Počeh o Katinu, danas ću završiti, ali, priči o Zlu, kraja nema. Sve što više vremena prolazi, sve što više saznajem i spoznajem, slažem se sa mišlju nedavno preminulog francuskog filozofa Žana Bodrijara koji je sam sebi postavio pitanje – gdje je danas nestalo Zlo? – i na njega sam sebi odgovorio – Zlo je svuda, prosto, plivamo u njemu, svakodenvno.
Tako je oduvjek, od kad je Svijeta i Vijeka. Zlo je, vojničkim žargonom rečeno, redovno stanje. Dogodila se, međutim, i jedna revolucionarna novina. Nikad u istoriji veći broj mislećih ljudi nije bio svjestan ove činjenice i nikad se prema njoj nije odnosio sa više promišljene zapitanosti i dužne pažnje, tragajući za odgovorima, kao danas.
Zlo je uvijek brzo, hajdučko, bespogovorno, spremno na akciju. Primarno, iza svakog Zla, pa i onog najnepojmljivijeg, uvijek stoji motiv pljačke u svakom smislu te riječi, fizičkog posjedovanja nečega što ti ne pripada. Istorija dokazuje da Zlo ima neodoljivu potrebu da se prikrije iza Dobra ne bi li sa njim manipulisalo. Ima potrebu da se opravda, da nađe izgovor, obezbijedi alibi. U ovome vidimo dokaz njegove samosvijesti o nepodnošljivosti sopstvene ružnoće, gadosti, kao i dokaz da Zlo opaža Dobro, da ga vidi kao prepreku svojim namjerama. Ovo ne bi bilo moguće da se Dobro, poput nekog nerazvijenog sjemena što ga je vjetar razvijao na neko neplodno, krševito tlo, ne nalazi, nemoćno, i u srcu samoga Zla.
Ako zamislimo da postoji neki Sijač dobra, ako je ova Planeta njiva, onda je Sijač odlučio da zasije neplodno tlo. Devet stotina miliona ljudi u ovom trenutku je širom Planete ugroženo glađu. Polovina ljudske populacije živi sa manje od dva dolara dnevno. Ispitivanja zadnjih tri hiljde i četiri stotine godina svjetske istorije dokazuju da je Planeta bila bez rata, ukupno, tek oko dvjesta pedeset godina.
Nije li ova Planeta Pakao?
Prča o Staljinu i komunizmu, samo je jedan dio, poglavlje u nikad završenom, crnom romanu Zla, koje, u skladu sa vremenom, mijenja mode i forme. Na primjer, mnogi ozbiljni teoretičari, i ne samo oni, Globalizaciju i njene posljedice već vide kao novu manifestaciju ovog starog fenomena….
Dragulj koji je nenadano pao Staljinu šaka, postao njegova lična stvar, svojina, velika, ogromna, krvava igračka, bio je Sovjetski Savez sa svim njegovim milionskim dušama, sa svim njegovim narodima. Oko Staljina bila je klika korumpiranih komunističkom idejom, tek njih nekolicina. Staljin im je davao i određivao plate, poklanjao limuzine, vile, rezidencije, ljetovališta, lična obezbjeđenja, i najvažnije, položaje. U njegovim rukama bila je klika, u rukama klike bio je aparat, a u rukama aparta sudbina svakog pojedinca u Sovjetskom Savezu i sudbina zemlje u cjelini. Sliči li nam ovo na nešto? Borba za Komunizam, bio je savršen alibi. Totalna, faraonska moć .
Svi drugi su na traci, kako pojedinci, tako i čitavi narodi. Izračunali su ljudi da je Staljin otjerao u smrt, bez žrtava rata, oko 26 000 000 ljudi.
Zavirimo malo u njegovo krvavo knjigovodstvo, na primjer:
Januara 1930. Vjačeslav Molotov sačiniće plan o uništenju kulaka. Taj plan je milionske mase seljaka, poglavito u Ukrajini, žitnici Rusije i Evrope, podijelio u tri kategorije. Prvu treba odmah likvidirati, drugu treba strpati u logore, a treću deportovati. Ovaj plan je primijenjen na pet do sedam miliona ljudi. Samo je u 1931. oko milion i sedamsto hiljada ljudi iseljeno na sjever zemlje. Procjenjuje se da je do 1933. milion i sto hiljada domaćinstava (oko sedam miliona ljudi) u kolektivizaciji uzgubilo svoja imanja, polovina je od njih deportovana. Potpuno je uništeno oko tri miliona domaćinstava. Kolektivizacija će okončati sa blizu 15 miliona deportovanih, od kojih će polovina umrijeti u strašnim godinama gladi. Milioni su umirali kao muhe. Ne zaboravimo, boljševička revolucija je proklamovala kao jedan od ciljeva agrarnu reformu, Lenjin je vikao zemlja seljacima!
Sistem lagera služio je, izmešu ostalog, i za stvaranje robovske radne snage koja će raditi na velikim građevinskim i drugim projektima. Jedan od najužasnijih bio je izgradnja takozvanog Bjelomorskog kanala. Da bi se kako-tako, donekle razumjelo što se tamo odigralo, treba se podsjetiti da je Panamski kanal dugačak osamdeset kilometara građen uz upotrebu onada najsavremenije tehnologije i borbom za svaki ljudski život, preko dvadeset godina. Bjelomorski kanal je dugačak 227 kilometara, povezuje Sankt Petersburg (Lenjingrad) sa polarnim Bijelim morem. Uz upotrebu logorske, robovske radne snage, bez ikakve savremene tehnologije, na macu i špicu, izgrađen je za manje od d v i j e godine. Na hiljade ljudi umiralo je, smrzavajući se, svakog dana u najužasnijim uslovima polarne klime. Na kraju, kanal se pokazao promašenom investicijom.
Drugog jula 1937. Politbiro (Staljin i još nekolicina) naredio je mjesnim partijskim sekretarima da pohapse i postrijeljaju najneprijateljskije „antisovjetske elemente“. Politbiro će usvojiti naredbu br. 00447 koja je predviđala da već izumeđu 5. i 15. avgusta oblasti ove ogromne zemlje, dobiju unaprijed utvrđene kvote za hapšenje, strijeljanje i deportaciju. Istom naredbom predviđeno je da se porodice strijeljanih moraju deportovati u logore. Oko osam stotina hiljada je uhapšeno, blizu četiri stotine hiljada strijeljano, porodice deportovane. Osim toga, razbuktana je i nacionalna strast. Naredba 00485 određivala je, na primjer, likvidaciju „poljskih diverzantskih i špijunskih grupa“. Komunistička partija Poljske biće skoro uništena, svi Poljaci uklonjeni iz boljševičkog rukovodstva. Od ukupnog broja pohapšenih po ovom „osnovu“, njih trista pedest hiljada, bilo je sto četrnaest hiljada Poljaka. Ukupno je strijeljano oko dvjesta pedest hiljada ljudi, od čega sto deset hiljada Poljaka. Najnovije procjene govore da je te 1937. započeta „akcija“ u istoriji poznata kao „veliki teror“ koja je dovela do hapšenja milion i po osoba, a strijeljano ih je oko sedam stotina hiljada. Deportovano je i stosedamdeset hiljada Korejaca, satrti su Povološki Njemci, ali takođe i Kurdi, Tatari, Grci, Finci, Estonci, Letonci, Iranci, Kinezi. U satelitskoj Mongoliji NKVD je pobio skoro četiri posto ukupnog stanovništva… Takođe, stradao je vrh sovjetske vlasti: Uhapšeno je pet od petnaest članova Politbiroa, devedeset osam od sto trideset devet članova Centralnog komiteta i hiljadu sto osam od hiljadu devetsto šezdeset i šest delagata 17 Kongresa komunističke partije. Potpuno će biti fizički zbrisan komandni kadar Crvene armije, na hiljade i hiljade oficira, počev od maršala, generala pa…
Kako je izgledao Staljinov „radni“ dan? Na primjer, samo 12. Novembra 1938. on i Molotov potpisali su tri hiljade sto šezdeset sedam naredbi za srtrijeljanja… A dan njegovih saradnika? Reformator Hruščov lično će narediti stijeljanje pedeset pet hiljada sedamsto četrdeset i jednog partijskog rukovodioca, Ždanov će pohapsiti i pobiti šezdeset osam hiljada, Berija će pohapsiti blizu dvjesta sedamdeset hiljada od kojih će biti pobijeno blizu sto osamdeset hiljada. Razvijalo se pravo „malo“ udarničko takmičenje među njima, ko će više, ko će bolje… Istoričari vele da je sam Maljenkov odgovoran za smaknuće oko sto pedeset hiljada ljudi…
Staljin nije ubijao s reda, nastavio je Lenjinov posao fizičke likvidacije čitavih društvenih slojeva, u prvom redu onih koji nose duhovnost jednog naroda, a to su plemstvo, buržoazija, inteligencija, sveštenstvo, vjerujući, ali i seljaštvo kao tvrdokorni nosilac tradicionalne, narodne kulture i njenih vrijednosti. Ovaj „model“ komunističke „globalizacije“ izvezen je u sve komunističke zemlje, Staljinov Sovjetski Savez je „država majka“ svih komunističkih država.
Posljedice po sve narode koji su prošli komunizam, trajne su kao što su trajne posljedice najtežih fizičkih sakaćenja i psihičkih tortura provedenih na pojedincu…
Kada se broj žrtava Staljinovih čistki sabere sa ogormnim žrtvama rata i kada se razumije da je najveći broj nepojmljivih ruskih ratnih gubitaka bio proizvod kombinacije katastrofalno loših Staljinovih političkih procjena kombinovanih sa, do dolaska Žukova, potpuno amaterskim vođenjem rata, može se govoriti o genocidu i kulturocidu sprovedenom prvenstveno nad ruskim, ali i drugim narodima Sovjetskog Saveza…
Sagledavajući u ovom kontekstu nečuveni zločin u Katinskoj šumi, moglo bi se zaključiti da je sudbina Poljaka bila sitna, rutinska stvar, za ovu bandu krvoločnih masovnih ubica, odluka donesena uz votku, kavijar i ćaskanje…
Prije neku godinu organizovana je u Rusiji anketa o najvećoj ličnosti ruske istorije. Za „prsa“ je Staljina pobijedio car Nikolaj Drugi, a mnogi tvrde da je car u anketi „proguran“. Za današnju Rusiju, kumuinistički period njene istorije duboki je ponor u koji se mora zagledati kani li naći svoju dušu i tako uhvatiti budućnost…
Zvanični blog Slavka Perovića 
”pogledati u oci Zlo i reci mu, Zlo, ti si zlo!!”
recenica koju ste izgovorili u diskusiji kojoj je povod bio potpisivanje Beogradskog sporazuma 2002. godine, jedan od najboljih ako ne i najbolji Vas govor . Samo u toj recenici je objasnjena sustina borbe za slobodu kojoj svi mi treba da tezimo.
By: Sergej Peric on November 4, 2008
at 10:43
sinoc sam sa prijateljem razgovarao o prvoj temi,slazem se sa vama oko zla.
By: Milos on November 4, 2008
at 12:40
Veoma me obradovalo da ima neko od Crnogoraca sklon spekulativnom mišljenju tj korišćenu apstraktnih kategorija kakve etičke kategorije dobra i zla jesu.
Ako baš i nijesmo pristalice onoga rješenja đe protestanski bogobojažljiva majka negdje u vrh Montane svome sincu teenage godina uznemirujuće zbunjenom zbog antinomija sa dobrom i zlom, vrijednostima i nepravdom na ovome svijetu kaže: “But, God has special intentions with you?”, a prevedeno ne brini, sine, ima ko o tome da razmišlja, ti si samo sitna riba u ovom moru plavom, onda treba uzeti pa da valja pričitati Knjigu O Jovu dje se nikakve specijalne namjere ne spominju, no se vrši prezentacija Tvorevine i njenih čudesa. Neko bi rekao samoreklama. A to, Jovo, što si nagraisao ka žuti, što ćemo, bez toga nema ni ovoga Svijeta. Možeš li ti napravit bolji. Ne, no se pokri po ušima, a zato što niti jednom nijesi rekao ništa ružno o meni evo ti nanovo opet sve što si imao…ne ono staro opet, staro se ne vraća, no novo, isto je kao ono staro…
Patnja čini mi se proizilazi i iz toga što čovjek previše cijeni jedino ono što neosporno posjeduje a to je – život. Na tu kartu zlo i igra ovako uspješno kroz Istoriju.
Zato više cijenim ovaj drugi i konkretniji dio priče iako liči na običan popis u magacinu patnje. I Homerov popis brodova pred Trojom na početku Ilijade liči na magacionersku rabotu. No, šta nam bolje može opisati beskraj no dugačak i zamoran niz brojki na papiru. A pred beskrajem priznaćete ni ljudski život nije no prašina u oči.
By: Vladimir Kosić on November 5, 2008
at 14:52
A sad malo ‘hegelovsko-kantovskog’ idealističkog pristupa temi ‘dobro-zlo’, u apsolutnim kategorijama, kao jednom od mogucih objašnjenja, zapravo neobjašnjivih ljudskih poriva za npr. masovnim ubijanjem!
Gledajući na ovaj način, rekla bih da se iracionalna želja za fizičkim istrijebljivanjem miliona ljudi teško može racionalno objasniti ‘pljačkom i obezbjeđivanjem moći’ jer one nijesu direktna posljedica likvidciija, s obzirom na to da su one apsolutno izlišne u obimima u kojima se izvode, te je ostvarenje pomenutih ‘ciljeva’ redovno moguće i bez njih!
Te prema tome, ako je duh stvorio materiju (odnosno energija- po Hawkingu), a ne obrnuto (i filosofi i fizičari još nagađaju o tome, s realnom šansom da to nikada ne otkriju- sjetimo se posljednjeg velikog propalog eksperimenta s akceleratorom u Cernu, kojim se trebalo doći do tzv. ‘Božje čestice’ na subatomskom nivou), možda vječita borba ‘dorba i zla’ na duhovnom iliti energetskom nivou, ima prioritet u odnosu na praktične, fizičke manifestacije i objašnjenja istog! Prevedeno na filosofske, odnosno sociološke kategorije, Kinezi bi to definisali ravnotežom ‘jina i janga’, a npr. hrišćani – borbom sotone i Boga.
Ako stvari postavimo na ovaj način, pojednostavljena biblijska alegorijska sekvenca u kojoj se vrhovni anđeo Lucifer odmeće od Boga, može se naći i u autorovoj rečenici: ‘Ovo ne bi bilo moguće da se ‘Dobro, poput nekog nerazvijenog sjemena što ga je vjetar razvijao na neko neplodno, krševito tlo, ne nalazi, nemoćno, I u srcu samoga Zla.’
Dakle, što više čitami i saznajem o istoriji ljudskog društva (u kojem je želja za matrijalnim možda tek paravan za širenje dominacije Zla), sve češće nailazim na neobjašnjive pojave, koje se tradicionalno objašnjavaju nikada dovoljno definisanim racionalnim kategorijama.
Npr.- Zašto su ljudi često spremni da daju život za svoje ideje? (bez obzira na istorijski period, ili režim), Zašto su ljudi spremni da daju život za svoju teritoriju, ili zemlju sa koje potiču? Zašto većina ljudi ima usađen osjećaj za ‘pravdu i nepravdu’ na elementarnom nivou, pa makar pripadali i tzv necivilizovanim skupinama, ili paganskim društvima? Zašto taj poredak ‘pravda-nepravda’, opet neki u sebi suzbiju?Zašto kod nekih prevlada gramzivost i sujeta-da li zbog što, kako stari Rimljani rekoše, prilika stvara lopova, ili je ipak nešto dublje posrijedi? Da li se Zlo zaista može definisati kao skup fizičkih manifestacija u obliku pljačke, ubijanja, nasilja, ili je njegova suština mnogo neuhvatljivija? Čini mi se da svi osjećamo da je tako, inače bi neprihvatljivost Zla postala prihvatljiva samom svojom racionalizacijom i svođenjem na ljudske (tj.prihvatljive i objašnjive) osobine. S obzirom na to da se s autorom slažem po pitanju ‘objašnjavanja i opravdavanja’ iza kojeg Zlo pokušava da se sakrije, mora da onda njegova suština nije u datim ‘objašnjenjima i opravdanjima’, ali ni onome čega se ta ‘objašnjenja i opravdanja’ tiču -samo porijeklo Zla (zbog njegove stvarne specifične težine, nemjerljive ljudskim mjerilima koja teže Dobru) mora biti negdje na margini, ili sasvim izvan pomenutog! Da li je možda, svjetski alktuelno relativizovanje zla (zločina- kolektivnih i pojedinačnih, prihvatanje ‘novih’ moralnih društvenih kategorija koje potpuno ruše, tj, mijenjaju kategoriju ‘normalnog’- pod velom humanizacije, a, objektivno, u cilju sakrivanja lica Zla), dakle, pojava koju prepoznajemo pod pojmom ‘globalizacije’ – početak predominacije Zla? Da li je Zlo postalo predominatno prihvatljivo, kao ‘imanentna’ ljudska karakteristika, ili se, bez stvarnog uticaja ljudi (koji mu se predaju) širi zahvaljujući svojoj autohtonoj agresivnoj snazi? Da li, pored ignorisanja Zla, i iskrena nesvijest o Zlu često Zlu obezbjeđuje upravo njegove najčvršće pozicije? Da li se ono tako uvlači i u naizgled najbezazlenije pore života, a van stvarne kontrole ljudi? (film Đavolji advokat, npr. veoma zanimljivo tretira ovu temu, u kojem glavni akter nije svjesan Zla kojeg promoviše, a čak i kada ga (nakon niza najbrutalnih događaja) prepozna i iskreno i hrabro odbije (iako mu Ono nudi sva blaga svijeta), ono mu se ponovo uvuče na najbanalnijem, i za njega neprepoznatljivom nivou – ‘Sujeta’kaže na kraju đavo – ‘moj omiljeni porok!’
Sve ovo, naravno, ne znači da smo nemoćni! Svjesni Zla kao idealističke, ili materijalističke kategorije, svejedno – recept je uvijek isti- možemo se boriti protiv njega i umom i fizički, ali prethodni korak je uvijek presudan – treba ga, naravno, ‘pogledati u oči, i reći mu, Ti si Zlo!’ Bez toga smo zauvijek dio njega, htjeli mi to, ili ne!
A gospodinu Kosiću, i mnogima drugima, bez zajedljivosti, preporučujem da još jednom pročitaju Bibliju, i to s alogorijskim odmakom, ako je moguće – a bilo bi neophodno! ‘God has special intensions with you!’ i nije tako loš putokaz za zbunjenog tinejdžera, i svakako se ne bih složila da znači – ‘što ti je, tu ti je’! – naprotiv! Ne želim ovdje da posebno promovišem ‘biblijsko učenje’, ali to je zaista knjiga (ili bolje legacija) koja ima slojeva i slojeva, i mora joj se najozbiljnije prići, iako je ovo djelo (pitam se zašto- a pretpostavljam zbog stvarnih istina koje u njemu postoje!), sistemski i sistematski najizraubovanije i najbanalizovanije pisano djelo zapadne civilizacije (sitan detalj – pojam o Magdaleni kao prostitutki, koji je opšte prisutan u kolektivnoj svijesti, zapravo ne postoji u Bibliji – nju je Papa u IV vijeku okarakterisao kao takvu u svojim tumačenjima – u Bibliji se, naravno, pominju njeni grijesi, ali o prostituciji – ni riječi!) Poznato,a? Manipulacija i propaganda, vazda i na svakom mjestu, mi možda ne znamo zašto, ali Zlo vjerovatno zna!
By: hel on November 6, 2008
at 00:33
1. Gospodine Peroviću,
Pročitao sam tekst, od početka do kraja tek sad. Trebalo mi je par dana, da počnem, pa da stanem, obeshrabren činjenicama koje iznosite… Pogledati u tu jamu ljudkse zlobe i u njoj pogledati samom Zlu u oči zaista je veliki poziv za svakoga ko pretenduje da misli. Uz to, sačuvati svoje srce gorčine, prepustiti sud Tvorcu, a u sebi zadržati samilost i saosjećanje, a prije svega poniznost, još je, čini mi se, teži cilj.
U svakom slučaju, tekst navodi na razmišljanja koja već odavno imam, o globačizaciji i imperijalizmu i podudaranja tih tendencija sa onim na čijoj su negaciji navodno nastale (komunizam, fašizam, diktatura…). Sve više sam siguran da su sistemi vladanja kojih smo odavno svjesni u CG, kroz medijski mrak i projektovanu opoziciju, zapravo kopije onoga što se odavno nalazi u onom svijetu kom smo nekad naivno težili, prije svega u Americi. Onda se pitam đe je zapravo sloboda, kao pitanje suprotno onome koje ste citirali na početku. Da li i ona sama leži kao ono malo žita koje je sve više prožeto kukoljem, a koje sijač ne smije da počupa, da ne bi povrijedio koju krhku stabljiku. Svjetovi se danas razlikuju po materijalnom bogatsvtu, a duhovno su jako bliski. Čak i onaj sjeverno-evropski (Skandinavija, Holandija) koji se često prikazuje kao ideal slobode, zapravo je davno izumrli leš kojeg pokrivaju slojevi materijalizma, pohlepe i kolektivne nesvijesti.
2. Vladimire,
Poručio bih ti, takođe, da Bibliji pristupiš ozbiljnije. Ako nešto ne razumiješ, ne moraš ni da karikiraš. Knjiga o Jovu je mnogo više od onoga što si ti napisao o njoj, ona je vjekovima kamen spoticanja za mnoge i mjesto na kome se lome teološke škole. Majčinska briga “na vrhu Montane”, takođe, nije manje vrijedna nego što je na bilo kom drugom kraju svijeta. Sjetih se Andrića i Nemira i “teške suze tvoje na Božijem dlanu”…
3. hel,
Sjajne opservacije. Očigledno je da su zle tendencije u ljudima uvijek veće od njih samih. Moć i bogatstva kojih se dokopaju žive mnogo duže od njih, isto kao što mnogo duže od njihovih života traje krik nevinih koji su za sobom ostavili, isto kao što ono što ih je vodilo nastavlja da živi, eventualno mijenjajući oblike.
Današnja civilizacija ima dostupnih informacija za svakog pojedinca više nego što je samo par stotina godina ranije bilo dostupno najužim vladajućim krugovima. Međutim, interesovanje za znanjem, ono iskonsko koje je čovjeka uvijek pokretalo i činilo da napreduje, sve je manje. Sa 25 godina se i dalje slobodno vrijeme uludo gubi na igricama, sa 27 se čita Harry Potter, gledaju se zaglupljujući programi na televiziji… Eventualno se ponešto nauči u instant obrazovnim programima na History ili Discovery, a ono što instant dođe, instant i ode. Suština stvari ostaje netaknuta. Generalizuje se (ja bih prije rekao banalizuje) ne samo zločin, nego i sve drugo, sve ono što čovjeka čini posebnim u svoj kreaciji Božijoj, a čovjek ulaže u samo jedno – svoju karijeru koja mu donosi materijanu sigurnost i udoban život. A udoban život može da ima i kokoška, plemenitu dušu i osjećaj za dobro, može da ima samo čovjek.
Sve ovo govori da današnje čovječanstvo živi u ropstvu, čvršćem nego ikad, s tim što je to ropstvo po prvi put svojevoljno prihvaćeno. Slobode ima samo zbog toga što je interesovanje za nju malo i što tih 3 ili 4% zainteresovanih ne mogu ništa da promijene. Time je ova današnja diktatura najefikasnija i najsigurnija od svih do sada.
Što se tiče poslednjeg dijela Vašeg komentara i pitanja zašto je Biblija napisana tako kako jeste, na to pitanje odgovara sam apostol Pavle u svojim poslanicama, govoreći da se radi o premudrosti Božijoj koja je sakrivena od mudrih i pametnih a otkrivena prostima. Obratite pažnju da ovo dvoje ne isključuje jedno drugo, tj. da Pavle svoje obrazovanje ne doživljava kao prepreku, ali isto tako ga ne smatra potrebnom kvalifikacijom da bi se razumjela pitanja duha. Kao kvalifikaciju on postavlja čistoću srca i pokajanje, koje podjednako može da ima i ribar (Petar) i filozof (Pavle).
By: Intet Glemt on November 6, 2008
at 14:30
Hel,
Zašto još jednom? I zašto bi to bilo neophodno, u slučaju da je moguće, naravno?
Intent
Zašto ozbiljno? I šta podrazumjevaš pod ozbiljno?
By: Vladimir Kosić on November 6, 2008
at 17:32
Spoznali su crnogorci Zlo u svim oblicima za samo 18 godina….da se kod nas sprovede anketa milo bi pobjedio Njegosa..za prsa ali bi ga pobijedio…jer on je Zlo a kod nas Zlo uvijek pobijedi… Najvece zlo je potrebno za nadcovjekovo najvce dobro… Snage treba koje nemamo da bi ovo prebrodili..
Ave Slavko, morituri te salutant!
By: NIKŠIĆANIN on November 6, 2008
at 18:00
I opet se nadjoh u situaciji da se potpuno slazem… i da prepoznajem jadno poistovjecivanje naseg naroda s njima u najgorim stanjima (ne)svijesti. Sta je to? Sta (ili sto :)) nas gura na dno? Moj zakljucak je: nedostatak kontakta sa spoljnim svijetom, malodusnost, jadjenje… nesto jadno i nikakvo
By: Dejan on November 6, 2008
at 22:54
Vazda je u svakom čeljadetu bilo i dobra i zla, ali su društva opstajala i balans je bio na strani dobra. Danas, đeca odrastaju uz ZLO. Ona se obrazuju da budu ZLA. namjerno i nenamjerno…
ZLO je svuda oko nas. GLOBALIZACIJA stvara novu klasu ljudi koja je otuđena, izgubljena i teži da preživi ne mareći za moral, slobodu i pravdu.
Jedni se na vrhu bore za vlast, pozicije i moć. Drugi se na dnu bore da prežive, iznalažeći razne načine, dodvoravajući se moćnima i radeći za njih, ili pokušavajući da od njih otmu.
Zajedničko i u jednima i u drugima je- ZLO.
Za sve veći broj ljudi, moral, sloboda i pravda kao životne kategorije, ne postoje.
Svijet se mijenja, a ti?
By: EuroLiberal on November 7, 2008
at 01:39
Sad kad svi znamo dijagnozu pitam što je lijek?I ima li ga?Ako svi budemo filozofirali,kukali i jaokali za nama samima svanuće nam na Kukovo ljeto!Kod nas je najveći problem što nema javne scene,što ga niko ne mrči o problemima,što se niko ne druži sa razumom,a svi su pametni.Munje.Posebno oni što su se “snašli”,od te pameti se ne može živjeti.Sve to ljudi moji treba demistifikovati i već jednom reći ono što svi vidimo:”Car je go”!Jedini od nas koji je to govorio je danas u inostranstvu,gleda filmove među Česima i stidi se,ponovo i u naše ime.Možda je ta Slavkova sudbina dio našeg sveukupnog zla o kome i on piše.
By: monte on November 7, 2008
at 11:13
Evo,
pošto ne dobih odgovora na moja četiri pitanja od dvije osobe koje se kriju iza imena Hel i Intet, prijestih je da možda pitam previše, te da bih to sveo na mjeru, evo jednog jedino pitanja:
Šta vama smeta u mojem komentaru?
E sad, za potrebe ovoga kometara, kako sam učinio sa pitanjima tako ću učiniti i sa vama dvoma te ću vas tretitati kao jednu osobu koju ću nazvati Intet Hel, jer dakako oboma smeta jedna te ista stvar kod mene a to je, obratite pažnju, MODUS.
Znate kao što postoji modus vivendi, način života, tako isto ima i modus čitanja i način razumjevanja pročitanog.
To što neko ne voli nečiji modus bilo čega, to je stvar UKUSA, i tu ljudi mogu da se čupaju za kosu ali pomirit stvari neće nikada. I to što Intet Hel ima neki svoj MODUS čitanja to može da mi smeta to može da me nervira ali pored sveg svog jada ja neću imati prava, PRAVA, po ženevskoj konvenciji, da nekom kažem promjeni svoj MODUS, a da ovaj iskreno i sa pravom ne pita ZAŠTO?
E obratite pažnju zašto Intet Hel želi da ja promjenim pažnju, on to želi jer:
1. nijesam dovoljno puta pročitao Bibliju
Intete Hel u ovom cilju bez pretenzija kako kaže preporučuje i to ne samo meni, jer valjda nijesam jedini da to uradim još jednoj. A ja imam pravo da pitam mora li cijela? I da li možda treba na glas ili može tiho? Mora li pred čitavim odjeljenjem ili može kući sam?
2. nijesam pročitao Bibliju sa “alegorisjkim odmakom” a to je kako tvrdi Intete Glem neophodno tako.
Ja se samo pitam da li je baš i upravo tako neophodno. I da li odmak mora biti baš alegorijski ili može neki drugi u zamjenu za ovaj. I na kraju da li umjesto domaka mogu da prilikom čitanja upotrijebim pomak. Pitam se da li uz čitanje ide kajmak i umak zajedno.
3. nijesam Bibliji pristupio ozbiljno
Prirodno je da pitam šta znači na ovakvom mjestu ozbiljno i nudim Intet Helu tri odgovora:
a) namršten
b)znojavih ruka
c)isto kao Intet Hel
4. nijesam razumio priču o Jovu iz iste knjige
Pitam da li to znači sa da nijesam koristio alegorijski odmak?
5. karikirao sam priču o Jovu
E za ovo moram lupit ako ne čelom a ono šakom od sto, i reći NIJE TAČNO! Karikatura je crtež a ja se još nijesam bavio ovom vještinom na Biblijske teme. Ali bih mogao početi ali ako Intet Hel dozvoli prvo njega da nacrtam u pomenutom stilu.
6. nijesam shvatio da je knjiga o Jovu mnogo više od onoga što sam ja rekao o njoj.
Da li u zamjenu mogu ponuditi sopstveno shvatanje po kome se ovo što sam rekao povodom te knjige
ne odnosi samo na tu knjigu, jer kad sam rekao: “Jovo, nagraisao si kao žuti!” ja sam pomalo mislio i na nekog Jova Petričevića iz Nikšića, te ispada da je ono što sam rekao u komentaru mnogo više od Knjige o Jovu.
7. opšte nijesam znao da se teološke škole lome zbog Knjige o Jovu.
Ne znam za teološke škole ali moju srednju školu u Nikšiću su huligani čitavu slomili i na kraju zapalili. Nijesam niti sam mogao da ih pitam da li je to zbog Knige o Jovu ali posle ovoga što Intet Hel reče, sve mi se čini da to ima neke veze sa njom.
By: Vladimir Kosić on November 7, 2008
at 16:03
A da se vratis Slavko?
By: sasa on November 7, 2008
at 20:46
Moja namjera nije bila da kod Vas Kosiću izazovem ovakvu reakciju, niti da se narugam ‘vašem čitanju’, već samo da naglasim opšte prisutnu potrebu da se ovaj ‘temelj’ Zapadne civilizacije, odnosno formalno-neformalni temelj našeg pogleda na svijet (ja ovdje mislim prvenstveno na Novi zavjet), kojeg dijelimo u hrišćanskom svijetu, a koji je postao predominantno pansvjetski- treba detaljno i duboko čitati-upravo zbog njegove kompleksnosti i, naravno, apsolutno alegorijske forme (bez obzira na eventualnu istorijsku utemeljenost).
Što se tiče knjige o Jovu, tj. Starog zavjeta, koji na neki način predstavlja istorijsku prethodnicu Novog, ali ne I njegovu filosofsku osnovu (čak šta više- ova dva Zavjeta su umnogome različiti, ponekad I suprotstavljeni- kada se to tiče njihovog duha I poruke, pa je tako prvi dio Biblije, između ostalog, prvenstveno vezan za istoriju i filozofiju judaizma, a drugi za hrićanstvo, iako, s tačke gledišta hrišćana- jedan bez drugog opet ne mogu stajati, ali što se tiče Jevreja, oni, kao što je poznato, čitaju isključivo Stari zavjet,I u njega vjeruju, dok ne prihvataju Novi.), ne možemo mu prići na istovjetan način, jer Biblija kao skup istorijsko-filosofskih legacija nije homogen dokument.
Dakle, kada se to tiče Starog zavjeta, neprikosnovenih Deset zapovjesti, ili priča o ‘sinu razmentnom’ protežu se po svojoj poruci i u Novi, ali npr. metodologija ‘zločina I kazne’ značajno se razlikuju u ove dvije Knjige (s izuzetkom Jovanove Apokalipse – koja po duhu asocira na Stari zavjet, I koja je uostalom naknadno dodato novozavjetno jevanđelje – suštinski prilično nevezano za Hristovo učenje, a ni ostala tri jevanđelja). Takođe postoje I apokrifna jevanđelja(po Mariji, tj.Magdaleni, i Judi; nijesam sigurna, ali mislim da ih nema više?) koja nikada nijesu postala zvanično prihvaćena od strane Crkve.
