Poezija

SLAVKO PEROVIĆ

KANTARION

SAVREMENI STIHOVI

Urednik
Pavle Đonović

Recenzenti
Mladen Lompar
Sreten Perović


DIVLJE SMOKVE


GRADOVI

dok plaču

iz očiju im rastu

divlje

smokve


POGLED S PR
OZRA

tako su slabi

s kičmom-krošnjom opreza

na naj-o-bič-ni-joj

poledici


TV DNEVNIK
1

u 19,30

dođu u moju sobu

raskomadani

gladni

ubijeni

velike kravlje oči

dok u suzama

muve

koje liče

na zlatasti zapad

polažu pogana jaja

ugasim

napolju šeta radnička klasa

TV DNEVNIK 2

riječi

slažu u piramide

da bi u njima bili položeni

sa zlatnim

maskama

bogova

grle se jelenci kliještima

TV HRONIKA GLAVNOG GRADA

koliko samo folklora

na našoj jadnoj TV

oi cup op cup

op op op op

o o o

o o

o!

NEMA JE

na tržištu je gotovo i

trgovci ne prave rezerve

ne čujem nikog kako

viče

navali

narode

mašta

mašta

mašta

NOĆ

Crna ženska čarapa

briljantna
podvezica

Dodirujemo se

leđima

SAOBRAĆAJKA

Plavo trepteće svijetlo

otkida noći

teške

kristalne

vaze

lomeći ih

o

moje

čelo

Bljeskovi fleša

krupni

oniksi

na ogrlici

stare dame

kokošjeg

vrata

MOMCI VOLTERA HILA

ispričala mi je san:

kao neki vjetar

naišao

i

odnio sve ptice

pored nas

momci Voltera Hila

bahato

bahato

lome

PARK

Šuma se zove

park

Unutra su

klupe

spomenici

i

velike

korpe

za

smeće

KRAVA – TETRAPAK

Krava se zove

tetrapak

Električne

sisaljke

na

vimenima

glava

blokirana

položajem

boxa

Mrdni se mili

ako možeš

TAKO TRAMVAJI STARE

prolaze

i

kriomice

bešumno staju

velikim prozor-očima

registruju

kretanje

drugih

dok

ih

iznutra raznose

%d bloggers like this: