DNEVNIK, 4. MART 2009. godine

Mislio sam da pišem o Jovici Stanišiću, ali ostaviću taj tekst za kasnije. Mada, Jovica ima itekako veze i sa ovim što ću danas pisati. Jer, Jovica je bio veliki prijatelj pokojnog Maraša, a pokojni Maraš je obožavao Premijera, a premijer je kao obožavatelj demokratije, Crne Gore, njene nezavisnosti, evropskih i evroatlanskih integracija i sve tako u krug, pa ponovo, pa jopet, i još jednom, pa … jednog lijepog dana osnovao “Vijesti”  kao neophodno sredstvo propagande u novonastalim uslovima i povjerio ih osobi od najvećeg povjerenja, one vrste povjerenja koja se ne stiče preko noći (ne daje se medijska sablja nikom u ruke, osim alajbarjaktaru) i stavio ih u ruke Prvom profiteru i njegovoj probranoj ekipi koja je već položila ispit “zrelosti” radom u Monitoru, obmanjivanjem svog vjernog čitateljstva glede premijera, pa se odatle, iz Profiterove kovačnice “nezavisnog” novinarstva sigurno mogla razasuti po čitavom sazvježđu naprasno osnovanih, dakako “nezavisnih” elektronskih i drugih medija  koji su, u ime novotrendovskih živijeh istina, bili spremni da popljuju onu jednu jedinu, nepotkupljivu, ljudsku istinu, da je zgaze, izrugaju joj se, ponize, siluju…

Pogađate, riječ je o tekstu Željka Ivanovića kojim “junački” brani uglednog člana Profiterove ekipe, Milana Popovića, bljujući opravdano na premijera vatru, a previđajući, zaboravljajući, gurajući pod tepih, da je ta ista novina, da su taj isti Željko Ivanović, da je taj isti Milan Popović i ini, da su ti isti ljudi oko njih, uvezani čvorom a la profiteur, i na čelu s njim, najzaslužniji i najodgovorniji što je Crna Gora dosegla dubinu današnjeg potonuća, sa gotovo nikakvom šansom da u dogledno vrijeme čelom lupi o dno strašnog bezdana, ne bi li se taj pad tako, višom silom, a ne njenom voljom, nekako zaustavio…

Najveći krivci crnogorskog današnjeg sloma upravo su Željko i družina, upravo je nepodnošljivo sramotni esdepe, upravo je onaj tvor od Trstena, upravo su Darmanović i družina, upravo… nakon tri tačke stavite koga hoćete, mala je vjerovatnoća da ćete pogriješiti.

Ali, čemu nabrajati?

Znamo sve: ko će sjutra u “koaliciju”, a ko će u parlamentu opstati ili ostati kao zlatna premijerova rezerva za buduće “koalicije” istoga tipa, znamo koliko košta lična, koliko “analitičar”, gdje se može nabaviti nova, što sve treba uraditi da bi glas završio u kutiji prirodne crnogorske stranke DPS  (S.Darmanović), ništa nije tajna, uvezena tehnologija siguran glas besprekorno funkcioniše, Montenegro je potpuno otvoreno društvo, ako se korito može smatrati otvorenom posudom… Naravno, ali nikako na usput i ako se ovdje, kao takvo, navodno usputno, postavlja  pitanje svih pitanja, pitanje za sve učesnike, osim dosadnog, poznatog “pobjednika”, glasi:  kad je trka nepoštena, o čemu postoji konsensualna saglasnost, kad se sve to zna, kad se prevarant vidi i sa najudaljenije tačke svemira, kad je po milon puta sve ispričano, dokumentovano, već viđeno, pitanje je: zašto u takvoj trci učestvovati?

 

 Želim reći, sve što piše Željko danas, ili Milan ili… sve što pišu, skoro sve, odmah prihvatam i potpisujem, promukao sam godinama vičući isto i još po nešto, i dižem svoj glas protiv progona Milana Popovića, a  progon jeste, nadam se da nije prevara kao jedan već viđeni  atentat, praštajući Popoviću onaj udarnički odrađeni hajkački staž glede liberala i ne samo njih, praštajući, ma ne zaboravljajući nikako, vičem do neba: ne prihvatam novu, bezočnu, golu laž koju nudi ekipa vitezova Profiterove trpeze mrvica, da je sve ovo što danas vidimo u i po Crnoj Gori, počelo da se zbiva tačno u trenutku kad je ekipa odlučila, ili im je neko nanovo naredio, da svoja novinarska, naravno “genijalna” pera, ista koja su koliko juče služila mafiji, zamoče u današnji crnogorski glib!

Prije toga nije bilo mafije, ma kakvi, bilo je samo nezavisnosti, a za nju se mora žrtvovat!

Ne znam kako je vama u ovom trenutku, ali moj želudac je, kroz godine i godine, stekao neku vrstu imuniteta, pa idemo dalje, a vi slobodno možete, sačekaću…

Naravno, ovaj režim ima svoj rok trajanja, past će, mora se desiti nekakva revolucija, bilo ko na vlasti bolji je od njih, neosporno, ali za taj novi početak, ne smije biti starih laži.

