! TU SU JER MORAJU CVJETATI! A HOĆE LI IH KO GLEDATI I BRATI – ZA POLJA NIJE OD PRESUDNOG ZNAČAJA!

  16. Da dodam – uostalom, ne trebaju poljima goveda, ali svakom normalnom govedu treba polje i potok! Crnogorska goveda odbijaju da idu u polje, ona uživaju da pasu beton, a piju kanalizaciju! Koliko će izdržat da ne lipsaju – viđećemo!

  17. Nemojmo se ljudi zavarvati kad vas molim, i ti Slavko vrlo dobro znas da se narod i ne pita nista, a dje se i pita vise ni ne znam, vlast vrsi i vrsice onaj koga zapad podrzava, a to je za sada jos uvjek Milo i tako ce biti dok nas zapad ne dokusuri i do kraja ne opljacka, mislim da nije tesko u ovo doba moderno zbrojiti dva i dva, te se stvari vise ni ne kriju, sve se ubrzalo i postalo prilicno ocigledno. Sve i da se kojim cudom desi prevrat i ako on ne bi bio vodjen rukom USA, sto je apsolutno nemoguce, pa mi bi totalno nadrljali sve dok oni ponovo ne bi uspostavili konce u svojim rukama. I tada bi ponovo dosao neki mali Milo kome bi oni dozvolili da kraducka dok bi se oni nakradinjali i koristili nas za ko zna sto sve. Znam da i ti Slavko ovo znas i znam da mi n eces objaviti komentar ali nema veze.

  18. loci,
    Nije tačno to što govoriš.
    Prvo, nije tačno da ‘ne treba pokušavati, jer ionako nije moguće’, a drugo predstavljaš situaciju kao da se već desila(kažeš, parafraziram: ‘i da ovaj padne došao bi neko sličan’), direktno tako amnestirajući ovaj narod, kao da je razlog njegovog neotpora svijest o neizbježnoj propasti bilo kakvih promjena zbog svjetskih igrača! Da li ti stvarno misliš da je razlog u tome, a da bi se ovaj narod inače digao? Ili možda razlog leži u njihovoj podlosti i uživanju u ovome stanju, a sakrivanju – iza ‘ne može se’?
    Osim toga, postoje dvije veoma važne stvari, bez kojih bi ljudski rod još živio u pećinama: a to su znatiželja i želja za slobodom! Nije rečeno i nije izvjesno da jedan malecki narod, kao što je ovaj ne bi, da ima odluke u njemu uspio da se izvuče ispod zapadne šape, koju si tačno okvalifikovao. I bio bi pušten, jer mi nijesmo ni od presudnog strateškog, ni brojčano-tržišnog značaja, mi smo sada samo oni koji su pristali da budu šverceri droge i oružja za Zapad, mi smo oni koji to DOBROVOLJNO rade, koji su dobrovoljna ispostava svjetske mafije! Jesmo li to nekad odbili, jesmo li nekada na čelo države doveli Slavka, pa viđeli da se odbiti moglo?Nijesmo ni pokušali! A mnogo je izvjesnije da bi nas samo zaobišli i konstatovali da moraju naći nove lopove u Bosni ili Hrvatskoj, nego što bi, kako ti kažeš ‘nastao haos’! A što imamo sad? Kosmos? Stvari sa Zapadom danas jesu jasne, ali opravdanje za održavanje jednog ovakvog režima nikako ne može biti anticipiranje budućih kombinacija, i stoga zadržavanja statusa quo! Na kraju krajeva – istina je da uvijek u narodu leži odgovor – ili će se za slobodu borit ili neće, bez obzira na moguće rezultate, a tačno da kad borbe ima da su ti rezultati u konačnom uvijek pozitivniji nego negativniji, a što se tiče te ‘globalne slobode’ – boreći se protiv Mila, borimo se i za nju, i sve više naroda i pojedinaca shvata potrebu za tom borbom i ona postaje sve izvjesnija. Ona NIJE I NE SMIJE BITI SHVAĆENA kao unaprijed izgubljena, baš kao što npr. ni borba protiv moćnoga fašizma nije bila tako shvaćena, da jest – danas bi nam kukasti krst krasio zastave! Ne kažem da su NATO zastave koje prekrivaju Evropu danas mnogo ljepše, ali i mi njima trebamo reći – ovuda nećeš proći, baš kao što su to hiljade organizovano, ali i spontano rekle kukastom krstu! MI DANAS NEMAMO DRUGOG PUTA – NEGO PROTIV MILA I LAŽNOGA ZAPADA, A ZA SVOJU SLOBODU!

  19. Mikice, hvala na zaista sjajnoj analizi i tako jednostavnim i istinitim objasnjenjima.

  20. V.PETKOVIC-DIS
    NASI DANI
    OD PANDURA STVORILI SMO VELIKAŠE,
    DOSTOJANSTVA PODELIŠE IDIOTI,
    LOPOVI NAM IZRAĐUJU BOGATAŠE,
    MRAČNE DUŠE NAZVAŠE SE PATRIOTI.
    OD PANDURA STVORILI SMO VELIKAŠE.
    SVOJU MUDROST RASTOČISMO NA IZBORE,
    SVOJU HRABROST NA PODVALE I OBEDE,
    BUDUĆNOSTI ZATROVASMO SVE IZVORE,
    A PORAZE PROGLASISMO ZA POBEDE.
    SVOJU MUDROST RASTOČISMO NA IZBORE

  21. V.PETKOVIC-DIS
    NASI DANI
    POD SRAMOTOM ŽIVI NAŠE POKOLENJE,
    NE ČUJU SE NI PROTESTI NI JAUCI,
    POD SRAMOTOM ŽIVI NAŠE JAVNO MNENJE,
    NARAŠTAJI, KOJI SIŠU K’O PAUCI.
    POD SRAMOTOM ŽIVI NAŠE POKOLENJE.

  22. POŠTOVANI, IMATE NOVU PJESMU SLAVKA PEROVIĆA “O RIJECI” NA “SLAVKOVOJ NOVOJ POEZIJI”!

    KLIKNITE, UDJITE I UŽIVAJTE!

    POZDRAV!

  23. Mikice, nisam ni rekao da ne treba pokusavati, nego na sceni je jedno opste beznadje i globalno porobljavanje slobodnih dusa. Pa sam rekao da narod to vjerovarno i osjeca pa tako apaticno i reaguje. Da li narod bira ili ne Mila, to nije ni bitno, jer ja mislim da je to posao zapada. Sa druge strane ima i nesto u mentalitetu crnogorskog naroda koji voli i vecinom bezrezervno postuje vlast a pogotovo vodju. Kada bi sada neko preko noci maknuo Mila i zaposjeo njegovo mjesto ubrzo bi taj isti dobio dobio tu vrstu podrske i patoloske ljubavi puchanstva. To je tako sa Crnom Gorom. Onda je vrlo upitno koliko se ideja liberalizma uopste moze primiti i vrzmati po glavama Crnogoraca. Dalje na djelu je stravicna indoktrinacija svijesti naseg premodernog homobalkanikusa gdje Crnogorac sve sto je novo konzumira cini mi se brze no svi ostali u okruzenju. To je njemu nesto nalik modi, Versaci i dr. tako da ce ovaj progutati sve sto mu se sa te strane servira. To je vidljivo i kod uvodjenja komunizma, koji je za to vrijeme bio nov i moderan pokret. Oni su lako sa sebe skinuli tradiciju vezanu za cosjtvo i junastvo, za religiju i ubrzo poceli trijebiti brata, koze, a ostalu stoku zatvarati po crkvama, oni su potpuno i do kraja usli u taj pokret koji se istovremeno tu najbolje i primio i cini mi se najduze trajao. Danas je takodje vidljivo kako nasa vlast ubrazano primjenjuje sve vrijednosti zapada ne libeci se da pritom potpuno lomi, indoktrinira i cijepa svijest jednog poluzbunjenog Crnogorca dovodeci ga do toga da on sve te stvari konzumira kao da je casa mlijeka. I on to konzumira bez daha, do dna case, kao nekada chojsku rakiju😉
    Ne kazem da ne treba pokusavati, no ne mislim da moze biti nekog uspjeha bez sireg talasa koji bi krenuo sa globalnog nivoa. Tako se danasnji oprezni i proracunati crnogorac pokrece. Ima li tu mjesta libearalizmu, slobodnoj svijesti…ne znam.

  24. loci, ponovo postavljate pogresne “dijagnoze”. Onaj ko želi slobodu uvijek će je čuvati i boriti se za nju. Onaj ko je ne želi njemu i ne treba. U crnoj gori se o slobodi već dovoljno zna. Ona ne dolazi nikada sa zapada sa te strane se samo može očekivati ropstvo (najprije dužničko a onda svako drugo). Posebno je opasna “sloboda” o kojoj vi govorite da će vam je neko drugi donijeti i da će krenuti kao globalni fenomen. Ne zaboravite da je i 68-osmaški pokret zaobišao crnu goru.

    O tipu “slobode” kao nečem globalnom vam u crnoj gori govore i pišu upravo zapadno profilisani mediji i akteri tipa nezavisne vijesti, mansovci i sl. koji samo odrađuju prljavi posao za mafiju u cg a koja se hrani iz istog globalnog koša. Obratite pažnju čime se u crnoj gori simulira borba tako što vam mansovci preko vijesti crtaju nove mafijine mete u njihovim redovima. To je samo još veće stezanje ropstva i gušenje svih sloboda, koju akteri dobro naplaćuju svima u crnoj gori.

    Pristati na takvu igru je pogubno za onog ko bi se upustio u nju a da se ne uklapa u projekcije koju mafija (podržana zvaničnim zapadom direktnio ili indirektno) pravi. Jedini izlazak iz takvog ropstva je odlazak vani (ne zaboravite čim osjete malo vazduha iste one cg robove više cg ne interesuje već joj se podsmijevaju) ili izlazak na ulice. Par takvih pokušaja je bilo prije gašenja LSCG ako se sjećate još 2004.godine dok su još javnosti bile postavljani problemi koji su u srži ropstva većine stanovnica i stanovnika u cg. Nakon toga mansovci, vijesti i slični samo govore o krupnim probleimima (koji se uvijek na kraju riješe) a u suštini trivijalnostima dok se ključni i u iole normalnom svijetu gorući problemi, guraju pod tepih.

    Pozdravljam čitaoce bloga,

    Aleksandar Radulović .

  25. Ovi Blažo Davidović je početkom 2000-tih pisao takve bljuvotine o Slavku , Vesni Perović i drugim liberalima da je to za povratiti . Obično je imao kolumnu u Republici ali je pisao bolesne tekstove po Vijestima a pod pseudonimom i u CKL . Slavko je to vjerovatno zaboravio ili ga nije ni konstatovao . Davidović je bio oženjen kćerkom glumice Zdravke Krstulović i bila je u Nacionalu afera da je gole slike svoje žene prodavao po internetu .

  26. Radulovic je parcijalan.Rekao bih da smo mi u istocnom ropstvu,vjekovima mentalno a sad i prakticno, zato se i zapad tako irelevantno i odnosi prema nama.Zato je i 68-ma bila takva u CG.Kao veoma si pogodjen zbog toga….Razmisli malo o tome…a ruskinje bi mogli muvat i da im nismo poklonili aluminijski , zeljezaru i pola primorja.

    Otrgnimo se od Rusa i tih zabluda.Moram li opet ponovit jednu maksimu koju sam cuo od jednog naseg profesora ekonomije koji predaje na jednom americkom fakultetu…..Ja nisam upoznao Rusa kojeg bih opet pozeljeo da vidim….Jeli de….

    Moram reci da se ne osjecam gubitnik iako sam ostao privrzen svemu onome sto je simbolisao Slavko Perovic.To sto nisam i mnogi od nas nisu zakacili drzavne pare i polozje – pa to nije ni bio nas cilj.Moram li da napominjem da smo tada mogli da zakacimo samo polozaje na dubrovacko ratiste.Da nije bilo tog minimalnog bunta nasli bi se mi svi zajedno po Hrvatskoj i Bosni ekspresno …Vjerovatno bi imali jos po kojeg ratnog zlocinca da pridamo kao nas crnogorsko-srpski doprinos desavanjima po bivsoj Jugoslaviji…

    Ima jedan osjecaj koji mnogi vjerovatno pamte iz djetinjstva kao ja.Ljeto, vrucine…..ide se na more.Komsijska djeca se spremila, ful oprema za more, pali se auto i odlaze.Svi srecni…..A mi cekamo nesto, nije doso otac sa posla, razne peripetije, nikad da krenemo….Ili obrnuto.U svakom slucaju taj osjecaj.Znas da ces poc ali svaki sekund ti je kao godina….
    E tako sam se osjecao tih 90-tih godina kad se raspadala Jugoslavija.Svi drzave samo Crna Gora ceka li ceka.

    Profil tog soja neljudi – dupesovaca, slici onom Alienu iz istoimenog filma.Maksimalna eksploatacija i unistenje.Oni neznaju drugacije. Oni su iskoristili citav ciklus beogradskih privilegija, plata, stanova da bi se vremenom preorjentisali na iskoristavanje resursa i blagodati suverene drzave.Razni Kontici i tako dalje jos vucu repove gore.

    Ti zlotvori srozali su Crnu Goru i njene gradjane na nivo robova koji nisu sposobni umno a i materijalno da osmisle iole ozbiljan privredni projekat koji daje rezultate vec se samo bezvoljno vucaraju okolo za nista ili koju crkavicu za prezivljavanje…I neka…Za neke mi je bas i milo.

