7.11.2010.g.

Slobodni, profesionalni mediji su SNAŽAN izraz ljudske Slobode, ako Slobode ima. Na žalost Crna je Gore nema i ne samo to, Crna se Gora za Slobodu ne bori, a moja rečenica podrazumijeva kao epohalni izuzetak u crnogorskojnovijoj istoriji , podrazumijeva kažem, upravo dvadesetogodišnje djelovanje LSCG, svijete i časnu borbu jedine istinske opozicione stranke u Crnoj Gori, jedine stranke koju nije projektovala ni osnovala crnogorska udba, kao što je projektovala i osnovala uglavnom sve druge stranke, ali i brojne nevladine organizacije, ovdje, prije svega, mislim ne samo na pralamentarne stranke, gdje termin „parlament“ ne označava tu svetu instituciju demokratske države i slobodnog društva, nego označava tek samo najslikovitije poltikantske igračke crnogorske mafije koja je sama, takođe, izrazla iz struktura crnogorske udbe, a slična ili ista je pozicija i svih drugih lažnih država nastalih na bivšem jugoslovenskom prosotoru, političkih stranaka i brojnih nevladinih organizacija konstituisanih u njima. Mafija, i niko drugi, naslijedila je Titovo mjesto, čitavi prostor je u njenim kandžama, a Crna je Gora naprosto, od mafijaškog DPSDP kojeg predstavalja Milo Đukanović, jednostavno pojedena!

Naravno, bez slobodnih medija nema Slobode, pojedinac ne može politički ispravno odlučivati ako nije pošteno informisan, naprotiv, on postaje tek jedna od bezbrojnih kuglica u mafijaškom ogromnom kuglageru, kuglica kojima se tako jednostvano mafijaški upravlja. Ne, Crnpogorci nijesu slobodni ljudi, oni nijesu pojedinci koji teže Slobodi i Sreći, to je ogorman broj mafijaških kuglica podmazanih kolomasti mafije da se uništavanje i lomljenje ljudskih kičmi i hvatanje, i zatvaranje ljudskih duša ne bi nikako čulo, nego da bi se pretvorilo u pjesmu podrške mafiji, u himniu mafiji, himnu koja se čuje u skoro svakoj crnbogorskoj kući, himnu ovaploćenu u onome: budi kao i oni, oni su pravi, vidiš li kako su se obogatili, jer riječ bogaćenje u Crnoj Gori je sinonim za pljačku, dakle pljačkaj i ti sine ili šćeri, budi ti mafijaš sine, a ti šćeri sponzoruša, ma što te stalo za sve ostalo!

Crnogorski „novinari“ dali su listom svoj puni doprinos Mafiji, baš kao i univerzitetski profesori, baš kao pisci, baš kao slikari baš… stavite što god hoćete, greške nema, istina je!

Ne, ja nikad njeću zaboraviti brojne „novinare“ tipa pokojnog Vidoja Konatara, Emila Labudovića, Radmile Burić, Pavićevića,Milenka Vica, Jovana Popovića, urednike tipa Božidara Čolovića, Ašanina, izdajnike LSCG Velibora Čovića, Rajka Cerovića, Steva Vučinića, Đura Vučinića, Rajka Cerovića, sadšnjeg tipa iz „javne“ TVCG Branka Vojičića, te ponovo izdajnike LSCG Nebojšu Redžića, Željka Ivanovića, Darka Šukovića i mnoge druge, ali nije moguće zaboraviti ni glavnog medijskog ubicu kakav je bio i ostao don Druge familije Miodrag Perović Profiter, ili jednog Balšu izdajnika LSCG i oca mu van LSCG, Jevrema Brkovića i to ne samo zbog sramotnog i fašističkog „Crnogorskog književnog lista“(CKL), nego zbog mnogo toga urađenog, a crnog, udbaškog,krvavog i prljavog! Da, novinarima „crnogorskim“, a zapravo mafijinim, pripada jedna od mafijaških kruna kojom se kite mafijaški službenici, „novinari“ su zapravo mafijaški kovane i iskovane crne negve na mafijaškom lancu uažasnog, sramotnog i ponižavajućeg crnogorskog ropstva, “novinari“ kojima se svaki dan kaže „dobar dan“ umjesto da se prezru do kosti, „novinari“ koji su još jedna istinska Milova elitna, javna, crna brigada. E kako bi im odgovarale crne uniforme s crnim kićankama, uniformekao one Musolinojefih fašista, jer bi im jedino takve odgovarale, sve drugo je, baš kao i oni, „novinari“, čista prevara i laž!

U Brkovićevom CKL-u mogla je da piše i „saraađuje“ samo ljudska ološ. I sa Marsa se moglo viđeti što je CKL, da je produkt Mafije, udbe, a o Jevremu se znalo sve: i ko je , i što je. A saradnika je bilo dovoljno, mada se Jevrem potpisivao raznim pseudonimima, pa imate i jedan broj CKL u kojem je mafijaški miljenik naškrabao, ponavljam, samo u jednom broju, ni manje ni više nego SEDAMNAEST tekstova protiv LSCG, jer mu je LSCG, baš kao i „Monitoru“ i ostalima bio, od strane Mafije označen kao glavna meta. Jedan koji je „sradjivao“ u „CKL“ bio je i književnik Mirko Kovač nevješto sakriven ispod „funkcije“ CKL-ovog urednika za Hrvatsku(!), što je trebalo da mu pruži alibi kako Kovač o pisanju CKL ne zna ništa, a ja znam da zna Mirko sve i o CKL-u i o Jevremu Brkoviću, apsolutno sve i da se odlučio na „sradnju“ zbog opipljivih i šuštećih razloga!
Naravno, ja Mirka Kovača kao osobu prezirem, onako do kosti, i vidim je kao prepredenog foliranta koji je od svog bijega iz Miloševićeve Srbije napravio planski smišljen i unosan posao! To se meni ne može prodati nikako, ja na to, da ne kažem što, ali hoću – pljujem!

LSCG je bio godinama pozitivno prisutan u medijima republika koje su se našle u Miloševićevoj omči, osim u srpskim i crnogorskim. Pozitivno se pisalo o LSCG, snimale se reportaže, emitovali se intervjui, ali došao je taj dan kad je Zapad odlučio zaigrati na mafijaša Đukanovića. Tačno u tom trenutku njegovog izbora za predsjednika Crne Gore i slovenački, i hrvatski i bosanskohercegovački mediji iznebuha su prestali saopštavati bilo što o LSCG, nastao je opšti medijski muk koji traje do danas, a jasno je da je takva orijentacija mogla biti naređena sampo iz jednog centra, onog koji je Đukanoviću oprostio savezništvo sa Miloševićem, oprostio Mafiju,pljačku, korupciju, nepotizam i tako dalje, naprotiv, gurao je Đukanovića svim silama, evo samo što ga nijesu proglasili nobelovcem, a može se i to očekivati!
Naravno, svaka se Mafija, pogotovo ona koja ima državu, a Đukanović je ima, kiti tuiđim i li lažnim perjem. Đukanović je ukrao program LSCG, ukrao ga je da bi ga, osim lažne nezavisnosti, spriječi o u njegovom sprovođenju od strane LSCG-. Lažna država Crna Gora, koja je privatni posjed klana Đukanović zajedno sa njenim ljudima koji su goli robovi najniže vrste, tu je, u Đukanovićevom džepu! A sa državom i svi drugi njeni mehanizmi koji su u službi Mafije. Tu su i dvije nagrade, trinaestojulska i njegoševa. Mafija je dodijelila i prvu i drugu Mirku Kovaču, na što sam se usprotivio smatrajući obadvije nagrade u mafijaškom izdanju ponižavanjem ličnosti i djela Mirka Kovača i Kovaču sam tada uputio otvorena dva pisma da se mane nagrada mafijaških, dva pisma koja je Kovač odbio i tako se slikao za vječnost poručujući: ja i Mafija smo jedno i isto mislimo o Crnoj Gori!

Ja na to kažem: na zdravlje Kovač, prvi si put rekao punu istinu o sebi, ološi!

Nedavno se desilo nešto drugo. Na hrvatskom elektronskom mediju Daily line pojavio se tekst Blaža Davidovića o Kovaču, nagradama i meni. Zaslužuje da bude objavljen u cjelini, evo ga:

„Koliko košta Mirko Kovač ?

Autor: Blažo Davidović, Objavljeno: 03-11-2010 09:05

Pregledano : 1759
Favoriti : 41

Ugledni književnik Mirko Kovač svoj je intelektualni kredibilitet ponajviše stekao za vrijeme ratne agresije na Hrvatsku, kada je od miloševićevsko-đukanovićevskog režima pobjegao za Hrvatsku i objavljivao kritičke tekstove o ratnoj mašineriji Beograda i Podgorice, najčešće u splitskom Feralu.
Kako je kod umjetnika, pogotovo kod pisaca sve moguće, Mirko Kovač proglašen je dobitnikom najvišeg državnog priznanja Crne Gore – Trinaestojulske nagrade. Priznanje je Kovač dobio za svoj romanGrad u zrcalu.
Logički isprovociran ovom viješću, javnosti Crne Gore obratio se otvorenim pismo utemeljitelj Liberalnog saveza Slavko Perović, jedan od rijetkih, istinskih opozicionara dvadesetogodišnje diktature Mila Đukanovića, osobe koji je u svjetskoj političkoj antologiji zauzeo slavno mjesto kao čovjek kojemu je prvo radno mjesto bilo – premijer !?
Slavko Perović pozvao je Kovača da ne dozvoli da ruka koja mu nagradu daje baci trajnu sjenku na njegovo vrijedno djelo i tekstove koje je objavljivao u Feralu.
Odbij nagradu jer znam da sve znaš, poručio je Perović Kovaču, ali ovaj nije odgovorio.
Da malčice pojednostavimo : Mirko Kovač jeste pisao upravo protiv Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista ( direktne nasljednice Saveza komunista Crne Gore ) jer je, u to vrijeme, Milo ratni premijer a DPS sprovodi politiku etničkog čišćenja, mržnje i rata, za tadašnji DPS Hrvati su ustaše, a katolici agitatori propagande mrskog Vatikana, vjerski neprijatelji.

Danas, na vlasti je, upravo i dalje DPS, na čijem čelu je, upravo, uporno i dalje, famozni Đukanović.
Primanjem nagrade od Mila, Mirko Kovač dokazuje nedostatak vlastitog karaktera, intelektualnu nesigurnost, sumnjivu sklerozu i umjetničku frustraciju. Zadnji čovjek na ovom svijetu koji je trebao primiti spomenutu nagradu jeste upravo Kovač.
Ali, i sami znate, balkanska kaljuža podnosi sve i svašta.“

Nadam se da ste uživali, i zasluženo je!