Ako ih bude, eto današnje Srbije kao primjera…

A ova laž koju nude Željko, Milan, Profiter i družina, ravna je onoj dubrovačkoj, onoj koja je poručila: Momir je deportovao, palio Konavle, ratovao, pljačkao, naoružavao Mladića itd, a Milo ništa, on je, siromah, budući naivan zaveden, pa ga je Profiter grešnoga izveo na pravi put, preobratio ga u Petra… e, zbog takve besramne, svjesne laži i njenih posljedica, danas je Crna tu đe je…

Što je zajedničko ovoj ekipi teško odgovornih blefera?

Zajedničko joj je mnogo čega, ali za ovu priliku ističem njihovu želju i volju da za račun režima, za račun istog ovog Đukanovića po kojem danas pljuju, udavi Liberalni savez, da  svjesno laže, podmeće, ogovara, dezinformiše o liberalima i ne samo o njima, u onom smislu kako Vladimir Volkov definiše dezinformaciju, a definiše je kao vrhunski proizvod službe… kad kaže da je dezinformacija manipulisanje javnim mnjenjem u političke svrhe informacijama obrađenim zaobilaznim sredstvima! Je li vam išta jasno?

Meni jeste sve, pucalo je po leđima…

Zajedničko je i to što su ravnih osamnest godina Profiter i njegova ekipa bezočno i perverzno cenzurisali Liberalni savez, brisali ga čak do te mjere da su i ona četiri veličanstvena naša mitinga održana tokom NATO-bombardovanja 1999, potpuno “nezavisno” prećutana, skupova na kojima se okupilo u Cetinju, Kotoru, Nikšiću i Podgorici minimum pedest hiljada ljudi – nema im ni traga(!) u Monitoru, dok su strane televizije upravo te snimke vrćele kao mitinge čuvenih indipendentista, naravno bez ikakvog pominjanja crnogorskih liberala ili prikazivanja ko je na govornici!

Zašto?

Zato što smo označili glavne krivce za sve što nam se dešava, njihovi ogromni portreti su bili istaknuti na našoj bini, i to redom: Milošević, Djukanović, Bulatović, Marović! E, novo naređenje je glasilo – Đukanović i Marović nijesu više krivi!

A ko je takvo naređenje izdao, svakim danom postaje sve jasnije, onaj Jovica sa početka priče bi sigurno mogao o tome nešto reći, a mi nijesmo imali nikad dileme, ali koja vajda, reći će neko.

A što će ti vajda, kad postaneš splak, zaludu ti zlato…

Isti Ivanović, odnosno jado iza njega, i dan-danas cenzuriše. Moji tekstovi, ali i tesktovi drugih liberala se u Vijestima puštaju s mijene na uštap, tek toliko da se dokaže “nezavisnost”!

Pa mi vi pričajte o Orvelu!

I sad takva ekipa traži bjanko podršku, istu onakvu kakvu je Đukanović dobio od njih, uz dodatak da ekipa nema nikakvu namjeru da se, makar licemjerno, poput im dojučerašnjeg šefa, javno izvini Crnoj Gori za sve što joj je učinila, lažući u korist režima, (kao što se šef izvinio Dubrovniku, naravno, nikad Crnoj Gori, ona ne zaslužuje u njegovim očima ni takvo izvinjenje, i u pravu je čoek) da se izvini što su, radeći za njega, a sad marš na posao, ubijajući Liberalni savez, učinili sve da se Đukanovićev tron slučajno ni najmanje ne zaljulja.

 

 Kakvi statičari, majka ih rađala nije…

Naravno, znalo se sve, nema blefa. Na moju tvrdnju u jednom tekstu, tvrdnju da će kad-tad ekipa morati da odgovori na pitanje: kako je moguće podrškom mafiji graditi demokratsko društvo, isti je Ivanović odgovorio:

“veoma je lak odgovor na to Slavkovo pitanje. Izbor je bio podržati crnogorsku ili srpsku mafiju, podrzati Miloševića ili Đukanovića. Onda je pitanje bilo, podržati crnogorsku mafiju ili Koštunicu i Legiju”.

U njihovoj ivanovićevskoj priči, naručenoj naravno, Koštunica je glede Crne Gore isto što i Milošević(!), što drži vodu koliko i rešeto, ali o toj dezinformaciji, možda nekad, nekom drugom prilikom.

Ajde sad, i da se podrži i mafija, što je direktni zločin saučesništva i izdaja ideala slobodnog novinarstva, direktno pljuvanje po novinarskom kodeksu i same osnove pojma nezavisnog intelektualca, ali zašto ubiti liberale?

U toj tački je šuma, a u šumi leži zec iz naše priče. Odgovor je kratak i jasan: jer su Liberali bili iskreni u namjeri da ne opljačkaju i ne rasprodaju Crnu Goru i da je grade istovremeno, (valjda razumijemo danas naše insistiranje na svetosti ove istovremenosti) kao nezavisnu, demokratsku, državu, kao slobodno, otvoreno društvo, kao…

A može li mafija postati država u takvom društvu?

Odgovor potražite sami…