04.01.2011.g.

Prije svega želim da svim čitaocima moga bloga poželim svaku sreću, uspjeh i zdravlje u novoj godini! Srećno!

Upravo sam odgledao snimak intervjua Mila Đukanovića s jedne strane, i režimskog «novinara» s druge strane, Darka Šukovića.

Sa Šukovićem sam, prije nekoliko godina, imao intervju i pomeo ga kao režimskog «novinara», bila je to stvarno bruka, ne nikako moja, nego njegova. O Đukanoviću se zna što mislim, ali, vjerovali ili ne, za punih dvadeset godina mojeg političkog djelovanja u Crnoj Godini nikada mi nije pružena ili dozvoljena prilika da sjednem preko puta Đukanovića pred očima cjelokupne crnogorske javnosti. Naravno, pomeo bih ga, u to nema sumnje. Ovako, jedan preko puta drugoga sjeđeli su dva vrhunska obmanjivača i lažova i lagali crnogorsku javnost punih dva i po sata. Zaista, bilo je za gađenje i za preziranje.

Kao što se može naslutiti, a emisija je to potvrdila, pitanja «novinara» Šukovića bila su namještena za Đukanovića do zadnjeg slova. A Đukanović je na namještena pitanja odgovarao sjedeći u niskoj fotelji, ljuljajući se ramenima čas lijevo, čas desno i mašući svojim dlanovima te pružajući svoja stopala što duže u prostor, stopala na kojima su bile neke cipele koje su podsjećale na vještičje. Bilo je to užasno. A odgovori su mu bili čista laž, jer je emisija koncipirana tako da bude medijska odbrana lika i djela crnogorskog premijera, pa predsjednika, pa opet premijera, i tako u krug punih dvadeset godina. Iz te svoje funkcije na koju je zasjeo djelovanjem tajne Miloševićeve policije i ostao puih dvadeset godina, Đukanović, njegov brat Aco i njihova sestra, kao i nekolicina njegovih prijatelja i kumova nakrali su neviđen novac dovodeći Crnu Goru do prosjačkog štapa, a sve je rađeno upražnjavanjem takozvanog «tranzita» cigareta, pošteno rečeno šverca, kao i totlanom rasprodajom crnogorskog nacionalnog blaga!

Naravno, ni Đukanović ni Šuković, ni jednom jedinom riječju nijesu pomenuli mene lično ni Liberalni savez Crne Gore i pored toga što svaka ptica na grani zna da nam je Milo Đukanović ukrao dio političkog programa, onaj koji se odnosi na nezavisnost, ukrao ga je kao mnogo što-šta ostalog ne nikako da bi ga sproveo i od Crne Gore napravio demokratsku državu, nego zbog toga da bi od Crne Gore napravio svoj privatni posjed koji je u rukama njegove kriminalne klike, odnosno mafije, odnosno familije čiji je on šef, tu nema nikakve tajne i zaludu mu pranje, jer se istina ne može oprati, a ni sakriti.

Reklo bi se da Đukanović konačno odlazi, ali ovaj njegov «odlazak» treba posmatrati sa najvećim stepenom opreza, jer njegov «odlazak» treba vidjeti da slijedi tek poslije smrti Ričarda Holbruka koji je bio glavni američki diplomata na bivšem jugoslovenskom prostoru. Kad se razumije kakva je američka obavještajna služba i kojim se tehničkim i drugim savršenstvima služi postaje jasno da je ona najtješnje sarađivala sa bivšim udbinim organizacijama na čitavom prostoru i da najviđeniji kadrovi u svim bivšim jugoslovenskim republikama dolaze upravo iz udbinih organizacija koje su listom postale perfektno povezane balkanske mafije. Samo na osnovu ovog podatka lako se da zaključiti koja su se krvava sredstva slivale na ove ili one privatne i tajne račune onih «diplomata» koji su sa njima ne samo održavali pune kontakte nego i održavali rat čitavo vrijeme dok im je trebao, sve do potpisa stupidnog dejtnoskog sprazuma koji predstavlja ništa drugo nego novu tempiranu bombu na teritoriji BiH,bombu koja će eksplodoirati i ugroziti čitavi region tačno onda kad novi rat «diplomatama» bude trebao. Ovo vam je puna istina.

Bilo kako bilo Holbrukov odlazak prvi je osjetio Ivo Sanader, bivši hrvatski premijer, a suštinski tamošnja glava hrvatske mafijaške i korupcionaške hobotnice. Odmah za njim po glavi je dobio Hašim Tači čija je uloga ista u novoformiranoj državi Kosovo, a potom je Đukanoviću poručeno – sklanjaj se, i on se podlo sklonio sve do nivoa da ostaje šef DPS-a, a to znači i dalje glavna DPS osoba, jer postavljanje kreaturnog Lukšića za premijera ne znači ništa drugo nego postavljanje «novog» čovjek koji će poslušno izvršiti svako Đukanovićevo naređenje, eto tako vam izgleda Milov «odlazak». Naravno, sa najnovijim budvanskim hapšenjima, on se neće moći izvući, a u najvećoj opasnosti se nalazi Brano Mićunović, jer da bi spasio sebe, kompletnu kriminalnu strukturu Đukanović će morati da izvede pred domaće, ali i inostrane sudove. To je ono što u skoroj budućnosti čeka Đukanovića, ali je veliko pitanje kako će on lično proći u ovakvom zahvatu, jer se krimnalci sigurno neće pustit tako lako i shvatiće ovakav Đukanovićev čin ili činove kao golu izdaju.

Treći dio emisije bio je prava katastrofa. Naravno, nije bilo Šukovićevog pitanja ili konstatcije da su svi Đulanovićevi izbori pokradeni, da se golom siloM i golom kontrolom medija, te pomenutom krađom održao na vlasti, nije bilo ničega drugog osim totalne i lažne odbrane samog Đukanovića koji, eto, nije švercer nego mu je to namjestio Ratko Knežević zajedno sa pokojnim Pukanićem, Vilijam Montgomeri, bivši američki ambasador nije bio goli i bezočni lažov, nego pošteni čovjek od krvi i od mesa, a takođe je Đukanoviću namještena i ona zloglasna afera S.Č. Takođe, Stanko Subotić se pomenuo kao prijatelj, a u tom kontekstu se može pročitati i stav o teškom šverceru droge Šariću. Ni riječi nije bilo o totalno korumpiranom crnogorskom pravosuđu, naprotiv, po riječima Đukanovića trebalo je razmjeti da je ono, po svojim dometima, u rangu britanskog.

A «novinar» je bio gola zastida, da, tako je, Šuković!

Ovakva komedija i ovakva zastida, i ovakva bjesomučna laž može proći samo u Crnoj Gori.

A đe bi drugo no kod «poštenih i hrabrih» Crnogoraca!

B R U K A!