Sve ovo nabrajam, ne da bih pametovala, nego da bih naglasila raznolikost I raznorodnost Biblije kao spisa.
Ako, pak, gledamo na zvanično prihvaćena hrišćanska novozavjetna četiri jevanđelja I Pavlove poslanice (opet – tri gotovo identična, a četvrto, Jovanovo jevanđelje- značajno drugačije), kao na najuži civilizacijsko-kulturološki putokaz ili okvir savremenog svijeta, onda ih svakako ne možemo gledati isključivo kao realističke ili naturalističke istorijske priče (iako mnoge Crkve, ili sekte upravo tako čitaju Bibliju, smatrajući da ju je lično Bog pisao!), već kao priče o ljudskoj prirodi, ljubavi, zlu I dobru, naravno, na nivou kategorija – koje ni izbliza nijesu tako jednostavno postavljene, kao što ste vi u svom postu interpretirali. Zato sam prosto apelovala da se malo dublje pozabavimo I ovim Spisom, koji je priznaćete Vladimire, I dan danas predmet analiza najvećih istoriografskih, filosofskih I socioloških umova.
Podvojenost ljudske prirode, Zlo I Dobro u čovjeku, čovjekova slabost, borba sa Zlom, oprost I pokora, pokajanje I krivica – kojima se na neki način svi bavimo na ovom blogu, jesu lajt motivi Biblije, pa je ona stoga I na ovom mjestu vrlo intrigantna kao bogata socio-psihološka izložba ljudskog I božanskog- ili đavoljeg u ljudima- pa, kako god ko to shvatio. Na nama je da pokušamo da je shvatimo, ili bar se njome poslužimo kao ugaonim kamenom. Naravno, I ne moramo – sve zavisi od toga kako smo je pročitali, I jesmo li što u njoj našli! Ja jesam!
A Intent,
vjerovatno me nijeste shvatili, kada se to tiče mog posljednjeg pasusa u prethodnom postu – nijesam se ja pitala ‘zašto je Biblija napisana tako kako jeste’ (što, doduše, i jeste jedno od intrigantnih pitanja), već sam postavila retoričko pitanje koje se tiče manipulacije Istom (npr. papa koji posredno mijenja Njen sadržaj kroz tumačenje lika Marije Magdelene), te dodala da smatram da su slične manipulacije stoljećima zamagljivale Njen stvarni sadržaj možda upravo zbog istina koje ona sadrži.
By: hel on November 8, 2008
at 01:19
I još malo o fenomenologiji Zla! Dešavalo se svima,vjerovatno, u ovim našim posljednjim ratnim godinama, da u ljudima koje smo poznavali I na njih gledali kao sasvim normalne I prosječne članove društva (komšije, poznanike, profesore…) odjednom prepoznamo I osjetimo Zlo u svoj njegovoj silini! Kako I otkud? Gdje se krilo? Da li je zaista negdje, skriveno, čučalo, ili ih je odjednom zaposjelo? Da li ono ima plodno tlo kod manje obrazovanih I manje inteligentnih, pa se prvenstveno kod njih aktiviralo? Ne bih rekla! (dobro mjesto da se sjetimo Pavlovih poslanica; ili u suprotnom smislu – niza hajdelberških profesora!). Da li se opet, jeftinom psihoanalizom aktivacija zla u ‘povoljnim’ uslovima, može objasniti ličnim frustracijama I kompleksima? Ne bih rekla- suviše jednostavno za nešto tako ‘grandiozno’ I moćno! Zašto uostalom, u ljudskoj prirodi postoji ikakva podjela na Dobro I Zlo, zašto, naprosto, nije sve relativno? Šta to ljude gura da se opredijele za jedno ili drugo? Da li je to kod jednih tek solidarnost, humanizam I bolećivost, a kod drugih gramzivost I želja za moći? Opet previše jednostavno I ograničeno na banalna ljudska mjerila, I time, rekla bih, nedostatno! Da li je Dobro ograničeno isključivo na ono što se tiče konkretnog u ljudskoj zajednici (isto I za Zlo), ili u sebi zaista nosimo zrno božanskog ili đavoljeg? Ako je ovo posljednje, onda je,valjda, u pitanju ‘misija’!
Šta će ljudima, uostalom, osjećanja, ljubav, misao, Dobro I Zlo? Zar samo radi fizičkog opstanka? Ne bih rekla – morski psi, genetski nepromijenjeni I bez prirodnih neprijatelja, na vrhu hranidbenog lanca, sasvim uspješno opstaju milionima godina!
Jedino što znamo je da znamo malo, a ono što mi ovim povodom pada na pamet je izjava jednog zagrebačkog profesora koji se bavi proučavanjem mozga I razvojem kognitivnih I emotivnih funkcija, a koji reče otprilike: ‘Nevjerovatno je, I statistički apsolutno nemoguće upravo ono što je stvarnost – a to je da kod nevjerovatne većine ljudi milijarde sinapsi funkcionišu upravo onako kako bi trebalo, te da kod upravo ovog organa, s obzirom na njegovu neistraženu komplikovanost ima daleko manje grešaka u funkcionisanju nego kod bilo kog drugog, I zato vjerovatno nikada nećemo ući u srž njegovog funkcionisanja – kako se elektricitet s gotovo stoprocentnom tačnošću pretvara u sasvim specifičnu misao ili ideju – zauvijek će ostati pitanje za nekog filozofa ili teologa, ne pitajte mene!’
By: hel on November 8, 2008
at 02:36
Vladimire,
Previše bezvezan komentar da bi se na njega odgovaralo. Izvini.
Što se tiče pitanja na koje nisam odgovorio, to je bilo zbog nedostatka vremena. Ozbiljnije čitanje Jova bi ti možda pokazalo “specijalne namjere”. Ja ti u tome svakako neću pomagati.
Ne slažem se da je ovdje u pitanju stvar ukusa, niti neko osobeno čitanje, niti to ima veze sa bilo kakvim ljudskim pravima. Jer ako bi mi neko rekao da je, recimo, Lynch jedan nadobudni narkoman koji se proserava u svojim filmovima, ja bi odgovorio na sličan način – pogledaj malo bolje, a ako baš ne kapiraš, makar nemoj da lupetaš. Dakle, radi se o analizi koju si ti iznio, a koja je faktički loša, nikako o drugačijem ukusu.
Hel,
Ja sam potpuno pogrešno pročitao tu rečenicu i na nju zbog toga tako odgovorio… Izvinjavam se. Što se tiče čitanja Biblije, ne slažem se da taj pristup koga ste nazvali sektaškim isključuje ovaj vaš.
Još par primjedbi – Apokalipsa nije jevanđelje, a apokrifna jevanđelja su dio gnostičkog, a ne hrišćanskog učenja. Biblija je i nastala kao konzistentni skup knjiga tako što je odbačeno mnoštvo apokrifnih, koje jesu zanimljive, ali bitno narušavaju osnovni koncept.
By: Intet Glemt on November 8, 2008
at 02:55
Evo,
Intet Hel se razdvojio i iz nestabilnog Jednog sada opet se vratio haotičnom Mnoštvu. Kome prvo se obratiti? Obratiću se prvo Intet-u jer me više obradovao pošto je odgovorivši ovako kako je odgovorio polaskao mojoj sposobnosti da predviđam. Ama, još dok sam postavljao ona četiri pitanja rakao mora da će neko od njih da kaže: “Neću ja o tome tebe učiti.” I evo pročitajte Intetov komentar i skoro isto: “Ja ti u tome neću pomagati.”
A u čemu bi mi on pomagao, pitam ja sad. On bi mene pomagao, da ima vremena kako on kaže, da “ozbiljnije” pročitam ovo o čemu je riječ.
Jer, kako kaže Intet, ozbiljnije čitanje Knjige o Jovu bi mi otkrilo koje “specijalne namjere” ima Bog za nesretnog ali strpljivog Jova.
Naravno, on niti ima vremena niti želi (obratite vi samo pažnju na RAZLOGE, kao da je mene briga što on nema vremena ili nešto želi ili je loše ručao danas) dokazujući da se ljudi koji grade svoje mišljenje ne tuđim autoritetima i sami se pokušavaju (naravno karikaturalno) držati kao uzor, autoritet.
A stvari ne mogu biti jednostavnije:
Ove “speciojalne božje namjere” koje sam spominjao u vezi sa Knjigom o Jovu se odnose na jedno vrlo jednostavno pitanje, a to je:
Koja je nagrada za vrlinu?
Jevrej Jov, Petar Petrović ili bilo ko, pored svih svojih vrlina je nastradao.
Možemo to pitanje postaviti i ovako:
Šta mi je nagrada što sam bio liberal u Crnoj Gori devedesetih?
Ovozemaljska sigurno nije? A šta ćemo ako u svijesti čovjeka iz Jovovih vremena još nije bilo formirano “onostrano”, afterlife, drugi svijet, Raj ili Pakao.
Šta će Bog da odgovori Jovu čija muka se do nebesa diže?
Ja bih sad mogao da kažem i Intet-u i Hel-u, pročitajte božji odgovor pa mi, ako ste uopšte razumjeli šta tamo piše, odgovorite u sledećem postu šta je odgovor jer moje čitanje je neozbiljno evo dako vaše iscrpno, ozbiljno, nelupetajući, nebezvezno, sa alegorijskim odmacima, bude po ovom pitanju što “dublje” i “bolje” reklo od moga karikirajućeg.
Odnosno, kad ste već u kolo ušli sa mnom onda igrajte! Ili odustanite i recite, to nije strašno, ne znamo, pretjerali smo, a ne da se Intet izgovaraš sa “pobježe mi autobus” i “loše sam ručao danas pa ne želim”.
I Intet kaže “tvoja analiza je FAKTIČKI loša”. Pa pretpostavljam da je te “fakte”, “činjenice” on utvrdio, samo mi nije jasno zašto? I opet pitam, uporno, ljudi:
Zašto? ZAŠTO?
By: Vladimir Kosić on November 8, 2008
at 09:10
Vladimire, ja se nisam hvatao u kolo s tobom, uputio sam ti dobronamjeran savjet, koji je kod tebe izazvao lavinu neočekivanih negativnih reakcija. Je l’ možeš ti meni da kažeš zašto? A kad bih ulazio u polemiku sa tobom, morao bi da idem rečenicu po rečenicu i da pitam isto pitanje: zašto izvrćeš? Onda bih te pitao zašto mi se obraćaš u trećem licu. A na kraju bih te pitao šta ti uopšte oćeš od mene.
I da, tvoja analiza Jova je svakako loša. Kako se to utvrđuje? Pa isto kao što se utvrđuje da je neka recenzija albuma loša ili filmska/književna kritika. Ti ćeš reći da je Balša Brković dao lošu kritiku neke pozorišne predstave u Vijestima, a Balša će doći i pitaće te “a kako si ti to utvrdio”. Vjerovatno zato što imaš iskustva i čitao si dobre kritike, pa možeš da prepoznaš i lošu.
U novom komentaru otkrivaš što si htio da kažeš sa pričom o Jovu. Tek sad otkrivaš svoju emotivnu stranu te priče, a očekivao si da je prepoznam i prije i da sa tim neizrečenim polemišem. Jesam li u pravu?
Pitanje “koja je nagrada za vrlinu” i “koja ti je hvala što si bio liberal” su malo čudna. Odgovoriću ti kontra-pitanjem: Kakvu si nagradu očekivao kad si postajao liberal?
By: Intet Glemt on November 8, 2008
at 12:55
P.S. Na sve uvrede koje mi upućuješ, naravno, neću odgovarati. Polemišem sa stavovima, a to je u ovom slučaju jako teško.
By: Intet Glemt on November 8, 2008
at 12:57
Polemišeš sa stavovima a da prethodno nijesi ni razmatrao te stavove. Ako nijesi razumio šta sam htio da kažem, kako si onda mogao da komentarišeš. Da kažeš, a propo vrijeđanja:
“Mora to ozbiljnije” (što nije toliko ozbiljno ali to se govori đacima), “ako nešto ne razumiješ”, pa onda “lupetanje”, “bezveze”, pa sad kad sam ti pokazao da baš i nije tako nego da sam “nešto razumio” od te priče i pored tvojih “škola” ispada da sam priču o vrlini izveo post festum, to jeste kasno i naknadno. Ti ako ne znaš da je to priča pored mnogih drugih i o “nagradi za vrlinu” onda ti je moje čitanje ipak trebalo i ne znam zašto si se prema njemu odnosio kao prema “čovjek mlati praznu slamu” i očekivao da ja ne polemišem nego da ćutim. Ako je mudro ćutati žao mi je ali u ovom slučaju nijesam mudrac.
A za bilo šta što je neko napisao, pa i pisac kojeg pominješ, ako bih o njegovoj kritici nešto rekao loše to bih morao i da dokažem nečim. Ako aludiraš na nešto što sam već pisao povodom predstave Danilo, po tekstu Mirka Kovača, mislim da si ukapirao da sam to sagledavao sa stanovišta politike, šta to “politički” i samo “politički” znači za mene kao za građanina jedne države. A sve prositiče iz moga vrlo “političkog” mišljenja da se kultura u Crnoj Gori ponaša režimski a optužeje političare za režim. Festivalske atmosfere “odišu” hijerahijskom strukturom Crne Gore.
Znate, tamo se zna KO može da odlučuje šta podrazumjeva crnogorska književnost, ko su njeni nosioci, šta je vrijedno dijelo, a ne ZAŠTO. I zato ja pitam Intet Glemta, zašto?
Zašto praviti hijerarhiju i smještati moje bilo šta, pa i mišljenje da dnu ljestice suvislosti. E pa ne dozvoljavam. Nikome a da mi prethodno ne odgovori Zašto? A ti si odgovorio znaš kako. Sa uvredama!
E pa ne dam svoje mišljenje i ni tebi ne dam da i ti i Hel određuješ gdje pripada a da prethodno ne objasniš!
I znaš da nijesi objasnio samo si rekao: “Pa kao što ti znaš da je pisac neki napisao lošu kritiku šta li već.” Neubjedljivo, ja ne znam ako ne znam da kažem “zašto je on loš” a ti ne znaš ili nećeš da kažeš, a ja tvrdim da ne znaš zašto jer bi inače objasnio.
Dakle?
By: Vladimir Kosić on November 8, 2008
at 14:42
izvini evo p.s. da odgovorim na pitanje: Kakvu si nagradu očekivao kad si postajao liberal?
Vrlo kratko i jednostavno:
Kad sam postajao liberal očekivao sam sve ono što su obećavali u svojim programima?
LSCG nije dobio priliku da pokuša da ostvari to što je obećavao, pa sam ostao u super odnosima sa svima koji su na bilo kakav način ostali to – liberali!
By: Vladimir Kosić on November 8, 2008
at 15:16
Tema dobra i zla iz knjige o Jovu je „par ekselans“ izazov za razmišljanje. Zla sudbina koja je zadesila pravednog čovjeka postavlja dilemu – da li je Bog nepravedan. Istinoljubivi Jov se žali, što bi rekli naši „ne na mali dio nego na krivi dio“ spominjući prosperitet nepoštenih. Ali suštinski najveći njegov vapaj je za Bogom koji je put istina i život. Savjeti prijatelja koji ga kore i ljudska mudrovanja su ništavni (zlo?) i on ih odbacuje zarad istine i pravde vezane ljubavlju(dobro). Pobuna i spremnost na krajnje suočavanje sa istinom je moguća samo pravednom i samo sa Bogom koji jeste ljubav i koji prihvata taj izazov razobličavajući idole makar ih ljudi nazivali „Bogom“ . Katarza Jova nije proistekla iz riječi koje Bog izgovara u susretu sa njim jer ih je on već znao,nego iz potvrde da je Bog tu zbog njega. Ogromno stradanje ovdje nije predstava zla , a nagrada kroz vraćanje bogatstva i porodice nije predstava dobra. Suštinski, traženje i prihvatanje istine je dobro.
By: goras on November 8, 2008
at 18:45
vladimire, uzasno si podal
By: lovcen on November 8, 2008
at 18:46
Vladimire,
Ja polemišem sa onim što si rekao, a ne sa onim o čemu si ti razmišljao dok si govorio ili pisao. Jasno je bilo da želiš nešto da kažeš, ali si to rekao previše nejasno potkrepljujući to površnim zaključcima jednog vrlo dubokog spisa.
Knjiga o Jovu je priča u kojoj sam Bog stavlja sebe na neki vid ispita pred čovjekom. Tj. On sam tvrdi da na Zemlji ima jednog pravednika i da taj pravednik nije Njegov zbog onoga što mu je Bog dao, već zbog onoga što Bog JESTE. Na taj način Knjiga o Jovu otvara suštinsku priču o pravednosti i istini, o Božijem i o ljudskom karakteru. I zbog toga sam te pitao koja je po tebi nagrada za vrlinu i šta si očekivao kao nagradu u svom slučaju.
Ja sam liberal postao zbog Slavkovih riječi da je LS “stranka koja će između istine i vlasti uvijek izabrati istinu”. Dakle, to je prioritet. Vlast je bila u drugom planu, kao sredstvo da taj istinoljubivi rezon zaživi u Crnoj Gori kao sistem vrijednosti. Nije nam uspjelo. Međutim, suštinsko pitanje je da li smo uspjeli u prvom. Ako jesmo, onda je to nagrada za sebe, veća od bilo koje druge, zato što je cilj koji smo postavili ultimativan i obavezujući za čitav život. To što nas je sve povezala jedna stranka, samo je spoljašnji okvir za ono što nas je suštinski povezivalo i što nas povezuje i dalje – sistem vrijednosti u koje vjerujemo i za koje smo spremni da se borimo.
I zato mislim da se svakoga dana moramo zagledati duboko u sebe i zapitati “da li sam možda poželio da posjedujem ono što mi ne pripada”, što je prva iskra zla, o kojoj govori i Slavko na samom početku ovog teksta. Jer ako se rodi u meni, a mi je na vrijeme ne zaustavim, nego je relativizujem i opravdam, onda ulazim u kompromis i time gubim samog sebe. “Jer što vrijedi čovjeku i da čitav svijet zadobije, a duši svojoj naudi?”
By: Intet Glemt on November 8, 2008
at 21:18
Goras,
Ja ne mogu ništa no da ti pružim ruku na razumjevanju stvari o kojoj je ispočetka bila riječ. Ponudio si modus jednog razumjevanja te priče i hvala ti.
Ali ovdje je najmanje bio sukob oko pitanje iz teologije obdje se radilo o nečemu što pripada sferi građanskog, da sam morao da branim “pogled” da ne bude smješten u glupost ili grešku gdje ličnosti izgrađenje oko autoriteta vole da smišljaju sve što se na slaže sa njihovim napamet naučenim lekcijama.
By: Vladimir Kosić on November 8, 2008
at 21:23
Dobro ljudi, zasto se Vasi komentari sve cesce svode na svadju i prepirku, i ne rijetko ruzne rijeci ? I mi sto ne komentarisemo, citamo!
Mozda su moja ocekivanja idealisticka ali ja jos vjerujem u zdrav duh Crnogoraca, pa ocekujem vise … od ovog.. u sta se pretvorise ovi komentari! To me natjera da reagujem! Cijela crna Gora “….snom mrtvijem spava…”, dajte da ovaj prozor u drugacije ne zapadne u camotinju i barustinu!
Pozdrav od Valerije
By: Valerija on November 10, 2008
at 09:30
Valerija, pozdrav.
Slažem se.
By: Intet Glemt on November 10, 2008
at 10:41
Nisam zna, pa to sto je Staljin uradio, izgleda gore cak i od inkvizicije??
A Inkvizicija je trajala 400 godina.
By: Milidrag on March 13, 2011
at 17:48