    Citamo u stampi a i nismo slijepi da ne vidimo sto se cini oko nas.Kakve su to milionske cifre pronevjere .Kad stvar dobije cifrovnene obrise – stvara se preduslov za obracun sa tim likovima.On ce neminovno doc.Mozda u pocetku kao medjusobni obracun…Sto sam pisao prije…Pobice se radi para.Pa poslije toga dolazi serif koji se obracunao sa korumpiranim djeliocem pravde i konacno pad bogatog zemljoposjednika i bankara.Ne treba vam Dostojevski….Dovoljno je da ste malo prelistali Teks Vilera i drugu literaturu.To je i Slavko rekao…Muka nu je hapsit i sudit….Stvarno je to dusa kad malo bolje razmislim….
    Nemoguce kod nas…..Bilo je nemoguce 90-te mnogo toga a vidji dje smo sad.Napominjem, da mladi lavici od ovih nasigh glavasa nece moci da iznesu toliko nasljedje i sve ce se to raspast kao kula od karata.Sto o tom periodu kaze Srdja Darmanovic.Nista.Taj period on ne percepira.

    A sto donosi zapad.Zapad bi donio pomake ka boljem na svim podrucjima kad bi pred njima stao neko iskren i pozitivan.Kad bi taj neko sredio stvari u svojoj kuci da budu ispravne nebi mogao niko da ga ucjenjuje i nebi se mogli praviti privatni dilovi na stetu drzave….Ima tamo raznih tipova.Kako to da se nasi upletu sa najgorima.Pa zato sto biraju po sebi.Rekli smo inace da zapad radi neke stvari koje nama sa zdravom pamecu nisu normalne ali zapad ima svoje mehanizme i svoj tempo.Mnogi sa zapada bi prigrlili nase bezakonje samo kad bi mogli.Znaci, tamo ipak postoji nesto sto to drzi manje vise na nekom visokom nivou i to treba uvazavati.Sto mi neznamo da se odnosimo sa njima na pravi nacin to je nas problem.
    Crna gora sve ceka da je neko oplodi….a zavrsava se da ne budem vulgaran…Zato….rad i samo rad.
    Kako kazu Albanci….Djikus pr veti…Svako za sebe….

  27. Dobar dan.

    Htio bih ovim putem (jer nemam drugog nacina) upitati gospodina Perovica da li bi pristao na jedan e-mail intervju koji bih objavio na svom blogu? Ja sam bloger iz Crne Gore i veoma me zanima glediste gospodina Perovica na nekoliko socio-politickih pitanja vezanih za CG.

    Moj e-mail, na koji me gospodin Perovic moze kontaktirati, je chair123can@gmail.com – u protivnom, molim moderatora da u narednom komentaru napise e-mail na koji bih mogao kontaktirati gospodina Perovica.

    Pozdrav.
    MNE

  28. Danas je smjenjena ljudska i novinarska splacina od branka vojicica. Bez obzira sto je vecina ovih koji su ga smjenili slicna njemu ipak treba zabiljeziti da je jefremova pudlica ocerana.

  29. Da je bio pudlica jeste , ali ovi što su ga potkupili nijesu ništa bolji karakteri . Simonović , pa onaj zadrigli skot iz Perpera , pa onaj šklempo iz CRNVO …ova baba iz neke NVO iz Nikšića što su joj u Skupštinu čitali biografiju kao kandidatu NVO u Savjet televizije a u biografiju napisala : član sam DPS od 1998 – hehehe , od kad su se reformisali znači .
    Vojičić je odavno proliv ali mislim da nije bio uvjek , sjećam se prvih godina rata i mislim da nije bio tada ovo što je postao kasnije . Što se Savjeta tiče , to je gomila govana tako da što se smjene tiče – udario junak na junaka .

  30. DOLJE KRIMINALNA DPS!!!
    DOLJE FUKARSKA SDP!!!
    SMRT MAFIJI U CRNOJ GORI!!!

  31. Izvinite sto ovako reagujem al sad sam vidio kad kazu “ne izjasnjavamo se dok ne donese glavni odbror……..” ili sta li vec…. o ljudi……… ne treba niko nikome a ne glavni odbor a ne samo to – neka bude sloboda – neka bude bar malo vise glasacke slobode…. ja sam se npr frapirao kad sam vidio – evo sad sabljarku uvatili kao trofej neki poslanik i srpski biznismen Miskovic…. ovi jos pricaju kako selektor KRAJNCAR ne moze da racuna na svih 11 igraca medju kojima je i Vucinic…………… pitam ja vas svi moji dobri ljudi – ali sviiii – do kad i dokle? ne zamjerite sto nisam obratio paznju o svim narkomanima i gladovateljima!!!!!!! TAMAN NEKA KREPAJU LISHE NEGLASACHA – NEKA MI BOG OPROSTI!!!!!!!!!!!!!!!!!! O JUNACKO NASE LEGLO……………………….. !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Categories

%d bloggers like this: